Connect with us

Vijesti

T. Šovagović: Nisu problem ‘Čavoglave’, problem je hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu

Published

on

Treba li Djed Mraz pjevati „Stan’te paše i ustaše“ u izvedbi Baje Malog Knindže pa da hrvatski mediji, osobito oni u stranom (srpskom) vlasništvu budu zadovoljni i s umilnošću i likeovima prate crveno-bijelog djedicu dok pjeva velikosrpske pjesme o obrani pravoslavlja lavljim srcem do „olujne“ bežanije?, pita se Tomislav Šovagović na hkv.hr

Slika: I Crnogorci pjevaju Bojnu Čavoglave

Dvojbeni suverenitet

Jer, s hrvatskim pjesmama u Hrvatskoj danas očito postoji problem, kao da je riječ o vremenu SR Hrvatske, a ne samostalne i suverene države koja je obranjena i pjesmom.

Kako obrambeni simbol postane spornim nakon proteka vremena i političkoga prilagođavanja novim-starim „regionskim“ vjetrovima?

Vjerojatno je politički i društveno ispravnije pjevati „Sitnije, Cile, sitnije“ nego „Kreni gardo, bandu gazi“, budući da ova druga podsjeća na mračne ratne devedesete i krvarenje domovine, a prva na svijetle osamdesete, jer „tko nas bre zavadi“, ako treba sve će Lepa Brena i dogodine u zagrebačkoj Areni umotati u svoje svilene čarape i kao prava Jugoslovenka prišapnuti da je za ljubav, da je i u zločinačkoj uniformi Fahreta Jahić uvijek bila za bratstvo, jedinstvo i „hajde da se volimo“.

Ugroženost koje nema

I mediji će joj tepati kao „Kod nas doma“, kao snahi, kao guji bez zmijskoga jezika.

I dok Thompson nije dobrodošao u hrvatskim gradovima, dok se sve hrvatsko obostrano proglašava ustaškim (koja je ovo država?), folk-zvijezde s one strane privlače stotine tisuća gledatelja. I neka se pjeva, ali neka nas se ne pravi ludima.

Neka ne stvaraju neku novu ugroženost tamo gdje je nema, prijetvorno sišući iz hrvatskoga državnoga proračuna za sve svoje novovjeke laži i obmane, obilno nagrađeni sinekurama u redakcijskim i državnim strukturama.

Oni koji su rat izgubili u miru polako, medijski osobito, čine sve da, zapakirano postjugoslavenstvom i drugim poraženim ideologijama, zavladaju nad sjećanjem.

Jugoslavija i nasilje

Nasilje je prikazivati da su obje Jugoslavije pridonijele (i) afirmaciji krvlju obranjene zemlje (napadnute od SFRJ!), kako „Novosti“ veličaju novu knjigu Dejana Jovića. Nasilje je gutati gluposti i trpjeti zbog diktatura manjina. A tipičnom hrvatskom šutnjom pognutih se glava upija i trpi, jer netko drugi će, valjda, misliti i glasno zavapiti protiv sve očitijega nasilja nad Hrvatima i zdravim razumom.

Pa kada nije dovoljno isključiti mikrofon, neka se stvari nazovu pravim imenom, neka politika zabrani pjesmu „Čavoglave“ pa da znamo kako se zbog nje može i u zatvoru završiti kao nekada zbog „Vile Velebita“ ili „Ustani, bane“.

Kolonizirana kultura

Neka se poželjnima odrede kninske i druge velikosrpske pjesme devedesetih, pa da napokon pojmimo dokraja koloniziranu, bruxellsko-beogradsku Hrvatsku. Jer, ovako, postaje besmisleno. Svakodnevno iščekivati novi medijski incident i umjetno zgražanje nad onim što je izgradilo hrvatsku državu postaje prilično zamorno.

Jasno da se mnogi ne bi „šteli mešati“ i pozivati na sporni usklik s početka „Čavoglava“, no budimo otvoreni, nisu problem „Čavoglave“, problem je hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu.

U čemu je problem?

Ona smeta i bode oči, ona je „nasilje nad Srbima“, paradoksalno, nasilje nad onima koji vladaju koalicijom i šute o tisućama nestalih hrvatskih branitelja i civila. Kako da s odobravanjem i mjesna i nacionalna vlast sluša pjesmu pobjede? Nije im po ukusu, unatoč skorašnjim izborima.

Obljetnica Vukovara je prošla, do „Bljeska“ i „Oluje“ još je daleko, to su jedini dani kada medijska Hrvatska sliči onoj većinskoj, narodnoj, u tišini. Ako je vjerovati popisu stanovništva, u ovoj državi žive apsolutnom većinom Hrvati i katolici.

Ali ne smiju pjevati „Čavoglave“. Sve je drugo dopušteno, kao. I da, ne smiju se javno moliti, u vremenu ljudskih prava, tako rado zabranjivanih u bivšem režimu. Doći će na red i „u boj, u boj, za narod svoj“, pitanje je vremena.

U čemu je tvoj problem, moja Hrvatska?

Zaboravnost

Samo u zaboravljanju, ili je stvar dublja, neraščišćenija, perfidnija? Jesu li naši pobijedili 1995. ili je to bio samo privid, sve maglovitije omamljen dimom kuhanoga vina i pečenih kobasica sa Zrinjevca?

Pamti li još tko „Radio Benkovac“ i velikosrpsku propagandu dok su tražili izlaz na more, koljući po Ravnim kotarima i granatirajući hrvatske gradove? Ako ne pamti, neka posluša Radio Borovo (Selo), na čistom srpskom jeziku čut će usred Hrvatske sve što čita i čuje u „hrvatskim“ medijima.

Pa onda neka vele da ne treba donijeti Zakon o hrvatskom jeziku. Ali, nakon svladavanja te, tako teške zaprjeke u 33. godini samostalnosti, neka se pristupi i raspravi o „Čavoglavama“, da budemo sigurni – pjevati ili ne, šutjeti ili vikati „car je gol“.

Do tada, ako je moguće – Stop nasilju nad Hrvatima! Neka se taj naslovni natpis, jednom negdje, postavi kao opomena šutljivoj većini.

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved