Connect with us

Vijesti

Son of Alerik: Usudimo se!

Published

on

Netko se rodi pod sretnom zvijezdom, od rođenja do smrti proživi život bez prevelikog napora, rodi se s titulom ili kao iščekivani sin nasljednik obiteljskog bogatstva s unaprijed osiguranim ugledom i zagarantiranom srećom koja ne dolazi u zrnima, nego u grozdovima.

Činilo se da José María Arizmendiarrieta Madariaga nije bio od tih. Najstariji od njih četvoro braće i sestara, siromašna obitelj negdje u Baskiji, godina 1915. U djetinjstvu je u nekoj nesreći izgubio jedno oko. Što je mogao dalje takav? Na sreću, u selu je postojala škola koja je bila pripojena crkvi, a financirali su je sami seljaci pa je Jose do svoje 12. godine u školi upijao znanja, otkrivao čari pjesama, romana i same riječi. Zamišljao je i sebe samoga kao pjesnika, onoga čije pjesme drugi uče napamet, ali s 12-om godinom je škola bila gotova.

Što dalje? Majka je u njemu vidjela strast za životom, za stvaranjem, za poezijom, za vjerom. Uspjela je izmoliti za njegov prijem u Niže sjemenište Castillo Elejabeitia. Neka bude svećenik, kad već to toliko želi, mislila je majka Tomasa.

S Nižeg sjemeništa prebacio se na Koncilijarno sjemenište u Vitoriji , gdje je studirao filozofiju i teologiju. Cijeli je uronio u duhovnost. Sam sebi je rekao: “Budi svećenik, svećenik u svako doba i u svim stvarima”. Imao je tek 21 godinu, život pred sobom, pun ideala, vjere, želje za stvaranjem i želje za oživotvorenjem nauka vjere.

Da, ali vani, izvan njegovog nutarnjeg svijeta bjesnio je građanski rat. Nema tko se u njega nije upetljao, od komunističkih dobrovoljaca pristiglih sa svih strana svijeta, preko njemačkih i talijanskih što dobrovoljaca, što vojnih snaga do irskih antikomunista. Fra Jose, čovjek s jednim okom nije bio interesantan ni jednoj vojsci. U tom ratu je pobijeno skoro 7000 pripadnika katoličkog klera, moglo se među tim imenima naći i ime fra Jose, ali to nije bila njegova sudbina.

Počeo je raditi kao novinar u baskijskim novinama Eguna pišući na baskijskom jeziku. U ratno doba, kao i u bilo koje drugo, svjedočiti istinu nije posao koji se nagrađuje počastima i slavom. Fra Jose je završio u zatvoru i od smrtne presude ga je spasila možda samo providnost, možda neki papir koji se slučajno zagubio. Vratio se u sjemenište u Vitoriji i tamo se zaredio za svećenika 21.12.1940. Snatrio je o tomu da nastavi studij sociologije u Belgiji…ali za njega nisu bile namijenjene biskupske titule i teološki doktorati – biskup ga je šest tjedana poslije poslao na službu u župu Arrasate (na španjolskom Mondragon) koje je bilo upražnjeno. Francova vojska je prethodnog svećenika i njegova dva pomoćnika likvidirala.

Njegovo vjerničko stado ga nije doživjelo baš kao dobrog pastira. Točnije – nije im se sviđao, loše je čitao, govorio monotono, ponavljao teško razumljive fraze. Slali su biskupu molbe da ga zamijeni. Fra Jose je u sebi mislio – Nije bitno što drugi misle o meni, jedino je bitno što Krist misli o meni.

Većina radno sposobnih iz njegovog siromašnog stada bila je zaposlena u Union Cerrajera, velikom poduzeću za obradu željeza i čelika. Naravno, s iznimno malim plaćama preživljavajući na rubu siromaštva. Velika korporacija Union Cerrajera imala je svoju tehničku školu koju nije željela otvoriti svim stanovnicima, već samo onima koje ona odabere.

To tako nije smjelo biti, obrazovanje mora biti dostupno svima, mislio je fra Jose. Njegove propovijedi o reformama, o važnosti integriranja radnika u upravljanje i ulaganje u kompanije prelazile su u njemu i drugima put od ravnodušnosti do praznine. Nitko nije čuo, niti želio čuti. Čovjek nije sposoban biti radnik i vlasnik, nego samo mizerno plaćeni radnik. Kapitalisti s jedne strane, radnici s druge i tako dovijeka. Komunističke ideje o radničkom otimanju tvornica nisu dolazile u obzir, pogotovu ne nakon Francovog slamanja komunista i etabliranja čvrstog kapitalističkog poretka. Fra Joseu je bilo jasno kao je prošlo vrijeme revolucija (i likvidiranja svećenstva) i da mora pronaći model koji će omogućiti čovjeku radniku dostojanstven život.

Ne, čovjek čovjeku nije vuk, neprijatelj. Suradnja i kooperacija mora biti jača od jala, mržnje i zavisti. Zajedničko napredovanje veseli svakoga u zajednici. Kako će radnici vjerovati u socijalni nauk crkve, ako ga ne mogu provesti u praksi? Ali najprije škola! Za samo dvije godine svog rada u župi, uspio je uvjeriti gospodarstvenike da obrazovanje nije trošak, već investicija te je utemeljio tehničku školu. “Tehnička škola je strateški instrument, osnovna platforma emancipacije čovjeka!“

Kasnije, 1952. to postaje Politehnička škola koju otvara sam ministar obrazovanja. Politehnička škola pružila je odskočnu dasku studentima različitog podrijetla za nova radna mjesta, a ne samo u Unión Cerrajera. Fra Jose sa sveučilištem u Zaragozi dogovorio je mogućnost dopisnog završavanja fakulteta za 11 ljudi koji su završili tehničku školu s obzirom na to da nisu mogli napuštati Mondragon jer su morali raditi.

Mladići, koji su dotad radili u lokalnoj kompaniji, nakon smanjenja plaće za 30 posto, odlučili su poslušati fra Josea i sami osnovati kompaniju bez ikakvog inicijalnog kapitala. Išli su od čovjeka do čovjeka baskijskim ulicama i gostionama, tražili potporu i skupljali novce za svoj prvi posao. Svoju zadrugu nazvali su po početnim slovima svojih imena ULGOR (Usatorre, Larrañaga, Gorroñogoitia, Ormaechea, Ortubay).

Započeli su s proizvodnjom sobnih peći, a nakon toga su slijedila otvaranja novih malih tvornica koje su se bavile proizvodnjom alata, vilica, strojeva za agrikulturu.

Ali nisu u posao ušli kao kapitalisti koji su ostvarili svoj san kako bi izvlačili profite i na račun potplaćenih radnika, već su promovirali osnivanje zadruga u kojima će zadrugar biti i radnik i vlasnik.

Izgradnja suradništva nije suprotnost kapitalizmu. Kooperativizam mora nadići to i za to mora usvojiti svoje metode i dinamiku – govori fra Jose i to, zajedno s mladošću prepunim entuzijazma, provodi u djelo.

Metode? Godine 1959. fra Jose Arizmendi i njegov tim osnivaju kooperativnu banku, Caja Laboral, koja postaje ključno sredstvo u širenju zadruga u Mondragonu.

Ta narasla federacija zadruga prerasta u Mondragon Cooperation Corporativa (MCC).

„Grupu Mondragon danas čini 261 organizacija i zadruga koje zapošljavaju 74.335 ljudi i godišnje ostvaruju preko 12 milijardi eura prihoda. Najveća su poslovna grupacija u Baskiji i među deset najvećih tvrtki u Španjolskoj

Sve zadruge Mondragon grupacije temelje se na 10 osnovnih načela:

  1. demokratskoj organizaciji,
  2. otvorenom prijamu,
  3. podređenoj i instrumentalnoj prirodi kapitala,
  4. vrijednosti rada,
  5. sudjelovanju u upravljačkim odlukama,
  6. poštenom plaćanju,
  7. društvenoj transformaciji,
  8. međusobnoj suradnji,
  9. obrazovanju i
  10. univerzalnosti.

Misija Mondragona je stvaranje bogatstva u društvu kroz poduzetnički razvoj i stvaranje kvalitetnih poslova, a osobito poslova kao članovi zadruga.

Svaki član Mondragona ujedno je i radnik i vlasnik, tj. članom zadruge ne može biti netko tko nije istovremeno radnik. Privremeni radnici koji nisu članovi nakon probnog razdoblja uvijek će biti ponuđeni postati članom i vlasnikom zadruge. Radnici u Mondragonu imaju potpunu kontrolu nad svojim tvrtkama.

Umjesto isplate profita dioničarima, radnici Mondragona dobivaju dio godišnje dobiti ili gubitka na temelju formule koja se odlučuje na skupštini zadruge. Većina profita ponovno se investira, stvarajući nove zadruge i poslove, kao i potičući dugo nastavak rasta Mondragona. Izdvajaju se i sredstva za socijalnu skrb, obrazovanje i doprinos lokalnoj zajednici.

Dobit se najčešće raspodjeljuje na način da 60% dobiti ulazi u rezervni i obrtni kapital, 30% godišnje dobiti se raspoređuje na kapitalne račune radnika i ako postoji gubitak, kapitalni računi se odgovarajuće smanjuju; dok se privremenim radnicima isplaćuje u gotovini. 10% profita alocirano je u kolektivne društvene svrhe s 2% profita dodijeljenih obrazovnim programima, 2% dodijeljeno fondu solidarnosti za zadruge u krizi i 6% dodijeljenih programima zajednice. Mondragon također nadoknađuje članove za njihov kapital s kamatom, koja se godišnje plaća u gotovini.“ (izvor citata: ZEF)

Ono što nije uspjelo državama, cijelim blokovima država, ideologijama, ustavima i zakonima, državno promoviranim samoupravljanjem, uspjelo je jednom jedinom čovjeku fra Joséu Maríi Arizmendiarrieti Madariagi i to bez revolucija, bez štrajkova, bez prolivene krvi.

„Bog želi da budemo sveci, želi nas vidjeti na putu ka svetosti“, govorio je.

Ne moramo vjerovati u Boga, ali svatko od nas ima pravo proživjeti svoj život na putu ka svetosti. Mondragon i fra Jose nam pokazuju put. Usudimo se!

Son of Alerik/Logicno.com

Vijesti

Sporazum WHO-a o pandemiji poražen, barem za sada

Published

on

Pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove WHO-ovog sporazuma o pandemiji i amandmana na Međunarodne zdravstvene propise prije krajnjeg roka 24. svibnja, ali neki kritičari prijedloga upozorili su na preuranjeno slavlje – piše Michael Nevradakis Ph.D., u The Defender.

Građani SAD-a: Zahtijevaju od Kongresa da istraži skokovito visoke stope smrtnosti

Ovaj je članak izvorno objavio The Defender — web mjesto za vijesti i poglede Children’s Health Defense.

Pregovori za predloženi “sporazum o pandemiji” Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – ili “ugovor o pandemiji” – i izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) nisu uspjeli, barem za sada.

New York Times je izvijestio da pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove dvaju dokumenata prije 24. svibnja, krajnjeg roka za razmatranje i glasovanje na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini koja se održava ovaj tjedan u Ženevi, u Švicarskoj.

WHO je rekao da su prijedlozi namijenjeni pripremi za “sljedeću pandemiju”.

Ali kritičari su prijedloge nazvali globalnim “grabežom moći” koji je prijetio nacionalnom suverenitetu, zdravstvenoj slobodi, osobnim slobodama i slobodi govora, dok su promicali rizična istraživanja o stjecanju funkcije i “zdravstvene putovnice”.

“Sporne točke”, prema The Timesu, uključivale su “pravičan pristup cjepivima i financiranje za uspostavu sustava nadzora”.

Umjesto razmatranja kompletnog skupa prijedloga iz oba dokumenta, skromniji “konsenzusni paket [IHR] izmjena” bit će predstavljen ovaj tjedan, prema predloženom tekstu Radne skupine za izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) ( WGIHR).

Tekst ne predstavlja potpuno dogovoreni paket izmjena i dopuna i namijenjen je pružanju pregleda trenutnog statusa i napretka rada WGIHR-a. …

Mandat supredsjedatelja i Ureda WGIHR-a sada je završio, ali mi smo spremni podržati sljedeće korake dogovorene na Sedamdeset i sedmoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, uključujući olakšavanje daljnjih rasprava ako se tako odluči.

U konačnom izvješću Međunarodnog pregovaračkog tijela (INB) za “sporazum o pandemiji” od 27. svibnja stoji “INB nije postigao konsenzus o tekstu”.

Mary Holland, izvršna direktorica Children’s Health Defense (CHD), pripisala je globalno protivljenje prijedlozima WHO-a za njihovo zatvaranje. Za Defender je rekla:

Ogromno je priznanje građanskom djelovanju što su ugovor i propisi WHO-a očito propali. Iako su delegati Svjetske zdravstvene skupštine još uvijek uključeni u pregovore u zadnji čas, izvan odobrenih procedura nemaju konsenzus da krenu naprijed s pravnom infrastrukturom za provođenje operacija COVID-a.

Ovo je sjajna vijest za građane svijeta i pokazuje nam koliko možemo biti moćni kada kreativno radimo zajedno.

Times je izvijestio da pregovarači planiraju tražiti više vremena. Prema Straits Timesu, “zemlje su izrazile obvezu da će nastaviti gurati za postizanje sporazuma.”

Otvarajući Svjetsku zdravstvenu skupštinu u ponedjeljak, glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus sugerirao je da će se nastaviti napori da se dovrše dva prijedloga.

“Svi bismo željeli da smo uspjeli postići konsenzus o sporazumu na vrijeme za ovu zdravstvenu skupštinu i prešli cilj”, rekao je Tedros, u primjedbama koje citira The Straits Times. “Ali ipak ostajem uvjeren da hoćemo, jer gdje postoji volja, postoji i način.”

Internistica dr. Meryl Nass, osnivačica Door to Freedom – organizacije koja radi na odbijanju prijedloga WHO-a – pozdravila je vijest i sugerirala da su napori WHO-a nepovratno propali.

“Ugovor je sklopljen”, napisao je Nass na Substacku. “Ništa u ugovoru ne može ustati iz pepela pregovora o kojima će se glasovati ovaj tjedan.” Vijest je okarakterizirala kao pobjedu u “prvoj rundi” “u ratu demokracije protiv jedne svjetske vlade”.

Prijedlozi WHO-a se ‘odvijali kroz laži i prikrivanje’

Pregovori su propali unatoč naporima Tedrosa i drugih da uvjere pregovarače i države članice WHO-a da se dogovore o dva teksta na vrijeme za glasovanje na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini.

Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u siječnju, Tedros je upozorio na prijetnju pandemije koju predstavlja još nepoznata “Bolest X” i rekao da nam sporazum o pandemiji “može pomoći da se pripremimo za budućnost na bolji način jer se radi o zajedničkom neprijatelju.”

U ožujku je više od 100 bivših svjetskih čelnika, uključujući bivšeg premijera Ujedinjenog Kraljevstva Tonyja Blaira – zagovornika “putovnica cjepiva” i digitalne osobne iskaznice – potpisalo pismo u kojem poziva države članice WHO-a da završe pregovore o “sporazumu o pandemiji”.

Dužnosnici Bidenove administracije koji su pregovarali u ime SAD-a također su se zalagali za finalizaciju dvaju dokumenata.

Loyce Pace, pomoćnica tajnika za globalna pitanja u američkom Ministarstvu zdravstva i društvenih usluga, rekla je za The Times. “Mi u javnom zdravstvu shvaćamo da bi nova pandemija doista mogla biti iza ugla.”

U prosincu 2023. Pace je svjedočila pred Kongresom u prilog ta dva dokumenta. “Samo je pitanje vremena kada će se svijet suočiti s još jednom ozbiljnom prijetnjom javnom zdravlju”, rekla je, ističući ulogu SAD-a u izradi nacrta nekih od predloženih izmjena IHR-a.

Ali prema Nassu, cijeli projekt pripravnosti na pandemiju pokrenut je kroz “laži i prikrivanje”.

“Globalisti su stvorili pravne dokumente prepune eufemizama i kitnjastog jezika, uvijek prikriveni kako bi sakrili prave namjere dokumenata”, rekla je. “Ali prozreli smo ih i nismo im dopustili da se izvuku.”

Nass je napisao da je “konsenzus” o prijedlozima IHR-a koji su dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj skupštini “cvjetni, a ne smisleni jezik”.

Postoji jedna iznimka, rekao je Nass. Osvrćući se na članak 5 amandmana na IHR, primijetila je da su “pregovarači dobro govorili državama da nadziru svoje građane i bore se protiv dezinformacija”

Cijeli članak pročitajte ovdje

Continue Reading

Vijesti

HITNO UPOZORENJE: Jemenski Hutiji su upravo izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u CRVENOM MORU

Published

on

Pobunjenička skupina preuzela odgovornost za napad nakon što je izvijestila o 16 ubijenih u američko-britanskim napadima na pokrajinu Hodeidah.

Jemenski Hutiji kažu da su izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u Crvenom moru kao odgovor na smrtonosne američke i britanske napade na Jemen – navodi Al Jazeera.

Houthi pristaše marširaju obilježavajući godišnjicu jemenskog jedinstva u Sani, Jemen, 22. svibnja 2024. [Osamah Abdulrahman/AP Photo]

Vojni glasnogovornik Houthia Yahya Saree najavio je napad na nosač Eisenhower u petak; grupa je ranije tvrdila da je najmanje 16 ljudi ubijeno u američkim i britanskim napadima na provinciju Hodeidah, što je najveći javno priznati broj mrtvih u višestrukim rundama napada zbog napada grupe na brodove.

Posljedice napada u četvrtak objavljene su na televiziji Al Masirah, kanalu pod kontrolom Hutija, koji je emitirao video koji prikazuje ranjene civile koji se liječe u Hodeidi. Izvještava se da su najmanje 42 osobe ozlijeđene.

"Američko-britanska agresija neće nas spriječiti da nastavimo s našim vojnim operacijama u potpori Palestini", rekao je Houthi dužnosnik Mohammed al-Bukhaiti na X, upozoravajući da će pobunjenici "eskalaciju dočekati eskalacijom".

Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) priopćilo je na X da su napadi na 13 Houthi ciljeva "uspješno uništili" osam letjelica bez posade, ili dronova, u područjima pod kontrolom Houthia u Jemenu i iznad Crvenog mora.

MOŽDA JE SAV PAKAO TU UPRAVO da bi se pustio s lanca (Zamislite zasad samo da ga je generirala AI) prema X profilu Matt Wallace-a

Continue Reading

Vijesti

PREDSTAVLJANJE KNJIGE “GLOBALIZACIJA I EUROPA NA RASKRIŽJU” PROF. ANĐELKA MILARDOVIĆA

Published

on

Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjige prof. dr. sc. Anđelka Milardovića

GLOBALIZACIJA I EUROPA NA RASKRIŽJU. EUROPA OD VOLJE ZA MOĆI DO VOLJE ZA NIŠTA.

Predstavljanje će se održati u Splitu, 4. lipnja (utorak) 2024. godine s početkom u 18:45 sati.

Gradska knjižnica Marka Marulića – Dalmatina, Zagrebačka 4.

Sudjeluju:

  • dr.sc.Anđelko Milardović, autor knjige,Institut za europske i globalizacijske studije, Split-Zagreb;
  • Mislav Vušković, urednik knjige, Institut za europske i globalizacijske studije, Split-Zagreb;
  • Vlaho Kovačević, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu;
  • Željko Primorac, Splitsko-dalmatinska županija;
  • Mario Popović, Hrvatska udruga Benedikt.

Organizatori  promocije su Institut za europske i globalizacijske studije Split-Zagreb  i Hrvatska udruga Benedikt. Predstavljanje  će biti u razgovornom  formatu radijske  emisije.

Prof.dr.sc. Anđelko Milardović

Anđelko Milardović (1956. Ogulin), politologiju je studirao u Ljubljani i Zagrebu. Godine 1981. diplomirao
je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu kod profesora Davora Rodina s temom Znanost
kao proizvodna snaga .
Na istom fakultetu 1986. uspješno je obranio magistarski rad Pojam djelovanja u filozofskoj antropologiji
Arnolda Gehlena kod profesorice Branke Brujić.
Dana 10. listopada 1989. doktorirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Doktorat
Spontano i institucionalno političko djelovanje. Sociologijsko političko i politologijsko određenje dva
modaliteta političkoga djelovanja obranio je kod profesora Vukašina Pavlovića.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved