Vijesti
Zapadno bombardiranje japanskog katolicizma
Jednog vedrog, ali oblačnog jutra 9. kolovoza 1945., bombarder B-29, nazvan “Bocks Car”, američkih vojnih zračnih snaga, preletio je japanski lučki grad Nagasaki i ispustio visoko radioaktivnu plutonijsku implozijsku bombu na grad, 300 metara od druge najveće rimokatoličke katedrale na Dalekom istoku, Urakami katedrale Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – donosi James Bogle u OnePeterFive.
Gore: Katedrala Urakami, 7. siječnja 1946.
Bombardiranje je osobno naredio američki predsjednik i čelnik Demokratske stranke, Harry Truman.
Priča je sada djelomično tema velikog novog filma nazvanog po američkom znanstveniku koji je vodio program atomske bombe – pod nazivom Projekt Manhattan – a to je dr. J Robert Oppenheimer.
Rečeno je da pilot Bocks Cara, bojnik Charles Sweeney, Amerikanac irskog podrijetla, odgojen kao rimokatolik, nije imao jasan pogled na početnu metu, Kokuru (sada Kitakyushu), i pošto mu je ponestalo goriva, krenuo je natrag iznad Nagasakija kada je ugledao tornjić Katedrale. Zaključivši da to mora značiti da su u blizini bili ljudi, odlučio je baciti bombu više-manje na vrh.[1]
Nije jasno da li je znao da je to rimokatolička katedrala ili ne. Jasno je da je Sweeney zauvijek nakon toga, i dugo nakon što je saznao da je katedrala Urukami katolička, nastavio tvrditi da je bacanje bombe nužno i dobro.
Bomba je eksplodirala u 11:02 ujutro i raznijela veći dio katedrale, veći dio grada i većinu njegovih stanovnika u paramparčad u zasljepljujućem bljesku.
Ostatke grada progutala je ogromna emisija, a posljedični oblak prašine toksičnog zračenja prouzročio je da veliki broj onih koji su preživjeli eksploziju umru tijekom sljedećih dana, mjeseci pa čak i godina – neki čak i 20 godina kasnije – od akutne trovanje radijacijom.
Bocks Car je ispustio ono što je u nuklearnoj trgovini poznato kao “prljava” bomba, što znači da će, nakon eksplozije, ispustiti vrlo visoku emisiju otrovnog nuklearnog zračenja.
To je bila nuklearna bomba koja je djelovala godinama nakon što je bačena – dajući ljudima Nagasakija užasne posljedice nuklearnog zračenja koje godinama polako ubija žrtve.
Velika većina ljudi izbrisanih i isparenih ovim strašnim oružjem bili su civili, djeca, žene, starci – od kojih gotovo svi nisu imali nikakve veze s ratom osim što su podnosili stalne zračne napade savezničkih bombardera i gubitke svojih muževa, očevi, braća i sinovi u sukobu. Ogromna bomba koja je bačena ravno na njih raznijela je djecu na sićušne komadiće unakaženog mesa i slomljene kosti
Američki ciljni odbor, kojim je predsjedao brigadni general Leslie Groves nakon imenovanja generala Georgea C. Marshalla, tadašnjeg načelnika stožera američke vojske, sastojao se dijelom od vojnih časnika, a dijelom od znanstvenika iz Projekta Manhattan.
Bili su krajnje nekvalificirani za odabir ciljeva u Japanu za bilo koju vrstu bombe, a kamoli za atomsku bombu. Međutim, Kyoto je prvotno bio na popisu meta, ali je skinut po nalogu američkog državnog tajnika, Henryja L. Stimsona.
Prema Edwinu Reischaueru, obavještajnom časniku američke vojske i japanologu, “jedina osoba zaslužna za spašavanje Kyota od uništenja je Henry L Stimson, ministar rata u to vrijeme, koji je poznavao i divio se Kyotu još od svog medenog mjeseca tamo nekoliko desetljeća ranije.” Stimson je otkrio da je povijesni grad Kyoto jedno od velikih umjetničkih središta svijeta.
Ali do toga je došlo pukim slučajem. Ciljni odbor inače nije bio opremljen za razumijevanje takvih pitanja i usredotočio se samo na veličinu grada i broj stanovnika.
Bilo je potrebno vrlo malo istraživanja da bi se otkrilo da je grad Nagasaki bio jedini grad u Japanu koji je najvjerojatnije bio prijatelj zapadnih saveznika, ne samo zato što je bio lučki grad u kojem su, čak i kad je Japan bio zatvoren i izoliran, stranci još uvijek ući i posjetiti, ali i zbog vitalno važnog kulturnog razloga.
Taj ključni razlog bio je taj što je grad Nagasaki bio sam epicentar japanskog katolicizma.
Brigadni general Leslie Groves pregledava kartu Japana kako bi odabrao ciljeve za atomske bombe
To je postalo nakon dolaska europskih misionara, poput svetog Franje Ksaverskog, u 16. stoljeću. Smatrali su da su Japanci prijemčivi za kršćanstvo i izjavili da su Japanci prirodno religiozan narod. Čak su i slavni samuraji (feudalni vitezovi) i Daimyo (feudalci) počeli prelaziti na kršćanstvo. Toliko se ljudi obratilo da se vlast uplašila i počela progoniti kršćanstvo kako bi zaustavila njegovo širenje.
Ne samo da je Nagasaki bio središte japanskog kršćanstva, nego je bio grad u kojem su japanski katolički mučenici, sveti Pavao Miki (blagdan 6. veljače) i njegovi drugovi, 1597. ubijeni razapinjanjem na križ i probadanjem kopljima tijekom široko rasprostranjenog progona kršćana pod Tokugawom Šogunat Tokugawa Ieyasu, car Ogimachi i carski namjesnik, Toyotomi Hideyoshi.
Nakon toga, kršćani Nagasakija bili su prisiljeni skrivati svoja vjerska uvjerenja tijekom dugog razdoblja progona koji je pratio politiku izolacije japanske vlade koja je Japan odsječila od ostatka svijeta na nekih 250 godina.
Ti su podzemni kršćani kasnije postali poznati kao Kakure Kirishitan (“skriveni kršćani”), tj. japanski katolici koji su otišli u ilegalu na početku razdoblja Edo početkom 17. stoljeća zbog progona.
Od početka izolacije Japana do ponovnog otvaranja Japana u 19. stoljeću, ovi Kakure Kirishitan zadržali su katoličku vjeru, lukavo je prikrivajući pod prividnim budizmom, bez ijednog katoličkog svećenika koji bi im pružio sakramente ili katehizirati svoju djecu.
Tajno su čuvali vjeru, čineći da njihove mise i službe bez svećenika izgledaju kao budističke službe, a njihovi kipovi Djevice Marije i svetaca izgledaju kao budistički kipovi kako bi izbjegli progon od strane vlasti.
Vlasti bi ih, kad god bi otkrile tajnog kršćanina, prisilile da zgaze ili pljunu na križ ili na sliku Djevice Marije, pod prijetnjom smrti onima koji bi odbili. To je rezultiralo s mnogo više japanskih kršćanskih mučenika koji su, nakon što su odbili oskvrniti kršćanske simbole, potom pogubljeni, često razapinjanjem na križ.
Kada su 1863. dva francuska svećenika iz Société des Missions Étrangères, otac Louis Furet i otac Bernard Petitjean, sletjeli u Nagasaki s namjerom da izgrade crkvu u čast glavnih mučenika Japana, bili su zapanjeni otkrivši desetke tisuća Kakurea. Kirishitan živi u Nagasakiju, veliki broj živi u selu Urukami (okrug Nagasakija gdje je kasnije izgrađena katedrala).
Crkva je dovršena 1864. i kasnije je postala Katedrala Oura posvećena japanskim mučenicima. Ubrzo su deseci tisuća podzemnih kršćana izašli iz skrovišta kako bi prisustvovali misama i službama koje su se održavale u novoizgrađenoj crkvi u Ouri.
Otprilike 30 000 tajnih kršćana izašlo je iz skrovišta kada je vjerska sloboda ponovno uspostavljena 1873. nakon Meiji obnove. Ovi Kakure Kirishitan također su bili poznati kao Mukashi Kirishitan (“drevni kršćani”).
Kad je vijest o tome stigla do blaženog pape Pija IX. u Rimu, on je to proglasio “čudom Orijenta”.
Izgradnja katedrale Urakami započela je 1895. godine, nakon što je ukinuta dugogodišnja zabrana kršćanstva.
Misionarsko svećenstvo kupilo je od seoskog poglavice zemlju na kojoj su se dva stoljeća odvijala ponižavajuća ispitivanja skrivenih kršćana.
Kada je dovršena 1925., bila je najveća kršćanska građevina u azijsko-pacifičkoj regiji sve do izgradnje još veće katedrale Bezgrešnog začeća u Hong Kongu.
Postala je sukatedrala u Nagasakiju zajedno s katedralom Oura.
Obje su katedrale bile raznesene u komadiće kada je Bocks Car bacio svoj smrtonosni teret na ništa ne sluteći glavni grad japanskog kršćanstva, jedini dio Japana za koji se razumno moglo očekivati da će biti najnaklonjeniji zapadnim saveznicima. Nolan bilježi ove brojke:
Od otprilike 12.000 kršćana koji su u to vrijeme živjeli u Urakamiju, 8.500 je ubijeno, uključujući nekoliko desetaka župljana i dva katolička svećenika, koji su tog jutra slušali ispovijedi u katedrali.
James Nolan, Atomic Doctors: Conscience and Complicity at the Dawn of the Nuclear Age (Harvard University Press, 2020.), 115.
Kao što je pokojna i svjetski poznata katolička filozofkinja na Sveučilištu Oxford, profesorica Elizabeth Anscombe, napisala sljedeće kada je 1956. prosvjedovala na svom fakultetu dajući Trumanu počasnu diplomu:
…bombe su bačene na Hirošimu i Nagasaki. Odluka da ih se koristi protiv ljudi bila je Trumanova. Za ljude koji odluče ubiti nevine kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva uvijek je ubojstvo, a ubojstvo je jedan od najgorih ljudskih postupaka… Prilikom bombardiranja ovih gradova, sigurno je odlučeno da se ubijaju nevini kao sredstvo za postizanje cilja. I vrlo velik broj njih, odjednom, bez upozorenja, bez međuprostora za bijeg ili šanse za sklonište, koji su postojali čak i u ‘područnim bombardiranjima’ njemačkih gradova.[2]
Niti jednim moralnim standardom poznatim čovjeku ovaj se užasni ratni zločin nikada ne bi mogao opravdati. Namjerna odluka da se u paramparčad bombardiraju neborbena djeca, žene i starci uvijek je i posvuda sraman oblik masovnog ubojstva jednako nemoralan kao i masovno ubijanje Židova i drugih neborbenih manjina u koncentracijskim logorima.
Ta djeca, žene i starci nisu imali nikakve veze s objavom i vođenjem rata, što je od početka bila odluka samo njihove vlasti, a ne njih. Stoga je namjerno gađanje tih neboraca bio, i jest, očito nemoralan ratni zločin.
Ali odabrati Nagasaki kao metu za bacanje atomske bombe bio je čin, ne samo teškog kriminala i nemorala, već i intenzivne gluposti i strateške ludosti.
Ali koliko ljudi zna pravu priču o odluci da se baci atomska bomba na središte japanskog katolicizma? Vrlo malo, prema mom iskustvu.
Kao i kod podjednako nemoralnih bombardiranja civila u Njemačkoj, brojke ubijenih uvelike su podcijenjene od strane zapadnih vođa i povjesničara, uglavnom, sumnja se, iz pokušaja da se umanji sramota zbog onoga za što oni moraju znati da su bila ozbiljno nemoralna djela.
Pokojni član britanske Laburističke stranke u Domu lordova, Lord Snow, i sam vrsni znanstvenik i državni službenik, iznio je u Godkinovim predavanjima 1960., kasnije prikupljenim u knjigu pod naslovom Znanost i vlada, s preciznim detaljima, žalosnu priču gotovo potpunog neuspjeha savezničke kampanje bombardiranja Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata, koja je dosegla svoj vrhunac 1944.
Cijeli članak pročitajte ovdje
Vijesti
Čudesna vizija iza blagdana Tijelova
Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.
Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.
Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea
Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.
Viđenje svete Julijane
Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”
U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:
Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.
U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:
“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.
Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:
Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”
U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.
Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.
Philip Kosloski /Altea
Vijesti
Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’
Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas
Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.
Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.
S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.
BREAKING: Biden National Security Council Advisor: We Can't Go Against Israel until Reelection; Israel 'Lies, Bombs, and Kills All These Kids'
— Project Veritas (@Project_Veritas) May 21, 2024
“We can help you [Israel] in the way that we can, but you’re not going to continue to lie, and bomb, and kill all these kids without… pic.twitter.com/d4TB25iF4j
“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”
Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.
Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.
Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.
Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.
Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.
Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)
Vijesti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.
Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.
foto: mreže
Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.
— exclusive sport (@exclusivespor10) May 30, 2024
“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.
Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.
“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.
Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima
Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.
— exclusive sport (@exclusivespor10) May 30, 2024
Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.
Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.
Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.
Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu
Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.
Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.
Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.
Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti8 sati ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti5 dana ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna ago
BROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu