Connect with us

Društvo

Tko ruši hrvatsku državu?

Published

on

Foto: internet

Mediji prenose izjavu premijera Plenkovića:

Ja zaista nakon ovog iskustva imam toliko istančane radare i filtere da mi je u tri sekunde jasno tko ima kakvu agendu i tko mi spina nekakav projekt ili nekakav dojam za koji se želi ostaviti dojam da nešto nije u redu”

Hrvateki su zaista sretan narod kada državu vodi superman!?

Tko govori istinu o stvarnom stanju na terenu?

Premijer je još izjavio: “Ma tko je taj koji će reći iz komfora svog naslonjača da nešto nije dobro? Temeljem čega? Temeljem kojih, čijih podataka?”.

 “Tko kasni i gdje kasni? Dajte mi jedan dokaz. Nek’ čitaju zakon, nek’ vide načelo postupnosti, kad se i kako proglašava katastrofa, koliko je ljudi bilo na terenu, koliko pomoći je dato. Nego se traži namjerno, eventualno nekoga negdje, u nekom možda malo zabačenijem dijelu Banovine, do koga eventualno još netko nije došao. Ili se pusti nekakva poluinformacija”, rekao je Plenković.

Izvješća s terena, prilozi antihrvatskih medija ipak pokazuju drugu sliku. Režimski antihrvatski HRT ne daje pravu sliku stanja na terenu. Ako gradonačelnica Majura tri dana nakon potresa kaže da ih nitko nije nazvao, da nitko nije došao u Majur onda se treba zapitati je li ona ruši državu ili je to istina. Nažalost, to je istina bez obzira što će kazati superman! Ona ne ruši državu, samo govori istinu o lošoj organizaciji Civilne zaštite i Crvenog križa.

Evo i drugih izjava s područja pogođenog potresom: gradonačelnica Siska Ikić Baniček o prvim danima nakon potresa: ’Država se izgubila, ni sa županijom nismo komunicirali’, ’Novi Stožer? Na neka pitanja nisu odgovorili’  Autor Matea Vidić srijeda, 06. siječnja 2021. u 15:59

“Tu je bilo i problema: kreveti koje sam osigurala skrenuli su bez mog znanja u Petrinju…Ne želim reći da nisu bili potrebni Petrinji, dapače, ali došlo je do nesporazuma, nisam bila obaviještena i saznala sam tek navečer, nakon uzaludnog čekanja, da su kreveti neće doći. No, uspjela sam osigurati druge, iz Čakovca. Stigli su kasno navečer, ali uspjeli smo već prvu noć zbrinuti ljude. Isti dan smo organizirali i čišćenje ulica, već prije prvog mraka sve je bilo prihodno, a sutradan kada su se počele otvarati neke trgovine već je bilo lakše”.

“Do organizacije Stožera kojeg vodi Tomo Medved nitko nas službeno nije kontaktirao s državne razine ili uključivao u rad nekakvog županijskog ili državnog stožera. Nisu me zvali ni na kakve sastanke…..”

Pogubljeni gradonačelnik Petrinje: “Ako netko treba prvi pasti u ovom trenutku, onda je to Crveni križ!”. Autor Matea Vidić, srijeda, 06. siječnja 2021. u 10:09

Darinko Dumbović gradonačelnik Petrinje gostovao je u emisiji HRT-a, Studio 4. Upitan zašto ne prisustvuje sjednici Stožera za obnovu od potresa odgovara: “Ja nisam dobio nijedno rješenje, bilo šta, niti poziv. Osim prvog poziva kada je došao gospodin Medved i ne znam šta se dešava. Ako je to stožer van dometa mene kao gradonačelnika, onda ok, to su valjda takve odluke”.

Izvrsna organizacija i koordinacija na terenu, zar ne?

Plenković je u emisiji HRT-a A sada Vlada kazao i da je obišao više logističkih centara te da ondje ima toliko količina vode, hrane i higijenskih potrepština da je potrebno tjedan dana i ogroman broj ljudi samo da se to sve sortira (6. siječnja 2021.).

Župan Žinić (Dnevno.hr srijeda, 06. siječnja 2021. u 15:44): ‘Prve donacije su iscrpljene, nedostaje konzervi hrane, a ovakav tempo imat ćemo još dva do tri mjeseca’.

Što je istina, hrane ima u izobilju ili hrane nedostaje? Tko nam govori istinu, kome ćemo vjerovati?

Foto: internet

Povjerenje u institucije

Premijer kaže: “Znači, dio ljudi ima povjerenja. I zato gajimo povjerenje u državu, nemojmo je rušiti. Ovo je naša država, to su naše institucije, ti ljudi tamo rade s ciljem da pomognu kome – svojim sugrađanima. Sto posto sam u pravu. Nije to nikakvo netrpljenje kritike, to je analitičko praćenje o čemu se radi”.

Filmski režiser Ognjen Sviličić izjavljuje da će na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavati na srpskom jeziku: ‘Odsad ću svojim zagrebačkim studentima predavati isključivo na srpskom jeziku‘(Jutarnji list 3. siječnja 2021.). Institucije i državni dužnosnici nisu reagirali iako im je to bila dužnost. Je li Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, koja je u sastavu Sveučilišta u Zagrebu, privatna prčija druga Ognjena i sličnih? Sveučilište u Zagrebu je državna institucija koju plaćaju građani Hrvatske u kojoj je službeni jezik hrvatski! Nema reakcije premijera Plenkovića, nema reakcije rektora Borasa, nema reakcije ministra Fuchsa!? Znači u državnim instutucijama svatko može raditi što ga je volja, može predavati hrvatski jezik na srpskom, može blatiti hrvatsku državu, može zlouporabiti svoj položaj neograničeno. Pitanje “s margine političkoga spektra”: Zašto državni dužnosnici ne poštuju Ustav RH i zakone Republike Hrvatske, zašto ne poštuju državne institucije, a pozivaju građane (selektivno) da ih poštuju? Zašto državni dužnosnici pojedincima dozvoljavaju kršenje Ustava i zakona RH? 

Ovo je jedan primjer kako rade državne institucije i kako funkcionira država koju vodi superman .

Kako građani mogu imati povjerenje u institucije države koje godinama ne rade svoj posao ili ga rade na krivi način? Dovoljno je pogledati koliko traju sudski postupci, kako zločinci slobodno šeću Hrvatskom jer ih ne žele procesuirati, pogledati nesređene zemljišne knjige, nakaradni izborni zakon, nakaradni ovršni zakon pa je jasno zašto ljudi u Hrvatskoj nemaju povjerenja u državne institucije.

btr

Medalja ima tri strane

Tko ruši hrvatsku državu?

Premijer govori o onima koji ruše hrvatsku državu, a ne poduzima ništa. Hrvatsku državu ruše neki mediji koji nesmetano šire govor mržnje, političari koji ne poštuju Ustav i zakone RH te mnogi pojedinci koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da je RH država.

Prema mišljenju marginalaca “s margine političkoga spektra” glavni rušitelj hrvatske države je premijer Plenković:

  • jer je formirao antihrvatsku (antinarodnu) vladajuću koaliciju i na taj način stvorio podjele u hrvatskom društvu. Izjednačio je agresora i žrtvu što je nedopustivo,
  • jer je hrvatske domoljube, branitelje koji ne misle kao on, koji se ne slažu s njegovom antinarodnom politikom proglasio marginalcima i rušiteljima države (npr. proslava “Oluje”),  
  • jer u EU ne brani interese hrvatskoga naroda već provodi politiku EU birokracije (protunarodnu politiku uništavanja identiteta),
  • jer ne želi provesti reformu katastrofalnog hrvatskog pravosuđa,
  • jer ne želi provesti reformu neodrživog zdravstvenog sustava,
  • jer je želi provesti reformu državne i lokalne uprave iako je to obećao,
  • jer ne želi stvarnu promjenu ovršnog zakona kojim se osiromašuju i uništavaju mnogi građani,
  • jer ne želi promjenu nakaradnog izbornog zakona koji je od Hrvata napravio građane drugog reda u vlastitoj državi,
  • jer podržava minstra koji ne poštuje hrvatske zakone, ni odluku suda (slučaj Nacionalnog parka Krka),
  • jer vodi lošu kadrovsku politiku, bira poslušne, a ne sposobne….

Mrzitelji hrvatske države pišu, a superman koji se poziva na Tuđmana šuti:

Index piše “Dva ključna elementa Tuđmanove i HDZ-ove politike: nacionalizam i pljačka”

“U tih šest godina Radić je uspio Republici Hrvatskoj nanijeti veliku štetu, od koje se nikad nismo doista uspjeli oporaviti. Sagradio je Maslenički most, koji se zbog bure često ne može koristiti i danas predstavlja infrastrukturni promašaj prve kategorije. Uporno je blokirao povratak hrvatskih Srba, što se iz današnje pozicije demografskog sloma Hrvatske čini naročito suludo. Bio je i glavni pregovarač RH s Vatikanom i idejni tvorac duboko spornih Vatikanskih ugovora. Itd.

Veliki katolik Radić je inače u Jugoslaviji dobio Orden rada, da bi kasnije bio i nositelj Spomenice Domovinskog rata. Nakon ministarske karijere bio je jedan od ključnih ljudi moćne građevinske firme IGH, a za njegovu i političku i poslovnu karijeru veže se niz skandala za koje Radić nikad nije odgovarao.” (index)

Drugi autor piše:

“Tako da Plenković može koliko želi pokušavati zaustaviti demontiranje povjerenja u institucije i državu, ali to ovoga puta nije moguće. Rezultati su previše vidljivi da bi se prikrili. Ljudi na terenu rade najbolje što mogu i zaslužuju svaku pohvalu, zahvalnost i divljenje, ali institucije su pokazale svu trulež koja se desetljećima širila kroz njih. Što pukom srećom, što svjesnim okretanjem glave od strane većine građana, većina institucija je do sada skrivala tu trulež…”

“Demontiranje institucija je jedina šansa za njihovo ozdravljenje. Postalo je jasno da ih nije moguće promijeniti reformama, politički ili društveno. Toliko su trule da ih sasvim treba presložiti. Neke jednostavno ukinuti jer ne služe ničemu ili samo smetaju, a druge potpuno i temeljito demontirati gotovo do nestanka da bi se mogle ponovno graditi…”(index)

Ovo su izvadci iz jednog članka autora koji je poznat po dopuštenom govoru mržnje prema hrvatskoj državi i Hrvatima. Drugi autor je umjereniji, možemo se složiti s djelovima teksta, ali ne treba se zavaravati oba autora žele demontažu hrvatske države! Superman šuti!

Premijer ide na posao na biciklu (foto: internet)

Hrvateki su opet na prvoj crti

Katastrofalni potres je opet pokazao veliko srce hrvatskih domoljuba, branitelja, ljudi dobre volje koji su priskočili u pomoć. Ova katastrofa je pokazala nedostatnu organizaciju i koordinaciju državnih institucija i veliko srce Hrvateka, takozvanog “malog čovjeka”. Oni koji su trebali koordinirati i organizirati građanstvo (Civilna zaštita u sastavu MUP-a) su se pogubili pa je bilo stihije na terenu. Pokazalo se da država nema odgovarajući plan postupanja u slučaju elementarnih nepogoda pa se postavlja pitanje što su ti ljudi radili (Civilna zaštita) tijekom proteklih godina kada smo imali više ugroza.

Nažalost, vodstvo Civilne zaštite RH proziva građane koji su došli pomoći umjesto da prizna svoju nesposobnost i nerad. Ako vodstvo Civilne zaštite RH nije sposobno organizirati i koordinirati rad volontera i donacije građanstva neka odstupi. Sramotno je prozivati i blatiti građane koji su došli pomoći ljudima u nesreći. Naravno da je bilo i onih koji su se došli samo slikati i objaviti slike na društvenim mrežama. Lijepo je napisao prof. dr. Zlatko Miliša kako je Petrinja postala nova “špica” za neke “humanitarce” – a u naravi medijske face, stalno gladnih samoreklamiranja. Pisao je o senzacionalizmu i gadljivim samoreklamiranjima. Citirao je intelektualca Ivicu Šolu, koji je svojevremeno napisao: “Kada se ljudska patnja i tjeskoba transformiraju u medijski spektakl … onda većeg neukusa ne može biti. Medijski je humanitarizam nehuman utoliko što u prvi plan dolaze pjevači, sportaši, političari, razne tvrtke i donatori kojima je to prigoda za samoreklamu, za samopromociju, pa nerijetko proizlazi da više žrtve pomažu svojim dobrotvorima, a ne obrnuto.”.

Anonimus (MJ, Budimpešta)

Izvještavanje nekih novinara, tv ekipa, s terena je senzacionalističko i sramotno pa više govori o njihovim lošim namjerama nego o stanju na terenu. Hrvatsko (antihrvatsko) novinarstvo je neprofesionalno, neetično i senzacionalističko pa je i ono pridonijelo stihiji na terenu. Nije točno da vojska, policija, vatrogasci, HGSS, Crveni križ, Civilna zaštita nisu odmah izišli na ugroženo područje i da nisu pomogli te pristupili sanaciji posljedica potresa. Oni su odradili i rade svoj dio posla pa premijer ima pravo po tom pitanju (ono što je loše je navedeno gore). Problem je loša organizacija i koordinacija građana volontera koji su došli pomoći, donatora i raspodjela pomoći u zabačena sela. To je bio zadatak Civilne zaštite i Crvenog križa koji nije odrađen kako treba. 

Nužno je da RH napravi planove i postupnike (za građanstvo) za slučaj elementarnih nesreća pa da se zna tko što radi, da se zna broj telefona, mobitela, e-mail adresa na koju se može dobiti točna informacija kako i što donirati, kako pomoći. Također, mora se znati osoba koja će komunicirati s medijima i koja će davati jasne upute građanima kako mogu pomoći. Na taj način bi se moglo učinkovito pomoći i izbjegla bi se stihija. Nužno je svako zlonamjerno i senzacionalističko izvještavanje kazniti.

Vrijeme je za strukturne reforme (resetiranje, rekli bi neki), a ne za demontažu države!

Dr. Marko Jukić

(“s margine političkoga spektra”)

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved