Kroz cjelokupnu ljudsku povijest nastajala su i nestajala carstva i države. 

Engleski povjesničar i pisac Edward Gibbon (1737. Putney  – 1794. London) nakon putovanja u Rim 1764. god. zadivljen samim Rimom i rimskim imperijem počinje proučavati razloge propasti Rima pa tako u periodu od 1776. – 1788.  izdaje 6 svezaka  pod naslovom „Slabljenje i propast Rimskoga carstva“ („The History of the Decline and Fall of the Roman Empire“). U toj svojoj knjizi koja još i danas predstavlja remek-djelo povijesne znanosti navodi  5 razloga koji su uvjetovali raspad Rimskog carstva smatrajući kako je kršćanstvo ipak bilo osnovni uzrok. Ti  razlozi su:

1. Slom obiteljske strukture,
2. Slabljenje osjećaja osobne odgovornosti,
3. Preveliki porezi i uplitanje države u gospodarstvo,
4. Traženje užitaka koji su postali sve više hedonistički, nasilni i nemoralni,
5. Slabljenje religije.

Dubljim razmišljanjem o tim razlozima utvrdit će te kako svaki od njih može djelovati samostalno ali i uzrokovati nastajanje svih ostalih razloga, čineći tako destrukciju neminovnom i vrlo snažnom. Drugim riječima zbog navedenih razloga Rimsko carstvo nije imalo šansu opstati. Još dubljom analizom doći ćete do zaključka kako navedeni razlozi ne vrijede samo za Rimsko već i za druga carstva te države koje su nastajale i nestajale. Predstavljaju li ti razlozi i danas preduvjet za razaranje puno modernijih država nego što su to bile tijekom 18, 19. i 20. stoljeća? Sasvim sigurno da.

No pozabavimo se aktualnom situacijom u Hrvatskoj.  Pokušajmo te Gibbonove uzroke destrukcije društva, stare 256 godina,  analizirati u okvirima današnje situacije u Hrvatskoj.

Statistika kaže kao svaki treći brak okončava razvodom čime dolazi do razaranja obitelji koja predstavlja osnovu društva. Poduzeća propadaju i nitko nije kriv. Porezi, prirezi i fiskalni nameti uništavaju obrtništvo, a naročito radnika koji s mizernom plaćom jedva preživljava. Narcisoidni političari prepuni hedonizma brinu jedino o sebi i nemaju senzibilitet za one koji im stvaraju dohodak. Jedina razlika između nas i Rimskog carstva je u tome što je kršćanstvo srušilo bezbožni Rim, a u našem slučaju održalo hrvatski nacionalni identitet i obnovilo Hrvatsku državu. Kroz ovih nekoliko natuknica dodirnuli smo sve razloge pada Rimskog carstava pronalazeći njihovo egzistiranje i u hrvatskom društvu. Dok ste čitali te razloge vjerojatno ste odmah i sami našli čitav niz njihovih povezanosti s našim društvom pa ih tako više neću obrazlagati.

Bilo bi dobro kad bi lista negativnih faktora ostala samo na ovih pet no nažalost imamo i mi nekoliko svojih specifičnih faktora destrukcije društva, koji usput rečeno nisu auto-generirani već su dio sotonskog plana, a to su:

1. Uništenje morala,
2. Legalizacija zla (prostitucije, droge, isto-spolnih „brakova“ i abortusa,
3. Nepotizam, korupcija i lopovluk,
4. Mržnja svega što je Hrvatsko i izdaja nacionalnih interesa,
5. Lažna povijest i nakaradna ideologija na kojoj se bazira obrazovni program (kurikulum).

Sve počinje i završava s moralom koji štiti istinu, čast i  poštenje. Ako svakodnevno gledate TV Dnevnik i slušate vijesti vjerujem da ste uočili kako dvije trećine vijesti nisu ništa drugo do crna kronika. Udarne vijesti su o krađama, korupciji, nepotizmu, prevarama, ubojstvima i propadanju gospodarstva. Sve su to posljedice izrazito niskog morala na čijoj se daljnjoj destrukciji djeluje putem napada na katoličku crkvu kao moralnu vertikalu koja je jedina ostala na braniku hrvatskog nacionalnog identiteta. Izdajice hrvatskih nacionalnih interesa teže legalizaciji zla (prostitucije, droga, isto-spolnih zajednica i abortusa) skrivajući se pod krinkom liberalizma i naprednosti. Sve ono što se do jučer smatralo nastranošću i bolesnim danas se želi prikazati prirodnim i naprednim, a ono stvarno prirodno želi se poistovjetiti nazadnošću pridajući mu epitet konzervativizma. Nedostatak monetarne vlasti dezorijentirao je i tako slabo i siromašno gospodarstvo, a otvorio vrata lopovluku i sivoj ekonomiji. Nestanak radnih mjesta uvjetovao je odlazak radne snage u inozemstvo pokušavajući tako spasiti obitelji ili izvući se iz dužničkog ropstva u koje su većinom upali raspadom gospodarstva. Broj blokiranih na dan 31. 7. 2018 iznosio je oko 325.000 da bi na dan 31. 10. 2019. iznosio oko 245.000 no do smanjenja tog broja  nije došlo zbog oporavka gospodarstva već zbog odlaska u inozemstvo  trbuhom za kruhom. Činjenice su da posla nema, plaće su mizerne, a zaposleni nemaju nikakvu sigurnost.

Kako očekivati stvaranje novih obitelji i bolji natalitet u takvoj neimaštini i ekonomskoj nesigurnosti. Stopa prirodnog prirasta stanovništva u 2018. u Republici Hrvatskoj bila je negativna i iznosila je -3,9 (-15 761 osobe). Negativno prirodno kretanje pokazuje i vitalni indeks (živorođeni na 100 umrlih), koji je iznosio 70,1.

Ima li i ovo malo djece što se rodi šansu zdravog razvoja kad se kurikulum temelji na propaloj komunističkoj ideologiji i lažnoj povijesti okrenutoj protiv hrvatskog nacionalnog identiteta i interesa. Pridodajmo još negativni utjecaj koji će na društvo, a naročito na mladež, ostaviti primjena odredbi Istambulske konvencije i Marakeške deklaracije pa se tako stvarno moramo upitati dokle i kako opstati.

Svjedoci smo svakodnevnih pokušaja destabilizacije i rušenja vlasti. Borba za vlast odvija se na najružniji mogući način pri čemu se ne biraju riječi i sredstva. Poneki svojim izjavama gotovo da pozivaju na likvidacije no nadležne institucije ništa ne poduzimaju po tom pitanju. Izjava gospodina Nenada Stazića  iz SDP-a kako izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito, te kakva je to bila šlampavost pobjednika jasno pokazuje pravac kojim bi gospodin rješavao probleme vlasti. Njegova politička stranka (SDP) gotovo da i nije reagirala, a nažalost ni ostale političke stranke nisu adekvatno reagirale na ovu nakaradnu izjavu.

Nedugo nakon te izjave na scenu stupa i čelnik HSS-a gospodin Krešo Beljak svojom izjavom na Twitteru kako UDB-a očigledno nije ubila dovoljno političkih emigranata. No gospodinu Beljaku ova stravična izjava nije bila dovoljna pa je počeo uspoređivati monstruozni zločin komunista na Bleiburgu s legitimnom, čistom i briljantnom vojno-redarstvenom operacijom „Oluja“. Moram se upitati u što se to pretvorio HSS kao najstarija hrvatska politička stranka kad joj je na čelo došla osoba pravomoćno osuđivana za krađe, osoba koja može davati tako stravične izjave.  Slaba reakcija te stranke kao i daljnja koalicija HSS-a i SDP-a ukazuju nam na dva moguća politička stajališta. Prvo moguće stajalište je kako obje stranke podržavaju takvo mišljenje, a drugo kako su u borbi za vlast dopuštena sva sredstva i savezništva. To me podsjeća na onu vrlo ružnu izjavu „I s crnim vragom protiv neprijatelja“. Ne sliči li vam to na sotonizam?  Je li trenutačna hajka na članove HDZ-a u stvari samo zastor kojim bi se trebao maknuti pogled s navedenih izjava kako bi se održala ova koalicija bez koje obje stranke ne bi mogle ni pomišljati o borbi za vlast na nadolazećim parlamentarnim izborima. Toliko o časti, poštenju i pravdi koje zastupaju te dvije stranke.

Oni u HDZ-u trebali bi organizirati tečaj za popunjavanje Imovinskih kartica. Je li moguće to da ispunjavanje Imovinskih kartica nadilazi intelektualne mogućnosti osoba koji bi trebali obavljati dužnosti ministara u vladi? Disonantni tonovi oko krucijalnih političkih i gospodarskih pitanja u samom vrhu HDZ-a neminovno nameću pitanje je li to i dalje pokret s tendencijom rasula ili politička stranka. Kako ostvariti sveukupni politički i gospodarski konsenzus kad to nije moguće u samoj stranci. Očito HDZ treba provesti svoju konsolidaciju, a za koju je neminovna i unutarnja lustracija. To bi zasigurno omogućilo i osudu totalitarnih režima te provođenje opće lustracije koju od nas traži EU. 

Htjeli vi to priznati ili ne lustracija je u Hrvatskoj ipak provedena i to nad domoljubima, braniteljima i svima onima koji se zalažu za istinski samostalnu i suverenu Hrvatsku državu. Proveli su ju oni koji Hrvatsku državu nisu željeli i to s najviših funkcija u toj državi koju nisu ni htjeli. Truli izborni zakon s mogućnosti predizbornih koalicija i jednako takav Zakon o političkim strankama doveo ih je na pozicije s kojih mogu provoditi svoj sotonski naum. Drugim riječima ta dva zakona uvjetovala su stvaranje čitavog niza malih strančica koje nisu ništa drugo do trgovačko-klijentelističke skupine spremne radi vlastitih interesa ulaziti u sve moguće i nemoguće koalicije. Kada tome pridodate činjenicu kako saborski zastupnici nikome nisu odgovorni za svoj rad i oni koji su ih izabrali ne mogu ih smijeniti, onda vam je potpuno jasno zašto na političkoj sceni vlada kaos. Taj kaos je nažalost namjerno induciran i potpuno ga kontroliraju upravo oni koji Hrvatsku državu nisu željeli.    

Prijeti li nam tako i ideološki potpuno neprirodna koalicija HDZ-a i SDP-a? Po svemu sudeći da. Zbog svih svojih unutarstranačkih slabosti i moralnih nakaznosti jedino međusobnom koalicijom mogu spriječiti nastajanje treće nove i relevantne političke stranke koja bi ih svojom paradigmom i činjenjem zauvijek izbrisala s političke scene. Potvrdu takve koalicije mi već imamo unutar Ustavnog suda u kojem sjede i odlučuju te dvije stranke. Ta se koalicija očituje u odluci Ustavnog suda o Zakonu o pobačaju kad unatoč dobivenom mišljenju znanstvenika medicinske struke  kakao život počinje začećem nisu mogli donijeti novi zakon kojim bi se pitanje pobačaja riješilo vrlo precizno, a još više pri sprječavanju nekoliko referenduma za čije su provođenje postojali svi zakonom predviđeni uvjeti.

Što još reći nakon nabrajanja toliko prijetnji opstojnosti Hrvatske države. Što činiti? U svakom slučaju treba što prije provesti moralnu obnovu jer iz morala proističu čast, poštenje i sve druge vrijednosti koje garantiraju opstojnost naroda i njegove države. To možemo učiniti kroz odgoj, obrazovanje i vjeru. Okupimo se oko strateških nacionalnih pitanja, a zlu se oduprimo svim mogućima snagama. Učinimo izmjene loših ustavnih odredbi i Izbornog zakona i tako stvorimo preduvjet za korjenite promjene i izgradnju boljeg i pravednijeg društva.

Mi braćo u vjeri, nemojmo se samo deklarirati kao katolici već istinski živimo vjeru. Na svim dužnostima, pa i na običnim radnim mjestima treba nas voditi ljubav prema bližnjima i Domovini. Najmoćnija oružja nas vjernika su ljubav, djela i molitva. Upotrijebimo ih i rezultati neće izostati. Molimo i za naše političke protivnike i sve one koji nas ne vole. Uvijek nam na umu treba biti čuvena rečenica pokojnog pater Antuna Cveka (dobrog duha Zagreba) koja glasi:

 „Vjera bez djela je kao zdjela bez jela“.                             

Zoran Čapalija – Čaplja