Charles Dickens je jednom napisao: “Da nema loših ljudi ne bi bilo dobrih pravnika”. S druge strane da nema loših i zlonamjernih povjesničara da li bi nam povijest bila bolja? Nebi! Bila bi ista, ali istinita. Danas, onako s nogu, mogu kazati da imamo, zahvaljujući izdavaču Profil Klett i gomili lijevih povjesničara, više iskrivljene povijesti nego što mislimo. Već sam pisao da su to u Srbiji elegantno riješili. Draža i četnici postaše žestoki antifašisti. Moš’ mislit’!

Nakon što je “pročitan” udžbenik “Zašto je povijest važna”, prepun očitih ljevičarskih krivotvorina, drugovi su se odmah našli na istom historijskom zadatku. Evo kako se taj zadatak odradio u emisiji Hrvatskog radija “Dnevni ritam”. Gosti emisije su bili profesor s Filozofskog faksa i urednik portala “Historiografija” Branimir Janković, voditeljica emisije Aleksandra Funes i ravnatelj Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata profesor Ante Nazor.

Gost i voditeljica su bili tako “neutralni” k’o BBB-si i Torcida u “dnevnom ritmu” utakmica Dinama i Hajduka. Old story. Acika Funes i Klasićev kolega Brane Janković s jedne strane (ili bolje rečeno) na strani partizana protiv Ante Nazora. Za Hrvatski radio je povlačenje jednog vulgarno povijesno lažnog udžbenika iz školskog sustava “politička cenzura”. Nakon emisije je ostao gorak okus na samu pomisao tko nam sve piše povijest i tko predaje mladim generacijama povijest na našim filozofskim fakultetima….

Zar mi doista ne možemo imati objektivne znanstvenike, povjesničare, već jedino ideološki nasađene mrzitelje Hrvatske koji povijest prilagođavaju svojim ideološkim stavovima poput Klasića, Jakovine, Markovine, Brane Jankovića… Aleksandra Funes ne predaje povijest, ali svjesno prodaje povijesne laži svojim slušateljima na Hrvatskom radiju. Acika je odmah Nazora priupitala o udžbeniku koji je on radio za izdavača Alfa-u, ali ju je napustila “memorija pamćenja” pa je propustila zapitati Jankovića je li on bio recenzent udžbenika “Zašto je povijest važna”, izdavača Profila Klett.

Peta kolona jugo-istoričara rade k’o mravi

I tako je razgovor tekao iz manipulacije u manipulaciju… Đaci poznatih Praxisovaca s Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća i ne mogu biti drugačiji nego potpuno uronjeni u komunističku ideologiju. Zato i kad pišu knjige, i kad pišu recenzije, prekrajaju povijest po svom ideološkom kodu glumeći kritičare nacionalizma. Ante Nazor je pravi znanstvenik i povjesničar koji se drži povijesnih činjenica. Međutim, on i njemu slični su tek kap u moru jugo-istoričara. Peta kolona jugo-istoričara rade k’o mravi. U svim su institucijama, pravilno su se rasporedili na sve funkcije. Povijest ne čeka…

Glavni problem naših vojskovođa u novijoj povijesti bio je višak olovnih vojnika.

Naš je dug prema povijesti ponovno je ispisati. Možda nam tada ipak otvori oči. Godinama nam povijesne događaje “tumače” razna novinarska pera kao Jurica Pavičić, notorni Ante Tomić, vulgarni Dežulović ili fina i odmjerena Vedrana Rudan. Međutim, sad se pojavio jedan novi regionalni “vezni” igrač – Neven Budak, i to u Večernjaku. Budak je prezime koje se pamti. Nije on rođak onog Mile Budaka, vrsnog književnika, Pavelićevog ministra koji je bio strijeljan u roku odmah nakon dolaska partizana, a čiju kćer, Grozdu Budak, su doveli kako bi gledala egzekuciju svog oca i tako je mučili…

Naš novi vrli povjesničar u Večernjaku je Neven Budak, sin Pere Budaka, književnika, koji je budan član SDP-a pa nas upozorava: “Samo velike nacije mogu priznati vlastite zločine i zbog njih se pokajati”.  Sad je malo “zdrman” jer je prvi puta nakon 1996.g. zabranjen jedan udžbenik, i to udžbenik povijesti “Zašto je povijest važna?”. Neven nas podučava svojim raskošnim novinarskim antitalentom kako svoje zločine moramo priznati i pod hitno se za njih pokajati. Pa Nevene, do kada bi se mi to stalno trebali busati u prsa kajući se i moleći za oproštenje? Možda daljnjih pedesetak godina kao što su to Hrvati bili primorani raditi u komunističkoj Jugi.

Razni mediji poput Večernjeg, Jutarnjeg, Slobodanke, Globusa, Nacionala kao i brojni lijevi portali, a sada i nakladničke kuće kao Profil Klett danonoćno nam nude ista muda pod bubrege: pokajte se desničari, priznajte da ste srušili našu neprežaljenu Jugu, da ste si sami krivi za “Krvavi Uskrs” na Plitvicama. Priznajte da su drugovi jugo-milicajci samo radili svoj posao na Plitvičkim jezerima kad su ubili Josipa Jovića. Kad su komšije, onako nenaoružani, mirni i pastoralni upali u hrvatska sela, pa i u moju Sertić poljanu, zapalili su sve kuće zajedno sa starcima koji nisu uspjeli pobjeći.

Sertić poljana je zaselak udaljen sedam kilometara od Saborskog. Saborsko je selo dugačko sedamnaest kilometara i u njemu su bile zapaljene doslovno sve kuće te poubijani svi koji nisu uspjeli pobjeći. Eto, to su povijesne činjenice, one do kojih tebi i sličnima tebi, nije nimalo stalo pa zbog tih i takvih povijesnih činjenica tvoj udžbenik nije zabranjen nego je samo povučen iz upotrebe u školama. Kaže Budak da je  “pokajanje jedno od prvih načela  Evanđelja”. Slažem se! Međutim, pitam Budaka tko se i kada pokajao za sve one ubijene i bačene u 1700 jama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Tko se i kada javno istinski pokajao za zločine u Vukovaru, na Ovčaru, u Škabrnji, Lovasu…

Sliče k’o jaje jajetu ili k’o mućak mućku

Nevjerojatna je ta selektivna empatija koju ljevičari i jugofili stalno javno i medijski propagiraju. Ideološki sumišljenik Budaka Jurica Pavičić je “zgranut”. Po njemu “Ministarstvo istine” je reklo: “Ovi ljudi krivotvore povijest”. Tako je Jutarnji odmah priskočio u pomoć svom blizancu Večernjaku. Ne znam zašto su Jutarnji i Večernji tako bliski. Sliče k’o jaje jajetu ili k’o mućak mućku. Možda je Jurica u pravu kad kaže da se ovdje radi o “zamrznutom ideološkom sukobu”. Jugofili i kriptokomunisti dakako imaju pravo na svoj stav o najnovijoj hrvatskoj povijesti, ali ga nemaju pravo prenositi mladim naraštajima preko “svojih” povijesnih udžbenika. Obrazovanje je ipak javna stvar.

Veliki cinik Oscar Wilde je jednom napisao: “Povjesničar je osoba koja daje točan opis događaja koji se nikada nije dogodio”.

Hajmo na kraju raskrstiti sa istoričarom Budakom na jednom konkretnom primjeru. Prije svega jedna fusnota. Mislim da je čak i on čuo za savezničko bombardiranje Drezdena od 13. do 15. veljače 1945.g. U jednom danu poginulo je 70.000 ljudi. Strateški sam grad Drezden je bio beznačajan. Bez vojske i značajnog naoružanja. Ishod rata je tada već bio izvjestan. Broj žrtava koje su tada poginule u Drezdenu je godinama smanjivan. Brojili su naravno pobjednici. Akciju su vodile Engleske zračne snage i u njoj je bilo uništeno petnaest kvadratnih kilometara grada. Glavni zapovjednik Royal Air Forcea bio general Arthur Hariss.

“Velika nacija” nikada nije priznala zločin niti se ikada pokajala. Sad ste napokon otkrili prijevaru našeg Nevena. On i njegov mentor Jurica Pavičić ciljali su u nešto puno veće od Ante Nazora. A to je Domovinski rat. To je traktorijada i snaga mlade tek stvorene države Hrvatske da demaskira tobože “treću armiju u Evropi”. Zato Oluju treba prebaciti na drugi sporedni kolosijek pa m beka se Hrvati kaju za Domovinski rat.

To je čista jugo-nostalgičarska politika. Naravno, da u ratu ginu političari i povjesničari, rata nikada ne bi ni bilo. Ovo što Budak i Pavičić traže od Hrvatske predstavlja tipičan povijesni poltronski gen. Ante Marinović se pita: “Hrvati su ubijali svoje kraljeve za Budimpeštu, kad će ih ubiti za Zagreb? Hrvati su odveli Zrinskog i Frankopana u Beč, ubili svoje domobrane za Beograd… vrijeme je da se Hrvati napokon sjete i svojih izdajnika”. Ja nisam ni za kakvo ubijanje, ali jesam za javno demaskiranje svih izdajnika.

Diljem Hrvatske nostalgičari dižu noseve.

Malo buke, demonstracija i opet autokracija

“Uzbudljivi” izbori u Srbiji. Naivci su se nadali kako Vučić napokon pada i da dolazi demokracija. Trla baba lan. Malo buke, demonstracija i opet autokracija. Hrvatski kandidat za Skupštinu opet nije prošao. No, to je u Srbiji demokracija. U Lijepoj našoj Ustavnim zakonom je zagarantirano tri zastupnička mjesta u Saboru za predstavnike Srba. Ostali ulaze preko stranačkih lista. U Vučićevu stožeru su bili Dodik i predsjednik skupštine Crne Gore Mandić. Srpski svet na djelu. Kockice mozaika koji srpska politika slaže sve su vidljivije.

Postoji u diplomatskoj povijesti institut reciprociteta. Svaka država koja barem minimalno drži do sebe pazi na diplomatski reciprocitet. Da Hrvatska do toga drži danas bi imali tri Hrvata u njihovoj skupštini. Dobili smo u pobjedničkom ratu državu, ali i dalje učimo. Vjerujem ipak da svijet ostaje na mladima čim mi stariji umremo. Može i od srama. Miloševićevi velikosrpski mitovi su opet na sceni, a Hrvateki i dalje spavaju zimski san. Ako Putin na kraju dobije rat, naredni cilj mogao bi mu biti izaći na toplo more. A tko ima takvo more? Bosna, Slovenija, Makedonija? Kad nam sve lađe potonu onda ćemo doznati da smo brodovlasnici. Čeka nas još puno posla, a mi se odavno umirovili…

Kažu da vrijeme liječi sve. Zato se valjda u ambulantama čeka satima.

Božja je zadnja…

Melita Telar posvetila je u ove pretprazničke dane svoje osjećaje i misli papi Franji. Kratko i jezgrovito i svakom razumljivo, a što je najvažnije iskreno kaže: “Što kazati? Za tebe treba samo moliti, na kraju krajeva! Božja je zadnja…” Ništa od kanonizacije Alojzija Stepinca. Papa je priznao da mu je srpski Patrijarh pomogao! Ne plašim se istine, samo Boga. Komentari na fejsu su užareni. “Ubačeni globalista, vjeruje onima koji su po Hrvatskoj rušili crkve”, “crni Papa”, “Izokrenuo je sve božje zapovjedi”… S gorčinom i nevjericom slušamo kako “naš” Papa vjeruje srpskom Patrijarhu, a ne vidi na njegovoj glavi kokardu. Srbija danas otvoreno koketira s čistim, destiliranim četništvom.

U četiri godine rata i okupacije trećine hrvatskog teritorija četnici su bili gospodari života i smrti. SPC je bila upletena u rušenje naših crkvi, podržavala ratno ludilo Miloševića i drugova da bi danas ta ista Crkva bila relevantni izvor za događanja iz 1941. i 1991.godine. No, na kraju krajeva, mi za razliku od Pape znamo istinu. Usprkos Papi, mi imamo svoje svece. Međutim, ono što on ostavlja iza sebe puno je opasnije za katolike od (ne)kanonizacije Stepinca. Najnovije je Bergoglio na posredan način posvetio istospolne parove. Od sada će u Katoličkoj crkvi homoseksualni parovi primati svećenički blagoslov. Do sada je to za Crkvu bio grešni odnos. Sad postaje jasnije zašto je bivši papa Joseph Ratzinger morao otići. On i njegova Crkva nisu bili spremni toliko ugoditi svijetu u kojem živimo.

Kažu da kad nas Bog zaista želi kazniti onda nam usliši naše molitve.

Samo podsjećam na velikog hajdukova igrača Antu Žanetića koji je 1960.g. bio uvršten među najbolju svjetsku jedanaestoricu. U toj su momčadi bili Pele, Di Stefano, Puškaš, Gento… i Žanetić. Usput rečeno, na nagovor orjunaša Miljenka Smoje Ante je bio tri puta pretučen zbog svojih prohrvatskih stavova. Zato je umjesto spomenika orjunašu i Jugoslavenu Smoji na rivi u Splitu trebao osvanuti spomenik Anti Žanetiću. Pa nek’ puknu od jada razni Dežulovići, Tomići, Ivaniševići i slični “fudbaleri”…

Skandal s čistačicom i Djedom Mrazom traje i dalje. Kad je čuo Priju i Brenu Djed Mraz je htio-ne-htio propjevao. I to baš Čavoglave. Zvuči odlično…

Kaže na fejsu Kata Tutić: “Kad je ptica živa ona jede crve. Kad ugine crvi pojedu nju, a crva u Slijepoj našoj koliko ti srce želi…”

Zvonimir Hodak/direktno.hr