Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe , kojoj su prethodile Rezolucije o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima,  među njima i Rezolucija 1481/2006, usvojena je 19. rujna 2019.godine!

Vlada Republike Hrvatske o njoj se nije do dana današnjeg uopće očitovala!

Nema ni riječi u javnim hrvatskim medijima, pa tako ni na Hrvatskoj radio-televiziji. Neovisni mediji popratili su reakcije javnosti, ali hrvatska Vlada, a ni premijer Plenković se uopće nisu oglasili, a kamoli očitovali.

U Rezoluciji članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

U članku 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

A u članku 22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

Prema tome Vlada RH zasigurno je dobila Rezoluciju EU Parlamenta, da je provede u djelo, kao što je provedena Istanbulska konvencija!

IK je usvojena u Saboru RH, unatoč  protivljenju javnosti izraženoj u dva velika prosvjeda u Zagrebu 24.ožujka 2018.godine sa oko 70 tisuća prosvjednika i Splitu 12.travnja 2018. godine  sa oko 30-tak tisuća prosvjednika. Usvojena je i unatoč protivljenju Katoličke crkve, nadbiskup Želimir Puljić očitovao se o Istanbulskoj konvenciji i zaključio kako hrvatski biskupi vjerni Učiteljstvu Crkve ne mogu prihvatiti Istanbulsku i njenu iterpretaciju.

“Ništa, dakle, nova pod kapom nebeskom. Sve novotarije, zastranjenja i hereze već su postojale. Samo se sada na njih stavi novi natpis. Jučer je to bio npr. pozitivizam, liberalizam, individualizam, kapitalizam, marksizam, a danas genderizam. O ovom zadnjem antropološkom zastranjenju govorili su i pisali sveti Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papa Franjo. Taj svjetonazor nameće novo tumačenje čovjeka koje nije spojivo s općeljudskim, a pogotovo ne s kršćanskim poimanjem čovjeka. Njezini predstavnici tvrde da su prirodne i urođene razlike muško-žensko društveni konstrukt.”, upozorio je nadbiskup Puljić.

“Ženskost i muškost međusobno su komplementarni, ne samo s fizičke i psihičke točke gledišta, nego s ontološke. Jedino zahvaljujući dualitetu ‘muškog’ i ‘ženskog’ potpuno se ostvaruje ljudskost” piše sveti Ivan Pavao II. (Pismo ženama svijeta, 1995., br.7.). Njegov nasljednik, papa u miru, Benedikt XVI. napisao je da “gender ideologija vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca”. Jer “ako nema dvojnosti po kojoj je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko, onda nema ni obitelji”(2012.). Zbog toga hrvatski biskupi, vjerni Učiteljstvu Crkve, ne mogu prihvatiti Istanbulsku konvenciju i njezinu interpretaciju.”, ističe nadbiskup Želimir Puljić.

Premijer Plenković je ustrajao i sa pritiskom na članstvo HDZ-a i saborske zastupnike iz redova HDZ-a, pa je 13. travnja  2018. godine u Hrvatskom saboru izglasana Istanbulska konvencija sa 110 glasova za, 30 protiv i 2 suzdržana glasa. Iz redova HDZ-a za IK je glasovalo 36 zastupnika, protiv je bilo 14 dok su 2 bila suzdržana.

Dakle ustrajno i unatoč svemu u Hrvatskom Saboru IK je usvojena.

Gdje je Premijeru Plenkoviću sada takva ustrajnost za provedbu  Rezoluciju EU Parlamenta?

Gdje je ta velika i snažna eu orijentacija ?

Zar se Hrvatska kao članica EU opredjelila selektivno provoditi EU Rezolucije?

Kako će izgledati  hrvatsko predsjedanje  Vijećem Europske unije, u prvoj polovici 2020.godine, a hrvatska Vlada nije se uopće oglasila o Rezoluciji?

U tom šestomjesečnom razdoblju Hrvatska mora planirati i predsjedati svim sastancima u Vijeću, uključujući sastanke pripremnih tijela, te predstavljati Vijeće u odnosima s drugim institucijama EU-a, prvenstveno s Komisijom i Europskim parlamentom.

Hoće li se Hrvatska blamirati kao jedina zemlja članica koja nije provela lustraciju i koja ne priznaje ni EU Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe?

Andrej Plenković je po uzoru na druga TITA izrekao jedno veliko NE   EU Parlamentu, kao što je navodno, “nekada Tito izrekao Staljinu” i zbog tog su njegovog NE, mnogi pobijeni, pa čak i djeca i  mnogi prošli nezaboravnu torturu Golog otoka.

Hrvatska je 2006 godine postupila po Rezoluciji 1481/2006 Vijeća EU, o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima i u hrvatskom Saboru je izglasana Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, u razdoblju od 1945.do 1990.( NN 76/2006)

Članak 11. Zbog toga, Hrvatski sabor se pridružuje Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima, i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.

Članak 12. Hrvatski sabor pridružuje se pozivu koje je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovno procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Upravo zbog prešućene Rezolucije EU Parlamenta od strane Vlade RH, ponovno oživljava obilježavanje i slavljenje Titova imena i djela!

Da se Vlada RH jasno odredila po preporuci EU Parlamenta, ne bi se sredstvima iz EU fondova obnavljao brod Galeb veličajući time diktatora i zločinca totalitarnog Yugo-komunističkog režima.

1. slučaj grad Rijeka

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel (SDP) zlorabio je projekt Rijeka kao Europska prijestoljnica kulture da Titov brod Galeb iskoristi kao muzej i time veliča J.B.Tita i njegova putovanja Galebom.

Galeb postaje muzej u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture i po dovršetku radova bit će smješten u riječkoj luci, uz Molo longo. Po završetku rekonstrukcije i opremanja Galeb će biti prvenstveno u funkciji kulture, a uz stalni muzejski postav, na brodu će biti i prostori za izložbe, kino te razne kreativne radionice. Manji dio broda bit će stavljen u komercijalnu funkciju pa će tako na brodu biti i smještajni kapaciteti, ugostiteljski objekt te suvenirnica.

“Siguran sam da će brod Galeb biti ponajveća turistička atrakcija u Rijeci budući da i sada, prije uređenja, izaziva golem interes i svako malo ga posjećuju i domaći i strani novinari.”

, poručio je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel na potpisivanju ugovora zahvalivši se svima uključenima u projekt, ali i čelniku tvrtke Dalmont koja se javila na natječaj i dobila posao obnove broda.

Grad Rijeka planira podići  kredit u iznosu od 44 milijuna kuna od kojih bi se 27 utrošilo za radove na Palači šećerane, a 17 za radove na Galebu. Naime, za radove  iz fondova Europske unije Grad Rijeka je dobio 69 milijuna kuna. No, kao i u svakom drugom EU projektu, potrebno je osigurati i vlastita sredstva za njegovu realizaciju.

Brod Galeb izgrađen je i porinut 1938. u brodogradilištu Ansaldo, u Genovi u Italiji, potopljen je 5. studenog 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1948. godine izvukla tvrtka “Brodospas”. Nakon obnove u pulskom brodogradilištu “Uljanik”, uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod Galeb.

Međutim kada se saznalo u EU Parlamentu izbio je skandal, o kojem se u hrvatskim medijima ne piše, osim da je reagirala Ruža Tomašić.

Evo reakcije talijanskog zastupnika koji je angažiran oko sredstava  iz fondova EU, kada je saznao za obnovu Galeba.

Nicola Procaccini kaže da je postavio pitanje EU Parlamentu za ovu veliku EU hipokriziju ili licemjerje, jer je EU Parlament s jedne strane osudio Titov režim  i proglasio ga odgovornim za stotine tisuća ubijenih za vrijeme Jugoslavenskog totalitarnog režima, a sa druge strane odobrio 6 milijuna eura za obnovu diktatorova broda. Nicola Procaccini i sam je shvatio da je grad Rijeka podvalio obnovu broda kao muzeja pod projektom Rijeka Europska prijestoljnica kulture za koji je EU dala 9 milijuna eura iz svojih fondova.

Zaprepastilo ga je to, što su se odobrila ogromna  sredstva iz fondova EU za veličanje jednog od najvećih svjetskih zločinaca. Upoznaje javnost ss titovim zločinačkim režimom u kojem su ubijani pripadnici svih narodnosti, među njima i Talijani , pa čak i svećenici, samo zato što nisu podupirali komunistički režim.

2. slučaj u gradu Labinu u Istri

U Labinu je u sklopu projekta obnove rudarskog šohta za koji je Grad Labin osigurao sredstva putem Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu nešto većem od 2,4 milijuna kuna, a radi se  o natpisu Tito koji je vraćen na mjesto s kojeg je skinut prilikom početka obnove tornja, odnosno njegovog vrha. Natpis Tito vraćen je na vrh, opravdavajući  kako se ovdje ne radi o nikakvom veličanju neke negativne prošlosti ili prizivanju iste. Radi se o simbolu jednog prošlog vremena, vremena koje sada služi u turističke i kulturne svrhe.

Međutim Labinjani su za ta vremena još i danas vezani. Bila su to četiri stoljeća rudarenja, kada je svaka obitelj imala nekog zaposlenog u rudniku, a rudnik je dao ogroman doprinos razvoju gospodarstva, osnivanju mnogih tvrtki, izgradnji infrastrukture i počecima turizma na Labinštini. Labinjani i danas svakog 2. ožujka slave Labinsku republiku, poznati štrajk rudara iz 1921. godine protiv talijanskih vlastodržaca, koji je po mišljenju mnogih povjesničara bio prvi organizirani otpor tada nadolazećem fašizmu u Europi.

Sve to simbolizira rudarski šoht ili dizalo kojim su se rudari spuštali u utrobu zemlje, a na kojem je za vrijeme bivše države stajao natpis “TITO”. Sada je šoht obnovljen, dobio je novo ruho pa su na njega stavljeni i stari natpisi, ali ne kao potpora bivšem totalitarnom režimu.

Takvo objašnjenje je lažno i licemjerno, jer se toranj mogao obnoviti i bez natpisa TITO. Rudnik je kao što je rečeno postojao i daleke 1921.godine, bez natpisa TITO, jer tih godina Tita nije ni bilo ni u tragovima blizu Istre, tako da on nikako ne može simbolizirati rudarstvo na Labinštini, kao što je objašnjeno.

Radi se točno o veličanju Tita i njegove Yugokomunističke vladavine, jer je gradonačelnik Labina slavodobitno objavio na svom FB profilu” Tito se vraća”

Čemu ovo sadašnje veličanje Tita?

Što to motivira ljude da 30 godina nakon pada komunizma i 40 godina nakon njegove smrti  veličaju lik i djelo J.B. Tita?

Po čemu bi ga trebali pamtiti u pozitivnom smislu?

Njegovo djelovanje između dva svjetska rata obiljezeno je lažnim imenima, 70 lažnih identiteta, bio je špijun i suradnik raznih tajnih službi, svoje je suradnike predavao bez imalo milosti tajnim službama, čak i ženu , pa je i prije izbijanja rata bio odgovoran za mnoge smrti. Uklanjao je sve koji bi mu mogli biti konkurencija u vlasti.

Gradio je kult ličnosti preko medija, partijske strukture i odgojem. Od predškolske dobi do kasnog  djetinjstva odgajane su generacije, preko pionira, omladine do partije u poslušnosti, strahu, bez imalo ljudskih prava i sloboda.

Gušio je slobodu medija, misli i govora. Naređivao izravna ubojstva emigranata, gušio slobodu vjere, naređivao ubojstva i zatvaranja biskupa, svećenika i istaknutih vjernika.

Naređivao izravna ubojstva emigranata, gušio slobodu vjere, Pod njegovim režimom, njegovim znanjem i odobrenjem ubijeno više stotina tisuća ljudi u Jugoslaviji, a najviše Hrvata. Što nije ubijeno u montiranim procesima i logorima/zatvorima je mučeno i preodgajano.

Ne  trebaju meni ni   povjesničari, ni dokumenti ni  arhivi da ustvrdim da je ZLOČINAC, živi sam  svjedok njegove vladavine  i ne ponovilo se nikada!

Lili Benčik/hrvatskepravice