Društvo

“S margine političkoga spektra” – Zdravstvo na trajnoj infuziji

Published

3 godine ago

16 travnja, 2021

mjukic

Vladajući kao i oporba znaju da je hrvatski zdravstveni sustav financijski neodrživ, ali ne rade ništa da se postojeće stanje promijeni. Vladajući ne poduzimaju nužnu reformu financijski neodrživog zdravstvenog sustava, a nesposobna oporba nije u stanju dati niti jedan suvisao prijedlog reforme sustava zdravstva. Oporba jedino zna sazivati konferencije za medije i lupetati o neodrživosti, zna kritikovati ministra i Vladu ali ne zna ponuditi rješenje. Oporba voli igrokaze, dosjetke i lupetanja, to je njihov doseg. Ima li nešto gore od loše Plenkovićeve vlade? Ima, a to je oporba u Hrvatskoj!

Da ne bude zabune, nije samo sadašnji ministar zdravstva kriv za stanje u zdravstvu, krive su sve vlade tijekom zadnjih 20 godina. Sadašnji ministar zdravstva kriv je za nečinjenje, zato jer nije ni pokušao dati prijedlog reforme zdravstvenoga sustava. Pandemija covid-19 i niz poteškoća koje je napravila nije opravdanje za nedonošenje prijedloga reforme sustava zdravstva u RH. Jadna oporba, također, nema prijedlog reforme zdravstvenoga sustava u RH.

Stanje je loše jer sveukupni dugovi u zdravstvu iznose oko 12 milijardi kuna. Sanacija duga je vatrogasna mjera s ograničenim dosegom jer su gomilaju novi dugovi. Žurno treba poduzeti vatrogasne mjere da se spriječi prekomjerni rast duga. Jasno je da reformu zdravstvenoga sustava nije moguću provesti u jednom mandatu vlade (4 godine). To je proces koji se može provesti tijekom 10 i više godina. Ministar mora ponuditi na javnu raspravu suvisao prijedlog reforme zdravstvenoga sustava (sveobuhvatno, a ne parcijalno rješenje) tako da se svatko može očitovati. Ako pučanstvo ne želi reformu sustava, ako oporba ne želi reformu sustava neka to jasno kažu. Ako oporba i građani budu imali bolji prijedlog neka ga predstave, mogu ga “zaštititi” kod javnog bilježnika. I jednima i dugima mora biti jasno da se mora reducirati broj bolničkih odjela u nekim bolnicama, da se mora povećati izdvajanje za dopunsko zdravstveno osiguranje. Racionalizacija zaposlenih u zdravstvenoj administraciji, racionalizacija nabave, jedinstveni informacijski bolnički sustav na razini države i tijelo pri ministarstvu koje kontrolira troškove na razine države.

Ministar je svjestan da je ovaj sustav zdravstva financijski neodrživ ali nije spreman ništa napraviti i to je ono što zabrinjava, ono zbog čega treba uputiti kritiku.

Činjenica je da je pandemija covida-19 dodatno financijski opteretila sustav, (kupnja nove opreme, nove covid jedinice intenzivnog liječenja i skrbi, testiranja, cijepljenje itd.), da je postavila nove izazove pred Ministarstvo zdravstva, Vladu i društvo u cjelini. Gubitci se procjenjuju na 33 milijarde kuna, od toga u sektoru zdravstva 2 milijarde kuna.

Svakome je jasno da se dugovi i problem u zdravstvu ne će rješiti sami od sebe te da ih mora rješiti Ministarstvo zdravstva, Vlada i Sabor (novi zakoni). Lupetanja oporbe također ne će rješiti pitanje financijski neodrživog sustava zdravstva pa bi bilo dobro da ponude razuman prijedlog ako ga imaju.

O dugovanjima u zdravstvu ministar je izjavio:

“Nekoliko puta naglašavali smo da je, prema podacima EUROSTAT-a, izdvajanje Republike Hrvatske za zdravstvo 861 euro po stanovniku ili 6,8 posto BDP-a, a u EU prosjek iznosi 3100 eura ili 9,9 posto BDP-a. Slovenija izdvaja 1830 € po stanovniku, više nego dvostruko od RH, a Italija 2533 € odnosno triput više od Hrvatske. Stoga se pitanje povećanja izdvajanja za zdravstvo, neovisno iz kojih izvora, svakako stavlja u primarni fokus”, rekao je.

Na pitanje planiraju li dirati u dopunsko osiguranje, rekao je: “Dodatno fiskalno opterećenje građana nije na stolu te se traži prostor za povećanje proračunskog izdvajanja sa svim relevantnim dionicima na razini Vlade”.

“Pet je ključnih razloga za porast i problematiku dugovanja: nedovoljno financijsko izdvajanje za zdravstvo i porast plaća u zdravstvu, porast prava pacijenata, demografska struktura stanovništva, razvoj medicinske tehnologije i novih modela liječenja i lijekova te pandemija Covid-19. Uz već spomenuto nedovoljno financijsko izdvajanje po stanovniku, moramo istaknuti da je trošak plaća u zdravstvenim ustanovama porastao u prosjeku za 24 posto u zadnje četiri godine”,

“Prava pacijenata zadnjih 10 godina su se samo povećavala, dok je financijski doprinos, primjerice u obliku dopunskog osiguranja, zadnjih osam godina nepromijenjen, 70 kn mjesečno, ili čak i smanjen. Također morate znati da samo 1/3 osigurane populacije plaća doprinose te da imamo nepovoljnu demografsku strukturu koja također negativno utječe na zdravstvenu financijsku bilancu. Kao Vlada smo svjesni socijalne osjetljivosti povećanja bilo kojih dodatnih fiskalnih davanja, no moramo biti svjesni da trošak zdravstva košta i da ga netko mora podmiriti. Vjerujem da će Vlada i Ministarstvo financija pronaći izvor dodatnog izdvajanja za zdravstvo”.

Sve je ministar lijepo i točno naveo (sve to znamo, ništa novoga) ali je zaboravio da on kao ministar zdravstva nije izišao s konkretnim prijedlogom cjelovite reforme zdravstevenog sustava u RH. Ne trebaju nam nabrajanja poteškoća i opravdanja, treba nam reforma neodrživoga sustava. Treba nam ministar i stručna ekipa koja će ponuditi i početi provoditi reforme u sustavu zdravstva.

Mediji prenose izjavu ministra Beroša: “Beroš o reformama u zdravstvu: Poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja neće biti”.

Nažalost, dopunsko zdravstveno osiguranje mora poskupjeti ako želimo održiv sustav! Ako ministra misli da bez dodatnog financijskog opterećenja građana može nešto promijeniti neka podnese ostavku.”

Polupismeni novinar piše: “Nemojte nam prodavati burgere pod bubrege”

“Naime prema podacima Eurostata, gledajući udio zdravstva u BDP-u, a to je jedina prava mjera stvari, Hrvatska na zdravstvo troši više nego devet drugih zemalja u EU, 6,8 posto svog BDP-a. Manje od nas troši i Mađarska i Slovačka i Litva, Latvija, Estonija, Poljska i tako dalje.

A kada gledamo izdvajanja iz plaća, Hrvatska je u kategoriji zemalja koje imaju isti (Bismarckov) model financiranja zdravstva, apsolutni šampion. Dakle, svaki hrvatski radnik i porezni obveznik svakog mjeseca za zdravstvo izdvoji 16,5 posto svoje plaće.

To je čak više i od Njemačke gdje za zdravstvo izdvajaju 14,5 posto od plaće, Češka i Slovenija samo 13 i pol posto.

Genijalac je zaboravio navesti koliko je prosječna plaća u Njemačkoj. Prosječna mjesečna bruto plaća u 2020. godini u Hrvatskoj bila je oko 9.200 kuna, od toga za zdravstvo ide 16,5% što iznosi 1.518 kuna. U Njamačkoj je prosječna mjesečna bruto plaća oko 3.000 eura (i više) što je 22.5000 kuna. Od 22.500 kuna za zdravstvo ide 14,6% što iznosi 3.285 kuna.

Bjedno hrvatsko novinarstvo prodaje burgere pod bubrege!

Ukupni dug veledrogerijama je oko 6,5 milijardi kuna. Zakonski bi račun trebalo platiti u roku oko 60 dana, a bolnice plaćaju u roku od 300 do 360 i više dana! Mediji pišu: “Ovaj tjedan je objavljeno da su bolnicama u Dubrovniku, Sisku i Vinkovcima obustavljene isporuke lijekova, jer spadaju u bolnice s najduljim dugom od preko 1000 dana …”

Premijer Superman je to komentirao ovako: “Svako malo veledrogerije, kada dođe neki važan termin, bilo Božić bilo Uskrs ili datum izbora, složno krenu tražiti sredstva koja im se trebaju platiti”, rekao je Plenković novinarima. “Mi smo o tome razgovarali, ministri financija i zdravstva će s njima održati sastanak i bit će im isplaćena određena sredstva u sljedećim danima”.

Žalosno i sramotno! Bilo bi dobro da premijer primjeni isti kriterij za sebe i svoje minister pa da plaću primaju sa zadrškom od 300 dana. Isto vrijedi i za oporbu.

Genijalac Grbin kaže:

“Socijalna država mora osigurati zdravstvenu zaštitu svojim građanima, pogotovo kada uplaćuju zdravstveno osiguranje, plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje, participaciju, a često moraju plaćati i privatnu zdravstvenu skrb”,

“Danas je došlo do faze usijanja zato što predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Vili Beroš i ministar Zdravko Marić ne rade svoj posao, a njihov je posao da lijekovi koji se potroše, da se potrošni materijal koji se upotrebi u bolnicama i plati”.

Zaboravio drug Grbin kazati kako, zaboravio drug Grbin kazati da će sredstva koja stranka SDP dobiva iz proračuna dati (u cijelosti) za zdravstvo (za lijekove). Također je zaboravi kazati da će dati polovicu svojih vlastitih primanja za zdravstvo (u znak solidarnosti).

Godinama čekamo da nam genijalci iz SDP-a, MOST-a i ostali ponude prijedlog cjelovitih (ne parcijalnih) reformi u zdravstvu, ali nismo dobili ništa. Ti uhljebi znaju samo lupetati, kritizirati i kritikovati, ništa više od toga. Umjesto ozbiljnih rasprava u Saboru oni se bave igrokazima, dosjetkama i čitanjem knjiga za vrijem rasprave. Točno je da su vladajući iz HDZ-a aroganti, bezobrazni (tako se ponašao i SDP kada je bio na vlasti) i da rijetko prihvaćaju prijedloge oporbe. Nažalost, oporba ne nudi rješenja već papagajski ponavlja optužbe na račun vladajućih zaboravljajući pomesti pred svojim vratima. Građani su taoci lošeg izbornog zakona i loših političara (vladajućih i oporbe) koji uništavaju Hrvatsku.

Ministar financija pojasnio vatrogasne mjere:

”Iduća tri mjeseca ćemo učiniti transfere prema Ministarstvu zdravstva kako bi se održavale tekuće obveze ljekarni i bolnica prema veledrogerijama i dobavljačima. Mjesečni iznosi će biti 600 milijuna kuna za bolnica i 300 milijuna kuna za ljekarne. U šestom mjesecu, kada planiramo donijeti rebalans i dodatnu injekciju, koji će svesti rokove plaćanja bolnica na 180 dana, a ljekarni na 120 dana. Ministarstvo financija više do kraja godine na ovim sastancima vidjeti nećete”.

Primirje! Do kada?

Na redu su ministar Vili Beroš i Ministarstvo zdravstva da javnosti ponude cjelovit prijedlog reforme zdravstvenoga sustava, da usvoje sve suvisle primjedbe i da isti podnesu Saboru na raspravu i usvajanje. Treba donijeti odluku da se usvojena strategija reforme zdravstva ne može mijenjati kako se mijenja ministar tako da svaka budala ne izmišlja toplu vodu jer se strategija ne može mijenjati svakih 4 godine.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić