Connect with us

Vijesti

Zašto su Amerikanci toliko naivni glede zla?

Published

on

U svojoj novoj knjizi, Riba na suhom: Potraga za smislom života, pišem o odrastanju sa svojim europskim imigrantskim roditeljima. Velik dio priče je smiješan — i naravno istinit — ali dio je prilično ozbiljan. To je zato što su moji roditelji izbliza vidjeli strahote komunizma, a u pričama koje su ispričali bratu i meni pomogli su nam shvatiti da na svijetu postoji stvarno zlo. Dok smo od njih učili o zlima življenja na mjestima pod ugnjetavačkim marksističkim ateizmom, također smo učili o blagodatima življenja u Americi, gdje su Bog i sloboda bili u srcu velikog dijela naše kulture, u tolikoj mjeri da to mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

Moj je otac odrastao u Grčkoj i tijekom Drugog svjetskog rata vidio velika zla, često trpeći stvarnu glad; a kad je to završilo, izbio je građanski rat i komunisti su pokušali preuzeti njegovu voljenu zemlju. Moja je majka odrasla u Njemačkoj, u dobi od 10 godina izgubila svog oca i potom često trpjela ogromno siromaštvo nakon rata, uključujući glad i pothranjenost. Njezin dio Njemačke preuzeli su komunisti, koji su joj u školi nametali svoju rusku marksističku propagandu. Bilo je tako grozno da je riskirala život kako bi u dobi od 17 godina pobjegla, prvo na Zapad, a kasnije u Sjedinjene Države 1954. godine.

Moj je otac ovdje, u New York, stigao 1955. godine, u kojem je sljedeće godine upoznao moju majku na satu engleskog jezika u večernjoj školi za imigrante. Njihov prvi spoj odveo ih je na mjesto rođenja Teddyja Roosevelta na Manhattanu. Godinu dana kasnije, drugi ih je spoj odveo do Kipa slobode, koji je komemoriran na naslovnici moje knjige. Sljedeće godine su se vjenčali.

Odrastajući šezdesetih i sedamdesetih kao njihov sin, čuo sam nebrojene priče o njihovim iskustvima, nikad ne sumnjajući da na svijetu postoji stvarno zlo — ili da njegov politički oblik postoji u ideologiji marksističkog komunizma koji uništava dušu. Čak se sjećam da sam s majkom 1971. godine posjetio Istočnu Njemačku i tijekom prelaska granice vidio bodljikavu žicu i stražarske kule. Njima nije bila namjena zadržavanje ljudi izvan zemlje, već sprječavanje vlastitih ljudi, uključujući moju njemačku rodbinu, od bijega.

Sjećam se da mi je moja majka objašnjavala da ljudi u Istočnoj Njemačkoj i Rusiji zapravo glasaju na izborima, ali da se od svih očekuje glasanje za istog kandidata. Bilo je to zapanjujuće čuti. Također se sjećam gledanja Olimpijade ’72. i ’76. godine kad sam vidio neprirodno mišićave plivačice iz zemalja sovjetskog bloka, a moji su mi roditelji objasnili da da, naravno, “Rusi” su oduvijek varali. Marksisti nisu vjerovali u Boga ili u dobro ili zlo, stoga su moć i pobjeda bili jedino važni. Naravno, povijest je od tog vremena pokazala da su varali, ali moji roditelji nikad nisu sumnjali u to.

Većina djece u javnim školama u mjestu u kojem sam odrastao, Danburyju, državi Connecticut, nije imala takva saznanja o tim zlima. Njihovi su roditelji odrasli u Americi i jednostavno ga nikad izbliza nisu vidjeli. Zbog toga su bili skloni gledati na slobode koje uživamo u Americi nešto manje zahvalno od mojih vlastitih roditelja i bili su manje zabrinuti zbog ljevičarskih ideologija, budući da nisu imali pojma kamo one mogu dovesti.

Kad je Aleksandar Solženjicin 1976. godine stigao u Sjedinjene Države, moj otac mi je objasnio kako je pretrpio okrutnosti od ruku Sovjeta, ali im se svejedno usudio suprotstaviti, čak i napisati o tome što se događa u njihovim političkim logorima u svom remek-djelu, Arhipelag Gulag. Solženjicin je izbačen iz vlastite zemlje jer je istina koju je govorio o sovjetskom režimu bila previše za njegove vođe. Također se sjećam kad je 1978. godine govorio na Harvardu, usuđujući se upirati prst i prema Zapadu, govoreći da budalasto plovimo u istom smjeru kao i Rusija, iako drugim putem.

To je bilo previše blizu istine za mnoge u lijevim i elitnim američkim medijima, koji su mu sad okrenuli leđa, usprkos tome što su ga tek netom prije prikazivali kao hrabrog heroja. Ali oduvijek sam znao da je ono što govori istina i da mi u Americi također moramo biti oprezni u suprotstavljanju ljevičarskim ideologijama koje ne pridaju nikakvu vrijednost ljudskim životima kao stvorenima na Božju sliku i samim time svetima. Zašto bismo trebali biti izuzeti od takvih stvari?

Solženjicin je jednom rekao da su sve strahote 20. stoljeća — klaonice i okrutnosti koje su na svijet donijeli fašistički nacisti i marksistički Sovjeti — dogodile jer je “čovjek zaboravio Boga”. To je, rekao je, “razlog zašto su se sve te stvari dogodile”. Zaboravljanje Boga, bilo putem nacizma ili marksizma — ili putem zapadnjačkog materijalizma i hedonizma — bio je glavni problem i neizbježno bi otvorio vrata svakoj vrsti zla..

Stoga je zastrašujuće vidjeti sve ovo što se danas odigrava u Americi i čuti mnoge američke kolege koji smatraju da je govorenje o tome toliko ekstremistički i radikalno da samopravedno “otkazuju” glasove onih koji se to usude učiniti. Nije li gušenje neslaganja dokaz da smo se već odmaknuli od naših temeljnih vrijednosti “slobode govora” i od istinske tolerancije prema drugima? Ne pokazuje li nam to kamo sve ovo vodi?

Kao što je Solženjicin prorekao, mi smo se u ovoj velikoj zemlji naivno prepustili struji, sad već desetljećima prihvaćajući sve veću vladinu kontrolu nad našim životima i čak vjerujući zavodljivoj laži da “socijalizam” na neki način može biti dobra stvar. Iako su me moji roditelji oduvijek upozoravali na te stvari, svejedno sam užasnut kad ih i sam vidim, znajući da te stvari nisu ništa manje od posvećenih neprijatelja slobode i čovječnosti i pravde i istine te da su služavke najsurovijeg zla koje se može zamisliti.

Znam da mnogi moji kolege Amerikanci — i prijatelji — koji sad pomažu u tim stvarima ne znaju što rade. Ali ja ne mogu prestati pokušavati probuditi ih na ono što vidim. Kad bih sad šutio, bio bih kriviji od njih, jer poznajem i volim ljude koji su proživjeli te stvari. Zbog nekih stvari vrijedi žrtvovati sve — naše reputacije i prijateljstva i karijere, pa čak i naše živote. Bogom dane slobode koje imamo su takve stvari: a sloboda — i dužnost — govoriti ono što znamo da je istina mora biti uvijek na vrhu tog popisa.

Eric Metaxas /Konzerva.hr

Eric Metaxas je američki autor, govornik i konzervativni radio voditelj. Napisao je tri biografije, o Williamu Wilberforceu, Dietrichu Bonhoefferu i Martinu Lutheru. Također je voditelj događaja Socrates in the City, u kojima je ugostio mnoga poznata imena.

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved