Connect with us

Vijesti

SVJEDOČANSTVO: SVEĆENIK BIO U PAKLU – Iznenadit ćete se, koga je tamo vidio…

Published

on

Jose Maniyangat, svećenik i župnik župe svete Katarine Sijenske na Floridi proglašen je mrtvim, bio odveden u pakao, čistilište i raj, nakon čega je čudesno oživio. Danas svijetu svjedoči svoju priču, u donjem video je njegov iskaz.

Gospodin ga je vratio na zemlju da nam ovo kaže:

Rođen sam 16. srpnja 1949. godine u Kerali u Indiji kao sin roditelja, Josipa i Terezije Maniyangat. Najstariji sam od sedmero djece.  U dobi od četrnaest godina, ušao sam sjemenište sv. Marie u Thiruvalli i započeo studij svećeništva. Četiri godine kasnije, otišao sam u glavno papinsko sjemenište sv. Josipa u Kerali nastaviti svoju svećeničku formaciju. Nakon završetka sedam godina filozofije i teologije, bio sam zaređen za svećenika 1. siječnja 1975. te sam služio kao misionar u biskupiji Thiruvalla.

U nedjelju 14. travnja 1985. godine, na Blagdan Božanskog Milosrđa, išao sam slaviti svetu misu u crkvi u sjevernom dijelu Kerale, kad sam imao fatalnu nesreću. Jurio sam motociklom kad me udario džip kojim je upravljao čovjek koji je išao s neke hindu proslave.  Udarac je bio u glavu i hitno sam prevezen u bolnicu.  Na putu do bolnice, moja duša izašla je iz mog tijela i iskusio sam smrt. Odmah sam upoznao  anđela čuvara. Vidio sam svoje tijelo i ljude koji su me nosili u bolnicu. Čuo sam ih kako plaču i mole za mene. U ovom trenutku moj anđeo mi je rekao: Ja ću te odvesti u raj, Gospodin te želi vidjeti i razgovarati s tobom.  Također je rekao da mi želi pokazati i pakao i čistilište.

Odlazak u pakao

Anđeo me odveo u pakao. To je bio grozan prizor. Vidio sam sotonu i zloduhe u neprestanoj vatri od oko 2 tisuće Celzijusa. Vidio sam crve koji puze i ljude koji vrište i bore se. Neke su mučili demoni. Anđeo mi je rekao da su sve te patnje ovdje zbog nepokajanih smrtnih grijeha. Shvatio sam da postoji sedam stupnjeva patnje ili razina prema broju i vrsti smrtnih grijeha počinjenih u njihovim zemaljskim životima.  Duše izgledaju vrlo ružno, okrutno i strašno. To je bio strašan doživljaj. Vidio sam ljude koje sam znao, ali  ne smijem otkriti njihov identitet. Grijesi koji su ih osudili  su uglavnom pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, mržnja, neopraštanje i svetogrđe. Anđeo mi je rekao da bi sve te duše izbjegle pakao i bile u čistilištu, samo da su se pokajale za svoje grijehe. Također, shvatio sam da se neki ljudi, koji se pokaju na zemlji za te grijehe, mogu pročistiti i na zemlji kroz patnju. Tako mogu izbjeći čistilište i idu ravno u raj. Iznenadio sam se kad sam vidio u paklu svećenika i biskupa, koje nisam očekivao vidjeti. Mnogi ljudi su tamo bili jer su zavedeni lažnim učenjem i lošim primjerom.

Sljedeća postaja čistilište

Nakon posjete paklu, moj anđeo čuvar odveo me u čistilište. Ovdje također postoji sedam stupnjeva patnje i oganj neugasivi. Ali, to je daleko manje intenzivno nego pakao i  u njemu nije bilo svađe i borbe. Glavna patnja tih duša je njihova odvojenost od Boga. Neki od onih koji su u čistilištu počinili su brojne smrtne grijehe, ali su pomireni s Bogom prije njihove smrti. Iako su ove duše u trpljenju, oni uživaju mir i znanje da će se jednog dana s Bogom gledati licem u lice. Imao sam priliku komunicirati s dušama u čistilištu. Tražili su me da se molim za njih i da kažem ljudima da mole za njih, tako da mogu ići u nebo. Kada molimo za ove duše, dobivamo njihovu zahvalnosti, a kad uđu u nebo oni mole za nas i naši su zagovornici.

Teško mi je opisati kako je lijep moj anđeo čuvar. On je blistav i sjajan. On je moj stalni pratilac i pomaže mi u svim mojim službama, a posebno u službi ozdravljenja. Sad  doživljavam svugdje njegovu prisutnost i zahvalan sam za njegovu zaštitu u svakodnevnom životu.

Na kraju, Nebo

Kroz veliki bijeli i sjajan tunel moj anđeo otpratio me i do neba. Nikada prije nisam doživio takav mir i radost u životu. Odmah se nebo otvorio i čuo sam najljepšu glazbu koju ne mogu opisati riječima. Anđeli su pjevali i slavili Boga. Vidio sam svete, posebno Gospu i sv. Josipa i mnoge svete biskupe i svećenike koji su sjajili kao zvijezde. A kad sam se pojavio pred Gospodinom, Isus mi je rekao: Želim da se vratiš u svijet. U svom drugom životu bit ćeš moj instrument mira i ozdravljanja mog naroda. Hodat ćeš po stranoj zemlji i govoriti strani jezik. Sve je moguće mojom milošću.

Nakon ovih riječi Blažena majka mi je rekla: Što god da trebaš učiniti, ja ću ti pomoći u tvojoj službi.

Riječima ne mogu izraziti ljepotu neba. Tu ćemo naći toliku mir i sreću koja premašuje našu maštu milijun puta. Naš Gospodin je daleko ljepši od bilo koje slike koju možemo vidjeti. Lice mu je blistavo i svijetlo ljepše od tisuću sunca. Slike koje vidimo u svijetu samo su sjena Njegova veličanstva. A Gospa uz Isusa….bila je tako lijepa i blistava. Niti jedna slika koju smo vidjeli u ovom svijetu ne može se usporediti s njenom stvarnom ljepotom.

 Želim da znate da je nebo naš pravi dom. Svi smo stvoreni za nebo da zauvijek uživamo u prisustvu našeg Boga. Zato sam i poslan natrag u svijet sa svojim anđelom da vam to kažem.

Duša se vraća u tijelo – čudo

Cijelo to vrijeme moje je tijelo bilo u bolnici, liječnik je učinio sve što je mogao i bio sam proglašen mrtvim. Uzrok smrti bilo je krvarenje. Moja obitelj je obaviještena, a budući da su bili daleko, bolničko osoblje me htjelo preseliti u mrtvačnicu. Budući da bolnica nije imala klimu bili su zabrinuti da će se moje tijelo početi brzo raspadati. Dok su me vozili u mrtvačnicu moja duša vratila se u tijelo. Osjetio sam snažnu bol zbog tolikih rana i slomljenih kostiju. Počeo sam vrištati, a tad su se svi oko mene uplašili i pobjegli.  Jedan od osoblja došao je do liječnika i rekao: mrtvo tijelo vrišti.

Liječnik me pregledao o otkrio da sam živ. Zatim je vikao: Otac je živ, ovo je čudo.

Prevezli su me natrag u bolnicu, dali transfuziju te sam išao na operaciju popravljanja slomljenih kostiju. Operirali su mi čeljust, rebra, zdjelicu, kosti, zglobove i desnu nogu. Nakon dva mjeseca bio sam pušten iz bolnice s vijesti da više nikad neću hodati. Na to sam samo rekao doktoru: Gospodin koji mi je dao život natrag i poslao me nazad u svijet će me izliječiti. Kod kuće, svi su molili za čudo.

Jednog dana osjetio sam izvanrednu bol u predjelu zdjelice. Nakon kratkog vremena bol je nestala i jasno sam čuo glas: Ti si ozdravio, ustani i hodaj! Osjetio sam mir i ozdravljenje, snagu u mom tijelu. Odmah sam ustao i otišao zahvaliti Bogu, a zatim i liječniku. Kad sam došao do liječnika on je bio izvan sebe te mi rekao: Vaš Bog je pravi Bog. Moram slijediti vađeg Boga. Liječnik je naime, bio hindus koji me nakon ovog čuda zamolio da ga upoznam s mojim Bogom. Nakon proučavanja katoličke vjere krstio sam ga i on je postao katolik.

Ubrzo sam poslan u SAD kao misionar, a trenutno sam župnik župe sv. Katarine Sijenske u Floridi, na stranoj zemlji i služim se stranim jezikom, kako je Gospodin i najavio!

Slava Isusu!

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved