Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Proslava Dana pobjede bez naroda!
Dragi hrvatski puče, dragi branitelji, dragi domoljubi čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, čestitam vam Dan hrvatskih branitelja! Obilježili smo 27-mu godišnjicu VRO „Oluja“ dostojanstveno, s ponosom, suzom u oko, svatko na svoj način. Nažalost, komunistička mladež nam je ukrala proslavu „Oluje“ u Kninu!
Komunistička mladež organizirala je svoj igrokaz u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu ali bez naroda. Nikada nije bilo manje puka u kraljevskom gradu Kninu koji je simbol pobjede u Domovinskom ratu. Igrokaz jest bio dostojanstven ali to je bila samo predstava bez stvarnog domoljublja. Održani su govori (Plenković, Jandroković, Milanović) iza kojih ne stoji domoljublje, ne stoji briga za narod i državu. Jedino je general Mladen Markač govorio ono što stvarno misli i osjeća dok su Plenković, Jandroković i Milanović održali prigodne govore koji će ostati mrtvo slovo na papiru jer oni nemaju dostatnu nacionalnu svijest ni domoljublje. Milanović jest održao dobar govor ali znamo i svakodnevno svjedočimo da se radi o riječima iza kojih nema stvarnog domoljublja, nema stvarne brige za državu i narod (slučajna država). Lijepo je objasnio general Josip Lucić zašto ne će doći u Knin: “Reći da je ovo slučajna država, a danas pozivati ljude koji su ovu državu stvarali… Odjednom od slučajne države ovo postane država. Reći da je ovo slučajna država nakon toliko žrtvi, prognanih, umrlih… Današnja država je dosta dobro uređena država za 30 godina svog postojanja. Rezultat je ovo neprihvatljivog rječnika koji se pojavio u političkoj areni”.
“Neću, zbog svojih stavova koji su utemeljeni na mojih 32 godine života. Duboko me pogađaju sve ove situacije jer sam osobno 20 godina činio sve kako bismo ujedinili hrvatski narod u obrani, kako bi se odvojili od teških podjela Drugog svjetskog rata. Danas se konstantno nameću obračuni na temelju nečega što se događalo prije 77 godina.”
Bilo bi dobro da Zoran i Andrej pročitaju zašto je general Lucić ogorčen kao i mnogi drugi branitelji.
U Kninu nije bio ni general Ante Gotovina što nam govori o podjelama koje je polučila komunistička mladež (dezerteri, koji su mogli braniti domovinu ali je nisu htjeli braniti). Da komunistička mladež ne drži do branitelja, do naroda i da se ne radi o domoljublju pokazalo se dva sata poslije kada je uredovala Plenkovićeva policija prema pripadnicima HOS-a.
Neka komunistička mladež (Plenković, Milanović i drugi) pogleda arhivske snimke kako je izgledala proslava „Oluje“ prije 10 godina, neka pogleda koliko je naroda bilo na tvrđavi, neka pogleda kako se narod veseli i kako slavi Dan pobjede.
Poruke drugu Plenkoviću iz Srbije
Povodom obilježavanja 27-me godišnjice „Oluje“ opet smo imali srpske igrokaze, pljuvanja, vrijeđanja, laganja i izljeve mržnje. Srpski dužnosnici su hrvatsku vladu proglasili ustaškom, a druga Plenkovića ustašom. Očekujemo da drug Plenković zahvali, pristojno je zahvaliti!
Iz Srbije su stigli novi iskazi mržnje prema hrvatskom narodu, prema hrvatskoj državi. Aleksandar Vulin (ministar unutarnjih poslova Srbije) u znak pomirbe kaže o Plenkoviću: “Vladu ustaša vodi glupi ustaša. Ovakvu glupost i laž ne bi izgovorio ni zločinac Gotovina”.
Srpska retorika nije se promijenila već je postala bezobraznija:
Srbijanski ministar vanjskih poslova Nikola Selaković obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Hrvatskoj vidi kao “dan žalosti u Srbiji i Republici Srpskoj zbog najvećeg etničkog čišćenja u Europi poslije Drugog svjetskog rata”.
“Zločinačka operacija ‘Oluja’ bila je kruna paklenog plana, koji je počeo uskraćivanjem kolektivnih prava Srbima u Hrvatskoj, a okončan je uskraćivanjem prava na postojanje čitavom jednom narodu”, ocijenio je i pisanoj izjavi Selaković.
“Oluja je zločin, Bog može oprostiti, Srbi ne mogu ni oprostiti ni zaboraviti”, istaknuo je srbijanski ministar unutarnjih poslova.
Koordinacija srpskih udruga obitelji nestalih, ubijenih, poginulih i prognanih ne dvoji da je “Oluja” bila zločinačka akcija etničkog čišćenja Srba i objavila je podatke da je tijekom i poslije akcije ubijena i nestala 1861 osoba srpske nacionalnosti.
Od toga je 1211 civila, među kojima 548 žena i dvanaesetoro djece, a trajno je protjerano više 220.000 Srba, zapaljeno je više od 20.000 srpskih kuća i objekata, a više od 40.000 stanova u vlasništvu Srba trajno uzurpirano, tvrdi u priopćenju udruga.“
Srpskoj mitomaniji nema kraja!
Nema smisla navoditi što su sve Srbi kazali o „Oluji“, o Drugom svjetskom ratu, O Domovinskom ratu. Nema smisla navoditi sve te izljeve mržnje prema hrvatskoj državi i Hrvatima.
Nakon ovih izjava drug Plenković ne će poduzeti ništa kao što nije nikada prije poduzeo kada se radilo o sličnim napadima na hrvatsku državu i narod.
Koalicijski partner druga Plenkovića, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac opet uveličava žrtve VRO „Oluja“ pa kaže da je samo na području Gračaca ubijeno nekoliko stotina Srba. Milorad Pupovac, Boris Milošević, Anja Šimpraga i Vesna Teršelić su u Deringaju kod Gračaca blatili „Oluju“ i lagali o broju žrtava. U Knin nisu došli koalicijski partneri (SDSS) druga Plenkovića i to je još jedan dokaz da je ta Plenkovićeva politika pomirenja doživjela krah. Koalicijski partner druga Plenkovića „Oluju“ smatra zločinačkom operacijom pa je jasno da je koalicija s SDSS-om čin izdaje. Blaćenje, vrijeđanje, iznošenje laži od strane koalicijskog partnera plaćaju hrvatski porezni obveznici po nalogu druga Plenkovića. Nakon novih Pupovčevih igrokaza, laži, vrijeđanja drug Plenković šuti!?
Andrejeva politika pomirenja Srbima je dala vlast, dodatni novac iz proračuna, mogućnost laganja, neograničeni pristup medijima itd. Srbi u Hrvatskoj i dalje provociraju, lažu i ne žele kazati gdje su ubijeni (nestali). Andrej nije dobio dokumentaciju Vukovarske bolnice, nije dobio podatke o nestalima (ubijenima), nije dobio otuđene katastarske knjige, nije dobio blago hrvatske kinoteke, otuđenu imovinu NDH. Rezultat Andrejeve politike pomirenja je NULA! NIŠTA!
„Glupi ustaša“ Plenković (kako kaže Vulin) nije shvatio (naučio iz povijesti) da Srbima nije prihvatljiva nikakva hrvatska država i da su svi Hrvati ustaše. Nakon ovih izljeva „ljubavi“ Plenković i njegov ministar vanjskih poslova i europskih integracija će kazati kako je Srbija napravila pozitivan iskorak prema EU. Izdajnička politika druga Andreja omogućila je Srbiji otvaranje poglavlja koja se nisu smjela otvoriti dok se neke stvari ne promjene. Drug Plenković Hrvatekima govori kako štiti nacionalne interese, a s druge strane svjedoci smo izdaje nacionalnih interesa.
U Zagrebu se održala tzv. “polusatna antiratna akcija” kojom se, ponavljajući velikosrpsku retoriku, u centru grada napala oslobodilačka akcija „Oluja“ i sama Hrvatska. Akciju su organizirali: Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb), Inicijativa mladih za ljudska prava (Zagreb), Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo), Ženska mreža Hrvatske.
> Mali broj prosvjednika na Trgu razvukao transparente o ‘ratnim zločinima u Oluji’
Što su naveli u priopćenju?
“Akcijom izražavamo solidarnost sa svim žrtvama rata i sa svim žrtvama zločina počinjenih u naše ime. Za vrijeme i nakon operacija Oluja pripadnici Hrvatske vojske i policije te civili počinili su veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom RH, a da najveći broj tih zločina nikada nije procesuiran.
Prema procjenama civilnog društva, tijekom i nakon Oluje ubijeno je više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Hrvatsku je tada napustilo oko 150.000 njezinih građana, čiji je povratak godinama bio sustavno otežavan i onemogućavan”, navodi se u priopćenju. Itd.
Na iznesene laži, optužbe Hrvatske vojske i policije nema reakcije!? Zanimljivo je da su neke od ovih udruga financirane iz državnog proračuna, neke iz fondova EU-a, a neke i iz Grada Zagreba. Zašto građani Hrvatske plaćaju blaćenje Hrvatske vojske i Policije, kao i države Hrvatske?
Tako npr. Centar za žene žrtve rata – ROSA još nema objavljeno izvješće za 2021. godinu na svojim stranicama, ali prema Registru neprofitnih organizacija vidljivo je da se obilno financiraju iz državnog proračuna, ali i da su dobili 138.000 kn iz lokalne samouprave za razliku od 45.000 koje su dobili 2020. Iako još nema detaljnih podataka, iz javno dostupnih izvora moguće je potvrditi da su dobili od Grada Zagreba u 2021. godini: za “Psihosocijalna pomoć i podrška azilanticama – žrtvama nasilja i štetnih tradicijskih praksi” 10.000 kuna, za “Njena budućnost je ravnopravnost!” 20.000 kn, za “Program podrške ženama koje su preživjele rodno/spolno utemeljeno nasilje” 58.000 kuna, za Financijska potpora za za podmirenje troškova edukacija za savjetodavke u savjetovalištima i skloništima za žene žrtve nasilja 20.000 kuna i za Program podrške ženama koje su preživjele rodno utemeljeno nasilje (trgovanje ženama, silovanje u ratu, prostitucija) 25.000 kuna.
Inicijativa mladih za ljudska prava uglavnom se financira iz državnog proračuna.
Neshvatljivo ja da Plenković našim novcem financira blaćenje hrvatskoga naroda. Neshvatljivo je da se novcem hrvatskih domoljuba i branitelja financiraju srpski igrokazi na kojima se iznose laži (Drugi svjetski rat, Domovinski rat), prekraja povijest i slavi genocid nad hrvatskim narodom (Srb).
„Glupa ustaška vlast“ (kako kaže Vulin) progoni branitelje HOS-a!
U Kninu se dogodio veliki paradoks: „Ustaška vlast“ Andreja Plenkovića (kako kaže Aleksandar Vulin) progoni HOS-ovce, stvarne branitelje Hrvatske jer su koristili svoj pozdrav iz 1991. godine, pozdrav iz Domovinskog rata. I tako dezerteri progone one koji su stvarali i oslobađali Hrvatsku!
Jedini problem u neokomunističkoj (Plenkovićevoj i Milanovićevoj) Hrvatskoj je jedan pozdrav iz 1991. godine: „Za dom spremni“. HOS-ov pozdrav iz Domovinskog rata nema nikakve veze s ustaštvom, s tim pozdravom su HOS-ovci išli u Vukovar kada nitko nije htio poći, s tim pozdravom su HOS-ovci branili Dubrovnik u najtežim danima obrane Dubrovnika. O tome dezerteri ne znaju i ne žele znati ništa!
Kao i godinama ranije, skup su održali pred spomenikom poginulim braniteljima, a “vođa svečanosti’” poručio je kako će hrvatsku domovinu pozdraviti tri puta onim istim pozdravom kojim su je pozdravljali u Domovinskom ratu, prenosi Dalmatinski portal.
Potom su krenuli urlati ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Okupili su se i neki građani koji su na to pljeskali. Prije toga su se postrojili te položili vijence i svijeće na spomenik.
Nisu urlali! To je njihov pozdrav iz 1991. godine!
Oni koji šire mržnju prema Hrvatima, koji optužuju hrvatski narod, hrvatsku vojsku i policiju dobivaju novac iz proračuna! Bravo Andrej! Nitko ih ne poziva na odgovornost zbog širenja mržnje, zbog laži i blaćenja Hrvatske vojske, Hrvatske policije i hrvatskih branitelja. Zaključak može biti samo jedan: Radi se o izdaji nacionalnih interesa!
Umjesto zajedništva hrvatskoga naroda imamo podjele, razjedinjenost i za to možemo zahvaliti komunističkoj mladeži (Andreju Plenkoviću, Zoranu Milanoviću i onima koji ih podupiru). U neokomunističkoj Hrvatskoj imamo portale i tiskovine koje šire mržnju prema Hrvatima i hrvatskoj državi. Plenkovićeva vlada dopušta govor mržnje prema hrvatskim domoljubima, a nekima daje i novčane potpore. Plenkoviću i Milanoviću jedino je pozdrav jedne braniteljske udruge iz 1991. godine problematičan!? Njima smeta domoljubni pozdrav koji nikoga normalnoga ne vrijeđa, a ne smetaju im portali, tiskovine koji šire mržnju prema Hrvatima i hrvatskoj državi! Do kada će se našim novcem financirati govor mržnje prema Hrvatskoj vojsci, Hrvatskoj policiji i braniteljima?
Proslava Dana pobjede mora biti narodna svečanost, a ne igrokaz komunističke mladeži!
Podrška HOS-ovcima koji su branili Hrvatsku!
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 tjedna agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti2 tjedna agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti2 dana agoSpomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana