Društvo

“S margine političkoga spektra” – Verbalni delikt se “vraća”!

Published

3 godine ago

12 veljače, 2021

mjukic

Ministarstvo kulture i medija pod vodstvom ministarke Nine Koržinek Obuljen poslalo je u procedure novi Zakon o elektroničkim medijima (ZEM) kojim se guši sloboda govora, uvodi verbalni delikt i rodna ideologija. Novi Zakon provodi direktive Europske unije (zadnja Direktiva EU, 2018/1808).

Subjektivni osjećaj pojedinca je važniji od činjeničnog stanja. ZEM-om se negira prirodni zakon i uvodi verbalni delikt. Prema novom ZEM-u može biti tužena svaka osoba koja muškarcu koji se osjeća kao žena ili neki drugi rod kaže da je on zapravo muško!

Verbalni delikt, kazneno djelo predviđeno u čl. 133. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Odredba je glasila:

(1) Tko natpisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili potiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost i obranu zemlje, ili zlonamjerno i neistinito prikazuje društveno-političke prilike u zemlji,

kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.

(2) Tko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inozemstva, kaznit će se zatvorom najmanje od tri godine.

Temeljem navedene zakonske odredbe osuđene su desetine tisuća stanovnika Jugoslavije. Sve je bilo po komunističkom zakonu koji se tumačio po naputku i potrebama dnevne politike: uhititi, zatvoriti, osuditi, konfiscirati imovinu, ukinuti građanska prava, ukinuti pravo na školovanje, studiranje itd. To je bio obrazac komunističke vladavine. Oni koji ne vjeruju neka potraže svjedočanstva i sudske spise iz doba komunističke vladavine (Vlado Gotovac, Franjo Tuđman, Zlatko Tomičić, Dražen Budiša, Ante Paradžik itd.).

Danas je iznošenje očitih bioloških istina i kritičkih mišljenja o rodnoj ideologiji, iznošenje istina o Drugom svjetskom ratu i komunističkoj vladavini, korumpiranoj i nesposobnoj vlasti cenzurirano, a sada se želi ZEM-om kazneno goniti.

Istina o migrantima koji žele ilegalno ući u Europu, istinu o ponašanju migranata u Europi, istinu o paljenju crkava u Europi, o zločinima koje su migrant počinili zbog vjerske netrpeljivosti se cenzurira, a prema ZEM-u bit će ubuduće kažnjivo kao govor mržnje. Svako iznošenje istine, drugog mišljenja o rodnoj ideologiji može biti kažnjeno kao govor mržnje jer nema jasne, precizne definicije što je govor mržnje pa svaki sudac može proizvoljno tumačiti što je govor mržnje.

Rasprava u Saboru i u medijima pokazala je da se radi o nedorečenom zakonu koji guši slobodu govora, uvodi cenzuru i drakonske kazne bez da “počinitelj” jasno zna zašto je kažnjen. Kako definirati “govor mržnje”? Ne postoji u našem pravnom sustavu “govor mržnje” i kao pojam ga je nemoguće jasno definirati. U našoj sredini se pojam često koristi za diskreditaciju i ušutkavanje neistomišljenika.

Novi ZEM je kontradiktoran jer u članku 4. govori o pravu na slobodu govora, a poslije nameće cenzuru i priječi slobodu govora.

U članku 71. kaže da će se poticati: proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja za (…) poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji. Zašto će se poticati nešto što je neprirodno, protivno naravnom zakonu?

U Zakonu se navodi da je pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici. Ovim se guši sloboda govora, kritike i komentara.

Članak 97. Propisuje drakonske kazne: Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

8. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja uključuje ili promiče bilo kakvu diskriminaciju na temelju rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnosti ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije (članak 22. stavak 4. podstavak 2.)

9. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost (članak 22. stavak 4. podstavak 3.)

Tko će dati ocjenu komunikacije i temeljem čega? Mora se jasno navesti kako se procjenjuje diskriminacija na raznim osnovama. Također, treba ljude educirati što je to diskriminacija i na taj način im pomoći da ne rade kaznena djela.

Prema članku 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske kažnjava se govor mržnje i poticanje na mržnju. Što je govor mržnje? Je li iznošenje bioloških činjenica po pitanju rodne ideologije govor mržnje? Je li otkrivanje istine o logoru Jasenovac govor mržnje kako neki tvrde?

U raspravi je još rečeno:

Velik dio cenzure koja se odvija na društvenim mrežama, a i u medijima, nema nikakve veze s ilegalnim sadržajem već s mišljenjima i stavovima koji štite obitelj, pravo na život i izražavanje vjerskih istina ili svjetonazora u javnom prostoru.

Novi ZEM uvodi verbalni delikt i totalitarnu ideologiju. (rodnu ideologiju). Ne spriječava govor mržnje jer prijedlog ZEM-a omogućava da vladajući određuju što je prikladni a što neprikladni sadržaj kao i u doba komunizma. Prijedlogom zakona se onemogućava sloboda govora, krši Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a članak 19.

“Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.”

Predložene odredbe Zakona o elektroničkim medijima su nejasne, neprecizne, otvorene širokim interpretacijama, zloporabama i pogubne za slobodu mišljenja i izražavanja.

Prijedlog ZEM-a suprotan je USTAVU RH članku 40.

Članak 40 kaže: “Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.”

Predlagatelj nastavlja s uvođenjem u hrvatski pravni sustav ‘rodnog identiteta’ kao novog prava, koji to ni po svojoj prirodi ne može biti – i to mimo Ustavom propisanog postupka uvođenja novih i razrade postojećih prava.

Prijedlog ZEM-a je protupravan i protuustavan. (pravo na rodni identitet)!

Tijekom rasprave u Saboru Obuljen Koržinek nije znala objasniti što je rodni identitet iako ga prijedlogom zakona želi izjednačiti s ustavnim kategorijama poput rase, boje kože, spola, jezika i vjeroispovijesti te predviđa financiranje programa i sadržaja za podizanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji.

Vlada ZEM-om uvodi verbalni delikt za iznošenje očitih bioloških istina i kritičkog mišljenja te nastavlja aktivno financiranje rodne propaganda.

Za sintagmu govor mržnje sigurno je samo jedno – može značiti sve što treba, kome treba.

Svjedoci smo diktature i cenzure tzv. Big Techa (pod kojim se podrazumijeva pet tehnoloških divova: Amazon, Apple, Google, Facebook i Microsoft) koji krši sve antimonopolističke zakone. Cenzurirali su američkog predsjednika Donalda Trumpa i time pokazali da mogu cenzurirati sve one koji im se ne sviđaju. EU birokracija podupire cenzuru svega što se ne uklapa u njihovo shvaćanje. O provedbi i zaštiti njihovu shvaćanju života i rada brinut će njihovo Ministarstvo istine (kao i u doba staljinizma, maoizma, komunizma) koje kontrolira mainstream medije, društvene mreže i provodi cenzuru.

Saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović pitao je ministarku Ninu Koržinek Obuljen:

“Molim Vas gospođo Obuljen da mi kao političaru kojem su nacionalizam i sloboda temeljni postulati djelovanja i ideološkog stava razjasnite koji bi to nacionalizam i nacionalistički režim trebalo medijski kriminalizirati i koja je kompetencija činovnika i politički imenovanih članova Vijeća za elektroničke medije, pa ako hoćete i sudaca da o tome prosuđuju?”

Nije znala odgovoriti!

Članak 16. propisuje i da: “vijesti moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja, mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje. Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom”. kaže se u prijedlogu. Ukratko, proizlazi da će država određivati kako pojedini medij mora “vjerno prikazivati” određeni događaj, a “različita mišljenja primjereno zastupati”.

Svakodnevno smo svjedoci diskriminacije pojedinaca i skupina u hrvatskom društvu, svjedoci smo cenzure na društvenim mreža, svjedoci smo govora mržnje prema braniteljima, domoljubima, Katoličkoj crkvi, pojedinim biskupima itd. Navedeni govor mržnje se potiče od strane mainstream medija i političara, a odgovor na taj govor mržnje se blokira. Mainstream mediji vrše cenzuru na ideološkoj osnovi, neke događaje prešućuju, a druge ističu. Ti mediji svojim komentarima nameću svoj stav i onemnogućavaju drugo mišljenje bez obzira na argumente, činjenice. Očito je da Direktiva EU, 2018/1808. i Zakon o elektroničkim medijima RH vode totalitarizmu, cenzuri slobode govora i progonu svih koji ne misle kao EU birokrati, kao ministarka Koržinek Obuljen i njen šef Plenković.

Neoliberalni fašizam na djelu

Obavijest:

Prije desetak dana, CitizenGO je obaviješten da je naš račun u TransferWiseu tehnološkoj kompaniji specijaliziranoj za bankovne transakcije putem interneta zatvoren. Kad smo tražili objašnjenje rečeno nam je da je to ne zato što kršimo zakone ili kodeks ponašanja već jednostavno zato što ne žele podržavati naše aktivnosti.

CitizenGO se zalaže za pravo na život i na obitelj, razotkriva kulture smrti, transrodno ludila i indoktrinaciju djece rodnom ideologijom !

Tako neoliberalni fašisti shvaćaju demokraciju, toleranciju, jednakost, slobodu govora i mišljenja…STRAŠNO!

Ja ne ću doživjeti njihov pad ali netko hoće!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić