Connect with us

Društvo

SVIJET dobio anti-Gretu: Mlada Naomi Seibt (19) trn u oku The Washington Posta i Oligarhije

Published

on

Pristalice klimatskog skepticizma sada imaju svoju mladu aktivisticu, u mnogočemu sličnu Greti Thunberg, piše The Washington Post. Njemica Naomi Seibt (19), mlada je, lijepa, elokventna, ne boluje od ničega i ne traži samilost, ali je mediji sustavno ignoriraju, dok se međunaronim konferencijama ne smije ni približiti, ali plijeni pozornost jer  se ne ustručava izraziti stavove o klimi, feminizmu i migracijama koji su protivni njemačkom mainstreamu. 

Pri prvoj prijavi u široj javnosti, odnosno izvan granica Njemačke, The Washington Post je zagrmio kako Naomi promovira američki think tank „koji nema najčišće namjere“ – piše N. Babić na Logicno.com.

No, ako pogledate internetsku stranicu Instituta Heartland, vidjet ćete da je to tipični američki konzervativni i libertarijanski think tank, koji se zalaže za štošta, uključujući slobodno tržište, ali mu je grijeh što dovodi u pitanje teoriju o globalnom zatopljenju i radiklane mjere „Zelenih križara“. Štoviše, na intertnetskoj stranici inistitua stoji kako se zalaže za „ekološki pristup slobodnom tržištu, ma što to značilo. Dakle, imamo tipični američki think tank koji ima „sumnjive namjere“ zato što je dao prostora  Naomi Seibt.

The Washington Post nastoji stvar sasjeći u krijenu

„Zagovornicima klimatskog skepticizma teško se natjecati u atraktivnosti i mladosti s aktivistkinjom Gretom Thunberg. Unatoč tome, jedan se američki analitički centar i dalje nada da su našli odgovor na svjetski fenomen Thunberg i doveli su svoju “anti-Gretu”, piše The Washington Post.

Prema američkom listu, koji dokazano ima „opasne namjere“, to je Njemica Naomi Seibt (19). Kao i Greta, Seibt je “plava Europljanka s talentom za govorništvo. Ali za razliku od svoje kolegice, ona kritizira klimatski alarmizam, a ekološku svijest naziva antiljudskom ideologijom. Čak je upotrijebila i poznatu grčevitu frazu “Kako se usuđujete?”, koju je uputila glavnim njemačkim medijima“, pišu dopisnici američkog lista.

“Ona je nadareni zagovornik slobodnog tržišta i klimatskog realizma “, kaže James Taylor, direktor Centra za klimu i zaštitu okoliša na Institutu Heartland, utjecajnog libertarijanskog istraživačkog centra.

U prosincu je organizacija održala vlastiti forum u okviru klimatske konferencije Ujedinjenih naroda u Madridu , a prema riječima Taylora, Naomi Seibt je postala njegova zvijezda. Već u siječnju ove godine Institut Heartland je Naomi odveo na pravi posao, učinivši od nje lice kampanje čija je svrha “baciti sumnju na mišljenje koje podržava većina znanstvenika” o antropogenoj prirodi klimatskih promjena, naglašavaju autori članka.

“Ako je imitacija najbolji kompliment, tada se taktika Instituta Heartland može uzeti kao priznanje da je Greta dotaknula srce mnogih ljudi”, primijetili su dopisnici Washington Posta.

Na Gretino “želim da paničarite”, Naomi odgovara “želim da mislite!”

Kao što novinari podsjećaju, švedska aktivistica je započela svoj protest prije dvije godine, u dobi od 15 godina, i od tada je uspjela privući pristaše širom svijeta, postati “osoba godine” za časopis Time i govoriti na mnogim međunarodnim događajima, uključujući forum u Davosu, gdje je rekla: “Želim da paničarite. Želim da osjetite strah kojeg ja osjećam svaki dan.”

Međutim, Naomi Seibt smatra da su sumorna predviđanja švedske aktivistice o strašnim posljedicama klimatskih promjena pretjerivanje.

“Ne želim da paničarite. Želim samo da mislite”, kaže Naomi Seibt u jednom od svojih videa koje objavljuje na kanalu Instututa Heartland.

Prema američkim stručnjacima, kampanja Heartlanda u koju je ukjlučena Seibt nije dezinformacijska, već ima određene „uznemirujuće osobine“. Njeni autori ne samo da odbacuju pozive aktivista za zaštitu okoliša, već i iskrivljuju činjenice kako bi odvratili pozornost publike, a uz to se pokušavaju držati „poruke koja se temelji na proučavanju klime, što je u suštini poruka koja se temelji na poricanju klimatskih promjena i pokušava uhvatiti korak s prvom u popularnosti na štetu plaćene promocije”.

Oligarhijska ‘znanost’ nameće dogmu…: “kao dijete od 8 godina Greta je vidjela molekule smrti…” Mogu li se znanstvenici oduprijeti agresiji ‘gretena’?

Ovdje se treba na trenutak zaustaviti. Dakle, Institut Heartland traži da se i dalje proučava klima i da se poruke „gretena“ ne pretvore u dogme i grijeh je što ulažu novac u promoviranje ovog pristupa? Koiko je poznato, znaonst ne priznaje dogme i sve se iznova istražuje i propituje, jer u suprotnom imamo uvjerenje temeljeno na trenutnim spoznajama, a to je sve samo ne znanost. I tko nam prenosti tu dogmu? Nekoć su to bili proroci i poslanici, a danas tinejdžerka s psihičkim problemima, koja je, prema pisanju  njezine majke, „kao dijete od osam godina vidjela molekule smrti kako se iz dimnjaka penju u nebo i zbog njih stradavaju životinje u udaljenim krajevima planete“. To je dogma koju prema američkom listu ne smijemo dovoditi u pitanje, a do sada provedene znanstvene studije su sveta i neupitna istina. Postavimo si samo pitanje koliko je znanstvenih „istina“ do sada tako opovrgnuto i to je dovoljan odgovor zašto svaku spoznaju i dalje treba istraživati.

Kako sama Naomi priznaje, postala je aktivistica prije nekoliko godina kada je u školi počela postavljati pitanja o liberalnim migracijskim politikama u Njemačkoj. Prema njezinim riječima, bila je suočena s vrlo oštrom reakcijom nastavnika i vršnjaka, što je samo pojačalo njezin skepticizam u pogledu tadašnje politike njemačke vlade o pitanjima migracije.

Zanimljivo, ali nije prošlo ni dvije godine od 2015. da bi aktualni ministar unutarnjih poslova ubrzo bio izabran na to mjesto upravo zbog istih razimšljanja kao i Naomi Seibt.

Naomi se počela suprotstavljati akcijama klimatskih aktivista nakon što je vidjela mlade koji sudjeluju u školskom štrajku za klimu u organizaciji Grete Thunberg.

“Dobijem osip kada vidim takvu mladost, posebno u štrajku u školi. Oni vrište, vrište i uglavnom se plaše smrti. Oni se plaše kraja svijeta”, citirao je djevojku The Washington Post.

Naomi Seibt čak naglašava da ne osporava činjenicu da staklenički plinovi zagrijavaju planet, ali vjeruje da znanstvenici i aktivisti preuveličavaju razmjere fenomena. Aktivistica poziva svoje slušatelje da obrate pažnju na činjenicu da se temperatura na Zemlji može povećati i pod utjecajem drugih čimbenika, uključujući energiju Sunca. Međutim, američki list je prilično proizvoljno tummačio ovu izjavu i naveo kako se znanstvenici ne slažu s Naomi, jer je prema većini američkih studija glavni uzrok globalnog zatopljenja od sredine XX stoljeća emisija stakleničkih plinova, a količina solarne energije koja stiže do planete se od ’70-ih godina prošlog stoljeća čak smanjila. Ali mlada Njemica nigdje nije rekla da Sunce jeste glavni uzrok, već da bi, uz stakleničke plinove, moglo biti još jedan od uzroka.

Zapravo, Naomi Seibt se suzdražva od davanja izjava o temama o kojima nije kompetentna i ništa ne tvrdi eksplicitno, već poziva na daljnje znanstveno istraživanje, što će nas dovesti bliže istini i smanjiti razinu alarmizma i histerije u zapadnim društvima.

Jeff Bezos vlasnik WP-a možda ne će moći prodati „zelene obveznice“ vladama za „prijeko potrebnu tranziciju“

Ono što Naomi možda ne zna je činjenca da bez histerije i straha od neposredne apokalipse financijski div Black Rock, Goldman Sachs, Jeff Bezos, vlasnik The Washington Posta & Co. neće moći prodati „zelene obveznice“ vladama koje nemaju novca za „prijeko potrebnu tranziciju“. Hladne glave i bez straha nijedna budala ne bi pristala na „New Green Deal“ Ursule von der Leyen i slične projekte, već bi se razina štetnih emisija smanjivala tako da se nacije ne gura u dužničko ropstvo.

Međutim, to nisu svi smrtni grijesi Naomi Seibt. Pored klimatskih promjena, ona je također skeptična prema feminizmu i migracijama, pokazujući “solidarnost s ultradesničarskim pokretima”, uvijek prema The Washington Postu.

Iako to nikada nije rekla, niti postoje dokazi o tim simpatijama, njemački mediji su svrstali Naomi među pristaše Alternative za Njemačku (AfG). Ali govoirmo o najvećoj oporbenoj stranci u njemačkom parlamentu, čiji čelnici jesu rekli da se bore protiv “strane invazije”, kojoj se protivi dvije trećine Nijemaca. Naomi sama odgovara da nije članica Alternative za Njemačku, ali priznaje da je nedavno govorila na jednom od događaja stranke.

„Sutradnja“ njemačke aktivistice s Institutom Heartland počela je prošlog studenog govorom u njemačkom analitičkom centru EIKE. Do tada je Naomi uglavnom objavljivala videozapise na You Tubeu, govoreći o najrazličitijim temama, od migracije do feminizma i klime. Među njezinim slušateljima u spomenutom centru je bio i zaposlenik Heartlanda James Taylor. Kako je za WP rekao Taylor, on je odmah vidio potencijal u djevojci i ponudio joj suradnju.

The Washington Post piše kako je Institut Heartland, osnovan 1984. godine i financiran uglavnom anonimnim donacijama. Počeo je usko surađivati ​​na klimatskim promjenama prije desetak godina. Centar ima “direktnu vezu” s upravom Donalda Trumpa, a jedan od njegovih viših istraživača, William Harper, od 2018. do 2019. godine vršio je dužnost višeg direktora u Vijeću za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država.

Sad vidimo odakle toliki animozitet Jeffa Bezosa prema ovom think-thanku

Sad je jasno odakle ovoliki animozitet američkog lista prema ovom think tanku. Naime, Jeff Bezos i Donald Trump su u ratu još od predizborne kampanje američkog tajkuna 2016. godine, a kada je potvrđeno da je Hillay Clinton izgubila izbore, WP je pokrenuo propagandnu kampanju protiv Trumpa na kojoj mu može pozavidjeti i Ministarstvo narodnog prosvjećenja i propagande  Josepha Goebbelsa.

William Harper, koji je i počasni profesor fizike na Sveučilištu Princeton, više je puta izjavio da emisije ugljika treba smatrati faktorom koji je koristan čovječanstvu. Prema dokumentima koje je dobio The Washington Post, a nije ih pokazao na uvid, čak ni „zatamnjene“, radeći u Trumpovoj administraciji, Harper je pokušao navesti Institut Heartland da promovira njegove ideje i jednom je ušao u sukob s obavještajnim dužnosnikom koji je u službenom dokumentu naveo da bi klimatske promjene mogle imati”potencijalno katastrofalne” posljedice.

WP piše i kako su njemački mediji izvijestili da Institu Heartland pokušava utjecati na njemačku politiku, jer se njegovo vodstvo boji da Njemačka ima prečvrst stav po pitanju smanjenja emisija ugljičnog dioksida i da to može biti „zarazno”. Prošlog prosinca, tijekom klimatske konferencije UN-a u Madridu, dvoje zaposlenika njemačke nevladine i neprofitne udruge istraživačkih novinara CORRECTIV “tajno” je kontaktiralo je Jamesa Taylora koji je tamo bio prisutan, rekavši mu da predstavljaju interese jednog od glavnih proizvođača automobila koji bi želio donirati pola milijuna eura Heartlandu. Taylor se “upecao na ovaj mamac” i novinarima je pokazao komercijalni prijedlog na tri stranice koji je istaknuo kampanju za suzbijanje berlinskih inicijativa za smanjenje emisija. U dokumentu, kojeg su dopisnici The Washington Posta „uspjeli dobiti“, navodi se „kako kratkovidna politika Njemačke sve više pogađa druge zemlje i da će Heartland to uspijeti zaustaviti, uključujući uz pomoć Naomi Seibt“. Da je politika Berlina kratkovidna, to ne tvrdi samo Taylor, već i svi koji su pročili planove ovog kabineta njemačke vlade, dok je plan Ursule von der Leyen doveo do raskola unutar Europske unije, jer ovako kako je sastavljen nailazi na otpor ne samo Poljske, već i 11 drugih zemalja koje traže da se jasno definiraju „zeleno neutralni sektori“, ali na temelju emisija CO2, ne drugoh kriterija. Problem je nastao i zbog nuklearne energije, za koju se ne predviđaju subvencije, a po pitanju štetnih emisija je dokazano čisti izvor. Dakle, nipšta tu nema što već nismo čuli, ali je WP od svega uspio napraviti senzaciju i napad na unutarnje poslove Njemnačke.

Istraga koju je provela udruga CORRECTIV prikazana je na njemačkoj televiziji ovog mjeseca, ali gospodin je Taylor rekao: “Pa čak i da su nam priznali tko su i dalje bih razgovarao s njima i rekao bih im istu stvar.”

CORRECTIV si je dao truda i pratio je Naomi, koju je fotografirao na jednom od javnih događanja, predstavljajući se kao donator. Ona je oštro je reagirala u svom odgovoru, citirajući histerični govor Grete Thunberg u UN-u, rekavši: “Imam nekoliko riječi za medije: Kako se usuđujete?”

Kao što je Naomi rekla u jednoj od svojih reklama, ne voli na zovu “anti-Greta”, jer smatra da je Šveđanka “marioneta za ispiranje mozga”. Međutim, ubrzo je rekla da se izrazila previše oštro i naglasila da se uopće ne srami svoje švedske „kolegice“.

James Taylor smatra da je povezivanje Naomi s Gretom sasvim prirodno i da Institut Heartland od toga ima koristi. Međutim, WP s pravom sumnja u uspješno širenje poruke koju promiče Naomi.

„Bez obzira na sve, njemačka aktivistica je još daleko od Grete. Dok švedska učenica ima milijune sljedbenika na društvenim mrežama, Naomi ima tek 50 000 pretplatnika na You Tubeu“, naglašavaju autori članka, što uopće ne čudi, jer kada bi došla do 500 000 ili 5 milijuna, nije isključeno da bi YT oborio njezin kanal „zbog sadržaja koji krše standarde zajednice“.

No, za sada je još u eteru i, iskreno govoreći, uz smirene izjave koje pozivaju na razum je puno lakše pretrpjeti histerično lice njezine švedske „kolegice“ koja propovijeda smak svijeta najdalje u sljedećih nekoliko desetljeća. (N. Babić)

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved