Connect with us

Društvo

Srpsko-crnogorski kulturocid i urbicid u Dubrovnik 1991.

Published

on

Slika 1. Razrušeni Stradun 1991. (MJ, s izložbe)

Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku (1991. – 1995.) Dubrovnik je gađan tisućama projektila različitih kalibara. Gađana je povijesna jezgra grada, spomenička cjelina svjetskog značaja koja je bila pod zaštitom UNESCO-a temeljem Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (The World Heritage Convention) iz 1972. godine. Na gradskim zidinama vijorila se zastava Ujedinjenih naroda (UNESCO-a) ali to za barbare (Srbe i Crnogorce) nije imalo nikakvog značenja. Povijesna jezgra Dubrovnika bila je, također, pod zaštitom Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba (tzv. Haške konvencije) iz 1954. godine. 

Barbari koji su razarali Dubrovnik, pod zaštitom UNESCO-a su poručili:“Napravit ćemo mi i ljepši i stariji Dubrovnik”.

Na području Dubrovačko-neretvanske županije stradalo je 7.771 objekata. Prema kategoriji štete najviše je oštećeno objekata I. kategorije (2.312) i to na području Dubrovnika (područje Ploča, Pila, Grada, Gruža, Lapada, Montovjerne, Župe dubrovačke, Mokošice), Stona, Cavtata, Slanog, Čilipa i drugdje. Agresor je, također, gađao i uništavao otok Lokrum, uvalu Prapratno, šmrikova stabla u Platu, Arboretum Trsteno itd.

Na dubrovačkom području je najviše oštećeno objekata N – kategorije (nekategorizirani

objekti), ukupno 499, u kategoriji A (nacionalni i svjetski značaj) oštećeno je ukupno 68 objekata, u kategoriji B (regionalni značaj) oštećeno ih je ukupno 23, dok je objekata lokalnog značaja (C) oštećeno ukupno 11.

Uništene su tvornice TUP (Tvornica ugljenografitnih proizvoda), Radeljević, Tvornica “Jadranka”, Pekara “Orlando”; u Župi Tvornica kože; u Banićima, Agrokoka; u Stonu, Solana i proizvodnja kamenica; u Konavlima, Konavalske mljekare, itd.

Stupanj oštećenja pojedinačnih spomenika kulture: lakše oštećeno 148, teže oštećeno 232, teško oštećeno 91, razoreno 14, nedostaju podatci o 66 objekata. Ukupno je oštećen/uništen 551 pojedinačni spomenik kulture.

Razorena / oštećena je 51 povijesna cjelina: razoreno 10, spaljeno 11, djelomično razoreno 11, oštećeno 20, nadostaju podatci o opsegu štete za 3 objekta.

Slika 2. Plan povijesne jezgre s označenim mjestima gdje su padali projektili (MJ, s izložbe)

U staroj gradskoj jezgri, unutar gradskih zidina nalaze se 824 objekta građena od kamena. U sjevernom dijelu staroga grada od ukupno 337 objekata oštećenih je 243 ili 69,4%, a u južnom je od ukupno 487 objekata oštećeno 227 objekta ili 46,6%. Teško je oštećeno 30% građevinskog fonda povijesne jezgre Dubrovnika, a 10% potpuno je uništeno u požarima prouzrokovanim zapaljivim projektilima. Oštećena su 382 stambena, 19 sakralnih i desetak javnih objekata, a s krovovima ukupno 594 objekta (ukupne površine 192 338 m2). Na pročeljima zgrada i na popločenju trgova i ulica evidentirano je 314 izravnih pogodaka.

U gradu nije bilo vojnih objekata niti vojske od 1971. godine!

Stara gradska jezgra bombardirana je više puta: 23. i 24. listopada 1991., zatim tijekom napada od 8. do 13. studenoga i tijekom najžešćeg napada na grad 6. prosinca 1991. godine.

Slika 3. Razrušeni Dubrovnik 1991. (MJ, s izložbe)

Tijekom bombardiranja oštećeni su ili uništeni objekti:

Sakralni objekti

Unutar stare gradske jezgre oštećeni su sljedeći sakralni objekti: Franjevački samostan, Dominikanski samostan, crkva sv. Vlaha, crkva Sigurata, Katedrala Uznesenja Marijina, nekadašnji samostan sv. Klare, samostan sv. Marije s crkvom, crkva sv. Josipa, Sinagoga, crkva sv. Spasa, crkva sv. Roka, pravoslavna crkva sv. Blagovijesti i kapela palače Đorđić – Maineri.

Franjevački samostan Male braće

Franjevački samostan „Male braće“ je razaran u studenom i prosincu 1991. godine te od kraja svibnja do kraja lipnja 1992. godine. Teška razaranja doživio je klaustar samostana iz 14. stoljeća, sveukupno 51 pogodak.

Višekratnim pogocima projektila na Stradunu gelerima je teže oštećena skulptura sv. Ivana Krstitelja unatoč preventivnoj zaštiti. Lijeva je ruka u laktu bila odlomljena i pohranjena u samostanu, dok su se manja oštećenja nalazila na dekorativnoj i profiliranoj plastici oba portala. Eksplozijom projektila u neposrednoj blizini kapele teško je oštećeno šest vitraja. Eksplozijom projektila u neposrednoj blizini stupova malog klaustra gelerima su lakše oštećeni reljefi lavlje glave i florealne dekoracije na dvije strane baze jednog stuba, dok su se manja oštećenja nalazila na stupovima odrine.

Višekratnim eksplozijama projektila u gornjem vrtu više je stupova (dva veća stupa i pet manjih stupova) odrine lakše oštećeno (prelomljeno ili prevrnuto).

Eksplozijom projektila u neposredno blizini sunčane ure na pet je mjesta lakše bila oštećena žbuka.

Crkva sv. Vlaha

U ratu od 1991. do 1992. godine crkva je pogođena s pet direktnih pogodaka. Stradalo je pročelje, stubište s balustradom, ulazni portal, vitraji i krov. Krov crkve pogođen je u dva navrata, u studenom 1991. godine i 6. prosinca 1991. godine kada je grad gorio u plamenu, tad je glavno pročelje pogođeno trima projektilima, a nekoliko indirektnih pogodaka ispred i sa strane crkve nanijelo je znatna oštećenja. Oštećena je kamena plastika, skulpture na vanjskim plohama zidova te kapiteli nad pilastrima. Eksplozijom projektila neposredno uz crkvu bilo je oštećeno deset vitraja.

btr

Slika 4. Ranjeni grad (MJ, s izložbe)

Stambeni objekti

Najteže je oštećeno devet zgrada pogođenih zapaljivim projektilima. Od njih su u pravilu ostali nagorjeli vanjski zidovi u cijeloj visini, te stubišta i poneki nosivi zid u prizemlju. Uništeni su izvorni dijelovi interijera, štuko ukrasi, oprema. Krovišta su izgorjela.

U povijesnoj jezgri grada izgorjelo je više građevina, među njima sedam baroknih palača sagrađenih nakon potresa 1667. godine: barokna palača u Ulici od Sigurate 1, palača Klašić u Ulici od Sigurate 2, palača Sorkočević u Ulici Miha Pracata 6, palača Martinušić u Ulici Sv. Josipa 1, barokna palača u Ulici od Puča 11, palača Đurđević – Maineri u Širokoj ulici 5 i barokna palača u Ulici od Puča 16.

Palača u Ulici od Sigurate 1 (Palača Festivala)

U napadu na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine uništena je barokna palača u požaru koji je u cijelosti uništio unutrašnjost palače. Ostala je samo ljuštura i dio unutrašnjih zidova prizemlja.

Velika Onofrijeva fontana

Velika Onofrijeva fontana je tijekom Domovinskog rata izravno pogođena minobacačkim granatama, te mnogobrojnim krhotinama projektila koji su padali po Stradunu. Oštećen je konstruktivan dio, a teža oštećenja su bila na kamenoj plastici pročelja i bazi fontane. Otvorena je rupa u kupoli promjera oko 1,20 m nastala od dva direktna pogotka topničkim projektilom u zoni kupole fontane na sjeveroistočnom uglu. Teško je oštećena i dijelom uništena zidna struktura kupole zidana opekom.

Mala Amerlingova fontana

Izravno je pogođena dva puta, 29. svibnja i 19. lipnja 1992. godine, te je pretrpjela teška oštećenja. Pogotkom u neposrednoj blizini fontane, krhotinama granate i detonacijom odlomljeno je oko 50% bazena fontane, oštećena je plastika baze i valjkastog stupa, te akroterij fontane. Najoštećeniji dio Amerlingove fontane bio je školjkasti bazen.

Slika 5. i 6. Panoi u Dubrovačkoj povijesnoj jezgri 2019. godine (MJ)

Stradun (Placa)

Stradun je glavna ulica grada Dubrovnika, omeđena zgradama, trgovima i fontanama.

Tijekom Domovinskog rata oštećena je kamena struktura pločnika. Pločnik ulice Straduna oštećen je s 46 direktnih pogodaka, od toga 6 direktnih pogodaka velikog kalibra. Od pogodaka su nastale rupe u pločniku promjera između 80 i 150 cm i dubine između 2 i 70 cm. Ispred zapadnog podesta crkve Sv. Vlaha nalazila se najveća rupa u pločniku promjera oko 1,5 m. U većoj mjeri kamen je bio oštećen krhotinama granata, a na mjestima udara je bio u potpunosti razlomljen. Dijelovi pločnika oštećeni su i strukturalno i površinski, dok je dio bio oštećen samo u površinskom dijelu. Projektili su oštetili i objekte u neposrednoj blizini. Oštećen je kamen na pročeljima objekata i to na više mjesta, prozori na katu i fino klesani okviri vrata „na koljeno“ u prizemnom dijelu. Na mjestima su rastreseni nosivi glavni zidovi, te evidentirane pukotine širine od 1 do 4 cm.

Kamena plastika

Tijekom ratnih razaranja direktnim i indirektnim pogocima projektila u Dubrovniku teško su oštećena kamena pročelja zgrada, fontane i kameni pločnici ulica i stubišta.

Krovovi

U arhitektonskom i urbanom shvaćanju povijesne jezgre Dubrovnika priznata je važnost krovova. Krovove se smatra i petom fasadom zgrada. Unutar zidina grada Dubrovnika izravno je projektilima i gelerima pogođeno oko 80% površine krovova. Štete nastale raspršivanjem gelera i eksplozijama projektila dovele su do rupa od oko 1 m2, ponegdje do pucanja krovne konstrukcije, loma kamenih oluka i rušenja stropova.

Oštećeno je 40.693 m2 krovišta, od čega je 8.138 m2 bilo potrebno nadomjestiti. Izravne udarce zadobilo je 12.165 m2 krovova.

Pogođeni su tvrđava Minčeta, tvrđava Sv. Ivan, gradske zidine, stara gradska luka, Katedrala, Knežev dvor, Muzej Rupe, Jezuitska crkva, crkva Sv. Jakova u Višnjici, zavjetna crkva Sv. Spasa iz 1521., crkva Sv. Ilara na Boninovu, benediktinski samostan Sv. Jakova, Samostan sv. Klare, crkvu sv. Josipa Palača „Sponza“, Osnovna škola „Centar“, Arsenal, Mali arsenal, kameni most na Pilama, valobran Kaše, ribarnica, gradski toranj, muzička škola i stara gradska luka, dominikanski samostan Sv. Križa iz 1437. u Gružu, uništeno je stotinjak plovila u Gruškom zaljevu.

Stradali su i hoteli, gotovo ni jedan hotel nije pošteđen, a mnogi su zapaljeni i onesposobljeni za daljnji život izbjeglica (u Dubrovniku je bilo više od 44000 prognanika). Pogođeni su i hoteli “Dubrovnik palace”, »Excelsior«, »Argentina«, »Tirena«, “Belvedere”, “Libertas”, Hotel “Imperijal” je gorio nakon što je bio pogođen, pogođena je Atlasova zgrada na Pilama.  Razaranja su doživjeli i Sustjepan, Rožat, Stara i Nova Mokošica. Gađana je i bolnica. Otok Lokrum je gađan s topovnjače.

Grad je bio u komunikacijskoj blokadi bez električne energije i vode.

Srpsko-crnogorsko uništavanje grada Dubrovnika je teški barbarizam, vandalizam. Nakon uništavanja grada tijekom Domovinskog rata Dubrovnik je bio uvršten na Popis ugrožene svjetske baštine UNESCO-a od 1991. do 1998. godine.

Izvori

Izvješća Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Dubrovniku, Dokumentacija Zavoda za obnovu Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačkih starina, Izvješće o ratnim štetama u zaštićenoj povijesnoj cjelini Dubrovnika, Rebeka Mesarić Žabčić, Anja Vijatović (diplomski rad), svjedočanstva Petra Krste, Slobodana Langa…

DA SE NE ZABORAVI!

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved