Connect with us

Vijesti

11.6. – TIJELOVO – SVETKOVINA PRESVETOGA TIJELA I KRVI ISUSOVE

Published

on

Na najdublje značenje svetkovine Kristova Presvetoga Tijela i Predragocjene Krvi upućuje nas samo liturgijsko slavlje koje će se u crkvama diljem svijeta slaviti u tri dijela: euharistijsko slavlje, procesija te klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom – donosi don Mladen Parlov na svom fb profilu.

U euharistijskom se slavlju okupljamo oko oltara koji je žrtvenik i stol, Križ Kalvarije i dvorana Posljednje večere, žrtva i gozba, Isus Veliki Svećenik te istodobno Isus žrtva. Isus Svećenik prikazuje i žrtvuje sebe, žrtvu Novoga saveza, kako bi nas ljude pomirio s Bogom, kako bi nas spasio od naših otuđenja i lutanja, kako bi nas na pravi put vratio te na tom putu, koji vodi u vječni Očev dom, sobom hranio te od svega i pa i od nas samih branio.

Krist je kruh živi koji je s neba sišao kako bi sobom utažio egzistencijalnu glad koja postoji u svakom ljudskom srcu, glad za smislom, istinom, ljepotom i dobrotom. Njega primajući i blagujući s njime se sjedinjujemo na mističan način, njemu dajemo što je naše a od njega uzimamo što je njegovo; njemu dajemo svoje grješne živote, svoje padove, razočarenja i tuge; od njega uzimamo svjetlost i radost, mir i ljubav, od njega uzimamo i dobivamo „sve“, jer Onaj tko nam se pod prilikom kruha dariva u sebi obuhvaća i nebo i zemlju. On je naše „sve“.

Primajući euharistijskog Isusa u naše se srce spušta nebo, postajemo živa svetohraništa, živi, drugi Kristi. Po Kristu, s Kristom i u Kristu dolazimo u zajedništvo života s Ocem nebeskim i vezom njihove međusobne ljubavi, s Duhom Svetim, Duhom ljubavi koji povezuje Oca sa Sinom, a sve nas po Sinu s Ocem i međusobno.

Pavao piše Korinćanima: „Čaša blagoslovna nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova. Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi“ (1 Kor 10,16-17). Pavao naglašava drugi bitni vid svetkovine Tijelova, vid zajedništva braće i sestara koji se okupljaju oko oltara. Nema privatne svete mise, tj. euharistija nikada nije niti može biti privatan čin pojedinca. Ona uvijek uključuje Crkvu pa i onda kad je slavi sam svećenik, pojedinac. Blagujući jedan kruh blagovatelji su pozvani postati „jedan u Kristu“, kako Pavao piše Galaćanima (Gal 3,28).

Jedino u Kristu, jedino u kršćanstvu je moguće da osobe različitih nacionalnosti, kultura, jezika, zvanja i poslanja, različitih društvenih pripadnosti i političkih opcija mogu biti sjedinjeni, mogu postati jedno. Preduvjet tog jedinstva je naše sjedinjenje s Isusom Kristom, izvorom, uzrokom i uzorom tog jedinstva. Blagujući Krista, kruh koji je s neba sišao, istodobno znači reći vlastiti „Amen“, bratu i sestri koje Gospodin dovodi na moj životni put. Eto zašto se prije svete pričesti, prije primanja euharistijskog Krista, izmirujemo s braćom i sestrama, odnosno izmirujemo se s Kristom u njegovu otajstvenom, mističnom tijelu – Crkvi. S Kristom se pomirujemo kako bi ga mogli primiti, s njime se sjediniti te njime nahranjeni i okrijepljeni možemo dalje na put krenuti, na put svjedočenja Krista živa i uskrsla, donoseći njegovu ljubav srcima koja za njom žude.

Dolazeći u euharistijskom slavlju oltaru, tj. Kristu, Svećeniku i Žrtvi, iznova možemo doživjeti ono što je židovski narod iskusio u svom hodu kroz pustinju, u svom hodu prema Obećanoj zemlji. U pustinji, koja otkriva granice čovjekovih snaga, Bog ih je hranio i krijepio manom s neba da pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih (usp. Pnz 8,3).

Ova nas misao približava drugom vidu svetkovine Tijelova. Naime, drugi dio proslave svetkovine Tijelova je svečana procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Krećemo na put s Isusom. Njime nahranjeni i okrijepljeni možemo na put. Zovemo ga da pođe s nama na naša životna putovanja kako bi posvetio naše korake, kako bi po nama izlio svoje blagoslove, kako bi svima donio svoje spasenje. Darivajući nam se kao kruh života Krist nam sobom rasvjetljava i krijepi kako bismo živjeli po njemu. Potom nas šalje, a naše se poslanje rađa iz njegova poslanja, iz poslanja koje mu je Otac dao: „Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni“ (Iv 6,57). Na Posljednjoj večeri Isus se ponovno vraća na temu poslanja, moleći se Ocu nebeskom da bude s onima koje šalje: „Kao što ti mene posla na svijet tako i ja njih poslah u svijet. I za njih posvećujem sama sebe da i oni budu posvećeni u istini“ (Iv 17,18-19). Možemo ustati i hoditi, jer nas je za put ozdravio i okrijepio. Primajući Isusa uzeli smo božanski lijek protiv naše paraliziranosti, protiv naše zatvorenosti u vlastite živote u kojima nema mjesta za druge i drugačije. Procesija na svetkovinu Tijelova, hod s Isusom i za Isusom, podsjeća nas kako nas euharistijski Isus želi osloboditi malodušja i razočarenja. Često smo poput Ilije na brdu Horebu. Umoran i razočaran, poželio je umrijeti. No, Bog mu po gavranu šalje kruha da se okrijepi: „Ustani i jedi – reče mu – pred tobom je dug put“ (1 Kr 19,5. 7). S Isusom možemo naprijed, u naše velike i male životne bitke, znajući da je s nama Onaj koji je najjači, koji je već pobijedio svijet s njegovim silama zla. Krist nas uči kako nam je u životnim bitkama koje nas čekaju potrebna upravo božanska hrana, tj. „kako čovjek ne živi samo od kruha, nego od svake riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Pnz 8,3). S Kristom, koji je s-nama-Bog, možemo na put puni nade da će naše životno hodočašće jednom dospjeti do kraja, do cilja. Euharistija je sakrament Boga koji nas ne ostavlja same na putu, nego hodi s nama, uz nas, štoviše nosi nas na svojim rukama.

Jedna priča veli kako je jedan čovjek sanjao kako s Bogom hodi na svome životnom putovanju. Iza njih su u pijesku ostajali tragovi stopa, njegovih i Božjih. Promatrajući stope primijetio je kako na pojedinim mjestima postoji samo jedan trag i to baš onda kad je proživljavao teške trenutke. S ljutnjom upita Boga: „A gdje si bio kad mi je bilo teško?“ „Kad ti je bilo teško tada sam te na rukama nosio“, odgovori mu Bog s osmijehom. To je priča, ali je i najdublja istina. Nikada nismo sami na našem životnom putu. Njegova je riječ kako će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta; njegova je riječ kako nam se neće dati križ koji ne možemo nositi; njegova je riječ kako će nam se dati snaga za naše životno poslanje. Naša je snaga kruh koji je s neba sišao, Isus Krist, kruh za život svijeta. Pred tom istinom kako ne biti ganuti, kako srca ne ispuniti zahvalnošću i ljubavlju; kako od radosti ne klicati; kako se Kristu ne nakloniti i pokloniti. To nas dovodi do trećeg dijela svetkovine Tijelova, do klanjanja.

Klanjati se Bogu Isusu Kristu, kruhu živom koji je s neba sišao, ne znači samo ispuniti prvu i temeljnu zapovijed Dekaloga, nego također znači djelotvornu obranu protiv svih oblika idolatrije, osobito samoidolatrije. Svaki je čovjek veoma sklon trajno stvarati male bogove na vlastiti sliku i priliku te im se klanjati. U konačnici klanja se samome sebi, jer je vlastiti „ego“ stavio na pijedestal života. Pokloniti se euharistijskom Isusu znači ne samo ispovjediti da je Krist Bog kojemu se valja klanjati, nego je to klanjanje ujedno čin ljudske slobode, ljudskog oslobođenja; tko se Kristu klanja ne može i ne smije prignuti koljeno pred nikakvom drugom zemaljskom stvarnošću i moći, ma koliko jaka i velika bila. Mi kršćani prigibamo koljena pred našim Bogom, nazočnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu, jer je se on prije nad nas prignuo, jer nam je noge oprao, jer je za nas krv prolio, jer nas je do kraja ljubio. Kristu se pokloniti znači u srcu nadu užariti, jer Onaj kome se klanjamo dariva istinsku slobodu.

>> Dekan KBF-a u Splitu: “Svećenike je čak trebalo potaknuti na herojski angažman i ljubav da umnože svete mise”

Advertisement

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved