Connect with us

Vijesti

Torre: Da se Isus danas pojavi među nama poslali bi ga na psihoterapiju

Published

on

PSIHIJATAR ROBERT TORRE

Živimo li autentično ili nas povijest guta u masi „normalnih“? Nosimo tuđe identitete jer nemamo hrabrosti odazvati se na Božji poziv i hodati kroz život onako kako nitko prije nas još nije hodao.09.02.2021. / 13:50 / Sestra M. Benedikta Krapić

S poznatim hrvatskim psihijatrom i uspješnim autorom nekoliko knjiga Robertom Torreom, na tragu promišljanja kojima se bavi u svojoj knjizi „Ima li života prije smrti“ razgovarali smo o autentičnosti do koje za života uglavnom – ne dolazimo.

Vaša posljednja knjiga nosi naslov „Ima li života prije smrti?“, možemo li ovako sumirati vaša promišljanja: života prije smrti ima i on ne leži u kvantiteti nego u kvaliteti življenja?

Naslov knjige je parafraza pitanja ima li života poslije smrti. No, pitanja imaju svoj redoslijed, ne možemo odgovoriti na pitanje ima li života poslije smrti ako nismo prethodno osigurali odgovor na pitanje što je život i ima li ga prije smrti. Desetljećima se kao s fantomom naganjam s ovim pitanjem, s tim osjećajem pravog života. To je osjećaj da sam u nekim trenucima živio istinski, stvarno, pravo, jako, da sam od samog života dobio potvrdu da sam živ – to je taj život koji sam ja na neki način tražio. Očitavao sam svoje osobno životno iskustvo bez psihologiziranja pa mi se učinilo da ima života prije smrti, ali nažalost ne za sve i za te za koje ga ima ima ga samo u trenucima, ali ti trenuci život znače. Oni dođu i prođu, ali sjećanje na njih ostaje, toliko su formativni da njima rukovodimo ostatak cjeline života.

Tko je kvalitetno živio?

Cijeli niz velikih primjera, od svih naših svetaca do velikih ljudi koji su ozbiljno tražili sebe. Ljudi koji su radikalno živjeli kao da nitko prije njih nije živio. Oni su ljudi koji su u određenom trenutku odlučili da će se razvezati od osobnih tutora uma, neće pristati da im netko drugi nameće misli, raspoloženja i stavove, da će potražiti svoje. To je taj zaokret prema sebi. Zato je potrebna hrabrost bivstvovanja.

Biti autentičan znači izvući niotkuda.

Recimo da ne postoji baš ni jedan primjer autentičnog življenja ili da ja stjecajem okolnosti ne znam niti za jedan, čovjek je takav da on može samorodno polučiti egzistencijalnu autentičnost. Ti ljudi na koje se mi pozivamo su bili prvi sami sebi. Oni su dali nama, ali sami sebi su dali nikuda, iz pete su izvukli. No, naravno riječ je o pojedincima puno nadarenijima od nas samih, o svecima, prvacima pa i samom Bogočovjeku Isusu Kristu. Ti ljudi su trebali posebne uvjete života da bi došli do tih spoznaja. Trebali su u pravilu radikalne trenutke samoizolacije i asketizma, odnosno pojednostavljenja i osiromašenja životnog polja da bi došli do određenih zaključaka. Ne možemo mi, manje obdareni to dobiti jeftinije ili usput, to bi onda bila lažna autentičnost. Prvaci raznih struka i disciplina uspjeli su od ovoga svijeta barem na trenutak učiniti toplo mjesto. Njihovi napori su naša istinska domovina, ona koja nas čuva kada se mi izgubimo u svijetu i u životu.

Zašto ljudi gube sebe?

Svi mi nosimo tuđe identitete, odnosimo se prema njima kao prema svojim vlastitim, imamo fasade lažnih ja kojih smo svjesni ili ih nismo svjesni. To je zapravo socijalni identitet i ovisi o kontekstu u kojem smo se rodili i koji moramo preuzeti da bi došli do riječi, da bi sebe izgovorili i da bi onda slagali sebe bez drugih tutora uma. Da bi posložili što želimo i tko smo.

Bog je pokazao put – prohodaj ga autentično.

Ne može nitko živjeti umjesto mene, ne može nitko biti umjesto mene, čak ni sam Bog. On može biti put istina i život, ali to je moj put. On mi ga može pokazati, ali ne može ga prohodati umjesto mene. Kad bi se bilo kakvom tehnikom mogla osigurati autentičnost to bi bilo potpuno pogrešno, to ne mogu učiniti drugi umjesto nas. Mi želimo zaštititi ljude od tjeskobe života, ali ne možemo zaštititi naše najmilije, našu djecu jer njima pripada njihova tjeskoba s neizvjesnim ishodom, ne možemo se mi bojati umjesto njih, oni moraju kroz to proći i zadobiti tkivo ljudskosti.

„Normalnima“ ne nazivamo autentične nego socijalno poželjne ljude.

Ljudi koji su autentični su daleko od ideala komunističke psihologije koja nudi niz osobina da bi neko bio takozvana „savršena osoba“ – onaj kojega bi svaka majka htjela za zeta, to su više socijalno poželjne osobine. Ljudi koji su autentično živjeli zapravo su bili radikalno društveno asimetrični i veliko bi uzbuđenje unosili kada bi se pojavili među ljudima. U današnjem svijetu to nisu ljudi koji bi po psihološkim kriterijima bili normalni. Nije ni ludilo neki idealni oblik ljudskog bića, ali jednako tako nije ni normalnost.

Autentični ljudi nisu „normalni“.

Ljudi koji su uspjeli nisu bili normalni, oni su društveno asimetrični, kvrgavi, to nisu ljudi koji prečesto imaju pozitivna afektivna raspoloženja koja mi zovemo srećom niti mi je to bilo bitno, često su nikakvi. Teško je slijediti njihove živote. Suvremeni ljudi nemaju snage za to. Njihova autentičnost ima vrlo malo veze sa srećom i takozvanom kvalitetom života. Mi više biramo blaže termine, primjerice – bojimo se smisla, ali zato govorimo o kvaliteti života, govorimo o terminima mentalnog zdravlja i koristimo određene isprazne termine kojima je cilj polučiti razvodnjeni oblik smisla.

Isus bi danas bio na psihoterapiji.

Mi ne možemo reći da je u okviru društvenih kriterija Isus bio mentalno zdrava osoba. On je bio mentalno zdrav, ali ne bi to bio u smislu kriterija društva, preuski su kriteriji. On se ponašao vrlo društveno asimetrično, vrlo rizično i dao se bičevati do smrti. Teško da bi mi htjeli da naša djeca žive život poput našeg Stvoritelja. To dovodi u pitanje i to u kojem smislu mi vjerujemo kada Isusa vidimo kao prispodobu, a ne kao egzistenciju, čovjeka.

Ne možemo promatrati Isusa bez slabosti, samoće, patnje i – ismijavanja.

Ne želimo pratiti mistiku križa odnosno duboku istinu života koja je daleko od pojma mentalnog zdravlja. Smisao se ne objavljuje bez iskustva samoće i patnje. Naš Bog je jako slab Bog, njega su ondašnje vlasti ismijavale, kakav je to Bog koji je umro u ranama i dao se bičevati. To je jedan život koji baš nije bio dostojanstven. Autentična egzistencija i autentična vjera je radikalna životna avantura koja ide puno dublje od pojmova mentalnog zdravlja i psihološke normalnosti.

Isus danas ne bi ispunio kriterij uspješnosti?

Ni po čemu, odmah bi pao. Bio bi liječen, ne samo psihoterapijom nego i farmakološkim zahvatima.

Kako doći do autentičnosti?

Proces je dug, ali ljudi se od njega otklanjaju. Obično do njega dođu pojedini nadareni pojedinci. Zapravo, do njega dođu ljudi kojima se trese zemlja. Ljudi koji su intenzivno moreni osjećajem depersonalizacije i derealizacije, osjećajem da oni nisu oni i da svijet nije svijet. Ako bi takav osjećaj stavljali u neko životno razdoblje onda bi ga stavili u adolescenciju, postadolescenciju identitetnih kriza koje se rješavaju pobačajem u neku stereotipnu društvenost. Ili ljudi do tih trenutaka dolaze u graničnim situacijama kada je život doveden u slijepu ulicu. Nitko se ne mijenja od veselja i parada nego zaista kada mu je život ugrožen – u tim graničnim situacijama. To su u pravilu negativne životne situacije – kad život postane Vukovar, tada i samo tada. Čovjek osjeća patnju i nesreću i kreće u ozbiljnije preispitivanje, u inventuru svoga svijeta i unutarnjih prostora.

Autentični postaju ljudi koji traže i ljudi koji pate?

To su jedni te isti ljudi.

Mudar čovjek ne izbjegava patnju.

Suvremeno je patnju prezirati jer je to takozvano negativno stanje i osjećanje. Mudri ljudi ne idu za stanjima psihološkog osjećanja nego za istinom, pa koliko god košta. Kad je teško normalno je da nam je teško, ali patnja se ne izbjegava samo zato što je patnja. Nije cilj polučiti neko emotivno stanje nego doći do određenog cilja. Sreća je rezultat cilja, a ne cilj sam po sebi.

Možemo mijenjati svijet.

Patnja je nužna da bi se čovjek uvijek iznova afirmirao. A sreća dođe i prođe. Da je sreća cilj onda bi bilo dovoljno piti i drogirati se. Postoje droge koje omogućuju ljudima ugodna unutarnja osjećanja – dakle, možemo samo staviti ružičaste naočale. Ako bi zamislili takvo društvo gdje su odnosi problematični, društvo nema smisao, ali postoje droge i lijekovi koji omogućuju ljudima doseg ugodnih unutarnjih osjećanja – da li bi takvo društvo bilo idealno, bi li pristali na takav život? Ne možemo mijenjati naočale kroz koje gledamo na svijet nego možemo mijenjati svijet, a to je puno teže.

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved