Stoljeća prolaze, okolnosti su različite, ali Bog se ne mijenja, Katolička crkva je ista, a borba je i dalje ona između dvaju gradova koji se u povijesti suprotstavljaju kao dvije vojske – piše Roberto de Mattei.

Slika: CNT – izvor wikipedia

Teologija kršćanske povijesti uvjerava nas da je Božji Grad uvijek pobjednik; Gospino ukazanje u Fatimi uvjerava nas da je povijesni trijumf Bezgrješnog Srca blizu; povijesna i logička analiza revolucionarnog dinamizma, uvjerava nas u nepovratnost kontrarevolucionarnog pokreta. Međutim, oni uronjeni u borbu propuštaju veliki horizont bojnog polja, koji se ponekad čini obavijen maglom ili sjenama noći. Postoji rizik da izgubimo put, ali što je još važnije, da izgubimo iz vida krajnji cilj naših bitaka i našeg puta. Jer staza je duga i nije linearna. Napredujemo vijugavim stazama, širokih zavoja, teren je ponekad strm i neprohodan, čas ravan, spuštajući se pa naglo dižući. Sve u svemu, određeno kretanje je uzlazno, ali ne ravno. Penjemo se do vrha, ali uz vrhove, zaobilazeći ponore i litice, neravnom stazom.

A neprijatelji koji nas napadaju su svih vrsta. Takva je povijest čovječanstva, takav je i naš život. A kada padne noć zbrke, tama kaosa, strah nas napada.

Francuski pisac iz 1930-ih, Louis-Ferdinand Céline napisao je roman pod naslovom Voyage au bout de la nuit (Putovanje na kraj noći). U ovom romanu, Céline pripisuje časniku švicarske garde, koji se žrtvovao u Tuileriesu 1793. kako bi obranio Luja XVI., pjesmu koja kaže “Notre vie est un voyage / Dans l’Hiver et dans la Nuit / Nous cherchons notre prolaz / Dans le Ciel où rien ne luit ” (Naš život je putovanje / zimi i noću / tražimo svoj prolaz / na nebu bez svjetla”).

Ovaj romantični pesimizam ne odgovara stvarnosti. Istina je da često napredujemo u tami noći. Ali noći uvijek slijedi svijetla zora dana. I danju i noću nadnaravno svjetlo koje vodi naš put nikada ne prestaje.

Kad napredujemo kroz noć, put nam je osvijetljen bakljom, koja nam osvjetljava korake, iako nam ne dopušta da vidimo daleko naprijed ili iza sebe. Ova baklja je milost sadašnjeg trenutka, koja svojim, iako ograničenim snopom svjetlosti, omogućuje da ne posrnemo, da ne izgubimo put, da držimo pravi smjer.

Upravo na tu milost sadašnjeg trenutka upućuje naš Gospodin kad kaže: “Ja ću biti s vama u vijeke, do svršetka svijeta” (Mt, 28-18-20). Svaki dan, nitko nije isključio, ali i svaki trenutak, jer nema trenutka u povijesti ili u našim životima koji je udaljen od Njegove milosti.

Sadašnji trenutak je onaj koji nas najviše približava vječnosti, jer sadašnji trenutak “jest”. Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ali upravo u biću sadašnjeg trenutka susrećemo Boga, koji se može definirati kao vječna sadašnjost, jer Bog je Bitak po biti.

Bog će nam suditi u sadašnjem trenutku, koji će biti trenutak naše smrti. Naš život poznaje sjene i svjetla, uspone i padove, ili barem mogućnost uspona i padova, različitih vrhunaca, jer nitko nije u većoj opasnosti od pada od onih koji teže biti savršeni, ali trenutak istine bit će da naše smrti.

Ponekad mislimo da će tada Bog procijeniti naše živote i suditi nam prema aritmetičkom prosjeku. To nije tako. Slika vage je varljiva. Naš život neće biti suđen kao cjelina, već u jednom trenutku, koji bismo mogli nazvati snimkom smrti.

Kad bismo osudu zamislili kao vagu na kojoj važemo količinu zla ili dobra koje smo počinili, mogli bismo napraviti glupe proračune po kojima bi današnji grijeh mogao biti uravnotežen sutrašnjim činom vrline. Nije tako. Naravno, svaki neuspjeh se računa, kao i svako dopisivanje s milošću, jer svaki čin ima posljedice, ali ne u smislu aritmetičkog prosjeka. Ono što se stvarno računa je posljednji trenutak naših života, bljesak na ciljnoj crti, a nitko ne zna kakva će biti slika u tom bljesku vremena koje će biti poslano u vječnost. Nitko ne zna koja je zadnja milost koju ćemo dobiti i hoćemo li toj zadnjoj milosti odgovarati. I nitko ne zna trenutak nečije smrti.

Zato moramo živjeti u sadašnjem trenutku. Naš život nije film sa sretnim završetkom, već niz fotografskih snimaka sadašnjeg trenutka.

Živjeti u sadašnjem trenutku znači nikada se ne obeshrabriti, nego živjeti prepušteni iz trenutka u trenutak Božjoj Providnosti, koja poznaje duboki značaj tog prolaznog trenutka. Živeći u sadašnjem trenutku, ostvarujemo krepost koja nam je najpotrebnija, osobito u ovim danima: nada, pouzdanje u konačnu pobjedu Bezgrešnog Srca Marijina.

Izvor

Bugarski parlament izglasao zabranu LGBTQ propagande i rodne ideologije – piše Denis Ivić u Epoha.

Bugarski parlament izmijenio je zakon o obrazovanju zemlje, zabranjujući promicanje LGBT propagande u školama.

Amandman na zakon usvojen je velikom većinom, sa 159 glasova za, 22 protiv i 12 suzdržanih — što znači da su izmjene imale snažnu međustranačku podršku.

Zakon sada zabranjuje “propagandu, promicanje ili poticanje na bilo koji način, izravno ili neizravno, u obrazovnom sustavu ideja i stavova povezanih s netradicionalnom seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom koji nije biološki”.

Mnogi su zastupnici kao okidač za promjenu zakona o obrazovanju navodili udžbenike stranih autora o spolnom odgoju djece.

Nacionalno orijentirana stranka Preporod poručila je da promicanje sociokulturnih modela netradicionalne seksualne orijentacije u blizini škola nije u skladu s bugarskom tradicijom. Petar Nikolov iz stranke desnog centra GERB rekao je da odbacuje propagandu koja djeci nameće alternativnu seksualnu orijentaciju, a istaknuo je “kršćansku bit Bugarske”.

Jordan Konev iz liberalno-centrističke stranke DPS—koja zastupa interese etničkih manjina Turaka—naglasio je važnost odgoja djece u skladu s binarnim rodnim načelima. Bivša čelnica Socijalističke partije Cornelia Ninova rekla je da se rodna ideologija “uvlači i preuzima bugarske škole”.

Glavna eurofilska stranka PP-DB, koju su protivnici optuživali da služi interesima američke demokratske administracije, odbacila je amandman. Zastupnica Elisaveta Belobradova ustvrdila je da zakon predstavlja “jeftini populizam” umjesto da se bavi bilo kakvim stvarnim problemima unutar obrazovnog sustava.

Pro-LGBT prosvjednici izašli su na ulice u srijedu, žaleći se da zakon “krši osnovna ljudska prava” i nazivajući potez parlamenta “lovom na vještice” protiv LGBT osoba.

Amandman na zakon dobio je snažnu potporu cijelog političkog spektra unatoč političkim previranjima koja su zahvatila Bugarsku u posljednjih nekoliko godina. Balkanska država članica EU-a u listopadu se suočava sa svojim sedmim parlamentarnim izborima u tri i pol godine, budući da lijeve i konzervativne snage više puta nisu uspjele osvojiti većinu u parlamentu. Kad su uspjeli formirati koalicijske vlade, brzo su se raspale.

Amandman na bugarski zakon o obrazovanju podsjeća na mađarski “Zakon o zaštiti djece” usvojen prije tri godine i zabranjuje ili uvelike ograničava promicanje homoseksualizma i promjene spola u školama i medijima.

Bugarska ne priznaje istospolne brakove, a također odbija ratificirati Istanbulsku konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, jer promiče rodnu ideologiju – razlog zašto je druge srednjoeuropske zemlje, poput Mađarske i Slovačke, također nisu ratificirale.

Bugarski zastupnici svakako zaslužuju sve pohvale zbog izglasavanja ovog zakona koji prije svega štiti djecu.

Biskup Joseph Strickland koji je krajem prošle godine razriješen dužnosti u biskupiji u Teksasu što je izazvalo reakcije i prosvjede ljudi u njegovoj biskupiji, jedan je od glasnijih biskupa koji se oštro suprotstavljaju liberalnom svećenstvu te upozorava na znakove vremena.

Biskup je aktivan na društvenim mrežama, a nedavno je podijelio poruku Gospe iz ukazanja u Akiti, Japan za koju je naglasio da bi smo trebali poslušati – prenosi Vjera.hr.

“Dio poruka koje je sestra Agnes Sasagawa primila u Akiti, Japan. Nisu još dobili službeno odobrenje iz Rima, ali trebali bismo poslušati poziv na kraju, “moliti se i izvršiti djela zadovoljštine”, napisao je na društvenoj mreži X. i objavio poruku.

Kazna gora od potopa

” 13.10.1973:Draga moja kćeri, dobro slušaj što ti imam reći. Obavijestit ćeš svog nadređenog.” Nakon kratke šutnje: “Kao što sam vam rekla, ako se ljudi ne pokaju i ne poprave sebe, Otac će nanijeti strašnu kaznu cijelom čovječanstvu.

To će biti kazna veća od potopa, kakva se nikada prije nije vidjela. Vatra će pasti s neba i uništit će veliki dio čovječanstva, kako dobrog tako i lošeg, ne štedeći ni svećenike ni vjernike, koji će se naći tako opustošeni da će zavidjeti mrtvima.

Svaki dan molite krunicu, molite za Papu, biskupe i svećenike.

“Đavolje djelo će se infiltrirati čak i u Crkvu na takav način da će se vidjeti kardinali koji se suprotstavljaju kardinalima, biskupi protiv biskupa. Svećenici koji me štuju bit će prezreni i suprotstavljeni od strane svoje subraće… crkve i oltari opljačkani; Crkva će biti puna onih koji pristaju na kompromise i demon će pritisnuti mnoge svećenike i posvećene duše da napuste službu Gospodinu.

“Demon će biti posebno neumoljiv prema dušama posvećenim Bogu. Pomisao na gubitak tolikih duša uzrok je moje tuge. Ako se grijesi povećaju u broju i težini, više neće biti oprosta za njih.”

“Hrabro razgovarajte sa svojim poglavarom. On će znati kako potaknuti svakoga od vas na molitvu i izvršenje djela zadovoljštine.”

A portion of the messages Sister Agnes Sasagawa received in Akita, Japan. They have not received official approval from Rome but we should heed the call at the end, “to pray and to accomplish works of reparation”…

“October 13, 1973
"My dear daughter, listen well to what I have… pic.twitter.com/mpWPVMrfaV

— Bishop J. Strickland (@BishStrickland) August 8, 2024