Connect with us

Vijesti

SUSJEDI, NE GASI SE VATRA BENZINOM

Published

4 godine ago

on

(Izvor za foto: Jutarnji)

Prije 3 dana aktualni predsjednik Srbije, bivši Šešeljev potrčko, ratni huškač i četnički ekstremist dobro nam poznat iz ratnih devedesetih, Aleksandar Vučić, izveo je još jedan u nizu uobičajenih performansa i u Beogradu sazvao hitan sastanak svojih suradnika zbog “pogoršanja situacije u regionu”. Pored šefa BIA-e (srbijanske sigurnosno informativne agencije) i ministra unutarnjih poslova, pozvan su i šef diplomacije i nekadašnji Miloševićev pulen Ivica Dačić, te ministar obrane Aleksandar Vulin čija je politička mentorica nekad bila Miloševićeva supruga Mirjana Marković. O čemu je sve petorka razgovarala još uvijek nije poznato, ali jedno je sasvim izvjesno i sigurno: Srbija sebe ni u kom slučaju ne smatra odgovornom za to “pogoršanje stanja u regionu”. Krivi su drugi. Kao i uvijek. A prije svega susjedi (Hrvati, Crnogorci), potom Vatikan, EU, NATO, migranti itd., itd.

Sve one otrovne riječi mržnje, uvrede, klevete, sva ta prljava propaganda koja se izljeva iz njihovih medija i iz usta najviših političara, najuglednijih intelektualaca i crkvenih autoriteta, svi ratni pokliči, prijetnje i zveckanje ruskim oružjem, izazivačke poruke, omalovažavanje drugih naroda i rasistički nastupi, sve su to iz njihove vizure gledano sasvim normalne i poželjne stvari, a nemir i nestabilnost “u regiji” izazivaju oni koji na to reagiraju!

“Ne drugovi, nemojte benzinom! Ne gasi se vatra benzinom!”, uzalud je upozoravao profesor Bogdan Bogdanović nekadašnji gradonačelnik Beograda i tadašnji član središnjeg partijskog tijela (Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije) u vrijeme kad se Slobodan Milošević na Osmoj sjednici (rujna 1987. godine) obračunavao s krhkim i slabašnim liberalno-demokratskim krilom u vlastitoj Partiji.

Naravno, niti ga je tko čuo, niti je koga bilo briga za te tlapnje jednog marginalca, jer Srbija je u vrijeme ovih apela već više od dvije godine čvrsto gazila stazom četništva i monarhizma zanesena starom idejom “Velike Srbije” koja je promovirana kao nacionalni cilj prvog reda i ponuđena srpskom narodu u formi “biti ili ne biti” (drugim riječima: ili ćemo ostvariti Carstvo Dušanovo ili nas neće biti). I znamo kako je to teklo i kako je završilo. Krvavi tragovi vidljivi su i danas.

U današnjoj Srbiji se ništa primijenilo nije – u odnosu na te 90-e godine prošlog stoljeća – osim što su polet i entuzijazam za ratove i “oslobađanje” preostalih “zapadnih srpskih zemalja” ponešto splasnuli, a obični se puk u nešto većoj mjeri pozabavio svojom svakodnevicom i borbom za preživljavanje.

Ni što se tiče garnitura na vlasti, ništa se bitno promijenilo nije. Poslije “Slobe” pojavila se njega inkarnacija u vidu Vojislava Koštunice nakon kojega su nakratko na vlast zasjeli nešto mekši nacionalisti Boris Tadić i Zoran Đinđić. Prvi je izgubio izbore, drugi ubijen iz busije i potom se sve vratilo u “normalu”, a Srbija ušla u svoju kolotečinu.

Nakon odlaska ratnog zločinca, fašista i rasista Vojislava Šešelja u Den Haag (u veljači 2003. godine), počela je otimačina za njegovo političko naslijeđe. Kormilo stranke preuzeli su najbliži suradnici i dojučerašnji poltroni ovog harlekina krvavih ruku – zakleti četnički vojvoda Tomislav Nikolić i generalni sekretar Srpske radikalne stranke, Aleksandar Vučić.

I dok je ratni zločinac Šešelj u Den Haagu pravio sprdnju od ICTY-a, njegova su subraća četnici transformirali bivši Srpski četnički pokret (a tadašnju Srpsku radikalnu stranku) u Srpsku naprednu stranku (2008.) – i, dakako, “otkačili” bivšeg vođu i idola. Od tada nadalje, dvojac Nikolić – Vučić uz pomoć Miloševićevog šegrta Ivice Dačića i pulena Slobine žene Mirjane Marković, Aleksandra Vulina, uspostavljaju vlast u Srbiji i od ožujka 2012. godine suvereno vladaju ovim slijepim crijevom Europe. Kako je to inače kod njih uobičajeno, četnici su pretrčali u tabor “naprednjaka” i samo ih je mali broj stao vjeran ćosavom vojvodi koji je tek po povratku ih Den Haaga shvatio što mu se dogodilo.

“Sve je isto, samo njega nema” – tako je bezimeni pjesnik opisao stanje u Srbiji u kojoj je jedina promjena bila ta što joj više nije bio na čelu Milošević.

I doista, Srbija je jedina zemlja među državama nastalim na području bivše SFRJ u kojoj su na vlasti ratni huškači – oni koji su izravno sudjelovali u velikosrpskoj agresiji i ratovima 90-ih.

Zato se ne treba čuditi otrovnoj propagandi koja dolazi otuda. Oni ne znaju i ne mogu drugačije, jer mentalno se nikad nisu maknuli od srednjeg vijeka i nemanjićke tradicije, od svojih mitova i opsesija. U njihovim se glavama uspješnost državne politike još uvijek mjeri sposobnošću širenja granica i nikad se nisu odrekli svojih aspiracija. Nesposobni riješiti vlastite unutarnje probleme, organizirati prosperitetnu državu i stvoriti zdravo društvo, okreću se starom i oprobanom metodu – za ono što im se događa krivi su svi drugi osim njih samih, a ponajprije susjedi. Zato se kao slijepci drže lažnog mita o Jasenovcu i Drugoga svjetskog rata i poput mantre uvijek iznova ponavljaju stare laži o tomu kako je nad njima u prošlosti “vršen kontinuirani genocid”. Mada ih je poslije svakog rata na popisu barem milijun više (u odnosu na to koliko bi ih trebalo biti prema podacima o žrtvama koje prikazuju), njihova propaganda nastavlja po već ustaljenoj matrici.

Ali, zato, kad god tko progovori o njihovim (srpskim) masovnim zločinima i nekažnjenim zločincima iz devedesetih godina, dignu silnu graju i tvrde kako se moramo svi zajedno “okrenuti budućnosti”, dok svako iznošenje istine kvalificiraju kao “šovinizam”, “širenje mržnje” i “antisrpsko delovanje”.

Ta vrsta srpskog ekskluzivizma koji unaprijed podrazumijeva kako je “nebeski narod” uvijek u pravu (pa i onda kad napada, ruši, pali, pljačka, siluje i kolje – jer, “Srbin ne može počiniti zločin”, kako reče jedan njihov “umnik” u vrijeme ratova na području bivše SFRJ i on “samo Bogu polaže račune”), to bolesno uvjerenje o vlastitoj “bezgrešnosti” i “izabranosti” u ime kojih se druge narode može istrijebiti a granice države krojiti po svojim potrebama i željama, ide ruku pod ruku s “ugroženošću” srpske nacije. Srbi su jedini narod na svijetu koji je uvijek i svugdje “ugrožen” i ta opsesivna, nepostojeća “ugroženost” im je alibi za sva zla što su ih na Balkanu i jugoistočnoj Europi počinili u posljednjih 150 i više godina.

Srbija je i danas ujedinjena u poricanju zločina i ne drži do istine – jer to smatra slabošću (kako tvrde i mnogi demokratski orijentirani tamošnji intelektualci). Ona punom parom radi na ostvarivanju Memoranduma 2 i Memoranduma 3.

Onako kako su izopačili povijest Drugoga svjetskog rata, Srbi danas nastoje izvršiti inverziju onoga što se događalo u posljednjim ratovima u kojima su izvan svake sumnje bili agresori (u savezu s Crnogorcima i dijelom svojih sunarodnjaka iz BiH i Hrvatske i koristeći JNA). I taj se proces u  kontinuitetu odvija od 1990. godine na ovamo, prema starim i provjerenim agitpropovskim metodama vođenja specijalnog rata.

Po svim ispitivanjima javnog mnijenja (uključujući i ankete u osnovnim i srednjim školama), mi smo među Srbima uvjerljivo najomraženiji narod, a bacimo li oko barem ponekad na ono što se piše i govori u njihovim medijima, samo dobivamo potvrdu toga. Slijepa iracionalna mržnja prema svemu što je hrvatsko tamo još uvijek ima čvrsto uporište i masovnu potporu.

I ne zaboravimo ono što je pokojni beogradski odvjetnik Srđa Popović govorio u jeku srpske agresije: “Oni bi bili srećni kad bi mogli izazvati treći svetski rat, ili ako ne svetski, onda bar neki regionalni”.

Luđaka ima svugdje, bilo ih je i bit će ih. Ali, ako ti luđaci sjede u državnom i crkvenom vrhu, u najuglednijim i najutjecajnijim kulturnim i znanstvenim nacionalnim institucijama, ako među tim luđacima imamo čitavu plejadu akademika, uglednih intelektualaca, književnika, novinara, publicista, ljudi iz medija, i ako oni i ideje koje zagovaraju uživaju znatnu potporu u vlastitom narodu, to je onda već ozbiljan problem. A u Srbiji se upravo o tomu radi.

U ime čega mi to pristajemo na šutnju i je li normalno ne reagirati na takvo nasilje nad istinom i zdravim razumom!? Hoće li nam budući naraštaji oprostiti to zatvaranje očiju pred stvarnošću i činjenicama?

Zlatko Pinter

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

8 sati ago

on

30 svibnja, 2024

By

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

13 sati ago

on

30 svibnja, 2024

By

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

14 sati ago

on

30 svibnja, 2024

By

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved