Slavni američki diplomat, osoba koja je najviše doprinijela američkoj politici, posebno u prvoj polovici sedamdesetih, bio je jako vješt i inovativan da je ne bez razloga nazivan i „čarobnjakom“ diplomacije globalnog formata – Henry Kissinger, preminuo je u srijedu, 30. studenog, u 101. godini života, u svom domu u Connecticutu – donosi Zoran Meter na portalu Geopolitika.news.

Vijest o njegovoj smrti prva je objavila konzultantska tvrtka Kissinger Associates čiji je osnivač i bio.

Politička karijera

Bogata Kissingerova politička karijera počela je kasnih 1960-ih. Prethodno je bio stručni konzultant za sigurnost predsjednika Dwighta Eisenhowera, Johna F. Kennedyja i Lyndona Johnsona te je radio s Agencijom za razoružanje i kontrolu naoružanja

Izdvajaju se njegove dužnosti državnog tajnika (od 1973 do 1977.) i istodobno savjetnika za nacionalnu sigurnost u predsjedničkim administracijama Richarda Nixona i Geralda Forda, a bio je i politolog i geopolitički konzultant čijim su se uslugama služili mnogi i u dugim godinama nakon što se prestao baviti aktivnom politikom – gotovo do same smrti s obzirom da je bio nevjerojatno lucidan, oštrouman – da bi mu na tome mogli zavidjeti brojni današnji politički dužnosnici i stručnjaci iz sfere geopolitike.

Od 1984. do 1990. bio je član Obavještajnog savjetodavnog odbora američkog predsjednika, a 2002. dva i pol tjedna predsjedao je Povjerenstvom za 11. rujna.

U prebogatoj karijeri, posebno se ističe njegov doprinos u pregovorima o prekidu vatre u Vijetnamu 1973. godine za što je dobio i Nobelovu nagradu za mir – iako se to smatra kontroverznom odlukom. Istu nagradu, naravno, dobili su i  on i predstavnik Sjevernog Vijetnama Le Duc Tho, ali Vijetnamci je nisu prihvatili rekavši da rat nije završio. Borbe su trajale još dvije godine.

Britanski Reuters Kissingera naziva diplomatskim moćnikom i piše da je u 1970-ima, obnašajući spomenute visoke diplomatske dužnosti, bio involviran u mnoge važne globalne događaje, a osim Pariškog mirovnog sporazuma sa Sjevernim Vijetnamom, njegovi napori doveli su do diplomatskog otvaranja Kine, značajnih američko-sovjetskih pregovora o kontroli naoružanja, kao i širenja veza između Izraela i njegovih arapskih susjeda.

“Kissingerova vladavina kao glavnog arhitekta vanjske politike SAD-a oslabila je s Nixonovom ostavkom 1974. Ipak, nastavio je biti diplomatska sila pod predsjednikom Geraldom Fordom i nuditi svoja mišljenja do kraja života”, navodi Reuters.

Dodao bih kako je upravo normalizacija odnosa između SAD-a i Kine 1970-ih, u kojoj je odigrao najvažniju ulogu, bila jedno od njegovih najvećih političkih i diplomatskih dostignuća, iako ima i onih koji tvrde kako je u tome on zapravo samo slijedio i provodio političku ideju republikanskog predsjednika Nixona koji je to inicirao i normalizaciji odnosa s Kinom težio. U srpnju ove godine Kissinger se u Pekingu sastao i sa sadašnjim kineskim vođom Xi Jinpingom.

Hvaljen i kuđen

Kissinger je nedvojbeno bio kontroverzna osoba – istodobno i hvaljen i kuđen. I dok su ga jedni kovali u zvijezde zbog briljantnog uma i golemog iskustva, drugi su ga bez zadrške smatrali ratnim zločincem zbog potpore antikomunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi, uključujući i napore za svrgavanje marksističkog, ali demokratski izabranog čileanskog predsjednika Salvadora Allendea.

Iz sadašnje globalne geopolitičke perspektive gledano, kontroverzan je bio i s obzirom da je održavao dobre odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je, kako je to sam kazao, uvijek cijenio Kissingerovo mišljenje. Više puta su se osobno sastajali u Moskvi, a zadnji je put to bilo u vrijeme mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Nedugo nakon sastanka Trump-Putin u Helsinkiju, u koji su obojica državnika polagala velike nade, Kissinger je, shvaćajući politiku ključnih silnica duboko unutar američke politike, kao i salve političkih i medijskih optužbi koje su zbog sastanka s Putinom uslijedile protiv Trumpa, u izvjesnom intervjuu kazao kako mu je žao što je propuštena posljednja velika prilika za normalizaciju odnosa između Washingtona i Moskve, kao da je slutio (a sigurno je puno toga i znao) – da će uslijediti njihov neizbježni krah.

Kako je sve počelo

Heinz Alfred Kissinger rođen je u gradu Furthu, u Njemačkoj, 27. svibnja 1923. u religioznoj židovskoj obitelji, s kojom se preselio u SAD 1938. godine, prije nacističke kampanje istrebljenja europskih Židova odnosno Holokausta.

U SAD-u je promijenio ime u Henry. Godine 1940. upisao je City College u New Yorku. Američko državljanstvo dobio je 1943. godine, da bi potom služio u američkoj vojsci u Europi u Drugom svjetskom ratu. Tri je godine služio u američkoj vojsci: najprije kao prevoditelj, a potom je prebačen u kontraobavještajni korpus njemačke države Hesse. Za svoju službu dobio je medalju Brončane zvijezde.
Godine 1947. upisao se kao student na Harvardsko sveučilište, gdje je doktorirao 1954. godine i gdje je potom dugo godina radio kao profesor.

Aktivan do smrti

Kissinger je 1982. u New Yorku osnovao konzultantsku tvrtku Kissinger Associates koja je nudila savjete svjetskoj korporativnoj eliti.

Bio je član upravnih odbora tvrtki i raznih vanjskopolitičkih i sigurnosnih foruma, a bio je i autor brojnih knjiga iz područja nacionalne sigurnosti, diplomacije i međunarodnih odnosa.

Između brojnih nagrada koje je dobio za svoju profesionalnu karijeru ističu se i Predsjednička medalja slobode (koju dodjeljuje predsjednik Sjedinjenih Država za izniman doprinos javnom životu) i Nagrada Münchenske sigurnosne konferencije Ewald von Kleist (dodjeljuje je za izniman doprinos miru i rješavanju sukoba).

Neovisno o brojnim kontroverzama, teško da će i SAD i svijet više ikada dobiti osobu takvoga formata, tako širokog znanja i sposobnosti u krajnje osjetljivoj i složenoj sferi u koju spadaju međunarodni odnosi i geopolitika.

Motivi i krajnji ciljevi djelovanja su jedno, ali znanje i sposobnost Kissingeru nitko ne može niti pokušava osporiti.