HRVATSKI PRAJEZIK    Zârje Harwâtye (čakavsko zvieždje, ranohrvatski grb i starohrvatski Zadar): U ranomu srednjem vieku na prvomu pračakavskom govoru doseljenih Hrvata bio je važan ovaj izraz (donedavna očuvan u pradialektu Gan-Veyãn na jugoistoku Krka), koji je istodobno označavao 3 razna pojma iz pučkog zvjezdoslovlja, pa iz državne heraldike Trpimirovića, ter iz obalnog mjestopisa kao ime grada.

– Srednjovjeko staročakavsko zvieždje “Zârje Harwâtye” se do 19. stoljeća rabilo za noćnu orientaciu u jadranskom pomorstvu, a obuhvaća medjunarodno nazivlje zvieždja Pegaz + Andromeda.

– U starohrvatskoj heraldici “Zarje Harwâtye” (= Hrvatsko kockovlje) takodjer na ranočakavskom označava hrvatski kraljevski grb Trpimirovića, osobito očuvani Zvonimirov grb klesan na zidu Sv. Lucije kod Baške.

– U ranohrvatskom mjestopisu “Zarje (harwatye)” takodjer znači i ‘(hrvatski) Zadar’, koji se grad u ranohrvatsko doba kao priestolnica Dalmacie na pračakavskom još nazivao i “Uri-Zarje” (veliki grad Zadar).

Etimologia nazivlja

U srednjovjekom ranohrvatskom nazivlju uz Jadran se kroz više kombinacia u pračakavskim složenicama nalaze arhaizmi zarje (kockovlje-šahovica), harwatye (ranohrvatski) i uri (velegrad-sjedište ili priestolnica):

Zarje (kockovlje)

Prvotna obća imenica zara u značenju kocka, kvadrat ili četverokut je u južnoj Europi poznata bar oko 3 tisućljeća, a prvi put je pismeno potvrdjena iz ranoantičkog etrurskog jezika. Kasnije se zamalo u istomu približnom značenju nalazi i u ranohrvatskoj srednjovjekoj čakavici jugozapadne Hrvatske (na Krku sve do 20. st.), kamo je najvjerojatnije stigla preko slaviziranih potomaka jadranskih Liburna, zbog njihovih ranijih pomorsko-trgovačkih razmjena s Etruskima. U klasičnoj čakavici je to zatim bila plodotvorna osnovica i za razvitak inih srodnih rieči, npr. zbirni plural zârje, genit. zarjah (kockovlje – šahovnica), zaràt (kockati – izkockati, karirati), zarni, -na,-no (kockast – četvrtast, kariran), zarnýk (kockar – kockovnik), …itd.

Harwatya (rana Hrvatska)

Zemlja Harwâtya i prilog/pridjev harwâtye su najstariji domaći ranočakavski izrazi za Hrvatsku i hrvatsko, koji su tek kasnije u klasičnoj čakavici preobličeni u Harvâška i harvâški-harvâško, ter najnovije vukovsko-štokavski Hrvatska i hrvatski-hrvatsko (kajkav. Horvátska i horvátski-horvátske, u Bosni: `Rvacka i `rvacki-`rvacko). Gornji ranočakavski oblici su izrazito slični na satrapiju Harauvatya iz antičke Perzije, odakle se smatra da bi pdrietlom bio bar dio plemenske elite u srednjovjekoj kraljevini Hrvatskoj (glagoljsko-ranočakavski: Harwâtye Krolêstvo).

Ti klasični staroperzijski oblici etimologijski bi potjecali iz prapoviestnoga rigvedskog Sarasvati, posredstvom preko Aveste u obliku Harahvaiti (o tomu još pobliže Indoiranski Prahrvati. Naprotiv kajkavsko Horvâtska je nešto mladjega antičkog izkona, iz grčkih etnonima Horouathos i Horoathoi, triput uklesanih na zidnim pločama u pomorskoj luci Tanais na Azovskom moru: vidi o tomu pobliže Tanajske ploče.

Uri (velegrad-sjedište)

Uri (genitiv urih = velegrad, sjedište, priestolnica = engl. city – capital) je osobiti ranočakavski arhaizam na otoku Krku, a drugdje u Europi je poznat tek dijelom sličan naziv irri (grad) u izoliranomu baskijskom jeziku. Inače su vrlo slični prapoviesni nazivi dobro poznati na Starom iztoku, gdje blisko značenje kao tu kod nas imaju akadosumerski “ur” i mitanski “uri” u značenju velegrad, glavni grad, npr. prastari mezopotamski gradovi Ur, Uruk, Urkiš, urska dinastia, itd. Zato se npr. grad Zadar u srednjem vieku kao tad najvećči i glavni grad Dalmacie ranočakavski još zvao i Uri-Zarje, a Zagreb kao hrvatska priestolnica se još nazivao i Uri-Harwâtye (kasnije novočakavski: Žagrêb).

Slična takova značenja iz starohrvatskog pomorskog nazivlja imaju još npr. i egzotični ranočakavski toponimi: Vlaskeûri (Beograd), Urtohôrna (Copenhagen), Garskeûri (Atena), Urhatÿah (Ankara), Urmišÿreh (Cairo), Uryndrãn (Delhi), Urzihòdna (Peking), Ursemêra (Mexico City) itd. – usp. još pobliže Starohrvatski mjestopis. Svi ovi i ini slični izvorni starohrvatski nazivi iz našega ranijeg pomorstva su u 20. stoljeću pod Jugoslavijom odreda odbačeni iz vukopisa uglavnom zato, jer ih nemaju nepomorski Srbi.

Zarje: rano ime Zadra

Prvo dosad poznato i zapisano ilirsko ime grada Zadra od ranih starogrčkih moreplovaca na Jadranu iz rane antike pred 3 tisućljeća je bilo Ίδασσα (Idassa), a nakon toga iz kasne antike pod Rimskim Carstvom je taj grad većinom zapisivan kao Iadera. Nakon propasti Rimljana i selidbe naroda, pojavljuju se kroz srednji viek 2 uglavnom istodobna i paralelna naziva sadanjeg Zadra: romansko-mletački Zara koji je dosad očuvan u talianskom jeziku, ter staročakavski srednjovjeki Zarje koji je u novoštokavskom vukopisu od 20. st. pod Jugoslavijom odbačen. Umjesto toga je naknadno uveden kao službeni vukovski naziv Zadar, što je mladji novovjeki toponim koji je nastao tek nakon turskih provala, odkad se u taj grad i okolicu iz dubljeg zaledja priseljuju novoštokavski prebjezi.

Drugo svečanije staročakavsko ime grada Zadra je još bilo i Uri-Zârje u značenju “velegrad Zadar, sjedište Zadar”, kao bivše administrativno središte Dalmacije. U srednjovjeko doba dinastia Trpimirovića i Arpadovića, kada je Zadar bar povremeno bio u Kraljevini Hrvatsko (ili Hrvatsko-Ugarskoj), ova se pripadnost ponekad označavala staročakavskim izrazom Zarje harwâtye (= ‘hrvatski Zadar’). Ovaj naš stariji toponim Zarje za Zadar je primljen i zbog gradskog izgleda, jer na iztočnom Jadranu je grad Zadar zbog razmjerno ravnog položaja najpravilnije izgradjen stari dalmatinski grad, uglavnom sa četvrtastim kućnim blokovima i pravilno-kariranim ulicama kao kockovlje – šahovnica (= čakav. zarje). Inače su uz naše staro srednjovjeko Zarje (= novo Zadar) još nastale i ine čakavske izvedenice kao npr. pridjev zarâjni, -na,-no (zadarski), Zarjãn, plur. Zarjâne (Zadranin) i Zarjanýca (Zadranka), dok je isto usporedno romansko-mletački Zaratìn i Zaratína (novije talianski: Zaratino).

Zarje kao zvieždje

Srednjovjeko čakavsko zvieždje “Zârje Harwâtje” se do 19. stoljeća rabilo za noćnu orientaciu u jadranskom pomorstvu, a obuhvaća medjunarodna zvieždja Pegaz + Andromeda. Zarje-Harwâtye ( novije: Oltâri)= Andromeda + Pegaz: Ovo zvjezdovno ime je poznato iz Vejskih legenda (Veyske Povede) na otoku Krku i tu znači ‘Hrvatsko kockovlje’ tj. kao naš grb iz zvonika Sv. Lucije zbog četvrtastog poretka glavnih zvijezda. Ovo dvojno zvieždje ima prividni oblik većeg četverokuta na noćnom nebu, po čemu ima to naše rano ime zato jer naše pomorce donekle podsjeća na kockasti starohrvatski grb. Spominje se uzastopce u 2 razne legende:

• Legenda o kralju Zvonimiru i hrvatskom grbu (Povêda ud_kruôla Zminivèra tar_Zârjah Harwâtyeh)
• Legenda o kralju Beli i kosookim Tatarima (Povêda ud_kruôla Belògva tar_pašoglàveh Uôbrih)

Stara imena zviezda

U tom su zviježdju poznatom starohrvatskim pomorcima do 20. st. bile čakavski imenovane glavne pripadne zviezde, većinom po starohrvatskim srednjovjekim vladarima: Zminivèr (Alferaz), Belòva (Algenib), Kunjelàbor (Markab), Zarnÿk (Šeat) i Mićamàtja (Andromedina maglica).

• Zminivêr (novije: Žvanimîr) = Alferaz (alfa Andromede): ovim imenom iz Vejskih legenda (Povêda ud_kruôla Zminivêra tar_Zârjah Harwâtyeh) uznesen je u kvarnerskom žvezdoslôvju na nebo u liku te zvijezde i predzadnji hrvatski kralj Zvonimir.
• Belòva = Algenib (gama Andromede): ovaj čakavski naziv iz Vejskih legenda (Povêda ud_kruôla Belòva tar_pašoglàveh Uôbrah) označuje hrvatsko-ugarskog kralja Belu IV.
• Kunjelàbor = Markab (alfa Pegaza): taj prastari kvarnerski naziv znači “Sveti oltar” i možda je podrietlom od antičkih Liburna. Iz toga je potom u novijemu pučkom zvizdoslovju proširen naziv “Oltari” na cijelo to dvojno zvieždje.
• Zarnÿk = Sheat (beta Pegaza: etrur. zara): staročakavski naziv te zviezde znači ‘kockar-kockovnik’ i povezan je s imenom pripadnog zvieždja Zarje-Harwâtye.
• Mićamàtja = Andromedina maglica (M 31): to je najbliža, kod nas jedina okom jasno vidljiva i posebno imenovana spiralna galaksija, a čakavski znači “sitna pjega”.

Pegaz: tipovi zviezda

Sjajnije zviezde Pegaza su medjunarodno nazvane arabskim imenima, a najsjajnija zviezda je Enif (ε Pegaza). Ostale su pripadne zviezde, s oznakom veličine sjaja i spektalnih boja: α Markab (arab.= sedlo) 2,49 B9; β Sheat (noga) 2,4—2,8 M2; γ Algenib (pupak) 2,84 B2; ε Enif (nos) 2,4 K2; ζ Homam 3,4 B8; η Matar 3,02 G2; ϑ Baham 3,5 A2 domaće životinje, μ Salabari 3,6 M2. Za osam zviezda koje pripadaju ovom zvieždju se zna da imaju planete, a 51 Pegaza je prva zviezda nalik Suncu oko koje je nadjen ekstrasolarni planet. Oko zvezde HD-209458 kruži planet HD 209458 b, što je prvi ekstrasolarni planet u čijoj je atmosferi nadjena vodena para. IK-Pegasi je najbliža eksplozivna zviezda kandidat za supernovu. Od maglica se u Pegazu nalazi zbijeno zvjezdano jato M15. NGC-7331 je spiralna galaksija udaljena 14,249 megaparseka od Sunčevog sustava. U zvieždju Pegaz se nalazi i Stefanov kvintet kao grupa od 5 spiralnih galaksija, od čega su 4 gravitacijski povezane u zajedničko jato, a peta je dalje i samo prividno se nalazi u susjedstvu.

Zviezde u Andromedi

Zvieždje Andromeda je poznato po većoj i vidljivoj Andromedinoj galaksiji. Najsjajnija zvijezda je Alpheratz (Sirrah, čakav. Zvanimêr), koja čini glavu Andromede i ima Bayerovu oznaku Alfa Andromede. Prije je ta zvijezda pripadala Andromedi i Pegazu, pa je bila poznata kao Delta Pegaza. Danas zajedno s Alfom, Betom i Gamom Pegaza čini Veliki pegazov kvadrat = čakav. Zarje Harwatye. Beta Andromede je poznata pod imenom Mirach, a nalazi se 200 ly od nas i ima prividni sjaj od + 2.1 magnitudu. Gama Andromede ili Alamak, je dvostruka zviezda udaljena 350 ly i ima prividni sjaj od + 2.1 magnitude.

To zvieždje je inače najpoznatije po spiralnoj galaksiji M31, Andromedinoj maglici. Andromedina galaksija je jedan od najdaljih objekata koje možemo vidjeti golim okom. Ona je ujedno i nama najbliža spiralna galaksija divovskih dimenzija. Andromedina galaktika ima u blizini još nekoliko manjih povezanih (satelitskih) galaksija: M32, M110, NGC 147 i NGC 185. Sve su te galaktike vidljive već manjim amaterskim teleskopima od već 15 cm u promjeru. Od ostalih maglica je tu još značajna NGC-891, bridom okrenuta izdužena spiralna galaksija. NGC 752 je otvoreni zvjezdani skup južno od zviezde Mirach, a planetarna maglica NGC 7662 je još poznata pod imenom “Plava pahulja”.

Rani grb Trpimirovića

Starohrvatski grb kralja Zvonimira (čakav. Zârje Harwâtye) uklesan uz ulaz srednjovjeke crkve Sv. Lucije kod Baške na Krku.

“Zarje Harwatye” (= Hrvatsko kockovlje) u starohrvatskom grboslovlju (heraldici) na ranočakavskom takodjer označava hrvatski kraljevski grb na[e srednjovjeke dinastie Trpimirovića, a osobito se to odnosi na još očuvani Zvonimirov grb, uklesan na zidu zavjetne Sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. To je vjerojatno najstariji u Hrvatskoj i višestruko potvrdjeni nalaz starohrvatskoga heraldičkog kockovlja kao našega kraljevskog znaka je sve do danas očuvan iako erozijom oštećen, uklesan u bloku stiene na južnomu kamenom zidu uz pradavni portal kraljevske crkve Sv. Lucije kod Baške na otoku Krku (odakle je i Bašćanska ploča), što je kao kraljevsku zadužbinu dao izgraditi Dmitar Zvonimir (1075.- 1089.). Doduše noviji ideologizirani jugo-istoričari u težnji da skrate hrvatsku poviest i omalovaže nam simbole, lažno izmišljaju kako bi to navodno bilo dodano tek od godine 1930., – ali domaći profesionalni poviestnik, prof. Mihovil Lovrić iz Baške svjedoči kako mu je isti kameni grb tu poznat već od djetinjstva (rodjen 1897.), a bezuvjetno je tamo od 1921, kada on tu počinje svoja poviestna proučavanja.

Ovaj kameni grb na Krku je podjednak perzijskom poviestnom grbu sa 64 kvadrata (8 x 8): vidi o hrvatskom grbu još širje Hrvatsko kockovlje. Ovdje se na kamenu izmjenjuju izbočene i udubljene plohe koje su jasno vidljive dopodne i predvečer kada koso Sunce tvori sjene u udubinama. O istom grbu Sv. Lucije dodatno još postoji dosad na Krku i popratna srednjovjeka legenda (iz ciklusa Veyske Povede) pod arhajskim ranočakavskim naslovom “Povêda ud kruôla Zminivèra tar Zarjah Harwàtyeh” (= Legenda o Kralju Zvonimiru i Hrvatskom kockovlju). Tu je Zârje Harwâtye naš najraniji naziv za hrvatski grb na srednjovjekoj čakavici iz otoka Krka: čakav. zara = kocka-kvadrat, zarje = šahovnica-kockovlje.

Zarje iz rane legende

Izim kamenoga glagoljskog zapisa na 2 Bašćanske ploče, o starohrvatskom grbu “Zarje harwatye” i kralju “Zminiveru” na staročakavskom pradialektu jugoistočnog Krka tisućljetnom predajom je još očuvana i pučka Legenda o kralju Zvonimiru i hrvatskom grbu (original: “Povèda ud kruôla Zminivèra tar Zârjah harwâtyeh”) u okviru ranohrvatskog epskog ciklusa “Veyske Povede”- (vidi u originalu: Povèda br. 8). U doslovnom prijevodu na novoštokavski standard ta legenda glasi:

“U srednjem vijeku je tu postojalo bogato i moćno Hrvatsko kraljevstvo (Harvàtje Krolêstvo), čiji su kraljevi većinom stolovali uz Kaštýlski (Kaštelanski) zaljev. Pod hrvatskim kraljem su tada bili bani koji su držali pokrajine tj. srednju Hrvatsku, Dalmaciju, Bosnu i Slavoniju, a pod ovima su još bili kotarski podbani (župani). Hrvatskom mornaricom je upravljao admiral (marjakýr), a vojskom su zapovijedali generali (jezdakýre) i pod ovima su bili satniki (pukovnici).

U ono doba je na Krku u Jurandvoru bio samostan i njegovim je redovnicima stigla vijest da će hrvatski kralj Zminivêr obići otok Krk i posjetiti samostan u Jurandvoru. Svi stanovnici Bašćanske doline su se pripremili na veliku svečanost za taj kraljevski posjet. Kad je došlo vrijeme, na Kvarneriću se pojavilo hrvatsko brodovlje (Navje Harvàtje), a na najvećem jedrenjaku je stigao kralj Zminivêr sa svojim županima, admiralima, generalima i inim državnicima. Pri dolasku su ih Krčani pozdravili: ‘Vaše Veličanstvo kralju Zvonimir i gospodo župani, generali i admirali, živjeli, živjeli!’ Glazbenici su lijepo zasvirali, a plesači i plesačice su zaplesali domaće plesove. Potom su svi otišli u jurandvorski samostan, gdje je kralj Zminivêr obdario taj samostan gradilištem iz svog veleposjeda i gdje se ima izgraditi kraljevska crkva Sv. Lucije. Na njezin portal je dao postaviti svoj kraljevski znak tj. hrvatski grb (Zarje harwâtye), a uz oltar će biti ploče s glagoljskim zapisima o toj darovnici.

Idućeg je dana kralj Zvonimir otišao iza brda Triskàvac (= Gromovnik), gdje je nasred otoka dao izgraditi svoje dvore, čije ruševine se još i sad nazivaju Zvonimirove zidine (Zminivèrove Kuôre). Potom je otišao na brdo Triskàvac i tu je na sedlu Boýna pod velikim hrastom Siondûb sazvao narodni zbor svih Krčana, gdje su mu u kamenu napravili kraljevsko prijestolje danas nazvano Biskupska stolica. Ovo je bio naš zadnji hrvatski vladar koji je tu govorio na našemu domaćem jeziku (čakavski), a nakon njega su nam kasnije tudji vladari na Krku govorili stranim riječima tj. magjarski, talijanski, njemački i vlaški sve do danas.” Niže u prilogu sliedi i arhaični staročakavski izvornik i prijevod na standardni hrvatski jedne legende (na kraju popratnog teksta):

   >>> Legenda o pomorskim Matanima i gradu Koryntija

M. Skitić/Croative.net