Connect with us

Vijesti

„Ubija sam dje god sam stiga…”

Published

3 tjedna ago

on

U nekoć poznatom hrvatskom emigrantskom glasilu „Nova Hrvatska”, u broju 9, 6. – 20. svibnja 1984. objavljen je članak koji ovdje u cijelosti donosimo da bismo podsjetili one koji slave partizanske „podvige” i niječu pokolje što su ih Tito i njegovi „osloboditelji” počinili tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata. „Junak” ove priče bio je ikona jugorežima i njegova vođe u čiju su čast ovih dana paljeni „Trnjanski kresovi” – piše Ante Čuvalo.

Uza sva slavlja i uzdisajne čežnje za vukodlacima, ta krvava prošlost, koja je stajala Hrvate rijeke krvi od Bleiburga do Vukovara i Škabrnje, otišla je u nepovrat! Dokrajčio ju je hrvatski „trnov kolac”!

Ispovijest jednog partizanskog ubojice
„Ubija sam dje god sam stiga…”

Ljubiša Milačić proglašen je „najvećim crnogorskim”, a „vjerojatno i najvećim jugoslavenskim junakom iz II. svjetskog rata”. Partizanski pisac Mihailo Lalić napisao je o njemu roman „Svadba”, koji je proglašen vrhunskim književnim dostignućem i uvršten je u obveznu školsku lektiru, a Ljubiša Milačić, kao glavni junak romana, proglašen je „jednim od najljepšim likova naše ratne književnosti”. Još uvijek u nekim osnovnim školama u Crnoj Gori i Srbiji učenici dobivaju zadaću da pišu o Ljubiši Milačiću, kao partizanskom simbolu. Po romanu „Svadba” o Milačiću je poslije snimljen i film, a za svoje ratne zasluge odlikovan je s 13 visokih i pregršt manjih odlikovanja.

Nakon rata Miličić nije zauzimao nikakav važniji položaj. Umirovljen je još 1951. Kako sam kaže ― rat je za njega bio „normalno stanje”; u miru se teško snalazio… Pošto su mu uručena sva moguća priznanja i nagrade, Miličić je postao umirovljenik i više mu nije davana prilika da javno nastupa. Drugi su pak govorili o njemu, pretvorivši ga u mit, u koji ni on sam nije više mogao dirnuti. Životom umirovljenika živio je u Ravnom Selu u Bačkoj, osiguran i ušutkan visokom boračkom mirovinom, koju je uživao pune 33 godine.

Tek nedavno Milačić je ponovno dobio priliku da progovori o sebi i svome ratnom iskustvu. U njegovoj kući u Ravnom Selu, koju je bivši partizan ispunio puškama i pištoljima, posjetili su ga novinari beogradskog „Reportera”.

U intervjuu („Reporter”, 5-12.IV.) Milačić je otkrio sasvim drugu sliku o sebi i svojoj ratnoj ulozi. Za razliku od većine njegovih partizanskih drugova, Milačić nije prihvatio ili nije shvatio iskonstruiranu „službenu povijest” o NOB-i. Dok se većina bivših partizana brzo prilagodila „epopejama” i partizanskim legendama, Milačić je svoje ratne doživljaje sačuvao u sjećanju u izvornom i sirovom obliku. Za njega je rat bio ono što je bio ― ubij koga stigneš i pazi da preživiš.

Nakon I. svj. rata stupio je u vojsku kraljevine Jugoslavije. Tu nije dugo ostao: „Preša sam, zbog više plate, u žandarmeriju. Početna plata bila mi je 1.495 dinara. U ono vrijeme moga si za te pare da kupiš 15 najboljih ovnova na pijaci nikšićkoj” ― priča Milačić o početku svoje službe Jugoslaviji.

Godine 1941., po nagovoru nekoliko crnogorskih poslanika, pošao je u Beograd da ubije tadašnjeg predsjednika vlade Milana Stojadinovića, ali mu je ortak u poslu, poslanik Miloš Rašović bio uhićen, pa je plan propao. Na pitanje novinara je li istina da je već tada samoinicijativno likvidirao neke ljude, Milačić odgovara: „… Uputio sam se u Sarajevo. Kad sam tamo doša uklonio sam nekoliko trgovaca muslimana tako da je svako moga da uzima što oće iz radnji…”

Dok je Milačić dijelio svoju „pravdu” u Sarajevu, Partija nije još ni sanjala o „ustanku”. Hitler još nije bio napao Sovjetski Savez i bio je na snazi pakt Staljin-Hitler. Ali, kad je došlo do preokreta i Kominform pozvao „bratske” partije da dižu ustanak, „glavni organizator ustanka u Crnoj Gori, Ljubiša Milačić, nije bio tako brz. On je tada bio vrlo daleko od toga da ide u „borbu za slobodu”. Miličić o tome kaže:

„To kupljenje i formiranje ustanka u Brskutu bilo je vrlo čudno. Ja sam bio najasno: pošto su mi Švabe ubile oca u prvome ratu ― ja moram da ga svećam! No, ta pregovaranja oko ustanka su se otezala… U naše mjesto bilo je jedno 30-40 oficira (iz starojugoslavenske vojske)… Od tija oficira neki su se predomišljali, odlagali akcije, tako da smo jednu trećinu morali kasnije da likvidiramo”.

Jednom prilikom Milačić je prevario skupinu četnika, i oni mu za osvetu ubili brata. Poslije je on, kako sam tvrdi, „ufatio vodju tije četnika. Kako mu ga bilo, to je druga stvar. Ja sm ga živa odra i ispeka! Mora je da mi prizna sve kako je bilo…”

Milačić inače nije bio u neprijateljstvu s četnicima: „Mnogi četnici su mi došli u kuću. Naše je bratstvo jako”, ali krvna osveta bila je još jača…

Poslije je Miličić ubio i svog predratnog kolegu iz žandarmerije, nekog Markovića, koji je za vrijeme rata bio upravnik četničkog zatvora u Kolašinu: „Zarobili smo ga i strijeljali nasred Kolašina”!

Još i danas pred režimske sudove izvode ljude pod optužbom da su u ratu ubili ili zarobili kojeg partizana. Zbog toga ih sudovi osudjuju na teže kazne nego današnje ubojice. Takvih sudjenja bilo je u posljednje dvije-tri godine u Sloveniji, Bosni i Srbiji. U većini slučajeva optuženi su osudjeni na smrtne kazne. Naprotiv, ubijanje nepartizana od strane partizana bez ikakva suda i borbe još uvijek se cijeni kao „junaštvo” i „zasluga”.

Milačić je ubijao kao da radi na tekućoj vrpci. Novinar ga pita: „Pobio si nebrojeno, neki kažu više od hiljadu. Kako si se osjećao dok si ubijao te ljude?”

„Gledajte kako ti to ide”, odgovara Milačić. „Prvoga čoeka ubio sam 18-te godine. Onda sam ubio jednoga od tija Švaba… On je počeo nešto da maše rukama, da se pravda, ali ja sam ga maka. Njegove kosti i danas se nalaze na Jelin dubu…”

Kako si se ti osjećao?”

„Pa ništa. Bilo mi je baš i drago te sam ga ubio”. Masovni partizanski ubojica priznao je: „Ubija sam na svoju ruku. Ubij sam dje sam godj stiga...”

Za njegove zločine znali su oni koji su ga proglasili „najvećim crnogorskim, a vjerojatno i jugoslavenskim junakom”, oni koji su ga podmetnuli djeci kao primjer, oni koji su mu dodijelili medalje, pisali romane i snimili o njemu filmove. Nagradjivali su i slavili ubojicu vlastiti drugovi koji su se dočepali vlasti i umislili da od legendi mogu napraviti povijest, a od zločina sigurnu budućnost.

No, i Ljubiši Milačiću došao je kraj. Ranjen u ratu 12 puta, u 88. godini života zdravlje mu je do kraja popustilo. Razgovor s novinarima bio je njegova posljednja ispovijest. Taj ga je razgovor „ubio”. Miličić nije mogao stati sa svojom pričom. Pričao je jedno poslijepodne, cijelu noć, sve do podneva drugog dana. Nakon razgovora otpremljen je u bolnicu.

Dok se u redakciji „Reportera” njegov razgovor pripremao za tisak, zločinac je izdahnuo.

Pokopan je u zavičajnoj Crnoj Gori i ― ispraćen kao „jedan od najvećih junaka našeg oslobodilačkog rata”…. Tim riječima ispratio ga je njegov ratni drug, narodni heroj dr. Dragiša Ivanović.

_____________

U istom broju NH, uz gore navedeni članak, objavljen je i sljedeći tekst:

ĆOSIĆ OBJAŠNJAVA

Za vrijeme prošlogodišnjeg posjeta Sjedinjenim Državama i Kanadi, u Toronu je u Srpskoj nacionalnoj akademiji govorio Dobrica Ćosić, najpoznatiji živući srpski književnik. U raspravi poslije predavanja on je izmedju ostalog rekao:

„…svi mi ne treba da previdjamo da je naš narod jedan pretežno bezbožan narod, on je to bio i pre i posle rata…!

„…ja kao pisac uvidjam da je problem etike kod našeg naroda danas vrlo složen, i zato što, ako smem da kažem, mi nismo stekli gradjansku etiku jednog civilizovanog društva, a nemamo ni ovu drugu etiku ― hrišćansku…

„A bez vere, zaista se ništa ne može stvoriti. To nije samo vera u Boga, u zagrobni život, to je vera u ideale, u velike ljudske vrednosti, vera u čoveka, vera u čovečanstvo, narod, vera u svet, moć, snagu, um ljudski…”

Priredio: dr. Ante Čuvalo

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

3 sata ago

on

30 svibnja, 2024

By

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

8 sati ago

on

30 svibnja, 2024

By

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

8 sati ago

on

30 svibnja, 2024

By

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved