Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Slovo o reformi zdravstva

Published

on

Ministar Beroš predočio je svoj prijedlog reforme zdravstva u RH. U Ministarstvu ističu četiri reformska smjera obuhvaćena zakonskim prijedlozima. To su: zaokret prema prevenciji i ranom dijagnosticiranju bolesti, jačanje primarne zdravstvene zaštite, reorganizaciju bolnica i ulaganje u ljudske resurse. Liječnicima koji rade s pacijentima nije jasno kako će to postići.

Fokus će, kažu, biti na kvaliteti umjesto kvantiteti pružanja zdravstvenih usluga i postizanju financijske održivosti. Postojeće stanje zdravstvenog sustava pokazuje da se radi o nemogućoj misiji, a prijedlog ne nudi rješenje.

Ističu da je važno uspostaviti  informatizaciju sustava, akreditaciju zdravstvenih ustanova, sustavno praćenje zdravstvenih ishoda i parametara kvalitete te sigurnosti pacijenata. Ponavljanje stare priče koju slušamo barem 15 godina.

Lako je donijeti zakonske izmjene ali time se ne rješavaju glavne poteškoće zdravstvenog sustava:  nedostatak liječnika, nedostatak medicinskih sestara, duge liste čekanja i financijski neodrživ zdravstveni  sustav.

Prijedlog su komentirali liječnici praktičari

Struka (liječnici koji rade s pacijentima) je negativno ocijenila Berošev prijedlog reforme zdravstvenog sustava, evo što su kazali: 

Nataša Ban Toskić iz KOHOM-a rekla je za HRT kako su detaljno proučili prijedlog izmjena zakona o zdravstvenoj zaštiti i da on ne nudi niti jedno konkretno rješenje, niti za kadrovsku devastaciju niti za smanjenje lista čekanja.

„Reforma ne rješava pitanja: nedostatak liječnika, nedostatak medicinskih sestara, gomilanje dugova u zdravstvu, smanjenje lista čekanja na pregled/medicinsku obradu.

“Rupe koje su nastale u primarnoj zaštiti planira se popuniti s netom diplomiranim liječnicima koji nemaju ni dana radnog staža”.

“Nekad smo dnevno obradili 50 do 60 pacijenata, a danas dvostruko više. Preplavljeni smo brojnim administrativnim obvezama koje prije nismo imali. Mnoge institucije, pa i one nezdravstvene, prebacuju na nas dio administracije koja nam uzima velik dio radnog vremena i skreće nam fokus s pacijenta i njegovog zdravlja”, kazala je dr. Ban Toskić za Globus.

Kazale je da je 180 liječnika starijih od 65 godina i rade samo iz entuzijazma jer nemaju kome ostaviti pacijente. Uz to je 750 liječnika starijih od 60 godina, a na specijalizaciji ih je trenutačno samo 150 te bi se sustav uskoro mogao urušiti.

„Mi imamo u prosjeku tri minute po pacijentu i trebali bi se pacijenti zabrinuti koju kvalitetu usluge dobivaju od svog liječnika u tom vremenu. Kao liječnik želim svakom pacijentu pružiti primjereno vrijeme, pažnju i znanje, a za to tri minute nisu dovoljne, ističe Ban Toskić.“

HUBOL: Beroševa reforma je fake reforma, koja ocrtava svu nemoć i neznanje zdravstvene administracije

“Javna retorika ministra i različitih dužnosnika Ministarstva zdravstva već danima je puna uobičajenih fraza poput pacijenta u središtu sustava, održivog zdravstvenog sustava, promjene paradigme, jačanja zdravstva i fokusa na kvalitetu. Sve su to lijepe riječi kojih su se liječnici podjednako naslušali od svih jedanaestero političara koji su sjedili na stolcu ministra zdravstva u proteklih trideset godina, kao što su se nagledali i brojnih izmjena i dopuna zakona i raznoraznih pravilnika. Rezultat svih tih fraza o reformama i svih tih zakona je sve teža dostupnost zdravstvene zaštite građanima, visok mortalitet kod najčešćih uzroka smrti poput malignih bolesti ili bolesti krvožilnog sustava, nefunkcionalno upravljanje i organizacija zdravstvenog sustava, iscrpljeni bolnički liječnici zbog ogromne prekovremene satnice, urušeno primarno zdravstvo i odlazak najboljih kadrova u inozemstvo, ističu iz HUBOL-a. Za sadašnje stanje zdravstvenog sustava odgovorne su sve bivše zdravstvene administracije, kao i ova sadašnja.

Niti jedna od proteklih reformi nije uistinu bila reforma, niti jedna nije uključila politički, stručni i društveni konsenzus i sve su ostale tek rečenice pune dobrih i neostvarenih želja. Sudeći po javnim istupima ministra Beroša, i ova “reforma” je ista takva: prazan naramak lijepih želja, bez spremnosti na značajne, a nužne promjene sustava, tek buket praznih floskula”, smatra HUBOL.

“Liječnici od reforme tj. od donošenja dva nova zdravstvena zakona ne očekuju značajne pomake na bolje. Prijedlozi zakona pokazuju da ministar i njegovi pobočnici u ministarstvu ne znaju i ne mogu riješiti ključne probleme zdravstva, poput npr. kadrovskog urušavanja primarne zdravstvene zaštite. Umjesto, stvaranja uvjeta u kojima bi obiteljska medicina postala atraktivna specijalizacije, umjesto kadrovskog jačanja mreže PZZ-a, oni su naumili koristiti tek diplomirane, mlade liječnike kao svojevrsno carevo novo ruho. Njih 500-tinjak, koliko ih godišnje diplomira, dobit će obvezu da godinu dana rade u primarnom zdravstvu kako bi se prikrila dubina kadrovske devastacije te grane medicine.

Predsjednica HUBOL-a ( Hrvatske udruge bolničkih liječnika ) dr.  Ivana Šmit, takav reformski plan ministra Beroša koji podrazumijeva i besplatne sistematske preglede za građane doživjela je kao “loš vic”, pače, kao “jednu od većih gluposti koje je čula”.

S druge strane, bolnički specijalisti, od kojih neki imaju i po 200 prekovremenih sati godišnje, raspoređivat će se po domovima zdravlja. Manipulativna retorika kojom to Beroš opravdava objašnjavajući da su se liječnici besplatno školovali te da trebaju vratiti dug državi tj. sugrađanima, ne pripada u javni dijalog  već u birtijaško nadmudrivanje, zaključuju u HUBOL-u. U Hrvatskoj se građani za sva zanimanja školuju besplatno (ako se već koristi ta terminologija) i iznimno je diskriminirajuće samo liječnike prozivati zbog toga i od njih tražiti da zbog prava koje uživaju svi građani se žrtvuju za državu. 

Vikica Krolo zamjenica predsjednika HUBOL-a rekla je kako je preko 1000 uglavnom mlađih liječnika otišlo van RH otkako smo ušli u Europsku uniju.

Dr. Krolo pita: „Mi pričamo o reformi po medijima. Ministar iznosi dijelove reforme prvo u medijima, a onda mi imamo neke razgovore. Zašto mi dijelove reforme prvo čujemo u medijima? Ministar kaže da su nam vrata uvijek otvorena i da možemo razgovarati, ali kada dođemo na razgovor i kažemo konstruktivne prijedloge oni se ne uvažavaju i onda izađe u e savjetovanje kao da mi nismo razgovarali. To frustrira, naglasila je.“ 

Ministar Beroš predložio je da mladi liječnici nakon diplomiranja provedu godinu dana u ordinacijama obiteljske medicine. Ministar je još pojasnio da oni liječnici koji imaju objavljene radove da će biti izuzeti što znači da ministar ne zna kako se pišu ti radovi.  Prijedlog je doživio mnogobrojne kritike pa je ministar od prijedloga odustao.

Postavljaju se pitanja: Koliko su mladi liječnici osposobljeni za praktičan rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti? Je li ukidanje pripravničkog staža bila velike pogreška budući da je praksa tijekom studija nedostatna (loša)?

Pripravnički staž je ukinut, uklopljen u šestu godinu studija. Ne sjećam se da je netko izvršio sveobuhvatnu analizu spremnosti mladih liječnika za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (npr. otoci, ruralna područja).  Zanimljivo je da strani studenti koji studiraju kod nas praksu obavljaju u država iz kojih su došli pa je to još jedan pokazatelj što se misli  o praktičnoj obuci studenata kod nas. Praksu tijekom studija treba bolje organizirati ili vratiti pripravnički staž. Mišljenja sam da treba vratiti pripravnički staž!

Luetić o novoj reformi: “23 godine radim u zdravstvenom sustavu, Beroš je deseti ministar koji ju najavljuje”

Na pitanje može li dolazak mladih liječnika u ordinacije obiteljskih liječnika i u hitne spasiti veliki manjak obiteljskih liječnika koji u idućih nekoliko godina idu u mirovinu, Luetić je kazao kako je iz najave nejasno je li to nešto što bi zamijenilo nekadašnji pripravnički staži, ili se tu smisli na samostalan rad u obiteljskoj medicini u obveznih godinu dana.

“Mi pozdravljamo povratak staža bilo kako se on zvao”, poručio je gost Dnevnika Nove TV te dodao kako treba postojati tranzicijski period između studija medicine i samostalnog rada.

“Ako je pak svrha natjerati liječnike da godinu dana samostalno rade u obiteljskoj medicini, to sigurno nije rješenje za kadrovski problem u obiteljskoj i primarnoj zaštiti, jer sada nedostaje 400 liječnika a ovo je samo krpanje rupe, a ne održivo rješenje dugoročno”, pojasnio je Luetić.

Prema podacima Udruge poslodavaca u zdravstvu, Hrvatska ima više liječnika, manje pacijenata, a duže liste čekanja. Manje stanovnika imamo, ali kad pogledate podatke iz zadnjeg popisa vidjet ćete da imamo 15 posto stanovnika više starijih od 65 godina kojima je zdravstvena zaštita najpotrebnija.

Ino Protrka, ravnatelj Doma zdravlja Zagreb Centar kaže kako su preopterećeni administracijom i birokracijom. Bilo bi im, kaže, drago kad bi se moglo maknuti iz ordinacija obiteljske medicine.

Umjesto u bolnice, pacijenti će više u domove zdravlja u kojima bi ih pregledavali bolnički specijalisti!?

Budući da je sustav zdravstva nedovoljno iskorišten najavljeni su obvezni sistematski pregledi!?

Ovih dana ministar je u liječničkim redovima izazvao pravu oluju zbog najave o obveznim sistematskim pregledima za sve građane. Iako se, uz postojeću operativnost domaćeg zdravstvenog sustava, liste čekanja koje su tako dugoročne da mnogi pacijenti nemaju šanse dočekati svoj termin, sistematski pregledi za kompletnu populaciju ( a ne samo za javne i državne službenika kao dosad ) doimaju kao čista utopija, ministar kritičarima poručuje da se struka složila kako treba pojačati preventivu. Jer, kod nas ljudi prednjače po lošim navikama u konzumiranju duhana, alkohola, nezdrave hrane, kaže ministar, pa je mudro, smatra, posvetiti se preventivi kako se ne bi kasnije bavili posljedicama, često prekasno.

„Genijalna“ ideja ali nije provediva u stvarnosti.

“Vraćamo se na Štamparove postavke, fokus je na preventivnim pregledima, promicanju zdravih navika i podizanju zdravstvene pismenosti”, poručio je Beroš.

Mislim da je neprimjereno na početku trećeg tisućljeća pričati o Štamparovu modelu zdravstva jer nije moguće napraviti suvislu usporedbu.   

Prof. dr. Andrija Štampar 1888. – 1958. „God. 1919–30. djelovao je kao načelnik higijenskog odjeljenja pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu. U tom je razdoblju utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Jugoslaviji, organiziravši 250 higijenskih ustanova (Centralni higijenski zavod u Beogradu, Školu narodnoga zdravlja u Zagrebu, Institut za malariju u Trogiru, niz domova narodnoga zdravlja, bakterioloških stanica, antituberkuloznih, antiveneričnih i antitrahomskih ambulanti i dr.). Svojim je programom nastojao da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima pučanstva te je ojačao preventivnu medicinu nasuprot kurativnoj. Njegovo nastojanje da provede socijalizaciju liječničke i ljekarničke službe naišlo je na veliki otpor privatnih liječnika i staleških organizacija“. (Hrvatska enciklopedija).

Pitanje: Koliko slučajeva malarije, tuberkuloze, trahoma imamo godišnje u Republici Hrvatskoj? Liječnik socijalni radnik i narodni učitelj? O čemu Beroš priča?

 „Do 2030. godine zdravstveni pokazatelji u Hrvatskoj trebali bi se izjednačiti s onima EU.“ Komentar: neozbiljno, nestručno pa i glupo.

Među glavnim razlozima zbog kojih se kreće u reformu navodi se da Hrvatska izdvaja za zdravstvo tri i pol puta manje od prosjeka EU (930 naspram 3197 eura po stanovniku), da samo trećina stanovnika plaća zdravstveno osiguranje, da imamo 62 bolnice na četiri milijuna stanovnika te da je istodobno rast plaća u zdravstvu od 2016. godine do danas iznosio visokih 40,5 posto, piše novinarka Jutarnjeg lista Ivana Krnić.

Nije jasno kako ministar i njegov savjetodavni tim misle povećati sredstva za zdravstvo bez značajnog povećanja BDP-a.

Obuhvatit će jačanje uloge domova zdravlja, a predviđeno je smanjivanje njihova broja sa 49 na 23, odnosno svaka bi županija trebala imati jedan dom zdravlja, a Grad Zagreb najmanje tri, kao i do sada.

Uključivanjem bolničkih specijalista u domove zdravlja povećat će se dostupnost njihovih usluga, a primarnu zaštitu ojačat će se boljim uvjetima rada, većim plaćama i nagrađivanjem prema radu, odnosno uvjetima rada u ruralnim krajevima. Budući da u sustavu zdravstva nedostaje specijalista koji će specijalisti ići raditi u Domove zdravlja? Hoće li ministar i njegov savjetodavni tim klonirati specijaliste?

Znači li to da Domovi zdravlja dobivaju dijagnostičke jedinice (CT MR, Ultrazvuk…) u kojima će biti obavljena dijagnostika?

Priče o objedinjenju javna nabava, spajanju bolnica, redukcija domova zdravlja, racionalizaciji mogla bi donijeti uštedu od  600 milijuna kuna (ovo smo više puta čuli tijekom zadnjih 20 godina). Povećava se obim posla, a priča se o uštedi! Tko je tu lud?

Liječnici obiteljske medicine nisu vidjeli niti jedno konkretno rješenje koje bi bilo na tragu stvarne reforme zdravstva.  Nema jasnog odgovora kako osigurati dovoljan broj liječnika i medicinskih sestara u zdravstvenom sustavu RH. Ministar je imenovao savjetodavno tijelo od 20 stručnjaka od kojih većina nema dodira sa stvarnom praksom (primarna zdravstvena zaštita, bolnice) pa ne znaju s kakvim se sve poteškoćama susreću liječnici u praksi. 

https://www.upuz.hr/component/k2/item/542-odluka-o-formiranju-savjetodavnog-tijela-za-provedbu-reforme-zdravstva

Zašto ministar nije formirao još jedan tim u kojem bi bili samo praktičari (liječnici primarne zdravstvene zaštite, bolnički specijalisti koji rade na bolničkim prijamima i odjelima)? Vidi gore što je dr. Krolo kazala o razgovorima u Ministarstvu zdravstva.

Zaključno

Prijedlog zdravstvene reforme nije odgovorio na ključna pitanja: kako osigurati dostatan broj liječnika i medicinskih sestara, kako riješiti duge liste čekanja i kako učiniti zdravstveni sustav financijski održivim. Priča o povećanju prava korisnika javnog zdravstva i planiranim uštedama je još jedna loša priča naših političara koju su liječnici nazvali „lošim vicem“.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved