Connect with us

Vijesti

Za nametnuti Istanbulsku konvenciju po preporuci EU, premijer Plenković je uložio svo svoje umijeće i moć, a za Rezoluciju EU Parlamenta o osudi komunističkog režima ni jednu riječ, ni jedno slovo

Published

on

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe , kojoj su prethodile Rezolucije o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima,  među njima i Rezolucija 1481/2006, usvojena je 19. rujna 2019.godine!

Vlada Republike Hrvatske o njoj se nije do dana današnjeg uopće očitovala!

Nema ni riječi u javnim hrvatskim medijima, pa tako ni na Hrvatskoj radio-televiziji. Neovisni mediji popratili su reakcije javnosti, ali hrvatska Vlada, a ni premijer Plenković se uopće nisu oglasili, a kamoli očitovali.

U Rezoluciji članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

U članku 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

A u članku 22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

Prema tome Vlada RH zasigurno je dobila Rezoluciju EU Parlamenta, da je provede u djelo, kao što je provedena Istanbulska konvencija!

IK je usvojena u Saboru RH, unatoč  protivljenju javnosti izraženoj u dva velika prosvjeda u Zagrebu 24.ožujka 2018.godine sa oko 70 tisuća prosvjednika i Splitu 12.travnja 2018. godine  sa oko 30-tak tisuća prosvjednika. Usvojena je i unatoč protivljenju Katoličke crkve, nadbiskup Želimir Puljić očitovao se o Istanbulskoj konvenciji i zaključio kako hrvatski biskupi vjerni Učiteljstvu Crkve ne mogu prihvatiti Istanbulsku i njenu iterpretaciju.

“Ništa, dakle, nova pod kapom nebeskom. Sve novotarije, zastranjenja i hereze već su postojale. Samo se sada na njih stavi novi natpis. Jučer je to bio npr. pozitivizam, liberalizam, individualizam, kapitalizam, marksizam, a danas genderizam. O ovom zadnjem antropološkom zastranjenju govorili su i pisali sveti Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papa Franjo. Taj svjetonazor nameće novo tumačenje čovjeka koje nije spojivo s općeljudskim, a pogotovo ne s kršćanskim poimanjem čovjeka. Njezini predstavnici tvrde da su prirodne i urođene razlike muško-žensko društveni konstrukt.”, upozorio je nadbiskup Puljić.

“Ženskost i muškost međusobno su komplementarni, ne samo s fizičke i psihičke točke gledišta, nego s ontološke. Jedino zahvaljujući dualitetu ‘muškog’ i ‘ženskog’ potpuno se ostvaruje ljudskost” piše sveti Ivan Pavao II. (Pismo ženama svijeta, 1995., br.7.). Njegov nasljednik, papa u miru, Benedikt XVI. napisao je da “gender ideologija vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca”. Jer “ako nema dvojnosti po kojoj je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko, onda nema ni obitelji”(2012.). Zbog toga hrvatski biskupi, vjerni Učiteljstvu Crkve, ne mogu prihvatiti Istanbulsku konvenciju i njezinu interpretaciju.”, ističe nadbiskup Želimir Puljić.

Premijer Plenković je ustrajao i sa pritiskom na članstvo HDZ-a i saborske zastupnike iz redova HDZ-a, pa je 13. travnja  2018. godine u Hrvatskom saboru izglasana Istanbulska konvencija sa 110 glasova za, 30 protiv i 2 suzdržana glasa. Iz redova HDZ-a za IK je glasovalo 36 zastupnika, protiv je bilo 14 dok su 2 bila suzdržana.

Dakle ustrajno i unatoč svemu u Hrvatskom Saboru IK je usvojena.

Gdje je Premijeru Plenkoviću sada takva ustrajnost za provedbu  Rezoluciju EU Parlamenta?

Gdje je ta velika i snažna eu orijentacija ?

Zar se Hrvatska kao članica EU opredjelila selektivno provoditi EU Rezolucije?

Kako će izgledati  hrvatsko predsjedanje  Vijećem Europske unije, u prvoj polovici 2020.godine, a hrvatska Vlada nije se uopće oglasila o Rezoluciji?

U tom šestomjesečnom razdoblju Hrvatska mora planirati i predsjedati svim sastancima u Vijeću, uključujući sastanke pripremnih tijela, te predstavljati Vijeće u odnosima s drugim institucijama EU-a, prvenstveno s Komisijom i Europskim parlamentom.

Hoće li se Hrvatska blamirati kao jedina zemlja članica koja nije provela lustraciju i koja ne priznaje ni EU Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe?

Andrej Plenković je po uzoru na druga TITA izrekao jedno veliko NE   EU Parlamentu, kao što je navodno, “nekada Tito izrekao Staljinu” i zbog tog su njegovog NE, mnogi pobijeni, pa čak i djeca i  mnogi prošli nezaboravnu torturu Golog otoka.

Hrvatska je 2006 godine postupila po Rezoluciji 1481/2006 Vijeća EU, o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima i u hrvatskom Saboru je izglasana Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, u razdoblju od 1945.do 1990.( NN 76/2006)

Članak 11. Zbog toga, Hrvatski sabor se pridružuje Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima, i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.

Članak 12. Hrvatski sabor pridružuje se pozivu koje je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovno procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Upravo zbog prešućene Rezolucije EU Parlamenta od strane Vlade RH, ponovno oživljava obilježavanje i slavljenje Titova imena i djela!

Da se Vlada RH jasno odredila po preporuci EU Parlamenta, ne bi se sredstvima iz EU fondova obnavljao brod Galeb veličajući time diktatora i zločinca totalitarnog Yugo-komunističkog režima.

1. slučaj grad Rijeka

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel (SDP) zlorabio je projekt Rijeka kao Europska prijestoljnica kulture da Titov brod Galeb iskoristi kao muzej i time veliča J.B.Tita i njegova putovanja Galebom.

Galeb postaje muzej u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture i po dovršetku radova bit će smješten u riječkoj luci, uz Molo longo. Po završetku rekonstrukcije i opremanja Galeb će biti prvenstveno u funkciji kulture, a uz stalni muzejski postav, na brodu će biti i prostori za izložbe, kino te razne kreativne radionice. Manji dio broda bit će stavljen u komercijalnu funkciju pa će tako na brodu biti i smještajni kapaciteti, ugostiteljski objekt te suvenirnica.

“Siguran sam da će brod Galeb biti ponajveća turistička atrakcija u Rijeci budući da i sada, prije uređenja, izaziva golem interes i svako malo ga posjećuju i domaći i strani novinari.”

, poručio je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel na potpisivanju ugovora zahvalivši se svima uključenima u projekt, ali i čelniku tvrtke Dalmont koja se javila na natječaj i dobila posao obnove broda.

Grad Rijeka planira podići  kredit u iznosu od 44 milijuna kuna od kojih bi se 27 utrošilo za radove na Palači šećerane, a 17 za radove na Galebu. Naime, za radove  iz fondova Europske unije Grad Rijeka je dobio 69 milijuna kuna. No, kao i u svakom drugom EU projektu, potrebno je osigurati i vlastita sredstva za njegovu realizaciju.

Brod Galeb izgrađen je i porinut 1938. u brodogradilištu Ansaldo, u Genovi u Italiji, potopljen je 5. studenog 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1948. godine izvukla tvrtka “Brodospas”. Nakon obnove u pulskom brodogradilištu “Uljanik”, uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod Galeb.

Međutim kada se saznalo u EU Parlamentu izbio je skandal, o kojem se u hrvatskim medijima ne piše, osim da je reagirala Ruža Tomašić.

Evo reakcije talijanskog zastupnika koji je angažiran oko sredstava  iz fondova EU, kada je saznao za obnovu Galeba.

Nicola Procaccini kaže da je postavio pitanje EU Parlamentu za ovu veliku EU hipokriziju ili licemjerje, jer je EU Parlament s jedne strane osudio Titov režim  i proglasio ga odgovornim za stotine tisuća ubijenih za vrijeme Jugoslavenskog totalitarnog režima, a sa druge strane odobrio 6 milijuna eura za obnovu diktatorova broda. Nicola Procaccini i sam je shvatio da je grad Rijeka podvalio obnovu broda kao muzeja pod projektom Rijeka Europska prijestoljnica kulture za koji je EU dala 9 milijuna eura iz svojih fondova.

Zaprepastilo ga je to, što su se odobrila ogromna  sredstva iz fondova EU za veličanje jednog od najvećih svjetskih zločinaca. Upoznaje javnost ss titovim zločinačkim režimom u kojem su ubijani pripadnici svih narodnosti, među njima i Talijani , pa čak i svećenici, samo zato što nisu podupirali komunistički režim.

2. slučaj u gradu Labinu u Istri

U Labinu je u sklopu projekta obnove rudarskog šohta za koji je Grad Labin osigurao sredstva putem Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu nešto većem od 2,4 milijuna kuna, a radi se  o natpisu Tito koji je vraćen na mjesto s kojeg je skinut prilikom početka obnove tornja, odnosno njegovog vrha. Natpis Tito vraćen je na vrh, opravdavajući  kako se ovdje ne radi o nikakvom veličanju neke negativne prošlosti ili prizivanju iste. Radi se o simbolu jednog prošlog vremena, vremena koje sada služi u turističke i kulturne svrhe.

Međutim Labinjani su za ta vremena još i danas vezani. Bila su to četiri stoljeća rudarenja, kada je svaka obitelj imala nekog zaposlenog u rudniku, a rudnik je dao ogroman doprinos razvoju gospodarstva, osnivanju mnogih tvrtki, izgradnji infrastrukture i počecima turizma na Labinštini. Labinjani i danas svakog 2. ožujka slave Labinsku republiku, poznati štrajk rudara iz 1921. godine protiv talijanskih vlastodržaca, koji je po mišljenju mnogih povjesničara bio prvi organizirani otpor tada nadolazećem fašizmu u Europi.

Sve to simbolizira rudarski šoht ili dizalo kojim su se rudari spuštali u utrobu zemlje, a na kojem je za vrijeme bivše države stajao natpis “TITO”. Sada je šoht obnovljen, dobio je novo ruho pa su na njega stavljeni i stari natpisi, ali ne kao potpora bivšem totalitarnom režimu.

Takvo objašnjenje je lažno i licemjerno, jer se toranj mogao obnoviti i bez natpisa TITO. Rudnik je kao što je rečeno postojao i daleke 1921.godine, bez natpisa TITO, jer tih godina Tita nije ni bilo ni u tragovima blizu Istre, tako da on nikako ne može simbolizirati rudarstvo na Labinštini, kao što je objašnjeno.

Radi se točno o veličanju Tita i njegove Yugokomunističke vladavine, jer je gradonačelnik Labina slavodobitno objavio na svom FB profilu” Tito se vraća”

tito labin

Čemu ovo sadašnje veličanje Tita?

Što to motivira ljude da 30 godina nakon pada komunizma i 40 godina nakon njegove smrti  veličaju lik i djelo J.B. Tita?

Po čemu bi ga trebali pamtiti u pozitivnom smislu?

Njegovo djelovanje između dva svjetska rata obiljezeno je lažnim imenima, 70 lažnih identiteta, bio je špijun i suradnik raznih tajnih službi, svoje je suradnike predavao bez imalo milosti tajnim službama, čak i ženu , pa je i prije izbijanja rata bio odgovoran za mnoge smrti. Uklanjao je sve koji bi mu mogli biti konkurencija u vlasti.

Gradio je kult ličnosti preko medija, partijske strukture i odgojem. Od predškolske dobi do kasnog  djetinjstva odgajane su generacije, preko pionira, omladine do partije u poslušnosti, strahu, bez imalo ljudskih prava i sloboda.

Gušio je slobodu medija, misli i govora. Naređivao izravna ubojstva emigranata, gušio slobodu vjere, naređivao ubojstva i zatvaranja biskupa, svećenika i istaknutih vjernika.

Naređivao izravna ubojstva emigranata, gušio slobodu vjere, Pod njegovim režimom, njegovim znanjem i odobrenjem ubijeno više stotina tisuća ljudi u Jugoslaviji, a najviše Hrvata. Što nije ubijeno u montiranim procesima i logorima/zatvorima je mučeno i preodgajano.

Ne  trebaju meni ni   povjesničari, ni dokumenti ni  arhivi da ustvrdim da je ZLOČINAC, živi sam  svjedok njegove vladavine  i ne ponovilo se nikada!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Mali protestant molio ZDRAVO MARIJO i dogodila se MILOST O KOJOJ BRUJI SVIJET: ‘SVE DUGUJEM GOSPI’

Published

on

Šestogodišnji protestantski dječak često je slušao svoje kolege katolike kako mole Zdravo Marijo. Toliko mu se svidjela da ga je zapamtio i molio svaki dan. “Vidi, mama, kako lijepa molitva”, rekao je jednom svojoj majci.

“Ne ponavljaj”, odgovori majka. “To je praznovjerna molitva katolika koji štuju idole i misle da je Marija božica. Ona je žena kao i svaka druga. Hajde, idemo. Uzmi ovu Bibliju i pročitaj je. Sadrži sve što moramo znati.” Od tog dana, dječak je prestao moliti svoju Zdravo Marijo svaki dan i više je vremena proveo čitajući Bibliju.

Pronašao istinu o Mariji

Jednog dana, dok je čitao Evanđelje, ugledao je odlomak o Navještenju anđela Djevici. Pun radosti, dječak otrči svojoj majci i reče: “Mamice, našao sam Zdravo Marijo u Bibliji: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom: blagoslovljena ti među ženama’.

Zašto to nazivate praznovjernom molitvom? Nije odgovorila.

Drugom prilikom naišao je na prizor Elizabetinog pozdrava Djevici Mariji i prekrasnog Veliča, u kojem je Marija najavila: ‘od sada će me svi naraštaji zvati blaženom’.

Majci nije ništa rekao i počeo je moliti Zdravo Marijo svaki dan iznova, kao što je nekada činio. Osjetio je zadovoljstvo reći te prekrasne riječi Majci Isusovoj, našem Spasitelju.

Kad je napunio četrnaest godina, jednog dana je čuo kako njegova obitelj priča o Gospi. Svi su govorili da je Marija bila obična žena. Dječak, nakon što je čuo njihovo pogrešno razmišljanje, nije mogao više podnijeti i, pun ogorčenja, prekinuo ih je govoreći: “Marija nije kao nijedan drugi sin Adamov, umrljan grijehom. Ne! Ne! Ne! Anđeo ju je nazvao punom milosti i blagoslovljenom među ženama. Marija je Majka Isusova i samim tim i Majka Božja. Nema većeg dostojanstva kojem stvorenje može težiti. Evanđelje kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom, dok je ti pokušavaš prezirati. Tvoj duh nije duh Evanđelja ili Biblije za koju tvrdiš da je temelj kršćanske religije.”

Utisak koji su dječakove riječi ostavili na majku bio je toliko dubok da je često neutješno plakala: “O, Bože, bojim se da će ovaj moj sin jednog dana ući u katoličku vjeroispovjest, religiju pape!

Obraćenje sestre i obitelji

“I zaista, kratko vrijeme kasnije, sin je bio uvjeren da je katolička vjera jedina autentična, prihvatio ju je i postao jedan od njegovih najstrašnijih apostola. Nekoliko godina nakon preobraćenja, protagonist naše priče pronašao je svoju sestru već udatu. Htio ju je pozdraviti i zagrliti, ali ona ga je odbila i ogorčeno rekla: “Nemate pojma koliko volim svoju djecu. Kad bi netko od njih htio postati katolik, prvo bih mu zabila bodež u srce nego dopustila da prihvate vjeru pape.”

Njezin bijes i narav bili su jednako bijesni kao i oni sv. Pavla prije njegovog obraćenja. Međutim, ona će se uskoro predomislila, kao što se dogodilo sv. Pavlu na putu za Damask. Desilo se da se jedno od njene djece teško razbolilo.

Liječnici nisu dali nadu za njegov oporavak. Čim je njen brat saznao, potražio ju je u bolnici i s ljubavlju razgovarao s njom govoreći: “Draga sestro, ti prirodno želiš da tvoje dijete bude izliječeno. Vrlo dobro, onda učini ono što tražim od tebe. Pomolimo se zajedno Zdravo Marijo i obećajmo Bogu, ako se tvoje dijete oporavi, proučit ćeš katoličku doktrinu. I u slučaju da dođete do zaključka da je katoličanstvo jedina prava religija, prihvatit ćete je bez obzira na žrtve koje to podrazumijeva.”

Njegova sestra u početku nije bila voljna, ali je htjela da joj se sin oporavi, pa je prihvatila bratovu molbu i molila s njim Zdravo Marijo. Sljedećeg dana, njezin sin je potpuno ozdravio. Majka ispunila obećanje i počela proučavati katoličku doktrinu. Nakon intenzivne pripreme, krštenje je primila u Katoličkoj crkvi zajedno s cijelom svojom obitelji. Koliko je zahvalila bratu što joj je bio apostol.

Ovu priču je ispričao otac Francis Tuckwell u jednoj od svojih propovijedi. “Braćo”, zaključio je, “protestantski dječak koji je postao katolik i preobratio sestru u katoličanstvo, cijeli život posvetio službi Bogu. On je svećenik koji vam se sada obraća. Koliko sam dužan Blaženoj Djevici, Gospi!

I vi, draga moja braćo, posvetite se u potpunosti služenju Gospi i ne dopustite da prođe niti jedan dan a da ne izgovorite prekrasnu molitvu Zdravo Marijo kao i svoju krunicu. Zamolite je da prosvijetli umove protestanata koji su odvojeni od istinske Kristove crkve osnovane na stijeni (Petru) i protiv koje ‘vrata pakla nikada neće prevladati’. “

izvor Zrinka Požežanac/Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Vijesti

Nakon što je po naputku WEF-a pokušao uništiti nizozemske farmere, hoće li biti grobar NATO-a?

Published

on

V. Starešina: Sada je već izgledno da će Mark Rutte biti novi glavni tajnik NATO-a

Dvije vijesti objavljene proteklih dana daju naslutiti budućnost NATO-a kao europskoga obrambeno-sigurnosnog saveza – piše Višnja Starešina na Lider.hr

. Vijest prva: na pariškome ad hoc europskom samitu potpore Ukrajini francuski predsjednik Emmanuel Macron pomalo je iz vedra neba poručio kako ne treba isključiti ni slanje zapadnih vojnika u Ukrajinu. I predvidljivo je osvojio glavne naslove u medijima. Vijest druga: na istom je samitu, nakon što je dobio potporu ključnih država članica, sudjelovao i sada već izgledni budući glavni tajnik NATO-a Mark Rutte; doduše, još kao nizozemski tehnički premijer na odlasku.

Rutte slovi kao majstor tihih kompromisa, jedan je od najdugovječnijih europskih premijera, a na njegove osobine asocira i nadimak – Teflon. Budućnost NATO-a, a onda i europske obrane, metaforički ovisi o uspješnosti integracije tih dviju krajnjosti: političkih predstava i nadmetanja (Macron) i tihe dogovorne izgradnje europske obrambene (infra)strukture (Rutte).

Novi prijatelj Ukrajine

Bombastične Macronove izjave i potezi koji se tiču europske obrane i sigurnosti nisu novost. Uz naslijeđenu francusku ideju o samodostatnoj europskoj vojsci koja isključuje SAD iz europske obrane predsjednika Macrona osobito pamtimo kao političara koji je proglasio ‘moždanu smrt NATO-a‘ (2019).

Da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu NATO ‘uskrsnuo‘, Europi potrebniji nego ikad. Sjećamo ga se i kao velikog europskog mirotvorca koji je pohitao tada već duboko izoliranom ruskom predsjedniku Putinu, dva tjedna prije invazije, da razgovorom riješi ono što SAD i UK ne mogu. A ondje ga je Putin smjestio na kraj dugoga bijelog stola da bi mu kao dječarcu održao predavanje iz ruske povijesti.

Putin je barem uvijek znao kolika je čija specifična težina u međunarodnoj politici. Pa se sjećamo kako je preko noći Macron od gorljivog zagovornika europske energetske suradnje s Rusijom postao gorljivi podupiratelj ukrajinske obrane, doduše, više na riječima nego na djelima, i zagovornik njezine potpune suverenosti. Kao novi prijatelj Ukrajine i njezina predsjednika Zelenskog sazvao je i taj ad hoc pariški europski samit, tek tjedan dana nakon završetka tradicionalne Minhenske sigurnosne konferencije, koja je glavni forum za projekcije europske obrambene i sigurnosne strategije. I s njega je uputio ta bombastična upozorenja o mogućem slanju zapadnih vojnika u Ukrajinu i mogućnosti da Rusija napadne neku od NATO-ovih članica.

Budući glavni tajnik NATO-a imat će zadatak primiriti, koordinirati i uključiti sve političke perfomere i egotripove, motivirane osobnim ili državnim interesima, u izgradnju novoga europskog obrambenog sustava. A taj sustav uključuje znatno jačanje europske vojne industrije i NATO-ove europske vojne komponente. Dakako, uza zadržavanje američke glavne uloge u NATO-u. Jer kao što je i ruska invazija na Ukrajinu pokazala, Europa nema kapacitet sama preuzeti brigu o svojoj obrani ni kad je riječ o političkom odlučivanju, a ni kad je riječ o vojsci i naoružanju.

Umijeće šaptanja političarima

I zato ne začuđuje što su UK i Njemačka zajednički predložili, a SAD podupro, na kraju i Francuska uz niz drugih država članica, kandidaturu Marka Ruttea, sivoga političkog brokera, dugovječnoga nizozemskog premijera kojega ne pamtimo i nećemo ga pamtiti po slikovitim izjavama. Ovih su mu dana kao jednu od prednosti izvukli kako je spasio NATO od raspada u prvoj godini Trumpova predsjedničkog mandata, kad je nakon Trumpove prozivke Merkel i drugih europskih saveznika zbog premalog izdvajanja za obranu navodno nešto šapnuo američkom predsjedniku, nakon čega je izbjegnut raskol. Riječ je, dakako, o pretjerivanju, kao što je i Trump pretjerivao u prijetnjama da će SAD izići iz NATO-a, koje su se ipak pokazale prilično djelotvornima u povećanju europskih izdvajanja za obranu. No to umijeće ‘šaptanja‘ političarima dobro će doći budućemu glavnom tajniku baš kao i nizozemska tradicionalna politička pozicija: članica EU-a, vanjskopolitički bliska UK-u, pouzdana saveznica SAD-a u obrani, politički bliska s Njemačkom, bez ozbiljnih konflikata s Francuskom…

Ni Macronove se objave ne mogu bezuvjetno svrstati u rubriku ‘nerealno‘ ili ‘neozbiljno‘. Uostalom, nije rekao kada bi i pod kojim uvjetima poslao francuske vojnike u Ukrajinu. Možda kao čuvare dogovorenog mira jednoga dana? Jer izgradnja nove europske obrambene arhitekture, za države koje imaju ambicije i prepoznaju vrijeme, iznad svega je – prilika.

Višnja Starešina/Lider

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved