Connect with us

Katolička duhovnost

Upute za katolike u doba krize

Published

on

Današnjim je odredbama Hrvatske biskupske konferencije postalo jasno da Crkva ulazi u duboku krizu: nema više javnih misa, ispovijed je gotovo nedostupna, sve se grupne pobožnosti otkazuju i sl. Ne želim riječju kriza sugerirati da su naši biskupi krivo postupili – ipak su oni ti koji imaju odgovornost nad dušama u svojim biskupijama s jedne strane, a s druge ih strane katolički socijalni nauk obvezuje poštivati zakone i odredbe države. Nezahvalna je to pozicija i drago mi je da nisam na njihovu mjestu. Valja nam za njih moliti.

Mnogi su vjernici tako ostali u stanju brige – je li nam Bog okrenuo leđa sad kada više nemamo Njegovu milost u sakramentima? – slično kao što je odvratio svoj pogled od Izraela u doba babilonskoga sužanjstva? Jesmo li nanijeli gnjev na sebe jer hodamo stopama Jeroboama, sina Nebatova, gradeći žrtvenike po uzvišicama mjesto na Njegovu svetu mjestu, klanjajući se bogovima grijeha mjesto nebeskome Ocu te žrtvujući djecu baalima mjesto da štitimo život? Kako ćemo se hraniti Božjom riječi i nebeskim kruhom? Što će biti ako mi se potkrade grijeh, a nemam se kome ispovjediti? Mnogo je takvih pitanja, a upute su poopćene:

„Neka vjernici ovu obvezu zamjene molitvom, postom, dobrim djelima, čitanjem Božje riječi, molitvenim sudjelovanjem u prijenosu euharistijskoga i drugih slavlja, prenošenih putem radija, televizije i drugih elektroničkih sredstava. Neka se tijekom prijenosa euharistijskog slavlja posebno združe primanjem duhovne pričesti.“

Ove upute svakako su dobre, no u njihovoj općenitosti leži i njihova nejasnost – primjerice, što bi uopće trebali moliti? Postoji li nešto što je liturgija, a što vjernici mogu raditi sami ili unutar okvira svoje obitelji? Odgovor je – ima!

Liturgija časova – anđeoska pjesma

Od najstarijih predaja kršćanstva, prva i osnovna liturgijska molitva cjelokupne Crkve zove se časoslov. Ova vrsta molitve potječe od Krista i apostola, a temelji se na još starijim židovskim običajima molitve psalama u određene časove dana, odnosno sate. Tako se, primjerice, u Dj 2,1-15 „veli da su se učenici sastali u treću uru dana. Tako prvak apostolski ‘oko šeste ure uziđe na krov moliti’ (Dj 10,9); ‘Petar i Ivan uzlazili su u hram na devetu molitvenu uru’ (3,1); ‘oko ponoći Pavao i Sila molili su pjevajući hvalu Bogu’ (16,25)“ (OUČ 1).[1]

Prije nego što je umro, naš je Gospodin molio dvadeset i drugi psalam (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?): „od šeste do devete ure nastade tama po svoj zemlji. Oko devete ure Isus povika iza glasa: ‘Eli, Eli, lema sabahtani, to jest: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ (Mt 27,45-46). Vidimo da je molitva po časovima bila dubinski prisutna od najranijih vremena naše vjere.

Ono što je specifično za liturgiju časova jest da je to molitva najtješnje povezana s euharistijom: „Liturgija časova produžuje na različite sate dana hvalnice i zahvalnice te spomen otajstva spasenja, molbenice i predokus nebeske slave, što ih pruža euharistijsko otajstvo u kojem se nalazi ‘središte i vrhunac života kršćanske zajednice’. A euharistijsko se slavlje, za uzvrat, najbolje pripravlja liturgijom časova“ (OUČ 12).

Časoslov je tako prava riznica živuće Crkve, a tako je konstituiran da svaki dan imate pristup Božjoj riječi, psalmima, prekrasnim i drevnim himnima često iz otačkih ruku, te prilikom za ujedinjavanje s udruženom cjelodnevnom molitvom cijele Crkve i svih onih svetih kršćana koji su istim tim riječima hvalili Boga: „dok Crkva tako u svojim časovima prinosi hvalu Bogu, združuje se s onim hvalbenim pjevanjem što se po sve vijeke ori u nebeskom dvoru“ (OUČ 16).

Kako je liturgija časova upravo liturgija, ona je u određenom smislu iznad samih pobožnosti poput krunice ili klanjanja – upravo je liturgija časova temeljni stup svakodnevne molitve cjelokupne Crkve. No smiju li laici sami moliti nešto što je liturgija? Nije li to samo za kler? Ne! Časoslov je namijenjen cjelokupnoj Crkvi: „i laička su društva pozvana da, gdje god se sastanu, obave crkveni časoslov… i neka imaju na pameti da javnim bogoštovljem i molitvom koriste svim ljudima, te uvelike pridonose spasenju svega svijeta. Napokon, bilo bi zgodno da obitelj, kao domaće svetište Crkve, obavlja ne samo zajedničku molitvu, nego, prema prilikama, i neki dio liturgije časova, kako bi se tješnje povezala s Crkvom“ (OUČ 27). Naravno, liturgiju časova možete moliti i sami. Upravo je časoslov ona molitva u kojoj se možete najbliže ujediniti s cijelom Crkvom u ova vremena kad su nam euharistijska otajstva nedostupna. Naravno, to vrijedi i za vremena kad su nam euharistijska otajstva dostupna jednako, no sada to ima poseban značaj.

Međutim, kako to da je liturgija časova tako važna, tako osnovna molitva cijele Crkve, a rijetko je tko uopće čuo za nju? To je svakako kompleksno pitanje, pa nemam namjeru u njega sada ulaziti. Ipak, valja primijetiti da je cijeli kler obvezan moliti liturgiju časova svaki dan – dakle, bilo da se radi o đakonu, prezbiteru ili biskupu, vaši pastiri svaki dan mole upravo liturgiju časova – dapače, moraju je moliti. Ovo je izvrsna prilika da im u tome pomognemo i da se svi združimo u duhu kad se već ne možemo združiti u fizičkoj crkvi.

Kako uopće doći do časoslova i kako se on moli? Prvo, najjednostavniji način, ako imate smartphone, skinuti aplikaciju Nova Eva i kliknite na Brevijar (brevijar je drugo ime za časoslov). Tamo će vam biti ponuđena jutarnja molitva, večernja molitva i povečerje (povečerje je zadnja molitva u danu, najčešće pred spavanje). Drugi, vrlo jednostavan način jest da odete na ovu web stranicu i odaberete jedan od časova koji želite moliti (ugrubo, služba čitanja moli se prije jutarnje, ali se može moliti i navečer; jutarnja se moli u jutro; treći čas oko devet ujutro, šesti čas oko podneva, deveti čas oko tri popodne, večernja oko 6 navečer, a povečerje prije spavanja.) Od časova možete moliti sve, a možete moliti samo neke (uzima se da su jutarnja i večernja glavne molitve). Ozbiljniji mogu kupiti papirnatu verziju, primjerice, ovdje. Ako vam treba dodatna pomoć ili imate dodatnih pitanja o molitvi časoslova, kontaktirajte nas na našoj facebookstranici.

Što s duhovnom pričesti?

Kao što sam spomenuo, biskupska konferencija preporuča duhovnu pričest. Srž duhovne pričesti vješto nam razjašnjava sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Ecclesia de eucharistia (EDE):

„euharistija se predstavlja kao vrhunac svih Sakramenata u dovođenju do savršenstva zajedništva s Bogom Ocem, po istovjetnosti s Jedinorođenim Sinom i po djelu Duha Svetoga. Ovu je istinu s oštrinom vjere izrazio čuveni crkveni pisac bizantske tradicije: u Euharistiji, ‘za razliku od svih drugih sakramenata, otajstvo [zajedništva] je tako savršeno da dovodi do vrhunca sva dobra: ovdje je konačan uvir svake ljudske želje jer tu postižemo Boga, a Bog se s nama združuje u najsavršenijem jedinstvu.’ Upravo je stoga prikladno u duši gajiti trajnu želju za euharistijskim Sakramentom. Iz ovoga se je razvila praksa “duhovne pričesti” koja se je stoljećima sretno ustalila u Crkvi i koju sveti učitelji duhovnog života preporučuju. Sveta je Terezija od Isusa pisala: ‘Kad se ne pričestite i ne sudjelujete na misi, možete se duhovno pričestiti, što je veoma korisno… tako se u vas utiskuje mnogo ljubavi našega Gospodina’“ (EDE 34).

Pitanje je, kako se duhovno pričestiti i kad je to prikladno. Na bitno.net je izašao tekst na tu temu. Ako vam treba neka jednostavna molitvena formula, Verbumov katolički molitvenik predlaže, između ostalog, ovu molitvu: „Moj Isuse, vjerujem da si prisutan u Presvetom sakramentu. Ufam se u te i nadasve te ljubim. Iz ove ljubavi kajem se od srca za sve grijehe i obećavam da ću se čuvati svakoga grijeha. Moja duša čezne za tobom; ali jer te sada ne mogu stvarno primiti u Presvetom sakramentu, dođi barem duhovnim načinom u moje srce.“

Što s ispovijedi?

Dr. Taylor Marshall napravio je izvrstan kratak video o ovomu problemu. Naime, opravdana je briga da teški grijesi više ne mogu biti oprošteni ako nas svećenici više neće ispovijedati. Generalno govoreći, to jest istina, Bog je uredio oproštenje naših grijeha upravo po našim prezbiterima i biskupima; regularni način kako postajemo opet pomireni s Bogom jest upravo sakrament ispovijedi. No kršćanska nam vjera i nada daju povjerenje u Božju pravednost te nas ostavljaju otvorenima za povećanu Božju milost u ovakva doba.

Bitna je stvar, kao što govori dr. Marshall, ne biti blesav i kloniti se teškoga grijeha. Sad je vrijeme posebne pažnje u onome što radimo, a to odgovara i korizmenom vremenu. Ovdje bi se moje riječi mogle krivo shvatiti – ne tvrdim da valja griješiti kad nam je ispovijed dostupna pa onda naglo prestati kad nije – uvijek se treba kloniti teškoga grijeha. Dapače, olako shvaćanje teškoga grijeha i opravdavanje teškoga grijeha brzom ispovijedi jest na neki način zloporaba ovog svetoga dara i predstavlja grijeh protiv Duha Svetoga. No razumno je više se paziti u ova vremena i iskoristiti ovo vrijeme za dodatni oprez protiv ričućega lava grijeha koji samo gleda koga da proždre.

Ako se pak dogodi da ste se uvaljali u teški grijeh, ključno je odmah okrenuti dušu Bogu i njegovoj milosti. Nemojte da se u vama ispune riječi sv. Petra kad je rekao: „’Pas se vraća na svoju bljuvotinu’ i ‘svinja koja se okupala opet se valja u kaljuži’“ (2 Pt 2,22). Dakle, nemojte okopniti duhom pa misliti „evo zgriješio sam, pa ću tako i nastaviti do prve raspoložive ispovijedi“, već se hitno preobratite iznutra, postite i molite kao zadovoljštinu za vaša bezakonja.

U takvom je slučaju isto dobro imati na umu ono što naučava Katekizam: „Kada proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, naziva se ‘savršenim kajanjem’ (iz ljubavi prema Bogu, contritio). To kajanje oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovjedi, čim to bude moguće“ (KKC 1452).

Dakle, ako ste se nekako uvukli u teški grijeh, svakako to osvijestite, priznajte pred Bogom vaša bezakonja, radite pokoru, molite časoslov i posvetite se, po mogućnosti, pokorničkim psalmima poput 51. psalma. Donesite odluku da ćete hitno na ispovijed čim postane opet dostupna i gajite nadu da vas Gospodin nije napustio i da je čuo vaše vapaje.

Što s babilonskim sužanjstvom?

Na kraju, valja odgovoriti i tvrdnji da nas je Bog nekako napustio zbog naših bezakonja. Javlja se briga da nam je uskraćena milost jer smo banda bezakonika i vjera nam je klimava. Nemam mnogo toga reći u našu obranu: ruke su nam natopljene krvlju, jezici kao nabrušeni mačevi, a odličnike smo skloni kamenovati. No valja isto tako imati na umu da jednostavno ne znamo je li ovo Božja kazna ili se radi o prikrivenom blagoslovu. Po svjedočanstvu Crkve, vjera jača tamo gdje joj se stavljaju zaprjeke i milost se umnaža tamo gdje je nedostaje.

Ovo je prilika za pravu korizmu, siromaštvo i odricanje. Sada kad smo razjedinjeni, imamo se priliku duhovno ujediniti u osnovnoj liturgijskoj molitvi – časoslovu. Tamo gdje je dosad bilo sigurno mjesto – ona lijepa ispovjedaonica gdje nas službenik Boga sluša preko rešetke – sada je samo pustinja. Međutim, ova pustinja nije duhovno jalova pustinja, ona je pustinja koja nas može očistiti i dati nam veću vjeru, nadu i ljubav. Vjeru da je Bog s nama u svakoj prilici i da će biti s nama čak i ako sve crkve ovoga svijeta propadnu, nadu da Bog čuje naše vapaje i ljubav prema skrivenim znakovima Božje prisutnosti u našim izolacijama i sada povučenim molitvenim životima.

Za kraj, nema bolje nego vas ostaviti s Božjom riječi: „spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja. … Noću se spominjem, Gospodine, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon. Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe“ (Ps 119).

Fred Delacroix


[1] Pavao VI: Opća uredba liturgije časova u: Časoslov rimskog obreda I (Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2017), 13. (Odsada nadalje OUČ).

Advertisement

Katolička duhovnost

Proroštvo iz Garabandala – NAKON OVOGA, NEMIRI U EUROPI: Papa Franjo na proljeće dolazi u Moskvu!

Published

on

Ruske novine upravo objavile: Papa Franjo na proljeće dolazi u Moskvu!

Zbog čega ovo pišem? Jer ako dođe do toga (a papa je to najavio još prije i pitanje je vremena kada će posjetiti Moskvu pošto mu je to jedan od prioriteta), to će biti prvi put u povijesti Crkve da rimski pontiff posjećuje Moskvu.

No ono što to čini jako zanimljivim je jedinstveno proroštvo iz Garabandala tj BDM preko vidjelice (tada djeteta na mentalnoj razini 9-godišnjaka) o papinom posjetu Moskvi (koji nikome nije imao smisla i što se nikad nije dogodilo u dugoj povijesti Crkve) dano početkom 60ih uz napomenu da će nakon toga izbiti neredi u Europi.

S obzirom na trenutno stanje u Europi i rat u Ukrajini koji ima sve elemente da se proširi, ne možemo se ne zapitati da li će upravo ovo biti ostvarenje navedenog…

Continue Reading

Katolička duhovnost

Vizualizacija APOKALIPSE, Otk 20:11…

Published

on

U slijedećem videu je moguća vizualizacija 20. poglavlja 11.red Otkrivenja po Ivanu, njegovog viđenja na otoku Patmosu, (vjerojatno nešto prije 80. god. po. Kr.). Slijedi tekst glava 20,11-15 i 21, 1-8 – prijevod…

“Zatim opazih” veliko bijelo “prijestolje” i onoga koji “je sjedio” na njemu. “Ispred njegova lica iščeznu zemlja” i nebo. Ni trag im nije ostao.

I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. “I otvoriše se knjige”. I druga “knjiga”, knjiga “života”, bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, “po svojim djelima”.

More predade mrtvace koji su se nalazili u njemu; Smrt i Podzemlje predadoše mrtvace koje su držali. I bili su suđeni svaki “po svojim djelima”.

Tada su Smrt i Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero – ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ” ne nađe u knjizi života”, bi bačen u ognjeno jezero.

…..

Continue Reading

Katolička duhovnost

Očitovanje organizatora javne molitve krunice

Published

on

Nakon četiri održane javne molitve krunice na Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu javio se određen broj upita i nejasnoća vezano za njezinu organizaciju, zbog čega su u medijskom prostoru nastale mnoge polemike, nejasnoće pa i polarizacija vjernika (što se u nekoj mjeri može zahvaliti i izvjesnim portalima). Očitovanje organizatora na sve navedeno prenosimo u cjelosti.

Premda smo na našim društvenim mrežama i portalu „Muževni budite” prilikom pozivanja na molitvu redovito objašnjavali pojedine razloge i motive održavanja javne molitve krunice, željeli smo na jednom mjestu prikupiti sve dosadašnje upite koji će, nadajmo se, otvorenim srcima objasniti čitavu inicijativu i njezinu pozadinu.

Zašto Trg?

Većini ljudi nije poznato kako se prva javna molitva krunice nije održala u listopadu 2022. nego u lipnju iste godine i to ispred zagrebačke katedrale. Bila nam je želja održati molitvu krunice najesen na istom mjestu, ali su u međuvremenu zbog radova katedralu i prostor oko nje zagradili, a mi smo bili primorani naći drugo mjesto molitve. U molitvi i osluškivanju dobili smo poticaj da se preselimo na Trg bana J. Jelačića, što je nekoliko molitvenih zajednica i potvrdilo. Razlog za poticaj je bio taj da je Trg ne samo glavni zagrebački trg nego i trg svih Hrvata i da ćemo molitvom na njemu posvetiti njega, ali i čitavu Hrvatsku. Eto, zbog toga Trg.

Zašto smo izašli van kako bismo se kao licemjeri pokazali drugima?

Nerijetko nam se javljaju pojedinci koji nam ukazuju na Evanđelje po Mateju 6, 5–6 i na to kako je Isus u tom citatu rekao kako ne bismo smjeli izaći van iz svoje kuće i moliti. Međutim, Isus to nije rekao. Ovo je citat izvučen iz konteksta koji, kad se uzme u obzir kontekst, jasno naznačuje da je Isus zapravo pokazao kako bi trebala izgledati osobna molitva, koja je temelj i preduvjet za javnu molitvu, kao što je naša. Dijabolično je oslanjati se na biblijske citate izvan konteksta i gurati nam ih pod nos.

Također je dijabolično da se u današnje vrijeme katolicima (u većinski katoličkoj državi) nastoji osporiti javna molitva i da ih se pokušava smjestiti u njihova četiri zida, dok istovremeno mnoge ideologije izlaze van i to kroz široka vrata. Međutim, bez obzira na prozivke, Biblija jasno kazuje kako je javna molitva, koja je zapravo svjedočanstvo vjere, itekako poželjna: „Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre” (1 Tim 2, 8).

Zašto smo uvezli krunicu iz Poljske?

Čudno je da to mnogi u 21. st. ne znaju, ali krunica nije uvezena iz Poljske. Krunica je stara katolička molitva raširena diljem svijeta i ima dugu tradiciju u našoj zemlji. Istina, prilikom pokretanja ove inicijative inspirirale su nas fotografije muškaraca koji već godinama na koljenima mole krunicu u Poljskoj, pa i u drugim državama svijeta, no to nije ništa što nema hrvatskih korijena. Naprimjer, prisjetimo se samo naših djedova i pradjedova koja su javno molili krunicu kraj križeva krajputaša, tijekom hodočašća i procesija, naših očeva koji su je molili dok su branili našu zemlju, ali i naših majki koje su je molile javno vapeći za prestanak rata i siguran povratak svojih sinova i muževa kući. Ukratko, javna molitva krunice ima dugu tradiciju u našoj povijesti i nije ništa strano našem narodu.

Zašto ne prijavljujemo okupljanje?

Potaknuti brojne muškarce na javnu molitvu krunice, a ne prijaviti okupljanje u policijskoj postaji, jednako je dogovaranju datumu vjenčanja bez dogovaranja mjesta njegova održavanja. Svaki molitveni susret je uredno prijavljen policiji, što potvrđuje i velik broj policajaca koji nam „čuvaju leđa” svake prve subote u mjesecu. Svaki dobronamjeran Zagrepčanin može to lako provjeriti odlaskom u nadležnu policijsku postaju.

Zašto tako česte molitve koje privlače pozornost?

Neki su nam napomenuli kako bismo privlačili manje pozornosti kad bi se naša molitva održala samo nekoliko puta godišnje. To je istina, no ne radi se o tome da mi želimo privući pozornost nego mediji rade senzaciju i privlače pozornost na nas. Štoviše, u 8.30 ujutro nema gotovo nikoga na Trgu. Da želimo privući pozornost na sebe, molili bismo kad je zagrebačka špica, kako to rade sljedbenici Hare Krišne. Također, jednom mjesečno nije pretjerano često. Da se radi o odlasku u kino ili kazalište nitko to ne bi okarakterizirao kao čest odlazak, no kad se radi o molitvi jednom mjesečno, koja traje svega 45 minuta, to nekako postaje alarmantno često.

Zašto konkretne nakane koje smetaju javnosti?

Smatramo da svaka molitva treba biti konkretna kako bi mogla biti uslišana, pa stoga i naša koja je javna. Dosad nismo čuli ni za jednu vjersku inicijativu, čije nakane ne bi bile javno poznate. Zar ne bi bilo čudno da vidimo molitelje ispred bolnica i domova zdravlja a da ne znamo razlog njihova okupljanja na molitvu? Isto bi tako bilo čudno da dolazimo svake prve subote na Trg, da molimo i klečimo, a da nitko ne zna zašto. To što pojedincima smetaju nakane na koje molimo, govori više o njima nego o nama. Uostalom, Bog nikada ne uslišava nakane koje bi imale za cilj da se nekome u nečemu naškodi.

Zašto napadamo žene?

Po čemu ste zaključili da smo mi protiv žena? Gdje to piše u našem pozivu? U našim nakanama? Žene u našem pozivu i nakanama nisu nigdje izričito navedene. Mi prije svega molimo za nas da budemo bolji muškarci, muževi i očevi – svatko u svome pozivu. Ne znamo što bi tu moglo biti loše i usmjereno protiv žena. Uostalom, kod tih se nakana molimo za zagovor Blažene Djevice Marije, savršene žene i majke, Kraljice neba i zemlje. Nema nikakvog smisla reći da smo protiv žena, a molimo se Ženi svih žena da budemo bolji u svakom pogledu. Ono što mi ovdje vidimo jest iskrivljeno mišljenje lijevoliberalnih medija i pojedinaca da su svi katolički muškarci ženomrsci i nasilnici, a što je potpuno zlonamjerno tumačenje naše molitve i njezinih nakana.

Zašto želimo biti autoriteti u obitelji?

Da? Zar želimo? Gdje to piše? Mi smo u nakanama naveli da želimo biti DUHOVNI autoriteti u obitelji, a to znači da želimo voditi obitelj u katoličkoj vjeri, potičući njezine članove na svakodnevnu obiteljsku molitvu, redovitu ispovijed, nedjeljnu sv. misu i zauzetiji vjernički život i to prvenstveno vlastitim primjerom. Mediji namjerno vade iz konteksta duhovnu dimenziju nakane, koju uostalom ne razumiju, kako bi nas, molitelje, prikazali kao obiteljske tirane i despote.

Zašto podržavamo ustašluk?

Gdje piše da podržavamo ustaše i ustašluk? Naša je inicijativa apolitična i ne prianja ni uz kakvu ideologiju. U svome pozivu na krunicu službeno smo se ogradili od svakog pojedinca koji bi mogao nositi bilo kakvo ideološko obilježje pa tako i ono ustaško. Ustašluk je povijesno naslijeđe koje osuđujemo i kojem nije mjesto u molitvenoj i miroljubivoj inicijativi, a osobe koje ga, unatoč našim upozorenjima i ograđivanjima, javno propagiraju na našim molitvama same su sebe isključile iz našeg zajedništva i same inicijative.

Zašto ne radimo nešto drugo u subotu ujutro?

Zašto ne bismo smjeli moliti u subotu ujutro? Zašto bismo trebali, kako kažu, umjesto toga volontirati negdje, raditi ili pomagati kod kuće da bismo bili drugima korisniji? Oni koji nam to spočitavaju zapravo misle kako mi ništa od toga ne radimo, dok zapravo većina molitelja već negdje volontira, naporno radi i pomaže kod kuće u svim obiteljskim segmentima. Pravi se katolik uvijek trudi naći vrijeme za molitvu koja je izvor katoličkog života, a usto sve ostale obveze savjesno izvršava. Uostalom, to možete i same molitelje pitati.

Zašto dajemo čudne i nespretne izjave za medije?

Tko daje čudne i nespretne izjave? Istina je da mediji izvrću naše riječi pa ih, nakon što su ih izvadili iz konteksta, okreću protiv nas, no nije istina da ih mi, kao organizatori, i dajemo. Bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” koji organiziraju javnu molitvu krunice nisu dosad davali izjave lijevoliberalnim medijima, dok su oni za svoje reportaže koristili izjave molitelja koje su izokrenuli. Mi smo kao organizatori uvijek spremni dati izjavu sve dok nam pojedini medij jamči autorizaciju izjave, tj. da je neće izvaditi iz konteksta kako bi naškodio nama ili inicijativi, no dosad nam nijedan lijevoliberalni medij nije pristao na autorizaciju izjave, a neki nas nisu ni pitali za izjavu, već su radili „reportaže” na svoju ruku.

Tko nas plaća?

Ne biste vjerovali, ali nas ne plaća nitko. Uostalom, za što bi nas trebalo platiti? Zar za organizaciju koja doslovno stoji nula kuna i sastoji se od volontiranja odnosno dobre volje? Ili pak za molitelje koje većinski ni ne poznajemo? Koji bi segment molitve trebalo platiti da bi ona javno funkcionirala? Molitva je oduvijek bila besplatan i uvijek dostupan način komunikacije s Bogom.

Tko sve stoji iz ove molitvene inicijative?

Javnu molitvu krunice u Zagrebu organizira bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” u sklopu projekta „Muževni budite” i udruge „Hrvatska za Život”. Budući da se projekt „Muževni budite” bavi evangelizacijom muškaraca, cilj našeg bratstva jest potaknuti upravo muškarce na molitvu krunice, ali i javno zagovarati za mir i obraćenje u našem narodu. Premda je u medijima plasiran stav kako iza ove inicijative stoji velik broj katoličkih i desnih udruga, to jednostavno ne stoji. „Umiješanost” svih mogućih katoličkih i desnih udruga u ovu inicijativu podsjeća na teorije zavjere na granici sa znanstvenom fantastikom.


Muževni budite/
Foto: Marko Jurlina

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved