Mnogi naši današnji uvaženi političari potekli su iz partizanskih obitelji. Većina je tu činjenicu “naplatila” još u rigidnom jugo-komunizmu, ali ima primjera da u građenju karijere “partizanština” nije bila uteg oko noge ni mnogima u hrvatskoj državi. Recimo, bivša predsjednica RH. Zašto sad spominjem baš nju? Pa zbog toga što je Kolindi Grabar-Kitarović upravo na ovaj prvomajski praznik ponovno “svanulo”.

Naime, njen progresivni, moderni i od većine jedva dočekani nasljednik Milanović pokazao je svoj “lijevi profil” baš na komemoraciji žrtvama 1. svibnja u Okučanima. Nakon 25 godina opet se dogodila “bježanija”.

Za razliku od one iz SAO krajine, Milanović je nestao u smjeru Zagreba, a ne Beograda…

Odmah će se “dežurni” kritičari zapitati gdje je u toj otužnoj priči bivša predsjednica? Podsjećam samo na festival pljuvanja po Kolindi kako nas je “sramotila” grleći se u kockastom dresu s Modrićem i njegovim suigračima na svjetskom prvenstvu.

Sada možemo zaključiti kako se bivša predsjednica, nakon niza Zokijevih nekontroliranih, rekao bih histeričnih, poteza na rubu skandala, doima kao Margaret Thatcher u odnosu na Klasićevog Miku Špiljka odnosno Zorana Milanovića.

I Jean-Michel Nicolier se borio za NDH?!

On se sve više ističe nizom gafova u stilu “ja Tarzan, ti Jane”. Odmah nakon ustoličenja na Pantovčaku Zoran se istakao kao debela crna muha u čaši mlijeka uklanjanjem kipova svih hrvatskih velikana iz Predsjedničkih dvora. Potom “hard rock” obradom hrvatske himne na komornoj svečanosti izricanja prisege kao i u Jasenovcu izjavom kako HOS-ovu ploču “treba baciti negdje” jer su se HOS-ovci borili za NDH, a ne za RH. Time je indirektno tvrdio da se i Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac iz Vukovara, došao boriti za NDH, a ne za RH jer je Jean bio pripadnik HOS-a.

Kao odmazdu za akciju “Bljesak” Mile Martić je raketirao Zagreb i za to je u Haagu dobio 35 godina zatvora. Danas naš predsjednik bježi s obilježavanja te akcije zbog nazočnosti HOS-a, ljudi koji su se borili protiv Martića za slobodu Hrvatske. Po njemu su se, dakle, Jean-Michel i 750 HOS-ovaca borili i poginuli za NDH, a ne za slobodnu Hrvatsku. I sad Zoki šokiran, “prosto ne može da veruje…” što se to događa u Okučanima. Za mene i mnoge druge ta njegova predstava u Okučanima nije ništa drugo doli ploveće kazalište.

Na mimohodu u Zagrebu bila je i zastava HOS-a

Imam li ikakav ozbiljan dokaz za tu tvrdnju? Imam! Godine 2015. bio je u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara, održan svečani vojni mimohod čime se Zoki i danas ponosno hvali u intervjuu na RTL-u. Među zastavama ratnih postrojbi bila je i zastava HOS-a. Na tribini je mirno i bez ikakvog gađenja tada sjedio i predsjednik Vlade Milanović.

Prema tome, ispadom u Okučanima treba se zatvoriti krug jednog primitivnog političkog revizionističkog nastojanja koje se rodilo odmah nakon Tuđmanove smrti. Naime, bojeći se otkrivanja i osude svih komunističkih zločina nakon 1945. godine krenulo se odmah u ustašizaciju Domovinskog rata.

Trebalo je preko Jakovine,  Markovine, Klasića, Puhovskog, Pusićke, Josipovića, Mesića i inih jugofila ubaciti lažnu simetriju između onih koji su pobijedili u Domovinskom ratu i njihovih partizana.

Tu kriptokomunističku bozu počeli su sustavno “prodavati” u lijevim medijima. Tako su tvrdili kako je hrvatska država zapravo nastala s Ustavom iz 1974. godine pa onda čak i s AVNOJ-em i ZAVNOH-om. Čisti povijesni revizionizam i prodavanje magle. Pri tome se nije uopće vodilo nikakva računa postoje li doista ikakvi ozbiljniji argumenti kojima bi se moglo izjednačiti one koji su se četiri godine borili protiv hrvatske države, a za zločinačku Jugoslaviju i one koji su se također četiri godine borili za hrvatsku državu. Tko šljivi argumente i istinu. Važno je bilo samo prodati javnosti svoju “istinu”.

Povijest revidirana po komunističkom ukusu

Kako su, na žalost, od osnutka Hrvatske svi mainstream mediji bili u rukama drugova, ekipa “jugo-historičara” s naših nikada pročešljanih filozofskih fakseva u Zagrebu, Splitu i Rijeci dobila je zadatak smišljati laži kako bi se povijest revidirala po komunističkom ukusu. Tako se počelo s priglupim tezama da su svi partizanski zločini bili odmazda, osveta za ustaške zločine. Čak i genocid u Srbu, nekoliko mjeseci nakon uspostave NDH, bio je po Klasiću i Jakovini samo odgovor komunista na ustaške zločine. Znači da je 3000 ljudi, žena i djece koji su bili živi bačeni u Hudu jamu bila samo odmazda… Takvo bljezgarenje traje sve do danas. O partizanskim zločinima mogli bi se napisati tomovi knjiga, ali jedva je napisano nekoliko knjiga koje su izdane u privatnim nakladama.

I sad se napokon pojavilo svjetlo na kraju tunela. Naš Zoki, “predsjednik svih građana RH”, kako je sam svečano izjavio u govoru nakon izbora. Umjesto da napokon odamo zajednički počast svima onima koji su branili i obranili Hrvatsku u Domovinskom ratu, javljaju se neki nazovi “svjedoci” kao notorni Saša Leković koji je navodno bio u Okučanima i nigdje nije vidio oznake “ustaškog” HOS-a. Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, sjeća se HOS-a u bitkama na Srđu. Ali on je HDZ-ovac…

S druge strane, Ante Nazor, povjesničar, ali malo drugačiji od Jakovine, Markovine i Klasića, uporno ponavlja: “..do sada je i tako će i ostati dok je Hrvatske, amblem HOS-a bio je nazočan na svim obilježavanjima, na svim mjestima gdje su pripadnici HOS-a branili i oslobađali Hrvatsku. Zastava HOS-a bila je od Vukovarske kolone, Škabrnje, do Dubrovnika na Srđu i tako će ostati dok je Hrvatske…”.

Nakon Milanovićevog ispada isplivale hrvatske podjele

Naravno, kako je to kod nas već uobičajeno, odmah nakon Milanovićevog ispada, isplivale su ponovno na površinu sve naše hrvatske podjele koje je strah od korona virusa bio na kratko suzbio. Podjele na “Lijepu našu” i “Lijevu njihovu”.

Za svoj ispad Zoki (ili od milja Kizo) je odmah požeo žarku i drugarsku podršku od Ive Josipovića. Naš Ivo je inače svjetski stručnjak za “ustaške zmije koje gmižu Hrvatskom” kako nas je bio predstavio za vrijeme svojeg službenog predsjedničkog posjeta Izraelu. On je, naravno, jedva dočekao ovaj Zokijev ispad i uputio mu jedno toplo partizansko “bravo, druže”! Pri tome je sve koji se ne slažu s Predsjednikom optužio da proizvode neoustaštvo!! Znači državni vrh, Plenki i Jandroković, su ustaše. Ivu je krenulo… Zaboravio je jedino Kolindu, valjda jer je bivša. Tu jugo-komunističku bolest je teže izliječiti od korone.

Goran Čular s “elitnog” Fakulteta političkih znanosti nas mudro podučava: “Predsjednik je postupio u skladu s Ustavom, ZDS može naštetiti HDZ-u”. To je možda i točno. Ljevičari u Lici, Imotskom, Dalmatinskoj zagori, Istočnoj Slavoniji mahom će se okrenuti SDP-u ljuti što i Plenki nije prvom HOS-ovcu kojeg vidio viknuo “M’rš” i sjeo sa Zokijem u auto.

Javio se i Dragan Bagić, destilirani proizvod Filozofskog faksa u Zagrebu, s porukom: “U izbornoj godini radikalna desnica potencirat će pitanje pozdrava ZDS jer im je to jedino što imaju. Oni će to pokušati koristiti”.

Dragi Dragane, ako ZDS iskoriste samo 10 posto kako su ga iskoristili u Domovinskom ratu, HDZ će se mirno prošetati na idućim izborima. Dok naši “fotelj-povjesničari” vode utopistički rat protiv pozdrava kojim je dobiven Domovinski rat, treba samo zlobno istaknuti kako je i s tim pozdravom za samo trideset i dva sata bio pometen neprijatelj u akciji Bljesak te kako je u maturalnom roku bio pometen i u Oluji. Stoga nemojte ni sanjati o brisanju tog pozdrava iz svijesti hrvatskog naroda. Pozdrav “Smrt fašizmu, sloboda narodu” nestao je u smrtnom povijesnom hropcu, ali ZDS će u većini naroda živjeti još dugo, dugo…

Tko ima kredibilitet docirati dragovoljcima Domovinskog rata?

I na kraju pitanje koje se nameće samo po sebi: tko to s pozicije političke vlasti ima stečeni moralni i praktični kredibilitet da bi raspravljao o dragovoljcima Domovinskog rata, docirao im, ocjenjivao njihovu prošlost i sadašnjost, uspoređivao ih s bilo kojim postrojbama u povijesti Hrvatske. Oni su jedini pravi i konačni pobjednici, a onaj koji kaže premda i jednom dragovoljcu ”m’rš” rekao je sve o sebi i što misli o borbi za slobodu i samostalnost Hrvatske. Tako je naš diplomatski đak Mate Granića i Bude Lončara, suptilno i ljevičarski fino viknuo dragovoljcu Markušu kad ga je ovaj na odlasku upitao: “Milanoviću jel’ te nije sram?”.

Naravno, Orjuna koja čeka ponedjeljkom moju kolumnu ima već spremljeno pitanje u skladu s njihovim IQ-m, koje je malo ofucano, ali sigurno glasi: gdje si ti bio 1991. godine? Dobro, odgovor je uvijek isti. Branio sam HOS-ovce po Hrvatskoj. Ne zanima me gdje su bili Milanović, Plenković, Jandroković ili Škoro u doba Domovinskog rata već je bitno, kako reče Željka Markić, kako se odnose prema onima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.

I  na kraju jedna zgodna informacija. Kako je moguće da u jednoj homofobnoj, rasističkoj i nacističkoj državi kao što bila NDH crnac bude izbornikom boksačke reprezentacije? To je, naime, bio američki crnac Jimmy Lyggett. NDH je bila članica međunarodnih institucija kao što su FIFA, UEFA, Lige naroda… Imala je i konzulat u Beogradu.

Nikada kraja moraliziranju naših političara…

Oscar Wilde je bio iskren: “Moralnost je jednostavno stav koji zauzimamo prema ljudima koje osobno mrzimo”. Odjeci Milanovićevog ispada preplavili su državu brzinom korone. Hrvatski generalski zbor je poduže bio u rigoroznoj karanteni. Ni glasa od njih. Predsjednik “kidiše” na jednu legalnu postrojbu Domovinskog rata, a generali igraju preferans.

Bivši ministar zdravstva i obrane Andrija Hebrang podnio je neopozivu ostavku zbog izostale osude Milanovićevih postupaka. Poltronstvo, slaganje s vrhovnim zapovjednikom, strah od sankcija?!

Za to vrijeme “progresivno” lijeva javna scena stoji monolitno uz svog Zokija. Hebrang smatra da Milanović “tjera vodu na mlin onih koje smo porazili devedesetih, a sad dižu glave i ponavljaju stare laži o hrvatskom narodu”. A generali se ne bi šteli mešati… Antifašistička ljiga odnosno liga pozdravlja Milanovića.

Vrdoljaku se gadi kad čuje ZDS, Žarko Puhovski i Davor Gjenero su u deliriju: “Ova provokacija koja je napravljena u Okučanima je višekratno sramotna”. Davor “misli”. Onaj koji nije sudjelovao u akciji tjera one koji su sudjelovali i otjerali agresore. I Davor se višekratno osramotio. Nije pošteno da se neprekidno sramoti samo Žarko Puhovski. I HINA odnosno hrvatski TANJUG prenosi kako je Kezo bio izvrstan. I Milorad Dodik je pozdravio potez Zokija…

U politici principi ne znače previše. Ako nemaš Gavrila…

Vratimo se korona humoru: “Rekao sam joj da je ostavljam i izašao iz kuće. Čujem pucanj i uplašeno se vraćam. Otvorila je šampanjac!”.

Urednik jednog portala šalje mi komentar nekog čitatelja na moju kolumnu. Ivan Luketić: “Gospodine Zvonimire Vaš sam veliki fan, samo zbog dresa koji ne mijenjate svaki čas. Međutim imam dilemu. Moj djed je na Grmeču 1943. spasio 150 partizana. Je li on antifa? Jer njemu je samo zaštekao puškomitraljez. LP”.

Šalju mi šaljive poruke i o definiciji braka. Kad se bude novelirao Obiteljski zakon moglo bi se nešto od toga i upotrijebiti. Recimo, crkvena: brak je religijski čin u kojem dobivamo jednog razapetog više i jednu djevicu manje. Pravna: Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen samo zbog lošeg vladanja. Životna: Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac se ne nada onome što dobije. Matematička: Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti, dijeljenje love. Vojna: Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem. Filozofska: Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rješavaju problemi koje, doduše, ne bismo ni imali da nismo oženjeni. I za kraj jedan vic iz sudnice: Sudac upozorava svjedoka: “Znate li koliko se dobije za lažno svjedočenje?”. “Znam već su mi dali 1000 eura”.

Gledajući HRT podsjeća na onu o čovjeku i tovaru…

Piše Anita Šarac: “Da sam prevoditelj znakovnoga jezika za gluhe na HRT-u, samo bih se krstila”. Otvorim Treći program HRT-a.

Tvrtko Jakovina prosipa progresivnu pamet. Teorije odmazde. Partizanske, poratne. Nije bilo više ratnih zločina nakon 8. svibnja 1945. godine. “Oslobodioci” su samo punili jame i rudnike diljem Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske. Slijedi vjerojatno Hrvoje Klasić i “državnik” Mika Špiljak. Profesora Jurčevića ili Antu Nazora možete također češće vidjeti, ali samo u Bujici. Morat će se roditi inicijativa da TV pretplatu plaćaju isključivo antife jer u 95%  programa gledamo samo odabranike Denisa Latina i njegovih istomišljenika.

Latin i njegovi gosti u “Otvorenom” imaju jednu jedinu, slatku dilemu. Ili kako kažu moji Ličani “delimu”. Kad dobiju u pošti marku s Tuđmanovom slikom, nisu sigurni na koju stranu treba pljunuti da bi je zalijepili za pismo. Moj pok. klijent bio je Slobodan Novak, epski hrvatski pisac, iza kojeg su ostali “Mirisi, zlato i tamjan”, “Izgubljeni zavičaj”, “Pristajanje”…, a kojeg je ljevičar Jurica Pavičić u jednom trenutku “umjetničke inspiracije” nazvao kretenom.

Znam da mi je jednom ispričao kako je nakon toga na HRT bio pozivan lijevi Jurica i to da bi objasnio zašto je jedan od najvećih esejista i romanopisaca u Hrvatskoj kreten, ali ne i pok. Novak. Svi mi kad otvorimo TV i na ekranu vidimo Jakovinu, Klasića, Pavičića, iako gasimo aparate kako ne bi morali gledati likove od kojih dobivamo ospice, ipak moramo plaćati pretplatu. Neka pretplatu za njih plaćaju antife, jugo-nostalgičari, kriptokomunisti i njihove nevladine udruge kao Documenta, Mirovni studiji, B.a.B.e….

Gledajući naš HRT stvarno je točna ona da više znaju čovjek i tovar, nego samo tovar.

Zvonimir Hodak/