Connect with us

Vijesti

Što je zajedničko radikalnom islamu i ekstremnoj ljevici?

Published

on

Pomislili biste da islamski ekstremisti i ljevičarski radikali nemaju ništa zajedničko. No, istaknuta aktivistica za ljudska prava Ayaan Hirsi Ali ima dobar razlog vjerovati da to više nije slučaj. Ona objašnjava u donjem poučnom videu – piše poznata somalijska disidentica i kritičarka islama Ayaan Hirsi Ali.

Bilo je mnogo američkih heroja 9/11, ali najveći su bili putnici i posada Leta 93. Ne samo da su spriječili ono što je planirala Al-Kaida — izravni udar na Bijelu kuću — već su također utjelovili kredo Patricka Henryja: “Dajte mi slobodu ili mi dajte smrt!”

Imaju li te riječi i danas značenje u Americi?

Dva desetljeća govorila sam protiv onih islamskih aspekata koji su doveli do stvaranja Al-Kaide.

U toj borbi za slobodu, suočila sam se s mnogim prijetnjama smrću. A opet, uvijek sam se tješila da su u SAD-u sloboda savjesti i izražavanja one najvažnije vrijednosti. To je djelomično bio razlog zbog kojeg sam se preselila ovdje i postala državljankom 2013. godine.

Nikad mi nije palo na pamet da će sloboda govora biti ugrožena u mojoj tek stečenoj zemlji.

Godine 2014. bila sam pozvana na primanje počasne diplome Sveučilišta Brandeis, a potom na neljubazan način opozvana. Čak i kad sam se prvi put susrela s onim što je postalo poznato kao “kultura otkazivanja”, nisam se previše uzrujala. Bila sam sklona ignorirati savez sveučilišnih ljevičara i islamista kao rubnih luđaka.

Ali oni više nisu na rubu.

Mnogi na ljevici — akademija, mediji, a sad i korporativni svijet — usadili su u generaciju studenata ideologiju koja ima mnogo više zajedničkog s netolerantnim doktrinama vjerskog kulta nego sa sekularnom političkom mišlju koju sam studirala na nizozemskom Sveučilištu Leiden.

U raspravama nakon 9/11, mnogi ljudi tražili su materijalistička objašnjenja za napade: džihadistima su nedostajale mogućnosti obrazovanja i zaposlenja; bili su ljuti na američku vanjsku politiku na Bliskom istoku i tako dalje.

Tvrdila sam da ništa od svega toga ne može objasniti motivacije urotnika i otmičara, koji su, gotovo svi, potjecali iz domova srednje i više klase. Njihov cilj bio je vjerski i politički: osuditi arapske vlade kao korumpirane, a njihove Zapadne saveznike kao nevjernike te naposljetku srušiti postojeći poredak na Bliskom istoku i uspostaviti kalifat.

Američki kreatori politika preferirali su materijalistička objašnjenja jer su podrazumijevala akcije u svrhu rješavanja problema: invaziju, promjenu režima, demokratizaciju. Nije bilo popularno sugerirati da bi teroristi mogli imati nepokolebljiva uvjerenja koja nemaju nikakve veze s materijalnim razlozima.

Dva desetljeća kasnije, vidimo sličnu dinamiku, samo ovaj put unutar američkih granica.

Naivni promatrači objašnjavaju prosvjede i nerede Black Lives Matter 2020. godine u terminima nepovoljnih materijalnih položaja crnaca. Oni su stvarni, kao i (daleko gori) društveno-ekonomski problema arapskog svijeta. Ali oni skrivaju stvarne motivacije vođa.

Njihova ideologija nosi mnogo imena: socijalna pravda, kritička rasna teorija i intersekcionalnost, da spomenemo samo neka.

Radi jednostavnosti, ja sve to nazivam budnošću (wokeism).

Ne namjeravam izjednačavati budnost i islamizam. Islamizam je militantni aspekt drevne vjere. Njezini vjernici imaju dosljedan osjećaj o tome što Allah želi da postignu na zemlji kako bi zaslužili nagrade u zagrobnom životu.

Budnost je samo još jedna verzija marksizma; ona prezire religiju i ideju zagrobnog života.

Budnost dijeli društvo na bezbroj identiteta, dok je islamistička podjela mnogo jednostavnija: vjernici i nevjernici.

Postoje mnoge druge razlike. Ali razmotrite sličnosti.

Pristaše svakog slijede ideološku čistoću, sigurni u svoju vlastitu ispravnost.

Ni islamisti ni budni neće se upuštati u bilo kakvu raspravu; oboje preferiraju indoktrinaciju pokornih i prokletstvo onih koji se opiru.

Te dvije ideologije imaju karakterističke rituale: islamisti viču “Allahu Akbar” i “Smrt Americi”; budni viču “Crni životi su važni” i “Ne mogu disati”.

Islamisti se mole okrenuti prema Meki; budni kleče na jednom koljenu.

Oboje pale američku zastavu.

Oboje se uvrijede u svakoj prilici i zahtijevaju ne samo isprike, već i ustupke.

Islamisti osuđuju “bogohuljenje”; budni žele zabraniti “govor mržnje”.

Islamisti koriste riječ “islamofobija” kako bi ušutkali svoje kritičare; budni rade isto s “rasizmom”.

Obje ideologije imaju za cilj rušenje postojećeg sustava i njegovu zamjenu s utopijama koje se uvijek pokažu kao paklene anarhije: Islamska država u Raki, Autonomna zona Capitol Hill u Seattleu.

Oboje su kolektivistički: grupni identitet nadmašuje pojedinca.

Oboje toleriraju — a često i veličaju — nasilje koje provode fanatici.

Pritužbe islamista i budnih nisu samo ekonomske i neće se zadovoljiti s radnim mjestima ili povlasticama niti bilo kakvim drugim poklonima koje su im političari spremni ponuditi.

Njihove motivacije su ideološke i zadovoljit će ih samo moć. I potom će zahtijevati još više moći.

Držim se nade da je većina Amerikanaca još uvijek spremna boriti se i, ako je to potrebno, umrijeti kako bi očuvali naše slobode, naša prava, naše običaje, našu povijest.

To je bio duh Leta 93.

Moramo ponovno prizvati taj duh.

Ja sam Ayaan Hirsi Ali, suradnica Instituta Hoover na Stanfordu za Sveučilište Prager.

izvor: Ayaan Hirsi Ali /PragerUniversity Youtube

PIŠE:Ivan Toth/Konzerva.hr

Advertisement

Vijesti

U Podcastu Velebit – Velimir Ponoš: Jake sličnosti između propasti Rimskog Carstva i današnjih EU/SAD

Published

on

Gost u Podcastu Velebit je novinar i kolumnist Velimir Ponoš

– Natalitet – zašto Hrvati više ne žele imati puno djece? – Mjera uvođenja majke odgajateljice za majke s troje i više djece?
– Rad u Hrvatskoj – Kako je moguće da je jeftinije platiti plaću stranom radniku, osigurati mu smještaj, učenje hrvatskog jezika i učenje zanata? Kada bi se svi ovi troškovi zbrojili, naš domaći čovjek bi mogao imati plaću vrlo sličnu onoj u Irskoj, Njemačkoj itd. Pa čak i veću jer ne bi si morao plaćati smještaj.

– Znači, iselimo naše mlade, radno sposobne, potentne, stručnjake koje smo školovali, u neke druge zemlje, a nama će biti dobri neki strani ljudi koji Hrvatsku ne poznaju, ne vole i ne zanima ih boljitak ove zemlje… – Kakva je to logika, je li to slučajno ili planiranio?
– Velika seoba naroda nekad i danas? Hibridni ratovi s ciljem pokretanja velike mase ljudi?
– Vojni rok i obuka u vojnim vještinama? Je li povijesno ratnička Europa postala pacifistička regija koja se pretvara u mlitavu civilizaciju?
– Ante Starčević je upozoravao da narod bez vjere i morala nema nade za boljitak i napredovanje?

Continue Reading

Vijesti

Izvrstan dokumentarac Epoch Times-a: Nema farmera – nema hrane: hoćete li jesti bube?

Published

on

Cijene hrane vrtoglavo rastu u trgovinama širom svijeta, a neki svjetski čelnici kažu da je to zbog klimatskih promjena. Njihovo rješenje je Agenda 21, 100-godišnji glavni plan Ujedinjenih naroda za čovječanstvo i 21. stoljeće, koji je podijeljen na kraće 15-godišnje planove. Trenutačni plan je Agenda 2030, čiji je cilj “transformacija našeg svijeta za održivi razvoj” prema UN-u.

Agenda 2030 sada se provodi diljem svijeta. U Americi se provodi kao agenda 30×30 Bidenove administracije, plan da se 30 posto američke zemlje u potpunosti isključi iz proizvodnje do 2030. godine, što će rezultirati istjerivanjem malih farmera i stočara sa svojih posjeda. U drugim zemljama poput Nizozemske, nizozemski poljoprivrednici prisiljeni su prestati raditi zbog vladine “zelene politike” koja ograničava emisije dušika. U Šri Lanki se farmeri bore za svoj opstanak zbog vladine zabrane sintetičkog gnojiva.

Dok gledamo globalni rat protiv poljoprivrednika, Svjetski ekonomski forum i Ujedinjeni narodi potiču ljude da jedu kukce kao rješenje za smanjenje klimatskih promjena, gladi u svijetu i spas planeta. Zašto svjetski čelnici, pa čak i slavne osobe, odjednom guraju jestive bube? Treba li država kontrolirati našu hranu? Kakav bi svijet bio bez farmera?

“Nema farmera, nema hrane: hoćete li jesti bube?” je Epoch-ov izvorni dokumentarac koji razotkriva skriveni plan iza globalnih “zelenih politika”, neispričane priče o poljoprivrednicima koji su prisiljeni napustiti posao, poremećaj koji će to imati u našoj opskrbi hranom i zašto se jestive kukce iznenada guraju u prvi plan kao ” Globalno zeleno rješenje.”

Voditelj “Činjenice su važne” (“Facts Matter”) na EpochTV-u Roman Balmakov proputovao je svijetom na više od 25 lokacija i intervjuirao više od 50 farmera, znanstvenika i stručnjaka u Sjedinjenim Državama, Nizozemskoj i Šri Lanki kako bi došao do istine iza ove globalne agende i istražio nadolazeće globalna prehrambena kriza koju svjetski mediji ignoriraju.

Povijest ima tendenciju rimovati se. Godine 1950., kineski komunistički vođa Mao Zedong prodao je javnosti “Veliki skok naprijed” pod zastavom napretka, ali njegova je politika dovela do najveće gladi koju je uzrokovao čovjek u povijesti, s više od 50 milijuna umrlih od gladi. Čini se da UN-ove “zelene politike” imaju obilježja novog “Zelenog skoka naprijed”, možda dobro zvuče na papiru, ali u praksi potkopavaju našu sigurnost hrane, imovinska prava, prava na vodu i predstavljaju egzistencijalnu prijetnju našim slobodama kao slobodni građani. Poznati citat glasi “Tko kontrolira opskrbu hranom kontrolira ljude”.

Ovaj dokumentarac je važan za svakoga da pogleda, ne samo zato da zna što je na vašem tanjuru, već i da ima znanja kako u budućnosti spriječiti još jednu glad koju je izazvao čovjek i zaštititi svoje slobode.

Cijeli film pogledati ovdje…

Službena web stranica: NoFarmersNoFood.com
Molimo dajte i podijelite ovaj dokumentarac: NoFarmersNoFood.com/share
Posebno zahvaljujemo Farmers Defence Force

Continue Reading

Vijesti

Dan prije nego što je umro u avionu, pisac Malog princa napisao je MOLITVU, mogla bi vam promijeniti život

Published

on

Antoine de Saint-Exupery je poznat kao pisac “Malog princa”, ali napisao je i jednu molitvu koja će mnogima promijeniti živote.

Manji je broj onih koji znaju da je Exupery bio i vojni pilot, te da je za svoje vojne zasluge nagrađen odlikovanjem Legije časti.

Najbolji pisac među pilotima i najbolji pilot među piscima umro je u avionu, od srčanog udara, leteći tijekom zadatka.

Kao pisac je ostvario sve svoje dječje fantazije kroz Avijatičara, Ratnog pilota, Noćni let i najpoznatijeg, Malog princa.

Čak i kad je bio na zadacima, Exupery nije prestajao pisati.

Molitva pisca Malog princa

Molitva, koju vam donosimo u cijelosti, je nastala u jednom od najtežih životnih razdoblja autora, kada su ga bolest, godine i ratni vihor polako lomili.

Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni. Pouči me umijeću malenih koraka.

Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak. Daj da vidim kako je sve u životu važno.

Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika, već vrijeme svoje da mudro raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca i duha.

Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati – niti o prošlosti, niti o budućnosti te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje. Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.

Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu. (Novi život)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved