Connect with us

Kultura

Son of Alerik: (HRVATSKI) PRISTANAK NA NESTANAK

Published

on

Na površini vidimo kako se lome, prevrću, gibaju valovi. Ne vidimo i ne znamo što ih je uzrokovalo, što se događa ispod, koje sile tjeraju more da se giba po njihovoj volji. Isto je i s narodima, njegovom javnom, tajnom i stvarnom životu.

Narod na površini šuti, prosvjeduje ili ništa od toga dok se grčevito bori život svesti u naučeno, u navike, u isto. No, svijet, kao ni more, nikad nisu isti. Fotografija u kojoj je zabilježen trenutak, ma koliko ih sličnih vidjeli poslije, uvijek pokazuje jedinstvenost i neponovljivost. Trendovima zovemo sile koje usmjeravaju narode, države, sve nas – donosi Logicno.com.

Oni koji prepoznaju trendove, znaju i kako će se gibati narodi sutra. Trendovi su svugdje oko nas. Vide ih oni koji i inače vide. Majmun radi što majmun vidi. Vide oni koji gledaju stvarnost kakva jest, bez dodataka od osobnih uvjerenja, programa, stavova, bez distorzija kojom navedeno iskrivljuje slike i zvukove. Suočeni s bilo čim, većina će reagirati pretraživanjem po vlastitom iskustvu, onom što je već vidio, tražeći rješenja koja je već jednom donio.

Oni inteligentniji će reagirati u skladu s trenutkom. Lako je s neposrednom opasnošću, reagirat ćemo brzo. Pravi problem dolazi s neposrednom opasnošću koju nismo sposobni prepoznati kao neposrednu opasnost, koju ne vidimo. Kako je to na osobnom nivou, tako je i na nivou zajednice, naroda, države. Iako se čini kako postoji jasna podjela između osobnih problema i problema zajednice, oni su u stvari isprepleteni, jedni izazivaju druge, a drugi prve.

Prvi su dakako oni koji se tiču gole egzistencije. Osjeti li pojedinac egzistencijalnu ugrozu u zajednici koja je utemeljena na pravu jačega, na lukavosti i kontroli ekonomskih tokova, odlučit će se između dvije opcije – prikloniti se u svojoj pravednosti k nepravdi ili će otići drugdje. Još uvijek je riječ o najnižom, prvotnom impulsu preživljavanja.

Preživjeti se može svakako, ali živjeti kao čovjek, u svoj kreativnoj punini je skoro nemoguće u zajednici čiji temelji su duboko ukopani u pohlepi, prijevari, laži, zluradosti. Ono što počiva na tim temeljima, pojedinac svjesno ili nesvjesno percipira kao životnu ugrozu, egzistencijalna je okidač. Stvarna ugroza je ona koja priječi čovjeku da ostvari svoju životnu svrhu, realizira potencijale.

Život koji je ubijen priklanjanjem pravednog nepravdi je jednako mrtav kao i onaj kojeg je dokrajčio metak. Otud te gomile mrtvih oko nas koji sahranjuju svoje mrtve. More ne prašta naivcima. Povijest ne prašta narodima koji svoje postojanje ne utemeljuju u slobodi i odgovornosti jednih prema drugima, svih prema prirodi i narodu samom. Jedni narodi rastu, drugi propadaju. Hrvatski narod se iseljava, demografski nestaje.

Izdaleka nam se čini kako vidimo zeleno stablo s njegovom sjajnom krošnjom i masnim listovima. Kad se približimo, vidimo da to na ogoljelom stablu se uzdiže bršljan; zarobio onog po kojem se penje, čije deblo, grane je obavio i po njima rastao, uzimao mu kisik i svjetlost, sebe uzdigao, a stablo natjerao na odumiranje.

I Hrvatska izdaleka se čini lijepom, sa sjajnom krošnjom. Izbliza vidimo kako ju je sapleo bršljan, kako paraziti i nametnici na njenom stablu se kupaju u sunčevoj svjetlosti, kako čuju pjev ptica i lahor povjetarca, a stablo kopni i suši se. Izbori su bitni. Izbori su zapravo najbitniji. Onaj prvi izbor određuje sve ostale: biramo li živjeti ili biramo biti mrtvi, s ugašenim ambicijama, sa zatorom svog potencijala, odustajanjem od radosti stvaranja koju mijenjamo za mrvice preživljavanja, hibernirajući. Naša sela su bazeni iz kojih se gradovi pune najboljima koji u selu stasaju. Manji gradovi su bazeni za veće gradove.

Hrvatska je bazen za cijeli svijet. Najbolji odlaze, ostaju prosječni. Iz prosječnih iskaču najperfidniji i uspostavljaju svoju vladalačku strukturu. Kopne sela, kopne gradovi, kopni Hrvatska. Bez svijesti o tomu da smo s razlogom rođeni baš na ovom mjestu, s razlogom baš u ovom narodu; bez svijesti o odgovornosti za ovaj komad Zemlje, nestat će naša sela, nestajat će gradovi, nestat ćemo i kao narod koji nikad nije došao u priliku ostvariti svoje potencijale. Sve to je naš izbor. Pristankom uz nepravdu, umrli smo i hiberniramo. Tek smo deblo po kojem bršljan raste. O tom trendu se radi. Trendu nestajanja. Uvijek možemo povući svoj pristanak na nestanak. Hoćemo li?

Son Of Alerik/ foto /Logicno.com

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved