…Odavno smo svjedoci ‘braka između Crkve i Svijeta’… – kategorićan je Wilkerson, ali nastavlja…

“…Jesi li zabrinut za ruševinu koja polako isušuje tvoju duhovnu snagu i strast? Jesi li slijep na ravnodušnost i svjetovnost koja se ušuljala?
Đavao želi da odustaneš od borbe i postaneš ravnodušan? Đavao želi da odustaneš od molitve i jecaja pred Bogom.

A ti nastavi sjediti pred televizorom dok ti obitelj srlja u pakao… Pitam te dopiru li moje riječi imalo do tebe?

…ako nešto nije rođeno u patnji… ako nije rođeno od Duha Svetoga… ako te nije pogodila neka patnja koja te bacila na koljena i krstila u patnji, u kojoj moliš i tražiš Boga, sve je bezvrijedno…!”

” …gdje su vjeroučitelji koji ridaju u molitvi za neposlušnu djecu, koja su na putu za pakao?”

Poslušajte cijeli govor… (kliknite na Video na Facebooku)

izvor: Izdavačka kuća Kyrios

Zamislite da saznate da vaša odrasla kći, koja još živi s vama, želi biti eutanazirana. Koliko znate, zdrava je. Ona boluje od autizma i ADHD-a, ali nema fizičkih problema.

Znate da joj je teško, ali je volite i očajnički pokušavate spriječiti njezinu smrt. Imate posla s liječnicima koji pozdravljaju vašu odluku i spremni su pomoći.

Ovo je bolna stvarnost oca u kanadskoj provinciji Alberta. Sudac je prošlog mjeseca presudio da 27-godišnja žena dobije zeleno svjetlo za eutanaziju. Prema kanadskom zakonu, žena može biti ubijena, a da sud ne može ništa učiniti po tom pitanju.

Da bi se kvalificirao za MAID (medicinsku pomoć pri umiranju) u Kanadi, pacijent mora bolovati od ozbiljne i nepovratne bolesti. Žena na sudu nije morala iznositi od koje bolesti boluje. Nije bila dužna dati informacije o svojim simptomima niti objasniti kako pati od njih.

Njezinim je roditeljima samo rečeno da je slijedila odgovarajuće postupke za pristup MAID-u i da su njezinu prijavu odobrila dva liječnika.

Njezin je otac na sudu svjedočio da je njegovoj kćeri 2016. dijagnosticiran autizam. Nastavila se žaliti na fizičke probleme, ali dijagnoza nikada nije postavljena. Otac je sumnjao da ona boluje od psihičke bolesti zbog koje je vjerovala da ima fizičkih problema.

Zabrinjavajuće je koliko je lako pristupiti MAID-u, rekao je emeritus profesor Kevin Yuill sa Sveučilišta Sunderland u časopisu Spiked.

Samo morate pronaći nekoliko liječnika koji su voljni izdati dozvolu. Žena nije morala odgovarati na pitanja roditelja o svom zdravlju ili postupku eutanazije. A zbog zaštite privatnosti, roditelji nikada neće saznati zašto su dva liječnika odobrila njihov zahtjev.

“Mengele bi bio ponosan na Kanadu”, kaže znanstvenik Simon Goddek.

izvor: Epoha.com.hr

Na kraju svoje utopije Benson prikazuje svoga glavnog lika kao onoga koji je u konačnici uvjeren kako je svijet prožet kršćanskim vrednotama ipak najbolji mogući od svih društvenih poredaka

foto: Robert Hugh Benson u vrijeme objave knjige “Gospodar svijeta” (1907.) / Foto: Russell & sinovi

Robert Hugh Benson (1871. – 1914.), sin anglikanskoga canterburyjskog nadbiskupa i obraćenik na katoličanstvo, pisao je romane, kazališne novele, eseje, propovijedi i pjesme te slovi kao vrlo značajan predstavnik katoličke obnove. Benson nije dugo živio kao katolik – umro je, naime, u dobi od četrdeset tri godine i zabljesnuo kao meteor na katoličkome književnom obzorju. Njegova se djela odlikuju bogatstvom jezika, pronicavim intelektom i velikom maštom.

Našim suvremenicima je ovaj engleski književnik postao poznat po svome apokaliptičkom romanu distopijskoga karaktera – Gospodar svijeta. U njemu autor opisuje svijet „posljednjih vremena”, svijet u kojemu sekularistički totalitarizam orobljava ljude, ugrožava i uništava vjeru te tako pripravlja put dolasku Antikrista.

Kuriozitet vezan uz ovaj roman je preporuka Apostolske stolice da je vrijedan čitanja. Pape rijetko javno preporučuju nekog autora ili djelo. Tim je više neobično što su dvojica papa istaknula isti roman kao značajan i vrijedan čitanja. Papa Franjo je uvjerenja kako je Bensonov Gospodar svijeta proročanstvo za naše vrijeme koje opisuje unificirajuću globalizaciju, odnosno hegemonijsku uniformnost koja uime stvaranja umjetnoga jedinstva traži odreknuće od vlastite vjere i osobnih uvjerenja. Tu hegemonijsku uniformnost, prema mišljenju pape Franje, karakterizira nasilno nametanje idejnih obrazaca. Bensonov Gospodar svijeta utjecao je na niz autora apokaliptičke i distopijske književnosti 20. st. i može ga se staviti uz bok najpoznatijim suvremenim distopijskim romanima.

Bensonov Antikrist

Bensonov Antikrist prikazan je u romanu Gospodar svijeta kao veliki mirotvorac koji zastupa novi svjetski poredak u kojemu vladaju sigurnost i blagostanje. Odmah upada u oči koliko se autor u opisivanju lika Antikrista i njegove poruke držao svetopisamskih tekstova. Vrlo veliku sličnost pokazuje njegov lik Antikrista s onim kojega apostol Pavao opisuje u svojoj Prvoj poslanici Solunjanima: „Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu i nipošto joj neće umaći” (1 Sol 5,3).

Temeljna pitanja koja Benson postavlja u romanu su: Može li svijet biti ujedinjen, miran, znanstveno-tehnološki napredan, ekonomski prosperitetan u prikrivenu totalitarizmu i neslobodi duha?, Može li čovjek živjeti u socijalnoj državi blagostanja, a da se istodobno osjeća nezadovoljnim, neispunjenim, da ga mori ono što je Erich Fromm nazvao „modernom dosadom života” uslijed sivila besmisla?

U Predgovoru prvoga hrvatskog izdanja urednik Petar Balta piše: „Roman o posljednjim vremenima Gospodar svijeta engleskoga autora Roberta Hugha Bensona jedno je od najpoznatijih apokaliptičnih djela u modernoj književnosti. Prvi put objavljen daleke 1907. odmah je izazvao, kao što je autor i predvidio, žestoke polemike u javnosti koje su na kraju učinile Bensona jednim od najzanimljivijih likova suvremene engleske književnosti o kojemu se mnogo raspravljalo.”

Portreti Antikrista prethodnih stoljeća uvijek su isticali dijaboličku stranu Antikristova lika. Benson je prvi koji „konačnoga Neprijatelja” prikazuje kao vrlo karizmatičnu, elokventnu i privlačnu ličnost koja ima sposobnost povući za sobom mase.

Buđenje u kršćanskome svijetu

Manje je poznato da je Benson napisao još jedan roman koji također tematizira jednu drukčiju i vrlo neobičnu viziju budućnosti. Nakon izlaska Gospodara svijeta, Benson je od mnoštva svojih čitatelja dobio pisma puna preneraženja nad pesimističnim prognozama za budućnost. Čini se da je tada shvatio kako je premalo nade utkao u svoju romanesknu viziju budućnosti i izostavio perspektivu pobjede dobra nad zlom – Krista nad Antikristom.

U Uvodu svoga utopijskog romana Dawn of All (Osvit svega) iz 1911. godine, Benson kao da se ispričava svojim čitateljima zbog depresivne vizije budućnosti iznesene u Gospodaru svijeta i smatra svojom dužnošću pružiti im kontraperspektivu u Osvitu svega. Glavni lik romana Monsignore Masterman od vjere je otpali svećenik koji uslijed bolesti pada u komu i budi se šezdeset godina poslije. Svijet u kojemu je Masterman pao u komu bio je svijet sekularnoga humanizma, ateizma, socijalizma. Svijet u kojemu se probudio bio je suprotnost takvu svijetu.

Apostazirani svećenik je u šoku kada vidi svijet potpuno prožet kršćanskom porukom u kojemu je papa najveći autoritet. Francuska, Engleska i mnoge druge, nekada protestantske zemlje, vratile su se u krilo Crkve, a monarsi se podvrgavaju papinu autoritetu u svemu.

Masterman upada u veliku borbu sa samim sobom kada se nađe u svijetu koji je potpuno usmjeren na Boga i Crkvu od koje se on odmetnuo. Pita se što je sa slobodom mišljenja i osobnim izborom kada vidi da se u takvu kršćanskom društvu procesuira nevjernike, heretike i bogohulnike poput Dom Adriana Benetta koji je protjeran u emigraciju zbog svojih heretičkih stavova.

Aktualnost pitanja slobode

Glavni lik romana se pita, ako je u jednome takvom svijetu moguće pomiriti vjeru i znanost, kako je moguće spasiti slobodu. U isto vrijeme uviđa kako su ljudi u tome kršćanskom društvu ipak više osobno slobodni i više individue nego u drugim društvenim poredcima.

Neki socijalist pita Mastermana hoće li njegovi partijski drugovi dobiti azil, ako čak i car konvertira na katolicizam. Pitanje slobode ostalo bi veliko pitanje i u kršćanskome društvenom poretku. Na kraju svoje utopije Benson prikazuje svoga glavnog lika kao onoga koji je u konačnici uvjeren kako je svijet prožet kršćanskim vrednotama ipak najbolji mogući od svih društvenih poredaka. Ipak, čini se da nam dobacuje provokativnu misao kako bi i u takvu svijetu bilo moguće da Crkva ili državne vlade ugroze slobodu pojedinca i kako se to nipošto ne smije dogoditi. Sloboda nikada nije samorazumljivost. Ona je vrednota za koju se u bilo kojem poretku čovjek mora iznova izboriti.

Izvor OVDJE