Povodom blagdana Majke Božje Fatimske, trebamo se prisjetiti jednog od prvih apostola Gospe Fatimske u hrvatskom narodu: fra Stanka Petrova (1887.-1963.).  

Petrov je rođen u Metkoviću, 8. siječnja 1887. Osnovnu školu završio je u Veloj Luci na Korčuli. Od 1898. do 1904. pohađa sinjsku franjevačku gimnaziju. Polaže prve redovničke zavjete na Visovcu, 1905. godine. Zaređen je za svećenika 1910. godine. Od 1913. do 1917. u Fribourgu u Švicarskoj studira klasičnu filologiju, grčku i rimsku povijest, paleografiju, metodiku i svjetske jezike. Nakon povratka u domovinu, u svojoj franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja obavljao je razne dužnosti (duhovnik sjemeništa, provincijal itd.). Umro je u Sinju, 13. ožujka 1963. 

Duboki uvid u stanje duše fra Stanka Petrova može se otkriti u pismima fra Ante Antića, koja je slao svojem subratu kroz razdoblje od gotovo 26 godina (1937.-1963.).

Fra Ante Antić je znao dobro koristiti talente svoje subraće. Tako je fra Stanka angažirao u prevođenju raznih tekstova i djela iz franjevačke baštine. Fra Anti je posebno bilo stalo da imaju prijevode franjevačkih pravila i njihovih tumačenja, kako bi se mogli čitati u samostanskom blagovalištu tijekom objeda. Iz pisama doznajemo da je fra Ante molio Petrova da prevede raspravu sv. Bonaventure De sex alis Seraphim (O šest krila serafa), koja je inače jedno od najljepših djela sv. Bonaventure.

Najzanimljivije je vidjeti kako je fra Ante Antić zahvaljivao i pomagao fra Stanku u prevođenju. Znate li kako? Molitvom, sv. Misom i dobrim djelima, te poticanjem bogoslova da prikažu svoja dobra djela na tu nakanu. On ih u svojim pismima potanko nabraja. 

Na primjer, u pismu od 11. svibnja 1942., fra Ante Antić piše Petrovu: 

“Kao mali i sitni darak Vašoj očinskoj ljubavi prikazao sam za Vas prigodom svetkovine sv. Josipa: 27. sv. Pričesti, 27 sv. Misa slušanih, 1 rečena za Vas, 27 puta križa, 60 sv. ružarija, 3 sata adoracije, više pohoda presv. Sakramenta, Šaljem Vam prevod sv. Pravila s molbom da ga dovršite.”

U pismu od 4. kolovoza 1942. napominje:

“Za Vas je Gospodinu prikazano: 48 svetih krunica, 48 sv. Pričesti, 48 sv. Misa i drugih pobožnih djela.”

U pismu od 27. siječnja 1944. ističe:

“Za Vaš očinski trud i požrtvovnost prikazano je više od 50 sv. Pričesti, sv. krunica i sv. misa.”

No, najimpresivnije je sljedeće pismo, koje treba pogledati u cijelosti:

Ovo je cijela tajna uspjeha svetih ljudi. Oni su u svojem radu cijenili duhovna sredstva daleko više od materijalnih sredstava. 

Istovremeno, ovo bi trebalo posramiti današnji naraštaj. Mi nismo niti svjesni koliko malo radimo u duhovnom pogledu. Nema one revnosti, gorljivosti kakvu vidite kod fra Ante Antića. Nažalost, izgleda da si mnogi katolici danas dopuštaju da ih ponese mišljenje ovoga svijeta, koji podcjenjuje važnost nadnaravnih sredstava: molitva, mrtvljenje, žrtve…

Upravo su ta sredstva vrlo usko povezana s porukama Majke Božje u Fatimi.

Kao što je spomenuto na početku, fra Stanko Petrov je bio jedan od prvih promicatelja pobožnosti prema Gospi Fatimskoj u hrvatskom narodu. No, još i prije nego što su fatimska ukazanja zadobila svjetsku pozornost, Petrov je promicao Gospinu slavu.

Godine 1928., Petrov je objavio knjižicu Gospa Sinjska o svetištu Majke Božje u Sinju.

Usred II. svjetskog rata, 1942. godine, fra Stanko Petrov objavio je knjigu Čudo dvadesetog vijeka, kojim hrvatsku javnost upoznaje s Marijinim porukama iz Fatime.

Fra Ante Antić čestitao je fra Stanku na ovoj knjizi pismom od 23. veljače 1943., u kojem iznosi i svoje prijedoge za poboljšanje knjige:

“Izvolite primiti posebne čestitke na onako krasno uspjeloj knjizi ‘Čudo XX vijeka’. Sve je odlično i prvoklasno i prema sadašnjim potrebama. Neka Vam Bezgrešno Srce naplati i dade, da Ga još više proslavite i očitujete našemu narodu Njegovu divnu ljubav, dobrotu i milosrdje! Neka sve bude za duhovnu korist i obnovu našeg naroda i Majke Provincije! Ako možete, razvite malo više duhovni život i duh. nauku onih triju andjela.
Stavite u dodatku i molitvu sv. O. Pape za mir i Njegovu posvetnu molitvu. Tu molitvu zatim donesite za svakoga pojedinca/obrazac, koga svaki za se može upotrebiti.
Označite i prisustvovanje vlade pri proslavi prošle godine u Fatimi. Vi niste spomenuli ništa o obraćenju Rusije, dok drugi to spominju i donose, n.pr. talijanski pisac, Mp. o. Jeličić u Glasniku sv. Ante, br. 1. god . 43.”

Iz ove knjige o fatimskim ukazanjima izvojio bih samo nekoliko poruka koje su aktualne za današnje vrijeme.

Fra Stanko Petrov na str. 34. ovako tumači poruku iz trećeg ukazanja (13. VII. 1917.):

“Blažena Djevica je očito rekla, da je ovaj rat kazna za grijehe! Vremenita, za kojim će onda slijediti vječna – u paklu, ako se ne obratimo! Zato je Ona pokazala i sliku pakla. Ovaj rat je najbolji dokaz, da je i taj dio velike tajne strašna istina… Hoće li ljudi to shvatiti? Hoće li poslušati poruku iz Fatime, koju nam šalje sama Božja Majka: prestanite griješiti i obratite se Bogu, kojega ste ostavili!! Eto pravoga sredstva, da se svijetu vrate dane mira i napretka… Inače… Što slijedi iza toga strašnoga ‘inače’, koji je izrekla dobra Majka? Ne znamo, ali znamo, da to mora biti nešto užasno, kad ga je izrekla sama milosrdna dobrota naše nebeske Majke…”

Danas je ovo zabranjena tema. Kad netko samo spomene da je rat kazna za grijehe, a napose za bludne grijehe, može očekivati salvu napada sa svih strana. No, sve kazne na ovom svijetu nisu ništa u usporedbi s kaznama na drugom svijetu. 

Dopustite mi da prenesem riječi svete fatimske djece koje se donose na str. 37.- 39.

Ovo je poruka Fatime. Danas mnogi pokušavaju razvodniti poruku i dati joj neki drugi smisao. Možda misle da bi izgubili popularnost kod ljudi kad bi počeli govoriti o ovim temama. A riječ je o temama koje su doslovno najvažnije za čovjeka. Gdje ćeš završiti u vječnosti – što može biti važnije od toga?

Dušobrižnici bi trebali iskoristiti blagdan Gospe Fatimske da probude vjernike i potaknu ih da počnu ozbiljno raditi na svojem vječnom spasenju. Umjesto toga, većinom gledamo poruke koje vjernicima odvraćaju pozornost na sve moguće stvari, osim onoga što im je najvažnije.

Ugledajmo se, stoga, na naše svete uzore: molimo, trpimo, radimo za spasenje duša. Završavam s porukom fra Ante Antića u pismu fra Stanku Petrovu, 16. listopada 1943.:

“Vaše patnje stavljajte svaki dan u sveti kalež koga prinosite Gospodinu i sretni budite da ste dionik Bož. Žrtve dvostruko i po službi i po djelu. U svemu neka Vas krijepi sv. vjera i sinovska ljubav, pouzdanje u neb. Majku, koja Vas ljubi, čuva i vodi.”

__________________________________
Knjige koje su korištene u ovom tekstu:
1) Fra Ante Antić – Pisma svećeniku, III. svezak
2) Fra Stanko Petrov – Čudo dvadesetog vijeka
3) Fra Stanko Petrov – Gospa Sinjska

izvor: Murusinexpugnabilis blog