Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Za život, protiv kulture smrti

Published

on

Europski parlament (EP) ja na svom plenarnom zasjedanju 24. lipnja s 378 glasova za, 255 protiv i 42 suzdržanih izglasao rezoluciju o „seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravu u EU”. Europederi i eurolezbače podržali su Izvješće Predraga Freda Matića, antihrvatskog eurozastupnik iz Hrvatske koji vodi Odbor za ženska prava i ravnopravnost spolova pri EP-u. Rezolucija nije obvezujuća za države članice jer Europski parlament nema ovlasti državama članicama poništiti odluku o zabrani pobačaja ili medicinski potpomognute oplodnje, ali rezolucija pokazuje smjer kojim EU ide: Obvezno aktivno promicanja pobačaja u svim državama članicama, promicanje kulture smrti umjesto kulture života. 

Matićevo izvješće promiče kulturu smrti (abortus), krši prirodne zakone (rađamo se kao muško ili žensko), krši temeljno ljudsko pravo (pravo na priziva savjesti), promiče promiskuitetno i neodgovorno ponašanje (neograničeno pravo na abortus i besplatan abortus) .

Zalažem se za pravo na život nerođenih (protiv nemedicinski indiciranog abortusa), pravo na život u terminalnoj fazi bolesti (protiv eutanazije), zalažem se na pravo priziva savjesti (nismo svi bez savjesti) jer je to temeljno ljudsko pravo, zalažem se da nam se kao državi (društvu) ne nameće tuđa kultura i tuđi običaji, da imamo pravo na svoju kulturu, svoje običaje i svoj svjetonazor.

Abortus ne može biti ljudsko pravo jer ubojstvo nikada ne smije biti ljudsko pravo. Medicinski indicirani abortus je nužno zlo, a nemedicinski indicirani abortus je ubojstvo! Zločin je poticati majku na nemedicinski indicirani abortus jer je to ubojstvo zdravog nerođenog djeteta u razvoju.

Ne izvršiti ne-medicinski indicirani abortus nije uskraćivanje medicinske skrbi već zaštita života majke i začetog djeteta.

Abortus bez ograničenja i besplatan abortus (na teret svih koji plaćaju zdravstvenu zaštitu) je promicanje promiskuiteta, spolnih bolesti, nemoralnog ponašanja i neodgovornog ponašanja. Besplatan i neograničen nemedicinski indicirani abortus je diskriminacija bolesnih, svih onih kojima je potrebna zdravstvena zaštita jer će sredstva za njihovo liječenje biti upotrebljena za nemedicinski indicirane abortuse, što je neprihvatljivo.

Abortus je u nekim slučajevima nužno zlo ali to nije razlog da bude ljudsko pravo. Svaki slučaj treba razmotriti posebno jer ima mnogo čimbenika o kojima se mora voditi računa. Ako se želi napraviti abortus zbog socijalnih prilika zašto se civilizirano društvo ne uključi i pomogne ženi i obitelji.  Ako smo humanisti zaštititi ćemo zdravo nerođeno dijete jer se ono ne može samo zaštititi. Naša je dužnost kao normalnih ljudi koji poštuju prirodne zakone da zaštitimo zdrav plod koji se normalno razvija, da pomognemo ženi da taj plod donese na svijet.

Proglasiti abortus ljudskim pravom i nametnuti taj stav svim članicama EU je izraz diktature, liberalnog fašizma, a ne demokracije. To je kršenje ljudskih prava, nametanje protuprirodnih prava i zakona.

Pravo na priziv savjesti je temeljno ljudsko pravo i nitko nema pravo to temeljno ljudsko pravo ukidati. Iz povijesti je poznato kakva su sve zla napravljena (npr. Akcija T4) zbog nemogućnosti korištenja prava na priziv savjesti. Zdravstveni (medicinski) radnici moraju imati pravo na priziv savjesti jer je to brana protiv zločinačkog ponašanja koje se nameće (nemedicinski indicirani abortus, potpomognuto samoubojstvo, eutanazija, medicinski eksperimenti na ljudima). Odbijanja vršenja nemedicinski indiciranog abortusa nije uskraćivanje medicinske skrbi već zaštita zdravog nerođenog djeteta, zaštita majke (od infekcije, postabortusne neplodnosti, lošeg psihičkog stanja žene zbog osjećaja krivnje).

Negirati temeljno ljudsko pravo priziva savjesti zdravstvenih radnika je također oblik diktature, jednoumlja, liberalnog fašizma (nazovite kako vam drago).  

Promoviranje pobačaja i kontracepcije „bez obzira na dob“ bez pristanka roditelja (a i s pristankom roditelja) je promoviranje promiskuiteta, nemorala, neodgovornog i štetnog ponašanja). Promicati promiskuitet umjesto odgovornosti u spolnom životu čovjeka je ispod životinjske razine. 

Uvođenja obvezne LGBT i rodne indoktrinacije u osnovne škole je promocija neodgovornog ponašanja, promocija protuprirodnih zakona koja vodi u destrukciju društva i pojedinaca.  Rođeni smo kao muško i žensko, osim u izuzetno malim broju slučajeva interseksa, pa se trebamo razvijati kao muško i žensko. To je prirodni zakon i protiv njega se ne smije ići ako želimo ostati zdravi i normalni u svakom pogledu.

Usvajanje izvješća je uvod u dikaturu i nepoštivanje ljudskih prava, nepoštivanja različitosti naroda i država u EU. Rezolucija nije, za sada, obvezujuća ali stvara preduvjete da bude obvezujuća. Isto tako izglasana rezulucija omogućava pritiske (političke, gospodarske) na članice koje se ne slažu s rezolucijom.   

Za život, protiv kulture smrti (abortus, eutanazija) koja nam se nameće. Nametanje kulture smrti od strane Europskog parlamenta, europskih institucija je jedan oblik liberalnog fašizma. Ne priznavanje povijesnih, društvenih, kulturnih i razvojnih različitost među narodima i državama je oblik diktature i jednoumlja.

rbt

Zdravstvena zaštita žena svakako da ali poticanje na promiskuitetno, protuprirodno, neodgovorno ponašanje nije zaštita žena već ugroza žena. Poticanje i promoviranje nemedicinski indiciranog abortusa je ispod ljudske razine, znak nehumanosti, ubojstvo s predomišljajem.

Legalizacija potpomognutog samoubojstva i eutanazije u članicama EU je promicanje kulture smrti. Potpomaganje samoubojstva davanjem savjeta i/ili sredstava (lijekova u smrtonosnoj dozi) te vršenjem eutanazije (davanjem smrtonosne injekcije pacijentu na njegov zahtjev ili na zahtjev njegove obitelji) su neetični postupci koje su neke države EU legalizirale (Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Španjolska…).  Potpomognuto samoubojstvo i eutanazija su dekriminalizirani u nekim državama EU, a tendencija je da potpomognuto samoubojstvo i eutanazija postanu pravo i da budu dio dužnosti zdravstvenih radnika (ukidanje prava na priziv savjesti). Navodi da se dekriminalizacijom potpomognutog samoubojstva i eutanazije želi ublažiti “nepodnošljivu patnju” nisu točni jer današnja medicina može tu patnju ublažiti bez da okonča život pacijenta (palijativna skrb).

Protiv izvješća eurozastupnika Predraga Freda Matića izjasnili su se:

  • Slovački parlament (Slovački parlament usvojio je u četvrtak (17. lipnja) rezoluciju kojom se odbacuje izvješće Europskog parlamenta o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u EU, koje je iznio hrvatski europarlamentarac Predrag Matić, inzistirajući na tome da seksualno i reproduktivno zdravlje treba biti u nadležnosti država članica.),
  • Europska biskupska konferencija,
  • Europski centar za pravo i pravdu,
  • Savez katoličkih obiteljskih udruga u Europi (FAFCE),
  • Hrvatska biskupska konferencija,
  • Pravni stručnjaci  (Izvješćem je prekršeno nekoliko europskih zakona, konvencija: Prvi Protokol Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Povelja EU-a o temeljnim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Opće deklaracije o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji roditeljima priznaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja.

Izvješće miješa pravo na zdravlje kao ljudsko pravo s pobačajem, kojega se zagovara bez ikakvih ograničenja što je u suprotnosti i sa standardima Europskog suda za ljudska prava prema kojima pobačaj u svakom slučaju mora imati razvidan i objektivan motiv. Zabranu, odnosno, ograničenja pobačaja Izvješće naziva oblikom rodno uvjetovanog nasilja što je u suprotnosti i sa standardima Europskog suda za ljudska prava prema kojima pobačaj u svakom slučaju mora imati razvidan i objektivni motiv.

U njemu se zagovaraju: neograničene slobode (u pristupu svim zdravstvenim uslugama pa tako i medicinski potpomognutoj oplodnji od strane LGBTI osoba, pravo na sklapanje istospolnog braka, neograničena kontracepcija, toč. I), seksualne aktivnosti bez obzira na dob (toč. B), neograničena autonomija djece (toč. C), rodna ideologija (toč. E, uključujući primjerice pravo na trudnoću transrodnih muškaraca i nebinarnih osoba, toč. N, pravo transrodnih osoba na roditeljstvo, toč. 9, protivno navodnim „stereotipima i pristranostima“, toč. 29). U mnogo točaka se naglašava kako je pobačaj ljudsko pravo, a kršenje reproduktivnih i seksualnih prava je „kršenje ljudskih prava, osobito prava na život“ (toč. F) što Iustitia et Pax smatra začudnim kad znamo da se pobačajem prekida jedan ljudski život.

Predrag Fred Matić (SDP-ov eurozastupnik) je kritičare njegova Izvješća nazvao ravnozemljašima “Samo onima koji danas misle da su žene drugorazredna ljudska bića i da takva trebaju i ostati nikada ništa nećemo uspjeti dokazati. Oni neka paze kuda hodaju da ne padnu s ruba ravne Zemljine ploče”. kazao je Matić. “Sutra je veliki dan za Europu i cijeli napredni svijet. Sutra odlučujemo o pozicioniranju Europe kao zajednice koja odabire živjeti u 21. ili 17. stoljeću. Ne dopustite da nas povijest zapamti kao ove druge”.

Predrag Fred Matić je oduševljen što su europederi i eurolezbače prihvatili njegovo jadno izvješće pa je poručio:

“Ova odluka označava početak novog razdoblja u Europskoj uniji i prvi istinski otpor nazadnoj agendi koja godinama gazi ženska prava u Europi”

 – Žao mi je što kolegice i kolege iz HDZ-a nisu ovo podržali, nego su, dapače, jučer podržali profašistički prijedlog Europskih konzervativaca i reformista. Ali oni trenutno nisu bitni. Bitne su žene Europe. Značaj ove rezolucije tek će potvrditi buduće vrijeme. Mi sad u ovom trenutku nismo ni svjesni toga. Ovo je vrhunac moga mandata. Prošle su tek 2 godine, ali ja ne mogu zamisliti da do kraja mandata mogu sudjelovati u nečem većem, jačem i značajnijem od ovoga. Europa je dugo čekala na ovakvu odluku. A onima koji su se našli poraženi mogu samo prepjevati stihove one pjesme “Neka pati koga smeta…” – rekao je Fred Matić u izjavi za Večernji list nakon prebrojavanja glasova.

I tako se siroti Fred smatra progresivcem koji je usmjerio EU u “pravom” smjeru. Jedno je sigurno da siroti Fred nije Izvješće pisao sam (nema on taj kapacitet) već da je ono produkt ideologizirane skupine koja je slično izvješće podnijela još 2013. godine (autorica Edit Estrel).

MIŠLJENJE MANJINE U EUROPSKOM PARLAMENTU (11.5.2021.)

u skladu s člankom 55. stavkom 4. Poslovnika Margarita de la Pisa Carrión i Jadwiga Wiśniewska iznijele su mišljenje:

“Ovo izvješće nema ni pravnu ni formalnu težinu.

Parlament njime prekoračuje svoje ovlasti jer se bavi pitanjima kao što su zdravlje, spolni

odgoj i reprodukcija, kao i pobačaj i obrazovanje, koja su u zakonodavnoj nadležnosti država

članica.

Pobačaj se tretira kao navodno ljudsko pravo koje u međunarodnom pravu ne postoji, čime se krše Opća deklaracija o ljudskim pravima i glavni obvezujući Ugovori, kao i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

Izražava se protivljenje prigovoru savjesti zdravstvenih djelatnika.

Vidljiva je ideološka manipulacija ljudskim pravima, koja su univerzalna i nepromjenjiva,

potaknuta međunarodnim utjecajem kojim se podriva suverenitet narodâ i utječe na njihovo

zakonodavstvo.

Njime se ugrožavaju sloboda, jednakost i dostojanstvo žena jer se prkosi njihovoj prirodi tako što se njihov identitet odvaja od biološkog spola.

Programom rodne ideologije žene se pokušava prikazati izoliranima i viktimiziranima.

Zdravlje se disocira od života te se prednost daje subjektivnoj dobrobiti koja predisponira

žene na odricanje od plodnosti i majčinstva.

Podnošenjem 154 amandmana na tekst pokušali smo braniti dostojanstvo žena uz potpuno

poštovanje života i prirodnog prava kao temelja i jamstva ostvarivanja slobode i ljudskih

prava žena.”

Sve je napisano/rečeno ali siroti “progresivac” Predrag Fred Matić nema kapacitet da shvati napisano/rečeno.

Dr. Marko Jukić 

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved