Connect with us

Vijesti

Zašto su Amerikanci toliko naivni glede zla?

Published

on

U svojoj novoj knjizi, Riba na suhom: Potraga za smislom života, pišem o odrastanju sa svojim europskim imigrantskim roditeljima. Velik dio priče je smiješan — i naravno istinit — ali dio je prilično ozbiljan. To je zato što su moji roditelji izbliza vidjeli strahote komunizma, a u pričama koje su ispričali bratu i meni pomogli su nam shvatiti da na svijetu postoji stvarno zlo. Dok smo od njih učili o zlima življenja na mjestima pod ugnjetavačkim marksističkim ateizmom, također smo učili o blagodatima življenja u Americi, gdje su Bog i sloboda bili u srcu velikog dijela naše kulture, u tolikoj mjeri da to mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

Moj je otac odrastao u Grčkoj i tijekom Drugog svjetskog rata vidio velika zla, često trpeći stvarnu glad; a kad je to završilo, izbio je građanski rat i komunisti su pokušali preuzeti njegovu voljenu zemlju. Moja je majka odrasla u Njemačkoj, u dobi od 10 godina izgubila svog oca i potom često trpjela ogromno siromaštvo nakon rata, uključujući glad i pothranjenost. Njezin dio Njemačke preuzeli su komunisti, koji su joj u školi nametali svoju rusku marksističku propagandu. Bilo je tako grozno da je riskirala život kako bi u dobi od 17 godina pobjegla, prvo na Zapad, a kasnije u Sjedinjene Države 1954. godine.

Moj je otac ovdje, u New York, stigao 1955. godine, u kojem je sljedeće godine upoznao moju majku na satu engleskog jezika u večernjoj školi za imigrante. Njihov prvi spoj odveo ih je na mjesto rođenja Teddyja Roosevelta na Manhattanu. Godinu dana kasnije, drugi ih je spoj odveo do Kipa slobode, koji je komemoriran na naslovnici moje knjige. Sljedeće godine su se vjenčali.

Odrastajući šezdesetih i sedamdesetih kao njihov sin, čuo sam nebrojene priče o njihovim iskustvima, nikad ne sumnjajući da na svijetu postoji stvarno zlo — ili da njegov politički oblik postoji u ideologiji marksističkog komunizma koji uništava dušu. Čak se sjećam da sam s majkom 1971. godine posjetio Istočnu Njemačku i tijekom prelaska granice vidio bodljikavu žicu i stražarske kule. Njima nije bila namjena zadržavanje ljudi izvan zemlje, već sprječavanje vlastitih ljudi, uključujući moju njemačku rodbinu, od bijega.

Sjećam se da mi je moja majka objašnjavala da ljudi u Istočnoj Njemačkoj i Rusiji zapravo glasaju na izborima, ali da se od svih očekuje glasanje za istog kandidata. Bilo je to zapanjujuće čuti. Također se sjećam gledanja Olimpijade ’72. i ’76. godine kad sam vidio neprirodno mišićave plivačice iz zemalja sovjetskog bloka, a moji su mi roditelji objasnili da da, naravno, “Rusi” su oduvijek varali. Marksisti nisu vjerovali u Boga ili u dobro ili zlo, stoga su moć i pobjeda bili jedino važni. Naravno, povijest je od tog vremena pokazala da su varali, ali moji roditelji nikad nisu sumnjali u to.

Većina djece u javnim školama u mjestu u kojem sam odrastao, Danburyju, državi Connecticut, nije imala takva saznanja o tim zlima. Njihovi su roditelji odrasli u Americi i jednostavno ga nikad izbliza nisu vidjeli. Zbog toga su bili skloni gledati na slobode koje uživamo u Americi nešto manje zahvalno od mojih vlastitih roditelja i bili su manje zabrinuti zbog ljevičarskih ideologija, budući da nisu imali pojma kamo one mogu dovesti.

Kad je Aleksandar Solženjicin 1976. godine stigao u Sjedinjene Države, moj otac mi je objasnio kako je pretrpio okrutnosti od ruku Sovjeta, ali im se svejedno usudio suprotstaviti, čak i napisati o tome što se događa u njihovim političkim logorima u svom remek-djelu, Arhipelag Gulag. Solženjicin je izbačen iz vlastite zemlje jer je istina koju je govorio o sovjetskom režimu bila previše za njegove vođe. Također se sjećam kad je 1978. godine govorio na Harvardu, usuđujući se upirati prst i prema Zapadu, govoreći da budalasto plovimo u istom smjeru kao i Rusija, iako drugim putem.

To je bilo previše blizu istine za mnoge u lijevim i elitnim američkim medijima, koji su mu sad okrenuli leđa, usprkos tome što su ga tek netom prije prikazivali kao hrabrog heroja. Ali oduvijek sam znao da je ono što govori istina i da mi u Americi također moramo biti oprezni u suprotstavljanju ljevičarskim ideologijama koje ne pridaju nikakvu vrijednost ljudskim životima kao stvorenima na Božju sliku i samim time svetima. Zašto bismo trebali biti izuzeti od takvih stvari?

Solženjicin je jednom rekao da su sve strahote 20. stoljeća — klaonice i okrutnosti koje su na svijet donijeli fašistički nacisti i marksistički Sovjeti — dogodile jer je “čovjek zaboravio Boga”. To je, rekao je, “razlog zašto su se sve te stvari dogodile”. Zaboravljanje Boga, bilo putem nacizma ili marksizma — ili putem zapadnjačkog materijalizma i hedonizma — bio je glavni problem i neizbježno bi otvorio vrata svakoj vrsti zla..

Stoga je zastrašujuće vidjeti sve ovo što se danas odigrava u Americi i čuti mnoge američke kolege koji smatraju da je govorenje o tome toliko ekstremistički i radikalno da samopravedno “otkazuju” glasove onih koji se to usude učiniti. Nije li gušenje neslaganja dokaz da smo se već odmaknuli od naših temeljnih vrijednosti “slobode govora” i od istinske tolerancije prema drugima? Ne pokazuje li nam to kamo sve ovo vodi?

Kao što je Solženjicin prorekao, mi smo se u ovoj velikoj zemlji naivno prepustili struji, sad već desetljećima prihvaćajući sve veću vladinu kontrolu nad našim životima i čak vjerujući zavodljivoj laži da “socijalizam” na neki način može biti dobra stvar. Iako su me moji roditelji oduvijek upozoravali na te stvari, svejedno sam užasnut kad ih i sam vidim, znajući da te stvari nisu ništa manje od posvećenih neprijatelja slobode i čovječnosti i pravde i istine te da su služavke najsurovijeg zla koje se može zamisliti.

Znam da mnogi moji kolege Amerikanci — i prijatelji — koji sad pomažu u tim stvarima ne znaju što rade. Ali ja ne mogu prestati pokušavati probuditi ih na ono što vidim. Kad bih sad šutio, bio bih kriviji od njih, jer poznajem i volim ljude koji su proživjeli te stvari. Zbog nekih stvari vrijedi žrtvovati sve — naše reputacije i prijateljstva i karijere, pa čak i naše živote. Bogom dane slobode koje imamo su takve stvari: a sloboda — i dužnost — govoriti ono što znamo da je istina mora biti uvijek na vrhu tog popisa.

Eric Metaxas /Konzerva.hr

Eric Metaxas je američki autor, govornik i konzervativni radio voditelj. Napisao je tri biografije, o Williamu Wilberforceu, Dietrichu Bonhoefferu i Martinu Lutheru. Također je voditelj događaja Socrates in the City, u kojima je ugostio mnoga poznata imena.

Vijesti

Pokrenuta nova trojezična inačica povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini”

Published

on

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini

Predstavljena je nova, redizajnirana verzija povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini“, sada dostupna na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal pruža dubinski uvid u komunističke zločine, kršenja ljudskih prava i ideološke temelje totalitarnih režima, s ciljem edukacije globalne publike. Portal je opremljen novim vizualnim identitetom, redizajniranim logom i moderaniziranim korisničkim sučeljem, što omogućava jednostavno pretraživanje i brz pristup obrazovnim materijalima.

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini.

Osim temeljnih informacija, portal nudi detaljne povijesne analize, svjedočanstva, arhivske dokumente i slučajeve, sve s ciljem rasvjetljavanja stvarnosti komunističkog režima.

Sadržaj će se kontinuirano nadopunjavati novim video materijalima, člancima, fotografijama i resursima, s posebnim naglaskom na članke na engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal ne samo da služi kao obrazovni alat za povjesničare, studente i edukatore, već i kao ključni izvor informacija za razumijevanje važnosti očuvanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Također, predstavlja središte Hrvatske međunarodne mreže za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje, osnovane u travnju 2024. godine.

Portal je dostupan putem ovdje.

Continue Reading

Vijesti

Boksač Imane Khelif izaziva Trumpa da ga spriječi u borbi protiv žena na Olimpijskim igrama 2028. u Los Angelesu

Published

on

Alžirski boksač Imane Khelif upozorio je da se planira boriti protiv žena tijekom Olimpijskih igara 2028. u Los Angelesu i inzistira da neće dopustiti da ga predsjednik Donald Trump “zastraši”.

U poruci Trumpu, Khelif je rekao da me se Trumpova izvršna uredba o zabrani sportaša u ženskom sportu “ne tiče”.

Trumpova “odluka u vezi s transrodnom politikom u Americi… me ne zastrašuje”, upozorio je.

Khelif tvrdi da se Trumpova naredba ne odnosi na njega jer “nisam transrodna osoba”.

Boksač tvrdi da je žensko, iako DNK testovi dokazuju da je muško.

Khelif je postao kontroverzna osoba nakon što je nasilno pretukao žene u boksu na Olimpijskim igrama u Parizu 2024.

Bilo mu je dopušteno da se natječe protiv žena na temelju njegovog “rodnog identiteta”, unatoč tome što je više grupa zaključilo da je muškarac.

Međunarodna boksačka asocijacija i Svjetska boksačka organizacija odredile su da je Khelif muškarac.

Tim endokrinologa također je navodno otkrio Khelifovu MRI zdjelice koja je pokazala “odsutnost maternice” i prisutnost “gonada u ingvinalnim kanalima”, što znači testisa u abdomenu.

Tijekom nedavnog intervjua, Khelif je nastavio negirati ove navode.

I dalje tvrdi da je žena, a ne transrodna osoba.

U intervjuu se nadovezao na svoju višemjesečnu kampanju optuživanja javnih osoba za govor mržnje.

“Osvojio sam zlatnu medalju, što je bio najbolji odgovor nakon svih maltretiranja kojima sam bio izložen”, rekao je Khelif.

“Moj odgovor tijekom Olimpijskih igara u Parizu uvijek je bio u ringu.

“A odgovoriti osvajanjem zlatne medalje bilo je još bolje.”

“Vidim sebe kao djevojčicu, baš kao i svaku drugu djevojku”, kasnije je dodao boksač.

“Rođena sam kao djevojčica, odgajana kao djevojčica i cijeli život sam živjela kao djevojčica.”

Khelif je za britansku mrežu ITV rekao da je njegova “pobjeda” u ženskoj boksačkoj kategoriji najvažniji trijumf na prošlim Olimpijskim igrama.

Tvrdio je da to nije imalo samo “etičke” i “atletske” implikacije, nego je njegova “pobjeda” također bila značajna za ideju “sportskog ponašanja”.

Alžirac je priznao da je bio šokiran kada su “šefovi država, poznate ličnosti i bivši sportaši” govorili o iskušenju.

Pitanja o njegovom spolu dovela su do toga da je boksač podnio kaznene prijave zbog govora mržnje u Francuskoj, uključujući tvrdnje o “otežanom kibernetičkom uznemiravanju”.

Autoricu J.K. Rowling, Elona Muska i predsjednika Trumpa sportaš je optužio da šire “mržnju” izražavajući zabrinutost zbog muškaraca koji se bore protiv žena.

Ipak, Khelif je rekao da kritičari govore “bez ikakvih pouzdanih ili dokumentiranih informacija”.

I dalje inzistira na tome da svi dokazi koji pokazuju da je muško nisu “pouzdani”.

“IBA nije priznata od strane Međunarodnog olimpijskog odbora, što znači da ovoj federaciji nedostaje kredibilitet i da joj se ne vjeruje na Olimpijskim igrama”, tvrdi Khelif.

“U ovom trenutku mogu reći da je IBA stvar prošlosti.”

25-godišnjak(inja) je inzistira(la) na tome da izvršna uredba predsjednika Trumpa usmjerena na sprječavanje muškaraca da se natječu u ženskim sportovima neće biti problem na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.

Igre u LA-u održat će se tijekom Trumpova mandata.

Iskreno, Khelif je rekao da “nije transrodan”.

“Dat ću vam izravan odgovor: američki predsjednik donio je odluku vezanu uz politiku prema transrodnim osobama u Americi”, rekao je Khelif.

“Nisam transrodna.

“Ovo me se ne tiče i ne zastrašuje me.

“To je moj odgovor.”

“Kao što mi kažemo u Alžiru, oni koji nemaju što skrivati ​​ne trebaju se bojati”, dodao je Khelif.

Kontroverzni zlatni olimpijac namjerava nastupiti na Igrama u Los Angelesu.

Izvješća sugeriraju da će od MOO-a biti zatraženo da zabrani sportaše koji tvrde da su transrodni.

Međutim, Khelifova tvrdnja da on “nije transrodan” mogla bi dovesti do vrlo javnog zastoja koji vodi do igara 2028.

MOO obično prepušta testiranje sportaša i pravila upravljačkim tijelima koja se odnose na svaki sport.

Međutim, nakon što je IBA odbačena od Olimpijskih igara prije Igara 2020., MOO je odlučio samostalno upravljati boksom, što nije uključivalo testiranje spola.

Olimpijske igre koriste samo “rodni identitet” sportaša za određivanje njihove kategorije i ne zahtijevaju dodatne dokaze.

“Naravno, branim sa svime što imam, ovu zlatnu medalju”, zaključio je Khelif.

“Nastavljam svoj san, moje sve.”

Continue Reading

Vijesti

JOŠ NISMO RAŠČISTILI NI SA DRUGIM …a “Franjo” bi sazivao III Vatikanski…

Published

on

Hospitalizirani Franjo najavljuje sazivanje III “Trećeg vatikanskog sabora” kao na novom “crkvenom saboru” sazvanom kao dio “sinodalnog procesa”: Papa odobrio sazivanje postsinodalne Crkvene skupštine 2028, saznaje Rorate Caeli.

Papa Franjo službeno započinje novu fazu u sinodalnom hodu Crkve odobravanjem procesa pratnje koji će kulminirati Crkvenom skupštinom 2028. [Vatican News]

Čekaj, Franjo? Ili “Franjo”?

Radi li to kao “Bidenova” administracija u kojoj je očito toliko stvari odlučeno, a da sam Biden toga nije bio svjestan?

Zato što je pravi Franjo u ozbiljnom trenutku hospitalizacije od 14. veljače, i čini se da nije u poziciji sazvati veliku svjetsku crkvenu skupštinu koja bi se okupila tri godine kasnije.

Vrati li se iz bolnice Gemelli u Vatikan, prvo bi trebao provjeriti je li on zapravo uopće glavni i odgovorni…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved