Connect with us

Vijesti

ŠOKANTNO svjedočanstvo o obraćenju Emila Zole, slavnog književnika i meštra masonske lože

Published

on

2. travnja 1840. Emile Zola – “Masonstvo je vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto!”

Francuski književnik Emil Zola, ateist i meštar masonske lože, glavni predstavnik pozitivizma u književnosti, doživio je veliki duhovni šok kada je čudesno ozdravio. Bio je to razlog njegova povratka k Bogu i kidanja svih spona koje su ga vezale s masonerijom.

Protukatolička sredstva društvenog priopćavanja, koja su dominirala u Francuskoj i Europi, propagirala su ideju da je Lourdes mjesto vjerskog fanatizma i prijevare koje je pokrenuo katolički kler. Neprijatelji Katoličke Crkve nisu prezali ni od najvećih podmuklosti: falsificiranja činjenica i dokumenata u namjeri da ismiju i ocrne ukazanja Majke Božje u Lourdesu. Velik broj obraćenja i čudesnih ozdravljenja, koja su se od vremena ukazanja ondje stalno događala, nadnaravni je način kojim se Bog obraća zalutalom čovjeku, prenosi portal Božje milosrđe.

Za obraćenje nije dovoljno samo biti svjedok čuda, nego je potrebno da čovjek bude iskreni tražitelj istine i intelektualno čestit. Zlonamjerni ljudi “koji istinu sputavaju nepravednošću” (Rim 1, 18), namjerno krivo interpretiraju čudesne znakove. Takav žalostan primjer bio je  i slavni književnik Emila Zole, ateist i meštar masonske lože, jedan od najvažnijih predstavnika naturalizma u francuskoj književnosti.

Dana 20. kolovoza 1892. godine Emil Zola stigao je u Lurd vlakom koji je prevozio bolesnike iz Pariza. Među bolesnicima bile su i dvije žene u posljednjem stadiju tuberkuloze: Marie Lebranche i Marie Lermarchand. Došle su moliti za čudo ozdravljenja. Zola je, međutim, u Lurd došao s namjerom prikupiti materijal za knjigu koja je trebala raskrinkati “prijevaru katoličkog klera”. Stojeći pred spiljom ukazanja među mnoštvom hodočasnika, Zola je bio svjedok čudesnog događaja. Na njegove oči obje umiruće Marije u samo jednom trenutku su ozdravile. Vidjevši očitu činjenicu, potpuno ozdravljenje dviju žena koje su bile na korak do smrti, Zola je reagirao na neshvatljiv način: u svojoj knjižici Lourdes ne samo da je negirao činjenicu čudesnog ozdravljenja obiju žena, nego je otišao i korak dalje – bezočno je slagao da je jedna od njih umrla, iako je u stvarnosti živjela u Parizu i bila blagoslovljena dobrim zdravljem. Zola je htio svoju laž učiniti “vjerodostojnom” po svaku cijenu pa se osobno uputio k toj ženi. Ponudio joj je veliku sumu novca samo da se preseli u Belgiju. Na taj se način htio riješiti neugodnog svjedoka koji je mogao raskrinkati njegovu laž izrečenu u knjizi. Iako je u više navrata bilo potvrđeno da je Zola slagao u svojoj knjizi o Lourdesu, on sâm to nije htio priznati.

Foto: Portal Božje milosrđe/ Emil Zola

Zola je htio svoju laž učiniti “vjerodostojnom” po svaku cijenu pa se osobno uputio k toj ženi. Ponudio joj je veliku sumu novca samo da se preseli u Belgiju.

Godine 1895. u Civilta Catolica objavljen je članak pod naslovom Plodovi Zoline klevete, u kojem autor piše o svojevrsnom paradoksu: jednako kao što Sotona, protivno svojim nastojanjima, u konačnici doprinosi većoj slavi Božjoj u svijetu, tako je i masonerija, po Emilu Zoli, pokrenula novi val širenje štovanja Majke Božje u Lourdesu.  Kada je objavljena Zolina knjiga o lurdskim ukazanjima, onamo se počelo slijevati mnoštvo novinara i izvjestitelja. Među njima je bilo nevjernika, cinika i izrugivača. No, dolaskom u Lourdes sami postaju svjedoci stvarnosti čudesa koja su se često događala i njima naočigled. Vraćali su se kući obraćeni, svjesni veličine otajstva Božje ljubavi.

Na Badnjak je usnuo san. Činilo mu se da se nalazi u crkvi i da pjeva božićne pjesme pred slikom Majke Božje s Djetešcem. Kad se probudio, čuo je svoju ženu kako pjeva tu istu božićnu pjesmu koju je on pjevao u snu.

I Emil Zola dočekao je čudo vlastitog obraćenja. Dogodilo se nekoliko godina nakon njegove klevetničke knjige o Lourdu. Zola je 1896. zadobio otvoreni prijelom noge. Usprkos liječničkim nastojanjima i brizi, rana na nozi se povećavala i prijetila mu je amputacija. Na Badnjak je usnuo san. Činilo mu se da se nalazi u crkvi i da pjeva božićne pjesme pred slikom Majke Božje s Djetešcem. Kad se probudio, čuo je svoju ženu kako pjeva tu istu božićnu pjesmu koju je on pjevao u snu. Zola je tada zamolio svoju ženu da ode u crkvu i da u njegovo ime zapali svijeću i pomoli se pred slikom Majke Božje.

Nakon njezine molitve, Zola je čudesno ozdravio i noga je zacijelila. To je za njega bio velik duhovni šok.

Nakon njezine molitve, Zola je čudesno ozdravio i noga je zacijelila. To je za njega bio velik duhovni šok. Odmah se izmirio s Bogom u sakramentu pomirenja, počeo se redovito moliti i sudjelovati u Euharistiji. Napisao je i svjedočanstvo u kojem je priznao da je posljednjih trideset godina živio u velikoj zabludi. Zola je raskinuo sve veze koje su ga vezale s masonerijom i upozorio na veliku duhovnu opasnost koju u sebi nosi masonsko učenje i njegova borba s Katoličkom Crkvom. Zola je izrazio i duboko i iskreno žaljenje za sve zlo koje je učinio dok je bio u masonskoj loži. Obratio se i papi Leonu XIII. s molbom da mu oprosti sve zlo koje je nanio ljudima navodeći ih na put grijeha svojim protucrkvenim knjigama i nastupima.

Zola je izrazio i duboko i iskreno žaljenje za sve zlo koje je učinio dok je bio u masonskoj loži.

Nekoliko godina nakon obraćenja Emila Zole, u Lourdesu se dogodilo obraćenje i dobitnika Nobelove nagrade za medicinu, prof. Alexisa Carrela. U Lourdes je došao kao ateist 1903. godine, zajedno sa svojom pacijenticom Marijom Ferrand. Umirala je od potrbušne tuberkuloze. U trenutku blagoslova Presvetim Sakramentom pred spiljom Majke Božje Maria Ferrand čudesno je ozdravila njemu naočigled. Bio je to presudan trenutak u Carrelovom životu. Shvatio je da Bog nadilazi svaku znanstvenu spoznaju i shvaćanje. Uvidio je da je jedini put koji vodi do Boga put molitve, sakramenata pokore i Euharistije, kao i življenje u skladu s Deset Božjih zapovijedi i Evanđeljem.

Od trenutka obraćenja, najvažniji Carrellov cilj bilo je živjeti u bezgraničnom pouzdanju u Boga i vršenje Njegove volje. Sveučilište u Lyonu nije se moglo pomiriti s činjenicom da je njihov kolega i znanstvenik postao duboki vjernik, katolik. Zaprijetili su mu otkazom ako ne promijeni svoja stajališta. Ipak, Carrel se nije dao smesti i ostao je postojan. Otišao je u New York gdje je na Rockefellerovom institutu za medicinska istraživanja ostvario sjajnu znanstvenu karijeru, ovjenčanu Nobelovom nagradom za fiziologiju i medicinu 1912. godine.

Obratio se tek nekoliko godina kasnije kada je na vlastitoj koži doživio djelovanje Božje svemoći.

Emil Zola svjedočio je čudu u Lurdu i nije povjerovao. Obratio se tek nekoliko godina kasnije kada je na vlastitoj koži doživio djelovanje Božje svemoći. Međutim, Alexis Carrel u čudu ozdravljenja svoje pacijentice prepoznao je poziv samoga Boga da u činu ponizne vjere prihvati dar Njegove ljubavi. Čudesa su čitljivi znakovi Božjega milosrđa samo za ljude dobre volje koji iskreno traže istinu.

Čudesa su čitljivi znakovi Božjega milosrđa samo za ljude dobre volje koji iskreno traže istinu.

Sveta Edith Stein, koja je odbacila ateizam nakon što je pročitala biografiju sv. Terezijie Avilske, napisala je: “Bog svakoga vodi njegovim vlastitim putem. Jedni dolaze k cilju prije i jednostavnije, drugi kasnije i teže. Ono što sami možemo učiniti je mrvica u usporedbi s onim što dobivamo. Ali onu ‘mrvicu’ moramo odraditi sami. Prije svega, ustrajno se moliti za prepoznavanje vlastitog puta. Kad se put prepozna, bez opiranja slijediti nadahnuće milosti. Tko tako čini i biva strpljiv u postojanosti, ne može reći da su njegovi napori bili uzaludni. Jedino što Boga ne treba ograničavati rokovima.”

Vlč. Mieczysław Piotrowski, TChr
Miłujcie się, 3/2020, 4-6

Prijevod s poljskog: Jelena Vuković
lektura: Marija Vuković

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved