Connect with us

Kultura

Tri zlatna pravila komunikacije

Published

on

Facebook, Twitter, Instagram… Društvene mreže omogućuju objavljivanje različitih poruka od kojih čak neke mogu biti pisane nepristojnim jezikom i viralnim komentarima. Kako pametno koristiti društvene mreže i spriječiti da riječi pobijede naše misli?

Facebook, Twitter, Instagram… Društvene mreže omogućuju objavljivanje različitih poruka od kojih čak neke mogu biti pisane nepristojnim jezikom i viralnim komentarima. Kako pametno koristiti društvene mreže i spriječiti da riječi pobijede naše misli?

Na svaki događaj ili objavu na društvenim mrežama brzo odgovaramo postom, twitom, vrućom reakcijom. Hitno trebamo dati svoje mišljenje, izabrati stranu na kojoj ćemo biti i zauzeti svoj stav. Bilo da je riječ o obraćanju predsjednika ili predsjednice države, o poruci pape Franje, reakciji političara ili zvijezda na aktualni događaj… Svi komentiraju u stvarnom vremenu improvizirajući političkoga analitičara, teologa i slično.

Ne shvaćajući to, korisnik interneta pretvara se u lobiste određenih interesa, a pritom nema pravoga sugovornika ili pak ne zna kome se obraća dok društvene mreže množe njegove riječi i dijele ih s drugim korisnicima. Kako u takvim okolnostima prilagoditi svoje riječi i stavove? Je li uopće potrebno komentiranje na društvenim mrežama. Evo tri zlatna pravila društvenih mreža:

Neka su vam uvijek na umu pravila tri sita

Nerijetko na društvenim mrežama prebrzo reagiramo ne ostavljajući vremena za razmišljanje. Iz nekog ne tako dalekog vremena kada smo sve držali za sebe, došli smo do vremena u kojemu nema više nikakvih ograničenja: u nasilju, uvredama, prekomjernom izlaganju društvenim mrežama na kojima se gubi privatnost i pravi identitet.

Psihijatar Jean-Christophe Secnez u jednoj od svojih mnogobrojnih knjiga koja propituje status riječi u digitalnom društvu kaže: „Privučeni ovim kompluzivnim i komunikativnim vrtlogom moramo ponovno naučiti šutjeti kako bismo ponovno dobili svijest o onome što osjećamo prije nego to izgovorimo. Potrebno je vratiti težinu i ljubaznost našoj komunikaciji i dovesti se do one razine na kojoj nećemo žaliti zbog izgovorenih riječi.”

Je li nužno dobro reći sve što nam padne na pamet? Sokrat je prakticirao načelo tri sita prije nego bi nešto naglas izgovorio. Ta tri sita su sljedeća tri pitanja:

  1. Je li ono što želim reći istinito? Odnosno jesu li ti podaci provjereni ili su samo glasine?
  2. Hoće li ono što želim reći nekoga povrijediti?
  3. Je li ono što želim reći korisno i hoće li biti za opći napredak?

Ova su tri sita izvrstan filter koji bi mogao ograničiti rijeku naših riječi.

Govorite sa suosjećanjem, a ne sa strašću…

Nije toliko važno hoćemo li znati govoriti ili ne jer je daleko važniji način na koji se govornik odnosi prema svome sugovorniku. Uvijek je sugovorniku bolje pristupiti sa suosjećanjem, a ne vođeni svojim strastima. Na nama je da poboljšamo svoj način komunikacije.

Umijeće šutnje

Osobno smo odgovorni za svoje postupke i riječi. U nedostatku unutarnje tišine, često puta izreknemo nešto što možda i nismo trebali ili htjeli, a što će izazvati burne posljedice. To je znak da premalo surađujemo sa svojom savješću. Zapamtite – Znati šutjeti znači govoriti savješću…Izvor: Svjetlo riječi

Autor Biram DOBRO 

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved