Connect with us

Vijesti

Suverenizam i inicijativa Tri mora

Published

on

Naši suverenisti vole isticati kako Hrvatska mora imati više suverenosti, ali to nije lako postići. Svaki političar želi više moći, kao što i svaki poduzetnik želi više profita. I te dvije stvari su usko povezane. Moć države ne ovisi o snažnom glasu ili popularnosti političara, već o veličini kapitala kojim država raspolaže. Tko ima dovoljno novca može kupiti i oružje i vojnike, ali bez stalnog pritjecanja novih količina novca ni najjača vojna sile ne može se dugo održati. I zbog toga suverenitet svake države u prvom redu ovisi o snazi i razvojnom potencijalu njezinoga gospodarstva.

Velike suverene države svoju suverenost nastoje stalno održati, ili povećati. Kako bi to mogle nastoje održati u prvom redu svoj ekonomski rast iznad rasta koji imaju druge države. A put do toga cilja je vrlo jednostavan. Vlastitim poduzetnicima treba što više pročistiti put do rasta i razvoja, dok drugima treba treba bacati prepreke pod točkove, i mamce za skretanje pažnje.

Oko ovih pitanja danas se EU sve više dijeli na dva dijela, na države stare europe i na nove i periferne europske države.

Stara Europa u novim državama vidi prije svega izvor jeftinih sirovina i jeftine radne snage.

Nove države EU u Europi su vidjeli svoj izlaz iz komunizma i siromaštva. Tek ulaskom u EU polako shvaćaju kako to nije humanitarna organizacija već interesna zajednica u kojoj pobjednik uzima sve. To je područje žestoke tržišne privrede, a tržište je rat protiv konkurencija. Onima koji su odrasli u uvjetima državno-planske privrede ili dogovornog gospodarstva nije lako shvatiti tržišnu privredu. Zahvaljujući tome danas Hrvati ili Grci u njemačkim, francuskim ili nizozemskim robnim lancima kupuju Poljske proizvode, dok Poljaci u istim tim lancima mogu kupiti i naše proizvode.

Pri samom raspadu istočnog bloka neki mladi političari iz tog raspadajućeg sustava su shvatili kako bi najbolje bilo kada bi Poljaci, Mađari ili Česi pri međusobnoj razmjeni svoje proizvode trebali direktno razmjenjivati. Stoga su u veljači 1991. osnovali Višegradsku skupina koju su činile Poljska, Mađarska i Čehoslovačka. Grupa je osnovana s ciljem poticanja europske integracije članica te suradnje u područje energetike, ekonomije i obrane. Osnovale su je zbog zajedničkog otpora od velike Rusije sa istoka, ali i radi zajedničkog otpora od Ekonomski sve snažnije Njemačke sa zapada.

Njemačka je tu opasnost od konkurencije vrlo brzo prepoznala, te je odlučila inicijativu tiho ugušiti. A kako bi se porazio potencijalni tržišni plijen najbolje mu je baciti mamac za kojim će trčati i koji će godinama glodati. A najbolji mamac su razne ideološke priče koje se ubace u politički prostor budućih žrtava kako bi se oko toga toga svađali.

I tako su izmišljene bitke oko raznih Istambulskih inicijativa, Marakeških sporazuma i slično.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se dolaskom na Pantovčak odlučila pridružiti Višegradskoj skupini, te je prošitiri na tri mora, Baltičko, Crno i Jadransko more. U suradnji sa Poljskom ova inicijativa je pokrenuta u Dubrovniku 2016. godine.

Njemačkoj se ovo nije ni najmanje svidjelo te su pokrenute protumjere. Prethodnih petnaestak godina Njemačka je snažno ulagala u svoju trgovačku mrežu kako bi preko svojih robnih lanaca prodavala prije svega svoje proizvode, a onda i tuđe širom Europe. A kada se poljska roba u Hrvatskoj prodaje kroz njemačke robne lance i hrvatska robu u Poljskoj kroz iste te robne lance “kajmak” uzimaju Nijemci. Kako bi se to postiglo njemački robni lanci su imali osigurane investicijske kredite sa kamatama od 1%, iako su kamate ECB-a tada bile puno veće. Hrvatski konkurenti poput Agrokora svoje kredite su u isto vrijeme uzimali od istih njemačkih banaka sa kamatom od 10%. Onima kojima matematika ne ide to i ne izgleda kao velika razlika, ali kamata je godišnja. U deset godina investicija Agrokora bila je duplo skuplja nego kod njemačkih konkurenata. Isto takve visoke razlike u kamatama imali su i robni lanci u Poljskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Češkoj, ili Bugarskoj. I tako su njemački robni lanci osvojili čitavu istočnu i južnu Europu.

Sa Inicijativom triju mora ovo bi se moglo poremetiti. Velikim investicijama, osobito onima koje podupire SAD “kajmak” koji kod velikih poslova ostaje u Njemačkoj mogao bi se smanjiti. Energetska diverzifikacija i smanjivanje ovisnosti o ruskom plinu koji dolazi kroz Sjeverni tok mali je dio onoga što bi Njemačka mogla izgubiti.

I tada su se u medijima pojavile priče o Istambulskoj deklaraciji i Marakeškom sporazumu.

Mamac su zagrizli istovremeno i Vlada sa jedne strane, kao i desni suverenisti sa druge strane, te velika većina desnih birača.

Prihvaćanjem Istambulske deklaracije položaj žena nije se ni manje poboljšao. A da ga i nismo prihvatili ne bi se ni pogoršao. Čak i da je raspisan referendum o Istambulskoj deklaraciji i da je dobio većinu ništa ne bi bilo drugačije.

Prihvaćanjem Marakeškog sporazuma broj migranata nije ni se malo povećao, a niti smanjio pošto broj migranata kontrolira Turska. Da i nismo potpisali Marakeški sporazum to ne bi imalo baš nikakav utjecaj na broj migranata koji ulaze u Hrvatsku.

A zbog kakvih obećanja ili ucjena je Vlada vrlo snažno, unatoč otpora velikog dijela birača gurala ove deklaracije i sporazume, svjesna gubitka dobrog dijela birača na idućim izborima možemo samo nagađati?

A čitava priča je imala samo jedan cilj, skrenuti pažnju sa stvarnih poteza koji doista jačaju Hrvatsku suverenost.

I dok naši suverenisti ližu rane i smišljaju kako će se vladajućima osvetiti zbog poništenih potpisa za referednum, Agrokor više nije u Hrvatskim rukama, a “Inicijativu triju mora” nisu ni primijetili. Za njih to je nešto beznačajno, što i nije iznenađujuće, pošto među viđenijim suverenistima i ne vidim nikoga tko išta zna o gospodarstvu.

Na drugome summitu inicijative u Varšavi bio je osobno nazočan američki predsjednik Donald Trump, ali ni to našim suverenistima nije bio dovoljan signal da se malo raspitaju o čemu se tu radi. Primijetili su jedino kako tu Trump gura izgradnju LNG terminala na Krku kako bi smanjili ovisnosti EU-a o ruskome plinu. Pošto to smeta Nijemcima koji žele više plina prodavati kroz svoj Sjeverni tok 2 koji je u izgradnji, i naši suverenisti su se podijelili. Jedni bi za Nijemce, a drugi za Amerikance, a što je tu dugoročno bolje za Hrvatsku, u to se baš i ne razumiju.

Kako bi inicijativu triju mora stavili pod kontrolu njoj su se pridružili i oni kojima najviše smeta. Na slijedećem summitu u Bukureštu, koji naši suverenisti i mediji nisu ni primijetili bio je nazočan i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, te njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas koji su formalno poduprli napore za povezivanjem država između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora. Predviđam kako će novčano podržati samo one investicije od kojih i sami imaju koristi.

Ove godine na summitu u Ljubljani sudjelovao je njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, što je izazvalo različite reakcije ostalih država članica, ali ne i u Hrvatskoj. Hrvatski istraživački novinari se ne bi htjeli miješati u te stvari, pošto bi se u raspravi netko mogao zapitati; kada će hrvatska poduzeća imati kredite sa istim kamatama kao i njemačka poduzeća? A i kad ih netko nešto upita spremni su spomenuti samo zajedničko je povijesno naslijeđe i kulturološke sličnosti. U ozbiljnoj raspravi birači bi mogli doznati kako kamate ovise, ne o rejtingu poduzeća već ovise o rejtingu države u kojoj je sjedište poduzeća. Pošto su sve rejting agencije smještene na teritoriju Stare europe normalno je da Njemačka ima najviši rejting, dok Grčka ili Hrvatska imaju rejting smeća. Pa su onda i najbolja poduzeća u rangu smeća. Kada bi naši novinari o tome raspravljali mogle bi njemačke banke i robni lanci prekinuti oglašavanje i reklamiranje u našim medijima, pa bi i novinari mogli ostati bez plaće.

Ove godine čelnici 12 država članica potpisali su zajedničku deklaraciju koja sadržava načelnu podršku ciljevima jačanja ekonomskog razvoja i kohezije EU-a izgradnjom energetske, prometne i digitalne infrastrukture. Kako bi sve ostalo pod kontrolom Fondu je pristupila i Europska investicijska banka, ali sumnjam kako će to dovesti do jednakih kamata za sva europska poduzeća bez obziran na rejting država u kojima im je sjedište.

Zbog prihvaćanja LNG terminala na Krku jedna hrvatska Vlada, ona Tihomir Oreškovića je prošlost. Unatoč tome, a zahvaljujući podršci SAD-a, te zahvaljujući zainteresiranosti investitora čak i iz Kine Hrvatska bi mogla ubrzati strateške projekte kao što su nizinska pruge Zagreb-Rijeka-mađarska granica, što je važno za rast luke Rijeka, koridor VC kao poveznice Budimpešta-Jadran, što je važno za opstanak Hrvata u Slavoniji, Srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, te Jonski autoput zaleđem Dubrovnika prema Crnoj Gori i Albaniji, što je važno za opstanak Hrvata u istočnoj Hercegovina i Dubrovačkom zaleđu.

Međutim, da bi se nešto od svega toga realiziralo strani investitori moraju imati domaće sugovornike, a takvih je malo i među vladajućima i među oporbom. Malo je u Hrvatskoj političara koji znaju braniti nacionalne interese, čak i kada to žele. Puno ih je koji i ne žele.

A i oni koji žele, poput naših suverenista stvarne probleme uglavnom ne razumiju, niti ih oni zanimaju. Njima su jedino važne marginalne teme koje im strani i domaći politički i gospodarski neprijatelji bacaju pod nos kako bi imali o čemu galamiti i glodati kao staru kost.

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved