Naravno da nisam uvijek objektivan, ali sam na žalost često u pravu. Ne uvijek, samo često… Kad imam loš dan sjetim se Sama Bartrama, golmana Charlton Athletica, koji je 1937. godine proveo dvadeset minuta na golu ne znajući da je utakmica prije toga prekinuta zbog magle. (De)Koncentrirani Sam bio je ponosan što je sačuvao svoju mrežu praznom. Nemaju samo Škoti ovako zgodne športske primjere. Sjećam se jedne dugo očekivane nogometne utakmice između dva vatrogasna društva negdje u Hrvatskom zagorju, možda u Bednji ili u Zlatar Bistrici. Nisam više siguran. Bitno je da je ta utakmica odigrana. Počelo je s godišnjom skupštinom, pa je uslijedila veselica i onda tekma. Oštra, muška, tako da su gledatelji bili oduševljeni. U jednom trenutku sudac prekida igru. Publika protestira, a sudac objašnjava da se već dvadeset i pet minuta igra bez lopte! To je već povijesni kuriozum. Kad te nejde, nejde te… 

Winston Churchill je rekao: “Najveća lekcija u životu je znati da i budale ponekad mogu biti u pravu”.

Sjetih se memoara našeg Stipe Mesića koji je, svjedočeći u Haagu protiv RH, rekao da mu vjeruje samo žena… Je li mu povjerovao barem prijatelj Buda? Dok je on bio predsjednikom, s Pantovčaka je u Haag otišlo 666 transkripata jer je Tuđman snimao sve svoje razgovore. Nakon Stipinih deset godina predsjednikovanja nije ostalo ništa. Kad je Milošević završio u Haagu i to trajno, nikada ni jedan transkript iz “Belih dvora” nije poslan u Holandiju. Zanimljivo. 

Mark Twain je jednom dobro primijetio: “Političare i pelene treba često mijenjati iz istog razloga”.

Tramvaji i avioni

U Zagreb su stigli tramvaji iz Njemačke. Koliko se vidi na slikama, tramvaji su ok. Malo sam zabrinut kakve će nam avione poslati Francuzi. Isto su rabljeni kao i tramvaji. Samo kod aviona je to malo dramatičnije. Možda da kupimo JAT-ove. Ako slučajno opet dođe do rata, bježat će se iz zemlje avionima JAT-a.

Skrolajući po fejsu učiš iz dana u dan. Evo jedne mudrosti s fejsa:

Ako ilegalno prijeđete granicu Sjeverne Koreje dobit ćete dvanaest godina prisilnog rada.

Ako ilegalno uđete u Iran zatvorit će vas na neodređeno vrijeme.

Ako ilegalno uđete u Afganistan bit ćete strijeljani.

Ako bez vize uđete u Saudijsku Arabiju bit ćete zatvoreni godinama.

Ako ilegalno uđete u Kinu nestat ćete zauvijek i tako dalje i dalje… 

Ali zato kad dođete u staru ofucanu Europu, sve vam je plaćeno, dobijete novac, stan, hranu. Valjda zato jer se mnogi osjećaju k’o “jadnici”, a da nikad nisu ni čuli tko je Victor Hugo.

Ako pak legalno uđete u Grčku odležat ćete mjesecima u zatvoru s optužbom da je vas dvije stotine ubilo jednog njihovog…

Sjećam se 90-tih kad su ljudi kupovali tvornice za jednu kunu, pa danas plin za cent. Onda si mislim kak’ je to bio pravi popust, a ne ova današnja sranja s Black Fridayjom.

Prija oduševila Hrvateke

Lepa Prija je oduševila Hrvateke. Još četiri rasprodane Arene čekaju njezine obožavatelje. Komentari na taj kulturološki fenomen u Hrvata su čista boza. “To je pitanje kulture, tko voli nek’ izvoli”,  “Svatko ima pravo slušati glazbu koju voli”, “Zašto žena ne bi pevala, kad ima tko da ju sluša” i slična tipično hrvatska preseravanja. Sjetite se ne tako davno Thompsona i i zabrane njegovog koncerta u pulskoj Areni. Tada su se jugonostalgičari digli na svoje rahitične noge tvrdeći kako se radi o širenju glazbenog primitivizma što oni neće dopustiti. Znači Thompsonova glazba je za primitivce, a Prijina za elitu. Valjda onu jugo-elitu. Možda sam ja stvarno krajnje glazbeno neobrazovan, ali propagiranje narodnjačke glazbe među svim slojevima društva, a napose među mladima, siguran sam da nije slučajno. Kad nas već komšije nisu uspjeli pokoriti oružjem, sad to uspješno čine na planu zabave. Sutra će ponovno početi “ujedinjenje” i na jezičnom, pa kasnije kulturnom, gospodarskom i drugim planovima sve dok ne dođu s nekom novom/starom političkom idejom o ujedinjenju svih Južnih Slavena, makar i u krilu EU-a. Hrvati nikako da bilo što nauče iz vlastite povijesti. 

Shvatit će tek kad bude “stani-pani”. 

Ivana  Petrović se čudi: “Živimo u vremenu gdje je višak kila problem, a manjak mozga nije”.

Što se događa u Srbiji?

Ova godina u mnogome sliči na 1988. g. I tada se znalo da dolazi “pogoršanje vremena”, ali se nije ni slutilo da stiže agresija, okupacija, Vukovar, Škabrnja, Ovčara…. Prema podacima vojnih analitičara Srbija je u odnosu na 1995. g. podigla svoj vojni proračun za 90,17 poto, dočim Hrvatska samo za 18 posto. Sami zaključite što to znači. U cijeloj Europi države bitno povećavaju izdvajanja za vojni proračun jer se žele osigurati u slučaju širenja ratnih sukoba u Ukrajini, pa i na području Gaze. Da je slučajno Ukrajina “kihnula” za mjesec dana (kakve su bile ruske prognoze), onda bi i na konkretnom primjeru vidjeli što to znači dočekati rat vojno nespreman. Međutim, našim dragim Hrvatekima sve je to pomalo napuhano i smiješno. Naši lijevi mediji bave se time smije li misica Hrvatske doći iz Hercegovine, ali im nije nimalo smiješno ako misica Nizozemske ima pimpek. Bože, koje licemjerje… 

Netko mi je poslao na moj zid sliku konjaka “Trenk”. Na naljepnici je hrvatski grb s prvim bijelim poljem. Proizvedeno 18. rujna 1969. g. u SFRJ. Očito da još tada drug Miloš Žanko nije bio dovoljno budan. Dvije godine kasnije se probudio…

Godišnjica je smrti istinskog hrvatskog rodoljuba Slobodana Praljka. Prošla je potpuno nezamijećeno jer su tamo neki haški suci odlučili kazniti BiH Hrvate za rat u Bosni. Praljak je, uz to što je bio branitelj, bio i intelektualac koji je iza sebe ostavio više knjiga. Zadnju knjigu koju je napisao bila je koncept svoje obrane u Haagu. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek odbila je sufinancirati knjigu jer se tobože radi o šundu. A pisac završio više fakulteta dočim je ona jedan – ali očito onaj pravi.

Danka Dražina nije (pravo)braniteljica za jednakost spolova, za nacionalne manjine, ni za branitelje. Ona je hrvatska braniteljica koja je inicirala peticiju za rušenje mauzoleja ratnom zločincu Vukašinu Šoškočaninu na groblju u Borovu selu. Prikupila nešto više od tisuću potpisa. Da je bila malo snalažljivija mogla je stati pred zagrebačku Arenu uoči koncerata naše Prije tvrdeći da skuplja potpise za njen nastup. Tada bi sigurno skupila bar oko sto pedeset tisuća potpisa. Nije li žalosno i jadno da se u Hrvatskoj može bez ikakvih posljedica podići mauzolej ratnom zločincu sa srpske strane, a obljetnica smrti istinskog hrvatskog rodoljuba se ne smije obilježiti javno jer je on proglašen od suda u Hagu zločincem? 

Muškarci misle kako je san svake žene pronaći savršenog muškarca. Realno, san svake žene je jesti, a ne udebljati se.

Otkad je Tuđman stvorio državu sporove oko granica nemamo samo s Makedonijom i Mađarskom. U sporu oko granica Slovenci su uvijek jednom nogom na našoj strani.

Čudi se moj kolega Davor Karačić: “Obzirom na vrisku koju neki podižu oko toga što Ivan Pernar komunicira sa srednjoškolcima, kakva problematika je u pitanju? Prodaje  li drogu učenicima, alkohol, pljuge, petarde, pornografiju…? Gdje je problem? Nije odjeven u kožu i ne dahće na koljenima pred djecom s mrkvom koja viri…”. E, moj prijatelju, Pernar je opasan za mlade, a Prija ih odgaja svojim pjesmama.

Mnogi političari nemaju ljubav iz srednje škole jer imaju samo osnovnu. 

Novi ‘ispad’ Zlatka Dalića

Moram zabilježiti najnoviji “ispad” izbornika Zlatka Dalića: “Dok sam ja izbornik hrvatske nogometne reprezentacije ona će biti mjesto okupljanja hrvatskog naroda, mjesto domoljublja, zajedništva, mjesto ljubavi, kvalitete i hrvatske zastave. To mnogima smeta, ali mi se ne damo i hvala dragom Bogu na tome!”. Dalić se ne da unatoč napadima ljevičara svih boja kako unosi previše politike u šport. Baš kad su ljevičarski mediji počeli s anketama tko će biti novi selektor, repka se, njima za inat, plasirala na Euro u Njemačkoj te se našla u grupi sa Španjolskom i Italijom. Teški protivnici su odmah oduševili naše ljevičarske medije. Možda ipak ne uspiju! Objektivno jesmo u najjačoj grupi. Sa Španjolcima smo u finalu Lige nacija igrali neodlučno i izgubili na penale, a s Italijom nikada nismo izgubili. Mislim da su se jugo-kokošari malo prerano počeli veseliti, zajedno s Borom Dežulovićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem i Vedranom Rudan… Kad već nisu uspjeli otjerati Dalića i “pronaći” mu zamjenu, preostaje im da nastave stalno zazivati odlazak Modrića iz repke. Kaže narod: što se babi htilo, to se babi snilo…

Sretnem starog znalca. Nogomet, Dinamo, Hajduk, nikad ga ništa od toga nije zanimao. Nikad čuo za Livaju… Tip je ogorčen na vlast pa mi kaže: “Možeš li zamislit’ kakva je ova vlast kad nam i reprezentacija ode u Njemačku!”.

U Hrvatskom tjedniku prenose što je Milorad Pupovac izjavio beogradskom Kuriru: “Tijekom komemorativnih dana u Vukovaru, za razliku od proslave Oluje u Kninu, dogodio se izljev ustaštva…”, “Vlada nije našla način da stavi Penavu pod kontrolu…”, “Stvar je preuzeo gradonačelnik Vukovara, koji vodi stranku s elementima desnog ekstremizma. On je očigledno odlučio otvoriti prostor, a Vlada i vlasti nisu našli da to stave pod kontrolu. Sva sreća da to nije preraslo u još gore stanje…”. Nadodajem: za razliku od 18. studenog 1991. g, kad je bilo “svečano” i “humano”. Falila je još samo salata! Međutim, Pupovac je čvrst momak. Nadživio je on toliko kabineta raznih hrvatskih vlada. Teško ga je slomiti. On se ne boji baciti vijenac niz Dunav za sve žrtve Vukovara. Znači i za Vukašina Šoškočanina. Ove godine je to umjesto njega obavila Sandra Benčić uz asistenciju 6. Ličke. Plameni pozdrav Sandri.

Jedna dobra vijest iz Zagreba. Naime, dok ovo pišem počeo je padati snijeg. Ako zapadne ove zime, čistit će ga ista ekipa koja je ovog ljeta kosila travu…

Opet nova stranka

Damir Vanđelić je osnovao novu stranku “Republika”. Nacrtali su se na TV-Novoj. Na političara sliči samo predsjednik. Ima perfektnu biografiju iz Domovinskog rata. Inače to je sto pedeset i nekoja aktivna politička stranka u Hrvatskoj. Zar doista nitko izvan HDZ-a i ljevičarskih stranaka nije u stanju svoju političku aktivnost uklopiti u već postojeće stranačke okvire već mora osnovati vlastitu stranku? No živi bili pa vidjeli kakav prolaz će kod birača imati ova, još jedna, navodno centristička stranka…

FOTO: HINA/Tomislav Pavlek

Najbolje je ne znati kako se rade zakoni i kobasice.

Počeo je ovogodišnji Advent. Kažu da nije nikada bio skuplji. Sigurno nije po ukrašavanju, ali lako moguće po cijenama ugostiteljskih usluga i prodaji suvenira u kućicama. Pa tko voli, nek’ izvoli… Na prvu adventsku nedjelju obdario nas je i naš Premijer na izlasku iz obnovljene crkve sv. Marka na Gornjem Gradu. Napokon se odlučio smijeniti Barbarića s mjesta šefa HEP-a. Kaže samo zbog bespravne izgradnje. Znači, sve one afere ranije se ne broje jer je na njih ukazivala oporba, a “mi ne radimo stvari zbog oporbe”, objasnio je Plenković.  

Kažu da kad je golub na zemlji, jede ti iz ruke, a kad poleti, posere ti se na glavu. Ljudi isto tako!

I za kraj ove pomalo šaljive kolumne jedna o legendarnom generalu Ivanu Šiblu. Bio je partizanski general kome nisu dozvolili da prvi uđe 8. maja 1945. g. u Zagreb. Kasnije je pao u nemilost komunističkih vlasti i dane je uglavnom provodio s prijateljima u Gradskoj kavani. Jednog dana, netko ugleda vijest u novinama kako partija osniva Komisiju za ispitivanje porijekla imovine. Šibl je samo odmahnuo rukom: “Ja se nemam što bojati. Od pokretnina imam samo gebis, a od nekretnina  ku**c”.

Sad se sve više postavlja pitanje je li Diogen živio u punoj ili praznoj bačvi?  

izvor: Direktno.hr