Connect with us

Društvo

Hrvatska 2020.

Published

on

Slika 1. Branitelji Škabrnje odaju počast svojim suborcima i civilima (MJ)

Današnja Hrvatske je neokomunistička zemlja silne korupcije, cenzure, nepotizma i nestručnosti.

U HDZ-u su provedeni unutarstranački izbori po komunističkom modelu, bira se jedan kandidat od jednog predloženog! Što se ima birati? Tako briselski ćato shvaća demokraciju! Samo su na jednom mjestu bila dva kandidata, na drugim mjestima samo jedan kandidat pa su članovi imali mnogo muke da izaberu pravog kandidata.

Koliko je HDZ vjerodostajan pokazuje slučaj Lovre Kuščevića koji je kao jedini kandidat dobio sve glasove u Nerežišćima! Dan nakon lokalnih izbora u HDZ-u, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa objavilo je svoju odluku na 17 stranica u kojoj pak oni kažu da je Kuščević kriv za sukob interesa vezano uz svoju imovinu. Kaznili su ga “strašnom” kaznom od 6.000 kuna koju će otplatiti tijekom 6 mjeseci.

Još jednom se pokazalo da je Povjerenstvo za odlučivanju o sukobu interesa nepotrebno, da je samo sebi svrha i da služi za uhljebljenje čudnih ljudi. Nakon odluke Povjerenstva drug Lovro može nastaviti svoju političku karijeru bez zadrške. 

Slika 2. Nakon delegacija dolaze na red obitelji ubijenih (MJ)

Levim mainstream medijima (desnih nema) je to normalno jer briselski ćato provodi njihovu antihrvatsku politiku koja je protiv stvarnih branitelja, protiv istinskih domoljuba i protiv napretka Hrvatske. Nikome u tim medijima nije čudna Plenkovićeva demokracija, da se mogao “birati” samo predloženi kandidat jer drugoga nije bilo.

Kakva je današnja hrvatska zbilja (politika) vidljivo je iz niza događaja:

•           HRT, državna televizija koju najvećim dijelom plaćaju domoljubi i branitelji, nije

prenosila svečano otvaranje obnovljenog vukovarskog vodotornja.

Jadnici s Prisavlja su tvrdili kako na Vodotornju u vrijeme službenog otvorenja nije bilo nikakvog programa ni događaja – osim vatrometa – a da su sve najave, glazbeni brojevi, kao i dizanje zastave, bili unaprijed snimljeni nekoliko dana ranije.

Podsjetimo, nakon 29 godina obnovljen je Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskoga zajedništva. Svečani čin otvorenja obilježio je spektakl domoljubne pjesme koji se mogao pratiti putem elektroničkih uređaja – na lokalnim televizijama, portalima i društvenim mrežama. U sklopu programa himnu Republike Hrvatske izvela je klapa Hrvatske ratne mornarice sv. Juraj. Državni stijeg na vrh vodotornja podigao je Krešimir Đalto, sin pokojnog vukovarskog branitelja Hrvoja Đalte koji je zajedno s pokojnim braniteljem Ivicom Ivanikom podizao zastavu na Vodotornju tijekom agresije na Vukovar.

U programu otvaranja Vodotornja nastupili su Tomislav Brajša, Tomislav Bralić, Vladimir Košić-Zec, Najbolji hrvatski tamburaši, Ivana i Marija Husar, Jacques Houdek, Zaprešić boysi

Program svečanog otvaranja bio je prilagođen epidemiloškoj situaciji i nije točno da ga nije bilo jer smo ga gledali na lokalnoj televiziji. HRT je mogao preuzeti program lokalne televizije i ništa više od toga nije trebao uraditi!

•          Plenkovićev protokol u Vukovaru gura Branka Borkovića, zadnjeg zapovjednika obrane Vukovara, u pozadinu jer je prvi red rezerviran za dezertere i uhljebe koji ne znaju ništa o Domovinskom ratu. Sramotno, zar ne?

•           Plenkovićev protokol gura Marka Miljanića, zadnjeg zapovjednika obrane Škabrnje,

iz Kolone sjećanja u Škabrnji.

“A htjeli su me istjerati iz Kolone sjećanja. Bio je to neki mali iz protokola, gurao me da se maknem, da je početak kolone za izaslanike. Rekao sam mu da je balavac i pitao ga zna li tko sam ja. Zapovijedao sam obranom sela koje je ostalo bez obećanog oružja i tog dana ubijeni su mi otac, brat i sedam rođaka. A načelnik me nije spomenuo ni jednom riječju u pozdravnom govoru. Nema veze, ne treba meni spomenik, moje je bogatstvo u djeci i unucima te mi ne treba ništa, ali čovjeka boli. Udovice, žene, majke i očevi ubijenih hrvatskih branitelja trebali bi prvi položiti vijence, a tek nakon njih kojekakve delegacije. Inače radimo cirkus od komemoracije na kojoj političari paradiraju – govori nam Miljanić.

Protokol je planirao da dezerteri, izdajnici i uhljebi budu u prvim redovima, da se slikaju, da odrade formalnosti i da se odvezu službenim autima na teret poreznih obveznika. Nije njih briga za žrtve, majke, udovice, djecu poginulih. Nije njih briga za branitelje, invalide Domovinskog rata, oni gledaju samo svoj interes.

•          Tomislav Merčep, heroj Domovinskog rata, sahranjen je bez vojnih počasti! Žalosno i sramotno! Bjednici (ministri i drugi dužnosnici) su to pokušali opravdati epidemiološkom situacijom što je besmisleno.

            Tomislav Merčep je heroj Domovinskog rata kojemu su sudili zbog velikog doprinosa u obrani Vukovara, Gospića, Pakraca i drugdje. Tomislav Merčep nije zapovjedio niti uradio nikakav zločin ali je unatoč toga osuđen po zapovjednoj odgovornosti. U hrvatskom pravosuđu a i šire zapovjedna odgovornost postoji samo za hrvatske zapovjednike, za agresorske zapovjednike nema zapovjedne odgovornosti, kao ni za počinitelje zločina nad Hrvatima. Kao primjer može se navesti rješenje istražnog sudca (Pavao Rukavina) Županijskoga suda u Gospiću od 16. siječnja 2001. godine kojim je obustavljena istraga protiv prvooptuženog Čede Budisavljevića i još 81 osumnjičene osobe za zločine na području Novog Ličkog Osika, djelova grada Gospića i Široke Kule. U Širokoj Kuli su ubijena 34 nenaoružana civila. Najmlađa žrtva bila je Verica Nikšić (13 godina) koju levi mainstream mediji uporno prešućuju, a šire mit o Aleksandri Zec. Za ratni zločin nad Hrvatima u Širokoj Kuli nitko nije odgovarao a zna se tko je zapovjedao i tko su počinitelji. Toliko o jadnom hrvatskom pravosuđu.

Slika 3. Kolona sjećanja u Škabrnji 2020. (MJ)

Današnji HDZ čine uhljebi, karijeristi, izdajnici te izgubljeni u vremenu i prostoru koji podržavaju izdajničku politiku koja negira stvarne heroje Domovinskog rata, koja prihvaća Memorandum SANU 2 i 3. Plenkovićeva pomirba je besmislena jer četnička Srbija ne prihvaća istinu, ne priznaje agresiju na Republiku Hrvatsku, ne priznaje koncentracijske logore, ne priznaje zločine, ne daje podatke o nestalima, ne vraća otuđenu dokumentaciju itd. Od takozvane Plenkovićeve pomirbe jedinu korist će imati etnobiznismen Pupovac i njegova bratija iz SDSS-a koji će sve dobro naplatiti bez da priznaju da je Srbija izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, bez kajanja za počinjene zločine, za izvršeni kulturocid, urbicid i genocid. Srbija i Pupovac i dalje šire jasenovački mit i dalje govore o građanskom ratu, ne žele imenovati agresora, ne žele dati informaciju o nestalima, a drug Plenković priča o pomirbi. Umobolno!

Četničke Novosti, koje financira Ministarstvo kulture RH, pišu: Može li hrvatska država biti išta drugo nego loša zamisao, retardirana i nakaradna u samoj ideji, ako njene vrijednosti zastupa zastupnik Bulj? Zdrav razum i minimum potrebe za slobodom upućuju na to da ne može. Dok god je svojom batinaškom zaštitom profilira zastupnik Bulj, hrvatska država može biti vrijedna jedino najdubljeg prezira.

Ovaj govor mržnje Plenkovićeva vlada podržava i financira novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske! Na ovaj govor mržnje nema reakcija medija, pravobranitelja niti političara!?

Plenković kontrolira medije pa ga oni ne pitaju kada će započeti nužne reforme katastrofalnog pravosuđa, neodrživog zdravstenog sustava, reforma uprave, promjena izbornog zakona, procesuiranje ratnih zločinaca i zaštita nacionalnih interesa. 

Umjesto demokracije imamo neokomunističku vlast, silnu korupciju, nepotizam, cenzuru, i antihrvatsko ponašanje vladajućih. HAZU, pardom JAZU – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, ne želi istražiti srbijanske laži o logoru Jasenovac, ne želi organizirati međunarodnu konferenciju o tim lažima, ne želi odgovoriti na četničke laži i propagandu o logorima Jasenovac, Stara Gradiška, Jadovno itd. Na taj način HAZU prihvaća stavove SANU-a o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu. Jadni su to akademici kada nisu sposobni, niti žele, odgovoriti na laži i podvale.

Slika 4. Mural o nekažnjenim srpskim zločinima (MJ)

Cenzura

Penavi izbacili ključnu rečenicu iz intervjua (Večernji list). Izbacivanje ove rečenice iz teksta upravo potvrđuje i dokazuje njezinu istinitost.”, poručio je Penava: “Za sada je, zahvaljujući prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, hrvatskim braniteljima, narodu i građanima koji su se izborili za demokraciju još uvijek tako koliko god se Andrej Plenković trsio vratiti nas korak u nazad, u mračno doba zabrana i onemogućavanja slobode govora političara i medija koji nisu režimski, ali kako sam uvodno rekao u demokraciji narod ima vlast kakvu želi.”

Peternel ispričao svoje iskustvo, cenzuru na Novoj TV. Jednostavno je nestao u montaži kao da intervjua nije ni bilo!

Objave na društvenim mrežama su kontrolirane (skrivene ili izbrisane) od “fact checking” organizacija. Te organizacije samovoljno određuju što je točna informacija, a što nije bez ikakve argumentacije. Radi se o cenzuri koju provodi novi naraštaj komunista, marksista, socijalista i drugih. Umjesto demokracije i suprostavljanja argumentima, činjenicama, imamo diktaturu i jednoumlje.

Plenkovićeva vlada nije bila u stanju tijekom 5 godina donijeti novi Ovršni zakon!

Zastupnica Domovinskoga pokreta Karolina Vidović Krišto kazala je: “Ovakav ovršni zakon, kojega Hrvatska ima 2020. godine, uključujući i ove izmjene, bit će zasigurno predmet znanstvenog istraživanja europskih sveučilišta, pod nazivom „Kako zakonski i efikasno natjerati stanovništvo jedne države da napusti svoje domove i prisili ga na iseljavanje“. Taj ovršni zakon omogućio je da putem jednog čudnog kljunaša, koji se zove Fina, moćne strukture provode teror nad građanima.”.

Isključivi gospodarski pojas

Neki mediji javljaju da se Italija sprema proglasiti Isključivi gospodarski pojas (IGP). Vlada druga Plenkovića o IGP-u ni riječi, zar to nije sramotno? Drug Plenković kaže da smo ravnopravna članica EU pa neka proglasi hrvatski IGP kada smo ravnopravni, neka štiti nacionalne interese.

– Europska je komisija 13. srpnja 2013. godine, nakon posebne studije koju je naručila oko zaštite ribljeg fonda, pozvala sve svoje članice na Mediteranu da proglase i aktiviraju svoje gospodarske pojaseve, pa tako i Republiku Hrvatsku. Vlada Zorana Milanovića se na to oglušila, unatoč tome što je Italija proglasila i aktivirala ekološku komponentu svog pojasa još 2006. godine. Zašto RH nije učinila isto, aktivirala barem tu eko-komponentu, to nitko ne zna – (bivši saborski zastupnik Dr. Tonči Tadić). .

Korupcijske afere

Oporba opravdano traži na uvid ugovore o vjetroelektrani. Ministar i premijer to ne žele pokazati pa se postavlja pitanje zašto. Neki pišu da se ugovori nestali, što je malo vjerojatno. Ako ih Vlada nema ima ih druga strana. Zašto DORH nije ništa poduzeo po pitanju ugovora o spomenutoj vjetroelektrani? Umjesto da se bavimo reformama, strategijom razvoja, zaštitom nacionalnih interesa bavimo se jednim ministrom, prepucavanjima predsjednika i premijera i takozvanom pomirbom. Ministar ne poštuje sudske odluke ali ima punu podršku premijera koji priča o pravnoj državi!? Vjerodostojno, zar ne?  

Nismo se borili za ovakovu Hrvatsku!

Dr. Marko Jukić

“s margine političkoga spektra”

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved