Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Zašto oporba ne traži ostavku ministarke Koržinek Obuljen?
Jadna oporba u Republici Hrvatskoj nikada nije postavila pitanje odgovornosti ministarke kulture, drugarice Ninočke zbog kršenja ljudskih prava, zbog cenzure, jednoumlja, blaćenja države, a posebno blaćenja stvarnih hrvatskih domoljuba i branitelja.
Pored korupcije, kriminala, nepotizma u Hrvatskoj imamo i cenzuru svih koji misle i dišu hrvatski, imamo cenzuru stvarnih intelektualaca koji promiču istinu u znanosti, kulturi, povijesti i društvu općenito. U Hrvatskoj se forsira kultura zaborava pa se prešućuju srpski zločini u Domovinskom ratu, blokiraju se članci koji njeguju kulturu sjećanja na žrtve srpske agresije. U Hrvatskoj imamo dvostruka mjerila, ono što je dozvoljeno aboliranim četnicima, jugonostalgičarima to nije dopušteno hrvatskim domoljubima i braniteljima.
Mainstream mediji pišu o Hrvatskoj kao zemlji korupcije, kriminala, nepotizma, nesposobnosti, nacionalizma, ustaštva, ali ne pišu da je Hrvatska zemlja dvostrukih mjerila, zemlja cenzure te blokade istine, blokade i progona domoljuba i branitelja. Blokira se istina o Hrvatskoj, a posebno istine o Domovinskom ratu. Mainstream mediji provode cenzuru i samocenzuru prema svemu što se ne uklapa u njihov liberalni i jugočetnički svjetonazor. Objava činjenica iz Domovinskog rata ruši standarde jugočetničkog Faktografa pa ih isti blokira, a ministaraka kulture i medija im to omogućuju te krši Ustav RH.
Ustav RH, članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom utvrđeno pravo.
Jugočetnička cenzura u Hrvatskoj
Fotografije o srpskim zločinima u Vukovaru Faktograf blokira jer te slike ruše njihove jugočetničke standarde, djeluju uznemirujuće na abolirane četnike, jugofile i hrvatske izdajnike. Dakle, istina se ne smije znati!
Objava ove fotografije je blokirana:
Mjesec studeni 1991. godine bio je najkrvaviji mjesec tijekom Domovinskog rata (pokolj u Lušcu, Vukovići, Erdut, Saborsko, Slunj, Kostrići, Čanak, Dabar, Grabovac, Škabrnja, Nadin, Ovčara, Borovo Commerce, Velepromet itd. Mainstream mediji i Faktograf provode kulturu zaborava, izjednjačavaju agresora i žrtve i relativiziraju krivnju.
Srpski agresor (JNA i Četnici) počinio je mnogobrojne zločine na teritoriju RH. Slike žrtava, audio i foto snimke svjedoče o počinjenim zločinima i zločincima. Danas u neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj blokira se objava slika iz Domovinskog rata, provodi se nasilje nad domoljubima i braniteljima. Provodi se cenzura s ciljem da se istina iskrivi, žrtva ponizi, zločin relativizira i podijeli krivica.
Objava ove fotografije je prikrivena:
Fotografija pripadnika HOS-a iz različitih djelova Hrvatske na Dan sjećanja na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru. Ovu fotografiju je Faktograf zatamnio? Zašto? Kome smetaju branitelji HOS-a koji su u studenom 1991. godine prešli u Hrvatsku vojsku?
Faktograf obavještava: Vaš komentar krši naše Standarde zajednice o neželjenom sadržaju, stoga ga nitko drugi ne može vidjeti. Ove standarde primjenjujemo kako bismo spriječili lažno oglašavanje, prijevare i sigurnosne povrede. Ako ponovno prekršite naše Standarde zajednice, može doći do daljnjih ograničenja korisničkog računa.
Nigdje nisu navedeni njihovi standardi!
Zašto su blokirani dolje navedeni komentari?
Moj komentar koji je blokiran: „Što kaže Grlić Radman?“???
Moj komentar koji je blokiran: „Jest nedopustivo ali treba odgovoriti zašto je došlo do toga, tko je to izazvao?“ ???
Moj komentar koji je blokiran:
Nije jasno koje standarde Faktografa su rušili navedeni komentari. Radi se o cenzuri i mržnji, a ne o rušenju standarda.
Mržnju prema Hrvatima i Hrvatskoj ne blokiraju niti je prikrivaju. O tome je više puta pisala Lili Benčik/Hrvatska pravica. Evo jedne objave.
Naslov je članka objavljenog sa datumom Zagreb, 22. 5. 2020. godine, ali nepotpisanog, bez imena i prezimena autora!
Prva krivotvorina glasi “Među ustašama iznimno popularan portal Kamenjar je odavno raskrinkan od strane Faktografa kao još jedan distributer ustaške mitomanije . Posebno su drski u ilustriranju lažnih članaka koje objavljuju.”
Dakle toliko neistina u jednoj rečenici napisao je netko ” veoma hrabar “i siguran u svoju ” istinu” da se nije usudio ni potpisati, znajući da bi ga se moglo tužiti i kazneno goniti za kršenje Ustava Republike Hrvatske, jer u Republici Hrvatskoj ustaša nema, niti jedna stranka, ni portal nisu registrirani kao ustaški, niti se širi bilo kakva “ustaška mitomanija”
Na portalu Antifašistički vjesnik prije svega nema impressuma, članak nije potpisan, nema kontakta kojeg bi se moglo kontaktirati, nema odgovorne osobe i nema mail adrese, tako da im mogu samo ovako javno odgovoriti, jer su me imenom i prezimenom prozvali da pišem krivotvorine! Vjerodostojna prozivka??? Zamislite mene prozove imenom i prezimenom neka tamo bezimena i kukavička osoba koja se sakriva iza” antifašističkog vjesnika”
Proteklih godina Faktograf.hr je objavljivao članke pune ideološke netrpeljivosti prema nevladinoj udruzi “U ime obitelji”, izdavaču portala Narod.hr, i Željke Markić, predsjednici udruge. Riječ je o uvredljivim člancima u stilu tabloida, koji nemaju veze s provjerenim činjenicama, nego ideološki kritiziraju riječi i poteze “U ime obitelji” i Željke Markić.
Ne znaju oni za Opću deklaraciju o ljudskim pravima, jer ona je usvojena i proglašena od Opće skupštine UN, 10. prosinca 1948.
Članak 12.
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.
Niti jedan moj članak nisu demantirali niti obrazložili u čemu se sastoje te ” krivotvorine”! Uostalom Vijeće EU I EU Parlament potvrdili su da je komunizam jednako zločinački režim kao i fašizam i nacizam!
Iz objava na dolje navedenim adresama vidljivo je koliko oni mrze Hrvate i hrvatsku državu. .
http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/vijesti/3/Ova_zemlja_mora_znat_s_tudmanizmom_mora_stat/379/
Udaraju na same temelje hrvatske državnosti;
- Referendum nije valjan
- Domovinski rat je građanski rat
- Pluju po dr. Franji Tuđmanu i osporavaju njegove zasluge
- Nema velikosrpske agresije
- što znači da podrivaju same temelje moderne Hrvatske., koja po Ustavu RH počiva na Domovinskom ratu.
Ruše same temelje RH!
Znači po antifama nema Srpske i JNA agresije, nema razaranja i ubijanja Vukovara, nema Škabrnje, nema granatiranja hrvatskih gradova i sela…. Mora da smo sami sebe napali, a za to vrijeme antife su se sakrili u mišje rupe , pa nisu ni mogli vidjeti tko nas to “bre napao”i čekali slobodnu Hrvatsku, od agresora koji za antife ne postoji, da bi “hrabro “izmigoljili iz mišjih rupa i kao pijavice, koje žive na tuđi račun prilijepile se na hrvatski državni proračun! A ne to nije krivotvorina, to je antifa-GONG. Soroš i Portal novosti povijesna “istina”!!!
GONG je osnivač Faktografa, zatim Novosti SNV-a iz kojih su potekli svi novinari Faktografa, sada se pojavljuje Antifašistički vjesnik , Bilten i naravno SAAB.
Što o Faktografu kaže Nenad Bakić, ugledni matematičar i poslovni čovjek?
ŠTO JE FAKTOGRAF
- Glavni biznis bogatog i moćnog Faktografa je cenzura.
- Kako bi provodili cenzuru na najvažnijoj medijskoj platformi u RH Facebooku, i time narušavali građanima Ustavom zajamčenu slobodu izražavanja, proizvode pamflete – koje lažno nazivaju ‘novinarstvo’ – koje proglašavaju ‘istinom’ (primjerice ‘Necijepljena djeca će popuniti odjele intenzivne’) pa ono što samo izražava sumnju u taj zaključak proglašavaju neistinom.
- Pri tome često notorno lažu, recimo neku istinitu tvrdnju na datum X retroaktivno proglašavaju lažnom jer više nije vrijedila na datum Y.
- Pri tome su izrazito opredijeljeni, često esktremistički, a ne objektivni, što se lako vidi po tome što o nekoj temi cenzuriraju, a što ne cenzuriraju. U svom radu se često služe klevetama kao mjerilom istine.
- Autori su im potpuno nekvalificirani. Primjerice, glavni cenzor za epidemiologiju im je SSS i propali student kroatistike(!). Štoviše, tvrde da NE angažiraju stručnjake za tu cenzuru, nego da baš sami pišu prosudbe što je istina u znanosti, a što ne. Zar nije čudno da ne angažiraju stručnjake iako imaju ogroman proračun, a upravo to je način rada fact-checkera u svijetu? Nisam ni ja puno bolji, samo Mr. Sci. Math. i CFA, ali zato ne cenzuriram druge nego (samo) iznosim svoje argumente.
- Kritika bogatog i moćnog Faktografa i traženje zaštite od strane pravnog sustava za njihove klevete stoga ni u kom slučaju nije ‘napad na novinare’, nego upravo suprotno, zaštita novinarske struke koju ponižavaju i zloupotrebljavaju. Borba protiv Faktografa je borba ZA slobodu govora, a ne borba protiv ugrožene slobode govora novinara. Da nije bilo društvenih mreža i građanskog novinarstva, zadnjih godina bismo završili u svijetu u totalitarnom društvu.
Sam Faktograf za sebe piše da je “Faktograf.hr neprofitni medij. Jedini smo hrvatski medij specijaliziran za fact checking, tj. provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru. Faktograf je član International Fact Checking Networka (IFCN), međunarodne mreže organizacija posvećenih fact checkingu.”.
Na istoj stranici Faktograf piše da je njegova strukura troškova u 2021. godini bila 332.938,69 USD, dok je kod osnivanja 2015. godine bila 7.587,17 USD. Nije objašnjeno zašto je struktura troškova izražena u stranoj valuti dolaru, a ne u kunama ili eurima kao službenoj valuti EU čiji je član Hrvatska, a gdje djeluje Faktograf. Možda je objašnjenje u ovom odjeljku: “Pokretanje Faktografa financijski su podržali National Endowment for Democracy (NED), zaklada TechSoup i Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država (projekt pokretanja Faktografa je djelomično financiran kroz potporu Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu).”
> Faktograf ponovno misli da ima monopol nad istinom: Evo što je do sada proglašavao ‘netočnim’
> Prof. Lauc: ‘Petar Vidov, urednik Faktografa, nema nikakvu školu? Molim provjeru!’
O glavnom uredniku Faktografa i Faktografu pročitaj:
narod.hr/hrvatska/petar-vidov-dijete-portala-index
Davor Dijanović (hrvatski je novinar, urednik, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist) piše:
„I Hrvatska ima svoje cenzore, a oni stoluju u tzv. Faktografu. Riječ je o „provjeritelju činjenica“ koji je kod širokog kruga ljudi predmet sprdnje. Dovoljno je pogledati njihove objave na Facebooku od kojih ljudi prave tešku sprdnju.
No problem je što bulumenta okupljena oko Faktografa smanjuje doseg čitanosti mnogim ljudima koji iznose kritičke opaske o različitim društvenim fenomenima i pojavama. Čak je i „Jutarnji“ svojedobno pisao o neobjektivnosti Faktografa koji „provjerava“ samo desne i liberalne pojedince i skupine, a vrlo rijetko one lijevog predznaka.
Ne čudi postupanje Faktografa s obzirom na to da je glavno regrutiralište njegovih kadrova u velikosrpskim Novostima i portalima LGBT provenijencije. Riječ je o ekstremnim ljevičarima i jugofilima koji ne trpe drugačije mišljenje. Radi se zapravo o lijevoj sekti koja uzurpira slobodu govora i koristeći poluge moći nastoji ubiti svako slobodno mišljenje. No kao što kaže stara narodna: svaka sila za vremena…“
„Na cenzuru posljednjih mjeseci posebno upozoravaju dr. Nenad Bakić i dr. Gordan Lauc. Oni su iznijeli čitav niz kritika na računa Faktografa ne birajući riječi o štetnosti njihova djelovanja.“
Cenzuriranje na društvenim mrežama
Danas formalno živimo u demokraciji, no svim ljudima koji razmišljaju svojom glavom sasvim je jasno da se cenzura i danas provodi samo na mnogo suptilnije načine. Dominantna lijevo-liberalna ideologija nametnula je svoje dogme i mitove čije propitivanje automatski za sobom povlači medijske napade i kulturu otkazivanja.
U 21. stoljeću ključan aspekt kulture otkazivanja je cenzuriranje na društvenim mrežama. Kako bi se provodila cenzura uspostavljeni su tzv. factcheckeri koji one sadržaje koji nisu u skladu s vladajućom lijevo-liberalnom ideologijom proglašavaju lažnim, zavaravajućim, manipulativnim i Naravno da ponekad ima i takvih objava, no u pravilu se radi o cenzuriranju ideoloških neistomišljenika.
Klasičan primjer cenzure na društvenim mrežama možemo vidjeti glede objava o korona-krizi i klimatskim promjenama. Svako kritičko propitivanje službene korona ili klimatske agende proglašava se lažnim i neistinitim. Čak ako svoj stav potkrijepite konkretnim podatcima stručnjaka i znanstvenika oni će se pozvati na svoje stručnjake i reći da su vaši nadristručnjaci i lažovi. Nikakav pluralizam mišljenja tu jednostavno nije moguć.
Cenzori ne provjeravaju činjenice, nego se bave tumačenjem činjenica na ideološki zatucan način. Kod njih je moguće samo jedno mišljenje kao u vremenu komunizma, a tko ne misli kao oni podvrgnut je cenzuri. Kako? Tako što će smanjiti doseg (reach) vaših objava i vaše će mišljenje na društvenim mrežama moći pročitati vrlo mali broj ljudi. Dakako, ako vas potpuno ne isključe iz društvenih mreža kao Donalda Trumpa nad kojim je spuštena digitalna željezna zavjesa od strane tecno-feuda.
Ovakvi postupci ne samo da predstavljaju klasičan oblik cenzure, nego se time određuju i granice „pomišljivog mišljenja“ i ljude potiče na samocenzuru.
Ministarka kulture i medija financira mržnju prema Hrvatim (npr. Novosti), antihrvatsku kulturnu politiku (npr. HAVC), potiče i financira cenzuru u medijima. Hrvatske domoljubne projekte (filmove o Domovinskom ratu, knjige, dokumentarce) ministarka kulture i medija ne financira pa na taj način provodi politiku „srpskog sveta“ u Hrvatskoj.
Čudno je da barem domoljubne hrvatske stranke ne traže ostavku drugarice Ninočke zbog promicanja „srpskog sveta“ u Hrvatskoj, zbog širenja neistina o Domovinskom ratu, zbog blokiranja istine i promicanja kulture zaborava.
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti5 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti4 dana agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’