Connect with us

Vijesti

VATRENI U NDH SPAŠAVALI ŽIVU GLAVU BIJEGOM U PARTIZAN!

Published

on

‘Pa tko je mogao reći ne!? Brata sam tako spasio iz logora’

Nakon što smo ovih dana objavili priču o nogometašu Građanskog i reprezentacije Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata, Svetozaru Lali Đaniću kojeg su ustaše pogubili odmah nakon njegovog nastupa u Beču protiv Njemačke, pokušati ćemo bez ikakvih političkih, ideoloških ili bilo kakvih drugih nepoželjnih konotacija ispričati priču o nogometu u tim teškim, bremenitim i pogubnim vremenima.

Dotaknuti ćemo se svojevrsne tabu teme, prisjetiti se utakmica reprezentacije NSH u vrijeme od 1940. do 1945. godine, dakle za vrijeme Banovine Hrvatske i Nezavisne Države Hrvatske.

Ne jednom je u nas bila raspra zašto se kao prva utakmica hrvatske reprezentacije vodi dvoboj protiv SAD-a u listopadu 1990. u Zagrebu. Oni koji su zagovarali tu teoriju prizivali su se na pravnu slijednost Hrvatske koja je izlazila iz SFRJ. Bilo je i suparnika ovoj teoriji, ponajviše zbog podatka da tog listopada 1990. godine Hrvatska nije niti bila priznata kao država, a k tome navodili su i činjenice da savezi zemalja protiv kojih su igrale reprezentacije Banovine Hrvatske i NDH, ali i Uefa, u svojim evidencijama jasno imaju podatke i statistike o tim utakmicama.

Vatreni u NDH odigrali čak 15 utakmica

Često smo bili svjedoci čuđenjima kako talijanski ili njemački mediji, pa i rumunjski i slovački iz “naftalina” vade podatke o tim utakmicama iz

Ljepote zemlje Hrvatske…

četrdesetih godina prošlog stoljeća, a zapravo njihovi sportski novinari čine samo ono što svi njihovi kolege širom svijeta čine oduvijek. Jednostavno, vade statistiku prethodnih utakmica, pritom ne razbijajući glavu o nekakvim političkim podjelama u Hrvatskoj koje su zahvatile i nogomet.

Istina jest, reprezentacija Banovine Hrvatske odigrala je četiri utakmice, a reprezentacija NDH čak petnaest, u razdoblju od 1941. do 1945. godine.

Nezavisna Država Hrvatske bila je članica Svjetske nogometne organizacije i to je činjenica. I takva reprezentacija Hrvatske igrala je punopravne i danas statističke utakmice i u Zagrebu, Bernu, Budimpešti, Stuttgartu, Genovi, Bratislavi i Bukureštu.

Osnovicu te hrvatske reprezentacije činili su igrači zagrebačkog Građanskog od kojih su mnogi nakon rata završili, spašavaći živu glavu, u beogradskom Partizanu. I u ono vrijeme znanje nogometa moglo je i te kako spasiti život.

Krenimo redom…

Prvu utakmicu reprezentacija Banovine Hrvatske odigrala je u Zagrebu protiv Švicarske i trijumfirala uvjerljivo, 4-0. Više od deset tisuća pristalica gledalo je tu utakmicu na stadionu Građanskog u Koturaškoj gdje se danas nalazi zgrada HEP-a.

Prvi gol je postigao Florijan Matekalo, rodom iz Jajca. On je igrao utakmice za Hrvatsku samo 1940. godine, a nakon rata završio je u – beogradskom Partizanu. Jedan gol je dao još Lešnik, dva Cimermančić.

Mnogi Matekala i danas smatraju prvim strijelcem za Hrvatsku, a ne Aljošu Asanovića s njegovim golom protiv SAD-a u listopadu 1990. godine. Prvu utakmicu Hrvatska je odigrala u sastavu: Glaser, Šuprina, Belošević, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković i Matekalo. Matekalo je kasnije, nakon rata,  bio igrač i trener Partizana, ali i Hajduka.

Svi igrači iz prve postave bili su članovi Građanskog. Izbornik je bio Jozo Jakopić koji je bio i trener Građanskog, a kapetan je bio Mirko Kokotović za kojeg se isticalo da je pravoslavac. Te 1940. godine Banovina Hrvatska odigrala je još tri utakmice – u Bernu izgubila od Švicarske 0-1, u Budimpešti od Mađara izgubila istim rezultatom i u Zagrebu s Mađarima odigrala 1-1.

Nakon što je Drugi svjetski rat zahvatio i ove prostore i nakon proglašenje NDH, tek dva mjeseca kasnije Hrvatski nogometni savez primljen je u Fifu, 16. srpnja 1941. godine. NDH je postala punopravnom članicom Svjetskoga nogometnog saveza (FIFA).

Fifa je 16. srpnja 1941. službeno obavijestila Hrvatski nogometni savez da je «Odbor za žurna pitanja» tog saveza donio odluku o primitku Hrvatske, te o tome službenim putem obavijestio sve članice Svjetskoga nogometnog saveza.

Time je prihvaćen zahtjev HNS-a, koji su podnijeli dr. Rudolf Hitrec i Bogdan Cuvaj.


Nitko nije odigrao 15 utakmica za vrijeme rata

Time su otvorena vrata za prijateljske utakmice, jer onih natjecateljskih za Drugog svjetskog rata nije bilo. Oni koji pomno prate događaje iz tog vremena vole istaknuti podatak da niti jedna država za vrijeme Drugog svjetskog rata nije odigrala 15 utakmica kao što je to učinila reprezentacija NDH.

Čak šest puta igralo se protiv Slovačke, a triput protiv Njemačke. Zapravo, prvu utakmicu reprezentacija NDH odigrala je protiv Njemačke u Beču 15. lipnja 1941. godine. Na onome istome stadionu, Prateru gdje je  2008.  godine Hrvatska u četvrtfinalu europske smotre nakon jedanaesteraca poražena protiv Turske.

Tog lipanjskog dana 1941. godine sraz Hrvata i Nijemaca pratilo je čak 40 tisuća ljudi, a Nijemci su unatoč hrvatskom vodstvu pobijedili s čak 5-1. Vodeći i jedini hrvatski gol postigao je Wolfl.

Hrvatska je taj dvoboj odigrala u sastavu – Glaser, Brozović, Dubac, Kokotović, Jazbinšek, Djanić (Lechner), Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pogačnik, Pleše, a trener je bio Hitrec.

U njemačkoj postavi isticao se velikan njemačkog nogometa – Fritz Walter, strijelac dva gola.

Povjesničari su našli podatak da je hrvatski reprezentativac Svetozar Lala Djanić odmah po dolasku u Zagreb iz Beča uhapšen zbog optužbe da je pomagao neprijateljima i u roku tri dana bio je ubijen.

Druga utakmica protiv Njemačke odigrana je u Zagrebu na stadionu Concordije u Kranjčevićevoj ulici, na današnjem stadionu Zagreba. Po teškim, snježnim uvjetima pred desetak tisuća gledatelja. Bilo je 2-0 za Njemačku.

Treća utakmica protiv Njemačke odigrana je 1. studenog u Stuttgartu, na Necker, na kojem je 2006. godine  hrvatska reprezentacija na svjetskoj smotri odigrala utakmicu protiv Australije 2-2. I u toj drugoj utakmici protiv Njemačke, pred više od pedeset tisuća ljudi, reprezentacija NDH je doživjela isti poraz kao godinu i nešto dana prije u Beču – 1-5. Izbornik je bio Bogdan Cuvaj koji je prethodno zamijenio na klupi Jozu Jakopića koji se nešto bio opasno zamjerio vlastima, pa je jednostavno otišao u Švicarsku. Jakopić je sveukupno u četiri utakmice bio izbornik, Cuvaj čak 13 puta, a Rudi Hitrec i Bernard Hugl po jednom. Najčešće je kapetan bio Milan Antolković, sedam puta, Mirko Kokotović jednom manje, a kapetansku vrpcu nosili su i Ernest Dubac, Miroslav Brozović, Franjo Glaser i Ivica Belošević.

Posljednju utakmicu reprezentacija NDH odigrala je u travnju 1944. u Zagrebu protiv Slovačke i pobijedila 7-3. Malo kome je više bilo do nogometa, no u svibnju 1945. godine, nakon dolaska partizana i formiranja komunističke vlasti, dogodilo se nešto nezamislivo. Rasformiran je Građanski, čuveni klub koji je davao većinu igrača za reprezentaciju NDH, arhive kluba su spaljene, a najbitniji igrači, i oni koji su igrali za NDH, transferirani su u Beograd, u Partizan.

Meho Brozović, član dotad Građanskog i igrač NDH vrste morao je u Beograd. Sjećao se…

“Nas sedam-osam komunisti su mobilizirali: Šoštarić, Čajkovski, Bobek, Matekalo (strijelac prvog gola za Banovinu Hrvatsku, op. p.) i ja smo igrali za tim JA. Odmah po okončanju rata, u Beogradu je organizirano prvenstvo tadašnjih republika; armijski tim je igrao van konkurencije, ali je dospio do finala, gdje je poražen od reprezentacije Srbije s 1-0. Onda su od mene zatražili da ostanem u Beogradu. Tko je smio reći – neću. Mislio sam ostati godinu, pa se vratiti u Zagreb, ali sam ostao tri godine.”

U reprezentaciju NDH je bio pozivan i Stjepan Bobek, kao član Građanskog koji je odmah nakon svibnja 1945. godine morao otići u beogradski Partizan, klub jugoslavenske vojske.

U razgovorima za novine Bobek, legenda Partizana koja je i pokopana u Beogradu,  govorio je:

„Sređeno mi je da kao domobranski djelatnik igram za Građanski koji je tada bio jaka, prava momčad, a Bukovy bio prototip modernog trenera. Igrali smo prave utakmice, bio sam pozvan i u reprezentaciju, a ja sam bio oduševljen kako su me stare zvijezde Građanskog prihvatile“.

Zanimljiva priča išla je i dalje.

NDH se raspala, mnogi igrači su opet završili po logorima, čak i Stjepanov brat Otto, a samog Štefa odmah su kao pravog igrača priključili momčadima JNA.

Bobek je tako spasio i brata iz logora

„Ja sam pripao momčadi KNOJ-a koja je nastupila na jednom beogradskom turniru. Na turniru šest republika i vojske ja sam igrao jako dobro, pa su me počeli nagovarati da pređem u vojnički klub koji se tada osnivao. Što sam mogao, ni danas mi nije žao, iako mi se tada nije baš išlo iz Zagreba. Kad si u vojsci uvijek biraš gdje će ti biti bolje, kao u životu. Mogao sam ići negdje u pustinju ili biti u Domu JNA i igrati nogomet. Kako je i Otto, moj brat bio u logoru, tako sam sve to iskoristio, pomogao Ottu, služio vojsku u Beogradu i igrao nogomet. Da, to je bio moj početak u Partizanu“, sjećao se Bobek.

Očito je znanje nogometne igre spašavalo živote, oni koji nisu bili toliko kvalitetni jednostavno nisu imali zaleđe, nisu bili potrebni, te im je prijetila likvidacija ili su emigrirali.

No Wolfl, najbolji strijelac reprezentacije NDH s 13 golova, je ostao u novom klubu, Dinamu i poslije je nastupao za reprezentaciju Jugoslavije.

Bernard Hugl koji je na jednoj utakmici bio izbornik reprezentacije NDH, nakon rata bio je kao pripadnik njemačke nacionalne manjine i sportski dužnosnik NDH šikaniran, zatvaran i osuđen na šest  godina logora. U Staroj Gradiški izdržao je punih pet godina. Uz pomoć sportskih poznanstava uspio se izvući iz logora u Gradiški, ali preostalu godinu robije nije se smio udaljavati iz Zagreba. Poslije je bio trener Dinama, mostarskog Veleža i osječkog Proletera, a radio je u Njemačkoj gdje je bio pomoćnik njemačkog izbornika Herbergera.

Zvonimir Cimermančić, reprezentativac NDH, karijeru je nastavio u Dinamu, igrao je i za reprezentaciju Jugoslavije, a karijeru je završio 1954.

Vratar Franjo Glaser koji je 11 puta bio čuvar mreže reprezentacije NDH isto je morao prijeći u Partizan s kojim je osvojio prvo prvenstvo poslijeratne Jugoslavije.

Mirko Kokotović bio je kapetan momčadi Dinama koja je 23. lipnja 1945., na igralištu Građanskog, odigrala prvu utakmicu pod novim imenom protiv reprezentacije Zrakoplovstva i pobijedila 2-0. Bio je prethodno član najslavnije navalne petorke Građanskog u sastavu: Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković i Kokotović. Prije 1941. odigrao je za reprezentaciju Jugoslavije 23 utakmice i postigao 4 pogotka. Za hrvatsku reprezentaciju nastupio je 15 puta, izostao je samo na četiri utakmice. Svoje bogato znanje, zajedno sa svojim suigračima iz Građanskog, prenio je u prvim godinama Dinama na svoje mlađe suigrače.

Još jedan vratar, Zvonimir Monsider u rujnu 1945. pristupa Dinamu, u kojem je igrao do proljeća 1948. Prilikom Dinamove prvenstvene utakmice u Trstu protiv Ponziane, 26. ožujka 1948. odvaja se od suigrača i zajedno s drugim vratarom, Josipom Babićem, odlazi u emigraciju.

Priča o reprezentacijama Banovine Hrvatske i NDH neupitni je dio i nogometne i društvene povijesti koji je silom prilika bio zatomljen, doslovce zabranjen. No, pozorno istražujući sudbine ljudi koji su sudjelovali u tom turbulentnom razdoblju naše povijesti dolazimo do bistrijih spoznaja koje nam dosad nisu bile poznate.

U Hrvatskoj se nogomet igrao i prije 1945. godine, makar se pokušavalo tvrditi i drugačije. Zato je nepotrebno zgražanje kada netko primijeti da je Hrvatska protiv Slovačke igrale ne pet nego 12 puta. Igralo se, pa što!

Reprezentacije koje su igrale protiv Banovine Hrvatske i reprezentacije NDH:

1940.
1. Zagreb 02.04.1940. Hrvatska – Švicarska 4:0
2. Bern 21.04.1940. Švicarska – Hrvatska 0:1
3. Budimpešta 02.05.1940. Mađarska – Hrvatska 1:0
4. Zagreb 08.12.1940. Hrvatska – Mađarska 1:1


1941. godina
5. 15.lipnja – prijateljska Njemačka – Hrvatska 5:1
6. 8. rujna – prijateljska Slovačka – Hrvatska 1:1
7. 28. rujna – prijateljska Hrvatska – Slovačka 5:2


1942. godina
8. 18. siječnja – prijateljska Hrvatska – Njemačka 0:2
9. 5. travnja – prijateljska Italija – Hrvatska 4:0
10. 12. travnja – prijateljska Hrvatska – Bugarska 6:0
11. 7. lipnja – prijateljska Slovačka – Hrvatska 1:2
12. 14. lipnja – prijateljska Mađarska – Hrvatska 1:1
13. 6. rujna – prijateljska Hrvatska – Slovačka 6:1
14. 11. listopada – prijateljska Rumunjska – Hrvatska 2:2
15. 1. studenog – prijateljska Njemačka – Hrvatska 5:1


1943. godina
16. 4. travnja – prijateljska Švicarska – Hrvatska 1:0
17. 10. travnja – prijateljska Hrvatska – Slovačka 1:0
18. 6. lipnja – prijateljska Slovačka – Hrvatska 1:3


1944. godina
19. 9. travnja – prijateljska Hrvatska – Slovačka 7:3

Svi susreti reprezentacije NDH


1 9 4 0.
1. Zagreb, HSK Građanski Stadion, 2. travnja Hrvatska – Švicarska 4-0 (0-0): HRV: Glaser, Šuprina, Belošević, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Antolković, Matekalo. Strijelci: 1-0 Matekalo (46′), 2-0 Cimermančić (70′), 3-0 Cimermančić (82′), 4-0 Lesnik (84′).

2. Bern, 21. travnja Švicarska – Hrvatska 0-1 (0-1):  HRV: Glaser, Šuprina, Belošević, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Djanić, Matekalo Strijelci: 0-1 Jazbec (21′)

3. Budimpešta: 2. Svibnja, posjećenost: 15 000, sudac: Radulescu (RUM) Mađarska – Hrvatska 1-0 (0-0) HRV: Glaser, Šuprina, Brozović, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Djanić, Matekalo Strijelci: 1-0 Dudas (84′)

4. Zagreb: 8. prosinca, posjećenost: 8000, sudac: Scarpi (ITA) Hrvatska – Mađarska 1-1 (1-1) HRV: Glaser, Brozović, Belošević, Djanić, Jazbinšek, Rafanelli, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Živković, Matekalo Strijelci: 1-0 Djanić (10′), 1-1 Sarvari (25′)

1 9 4 1.
5. Beč: 15. Lipanj, posjećenost: 31 000, sudac: Miesz (NJE) Njemačka – Hrvatska 5-1 (1-1) NJE: Jahn, Sesta, Schmaus, Urbanek, Mock, Hanreiter, Lehner, Hahnemann, F. Walter, Willimoski, Fiederer HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Kokotović, Jazbinšek, Djanić (Lechner), Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pogačnik, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Wölfl (16′), 1-1 Lehner (30′), 2-1 Lehner (50’pen), 3-1 F. Walter (66′), 4-1 Willimowski (69′), 5-1 F. Walter (80′)

6. Bratislava, 8. rujan, posjećenost: 15000 Slovačka – Hrvatska 1-1 (0-0) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Lechner, Beda, Wölfl, Lesnik, Antolković, Kokotović – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Beda (82′), 1-1 Vysocky (89′)

7. Zagreb, HSK Građanski stadion, 28. rujna, posjećenost: 12 000, sudac: Beranek NJE Hrvatska – Slovačka 5-2 (3-0) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Pavletić, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Pavletić (5′), 2-0 Wölfl (28′), 3-0 Pavletić (34), 4-0 Pleše (46′), 5-0 Wölfl (55′), 5-1 Besina (66′), 5-2 Bolcek (87′)

1 9 4 2.

8. Zagreb, 18. Siječanj, posjećenost: 15 000, sudac: Maler (SVK) Hrvatska – Njemačka 0-2 (0-1) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Pavletić (46′ Lesnik), Antolković, Pleše – trener R. Hitrec NJE: Jahn, Sesta, Schmaus, Wagner, Mock, Hanreiter, Riegler, Decker, Conen, F. Walter, Durek Strijelci: 0-1 Brozović (44’og), 0-2 Decker (66′)

9. Genova, stadion Luigi Ferraris, 5. travnja, posjećenost: 25 000, sudac: Fink (NJE) Italija – Hrvatska 4-0 (0-0) ITA: Griffanti, Foni, Rava, Campatelli, Andreolo, Grezar, Biavati, Loik, Gabetto, Mazzola, Ferraris II – Coach Pozzo HRV: Urch, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: Scorers: 1-0 Gabetto (55′), 2-0 Ferraris II (58′), 3-0 Biavati (64′), 4-0 Grezar (68’pen)

10. Zagreb, HSK Concordia stadion, 13. travnja, posjećenost: 15 000 Hrvatska – Bugarska 6-0 (3-0) HRV: Urch, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Kacian (20′), 2-0 Wölfl (26′), 3-0 Cimermančić (38′), 4-0 Wölfl (48′), 5-0 Pleše (71′), 6-0 Antolković (86′)

11. Bratislava, 7. Lipanj, posjećenost: 15 000 Slovačka – Hrvatska 1-2 (1-2) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Cimermančić (7′), 1-1 Fabijan (8′), 1-2 Cimermančić (30′)

12. Budimpešta, 14. lipnja, posjećenost: 35 000 Mađarska – Hrvatska 1-1 (0-0) HRV: Monsider (Šimunić), Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pavletić, Pleše – trener R. Hitrec Strijelac: 1-0 Szusza (60′), 1-1 Pleše (80′)

13. Zagreb, 8. rujna, posjećenost: 9 000 Hrvatska – Slovačka 6-1 (1-0) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Wölfl (32′), 2-0 Lesnik (65′), 3-0 Lesnik (76′), 3-1 Podhradsky (81′), 4-1 Antolković (83′), 5-1 Cimermančić (88′) 6-1 Lesnik (90′)

14. Bukurešt, 11. listopad, posjećenost: 30 000 Rumunjska – Hrvatska 2-2 (1-2) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Kodrnja, Ajbek – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Cimermančić (9′), 0-2 Wölfl (18′), 1-2 Florian (30′), 2-2 Bogdan (70′)

15. Stuttgart, 1. studeni, posjećenost: 50 000 Njemačka – Hrvatska 5-1 (2-0) NJE: Jahn, Janes, Adamkiewicz, Kupfer, Rohde, Sing, Lehner, F. Walter, Willimowski, Urban, Klingler NJE: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Pavletić, Čajkovski, Pleše, Wölfl, Kacian, Koceić, Kokotović – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Janes (20′), 2-0 F. Walter (42′), 3-0 Willimowski (58′), 4-0 Willimowski (69′), 4-1 Wölfl (75′), 5-1 Klingler (86′)

1 9 4 3.
16. Zurich, 4. travnja, posjećenost: 25 000 Švicarska – Hrvatska 1-0 (1-0) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Antolković, Kokotović – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Amado (9′)

17. Zagreb, 10. travnja, posjećenost: 10 000 Hrvatska – Slovačka 1-0 (0-0) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Kodrnja, Kacian, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Antolković (65′)

18. Bratislava, 6. lipnja, posjećenost: 20 000 Slovačka – Hrvatska 1-3 (1-1) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Čajkovski, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Kacian (Koceić), Kokotović – trener Čuvaj Strijelci: 0-1 Kokotović (2′), 1-1 Danko (35′), 1-2 Wölfl (82′), 1-3 Kokotović (86′)

1 9 4 4.
19. Zagreb, HSK Građanski stadion, 9. travnja, posjećenost: 8 000 Hrvatska – Slovačka 7-3 (5-1) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Lokošek, Kokotović Strijelci: 1-0 Wölfl (8′), 2-0 Wölfl (19′), 2-1 Arpas (25′), 3-1 Lokošek (27′), 4-1 Cimermančić (31′), 5-1 Lesnik (37′), 5-2 Arpas (47’pen), 6-2 Lesnik (70′), 7-2 Wölfl (76′), 7-3 Arpas (88′)Područje privitaka

Dnevno.hr, autor: Andrija Kačić Karlin

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved