Društvo
Slučaj Josipe Rimac pokazuje kako funkcionira sustav
Kao građanina koji nije u nijednoj stranci, koji nije u politici niti na bilo kakvoj funkciji zainterisiralo me što se govori i piše o slučaju Josipe Rimac. Ne poznajem gospođu Josipu Rimac, ne znam je li kriva ili nedužna, ali njen slučaj (kao i mnogi drugi) pokazuje da Hrvatska nije pravna država. Siguran sam da niti nakon sudskog postupka, koji će uslijediti, ne ću znati je li kriva ili nedužna jer hrvatsko pravosuđe je, blago rečeno, čudno.
Odvjetnik Josipe Rimac izjavio je: ‘OVO JE POLITIČKI PROCES’
“USKOK sada proširuje istragu na osnovu istih dokaza koje je već imao prije tri mjeseca. Zbog toga mogu reći da je ovo čisti politički proces kojim se Josipi Rimac krše osnovna ljudska prava. Unatoč tome što je u teškoj depresiji zbog boravka u istražnom zatvoru traži se ispitivanje još 30-ak svjedoka, koji nemaju više ništa novo za reći”.
Nakon što sam pročitao više tekstova koji su objavljeni o istrazi protiv gospođe Josipe Rimac stekao sam dojam da je odvjetnik u pravu. Evo poveznica objavljenih tekstova, tako da ih svatko može potražiti i pročitati:
>Koliko se u Hrvatskoj godišnje ukrade kroz korupciju?
>Bulj o vjetroelektranama: ‘Plenković ima zapovjednu odgovornost, ne može pilatovski prati ruke’
> Plenkovićeva imenovanja: U 51 državnoj tvrtki trećina imenovanih su članovi vladajućih stranaka
> Drago Krpina: ‘Zapanjujuća opreka u slučajevima Rimac i Kalmeta’
Uhićenje 29. svibnja, proširenje istrage 26. lipnja i produljenje istražnog zatvora za 60 dana te ponovno produljenje istražnog zatvora za 60 dana, krajem kolovoza. Istragu zbog zlouporaba položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem i primanja te davanja mita. Proširenje istrage zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Pitanje je kako Josipa Rimac može utjecati na svjedoke kada su ispitani glavni osumnjičeni? Drugo pitanje je mogu li se ti svjedoci, koji se slobodno kreću, dogovarati i tako utjecati na istragu.
Novinar Gordan Malić je istražio kako je nastao projekt vjetroparka “Kako je nastao projekt vjetropark Krš-Pađene oko kojeg se spominju Milanović i ministri HDZ-a i SDP-a?”Mnogo jepolitičara i dužnosnika uključeno u taj projekt. Postoji čitav niz nejasnoća koje nemaju nikakve veze s Josipom Rimac. Imaju veze s bratom Zorana Milanovića, imaju veze s ministrima (Vrdoljak, Ćorić, Dobrović itd.). Nigdje nisam pročitao da je Josipa Rimac donijela rješenje i isto potpisala. Svaki dokument ima svog autora i potpis odgovorne osobe pa te osobe treba pitati zašto su donijeli baš takvo rješenje.
Slaven Dobrović, bivši Mostov ministar zaštite okoliša i energetike, tražio je izradu studije utjecaja na ekološku mrežu za projekt vjetroelektrana. Dobrović je kazao:
“Moj nasljednik, ministar Ćorić, već dva-tri mjeseca nakon imenovanja poništio je rješenje kojim se opravdano traži dodatna studija o utjecaju na ekološku mrežu. Znam dobro da je struka u ministarstvu bila konsternirana takvom odlukom, no na njemu je da obrazloži svoje razloge. U cijelom kontekstu, valjana istraga će moći utvrditi postojanje njegove odgovornosti u ovom slučaju. Jedno je sigurno, on je prekrupna riba da bi sada bio obuhvaćen iznenadnim privođenjem.”
Jako su zanimljivi i ovi navodi:
“Zoran Milanović se pak spominjao glede mogućeg pogodovanja projektu vjetroelektrana jer je u zadnjem danu mandata njegove Vlade, na staru godinu 2013., dan prije isteka roka primjene starog-postojećeg tarifnog sustava ishodio povlaštenu cijenu od HERA-e, čime je kako je pisao Malić, osigurano dodatnih milijardu kuna poticaja C.E.M.P.-u.”
HEP ulaže milijune, a potom izlazi iz projekta bez traženja naknade
Međutim HEP OIE dobrovoljno izlazi iz projekta 2013. iako je do tada uložio milijune kuna, pri tom ne tražeći nikakvu naknadu, pisao je HRT, te čak nastavlja s gradnjom na lokaciji Krš-Pađene potrebnih za vjetropark. Pri tome treba dodati kako je HRT 2016. godine upozoravao da će građani samo za poticaje za energiju iz vjetroelektrane u sljedećih 15 godine platiti nekoliko milijardi eura, a HEP od toga neće imati ništa.
Dakle, Josipa Rimac nije vodila Hrvatske šume, HEP, HERU, nije donosila rješenja i nije određivala cijenu struje iz obnovljivih izvora. Ako je napravljena šteta zašto potpisnici rješenja i voditelji državnih tvrtki nisu pod opsežnom istragom kao Josipa Rimac?
Nije problem Josipa Rimac već sustav
Prema onome što se piše jasno je da Josipa Rimac nije problem već sustav. Slučaj pokazuje kako funkcionira sustav bez obzira tko je na vlasti (HDZ, SDP, IDS, HNS, SDSS). Koliko sam zapazio jedino je gospodin Drago Krpina, još 1. lipnja 2020., kazao kako Andrej Plenković ne poštuje pravne akte stranke na čijem je čelu i kako krši zakone Republike Hrvatske (svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivica).
Drago Krpine je 1. lipnja 2020. pojasnio kako je Josipa Rimac mimo statute izbačena iz stranke i osuđena bez prava na obranu suprotno stranačkom Statutu i Pravilniku HDZ-a:
“Prema Pravilniku o radu stranačkih sudova, svaki član, protiv kojeg je pokrenut stegovni postupak, ima pravo iznijeti obranu, čak i uzeti branitelja koji će ga zastupati, a nakon prvostupanjske odluke ima se pravo žaliti drugostupanjskom stranačkom sudbenom tijelu.”
U razgovoru je Drago Krpina kazao i ovo:
“Stavljajući u korelaciju slučaj Kalmeta i slučaj Rimac, nije teško zaključiti kako aktualno HDZ-ovo vodstvo grubo krši temeljna ustavna načela, nastojeći, istovremeno, hrvatske građane učiniti budalama.”
Od strane stranačkog vodstva Josipa Rimac je unaprijed proglašena krivom i izbačena iz stranke bez prava na obranu. Rimčevoj nije uručena odluka o pokretanju stegovnog postupka, niti joj je dana prilika da iznese obranu, niti da uzme branitelja, niti da se žali nadležnom drugostupanjskom tijelu pa je odvjetnik Josipe Rimac u pravu kada kaže da se radi o političkom procesu.
Slučaj Josipe Rimac služi Andreju Plenkoviću da pokaže svoju odlučnost u borbi protiv korupcije, analitičari kažu da je to smokvin list. To što je Andrej Plenković poništio Ustav, Statut i Pravilnik stranke pa gospođu Josipu Rimac unaprijed proglasio krivom je pokazatelj da Plenković ne poštuje ni stranačke akte ni zakone Republike Hrvatske. Mediji sugeriraju kako je državna tajnica imala veliku moć i utjecala na niz ljudi (poruke, pozivi mobitelom i slično). Gledajući iz perspektive običnog građanina nameće se pitanje kakva smo mi država kada jedna državna tajnica ima takvu moć!?
Josipa Rimac se ponašala uobičajeno, tijekom godina je vidjela (naučila) kako se ponašaju drugi koji su je podupirali i iskorištavali, pa je nešto više koristila poznanstva i prijateljstva. Gospođa Rimac je mogla poslati poruku, ali nitko nije morao postupiti po njenoj poruci. Je li nekoga prisilila da udovolji njenom traženju i ako jest na koji način? Dakle ako je netko (imenom i prezimenom) postupio protupravno, neprofesionalno i nemoralno onda taj mora odgovarati za svoje propuste. Slučaj Josipe Rimac pokazuje da nismo svi jednaki pred zakonom! Kada bi se istražilo lokalne i državne dužnosnike na stotine njih bi trebali dati ostavku ili bi ih trebalo smjeniti.
Premijer Andrej Plenković je imao vremena, bio je premijer 4 godine, da suzbije bar dio koruptivnog ponašanja ali to nije napravio pa je odgovoran. Zbog nečinjenja smo na dnu Europske unije. Umjesto protukorupcijske borbe i borbe za pravnu državu premijer se bavio političkom trgovinom kojom je osigurao opstanak na vlasti.
Dokazivati borbu protiv korupcije samo preko slučaja Josipe Rimac je nekorektno, neučinkovito i protupravno pa je odvjetnik u pravu kada kaže da se radi o političkom procesu.
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti3 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti5 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti4 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja