Gotovo svi građani Republike Hrvatske čuli su za Rockefellerovu ulicu u Zagrebu, no veliki dio njih ne zna porijeklo imena ulice kao ni zanimljivosti o samom “osnivaču” hrvatskog zdravstva, Andriji Štamparu. Ovaj “tekstić” iako nalikuje teoriji zavjere, svakako ima veoma zanimljive detalje i poveznice između glavnih aktera, sudionika, sljedbenika, pokornika pa i šire od toga, a mi ćemo samo malo zagrebati po površini. Svi stanovnici Balkana ovaj “tekstić” mogu smatrati mini predavanjem iz povjesti. Dobrodošli, sjednite u tišini, čitajte i otvorite um… – traži Dokumentarac.com.

Najstarija “američka” ulica u Zagrebu je upravo Rockefellerova odnosno ulica Johna Davidsona Rockefellera. Ime je dobila u čast Johna Davidsona Rockefellera čijim je novcem izgrađena Škola narodnoga zdravlja (u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – kasnije Kraljevina Jugoslavija) koju je utemeljio Andrija Štampar 4. rujna 1926. godine uz pomoć Rockefellerove fondacije. Škola narodnog zdravlja – Medicinski fakultet u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu osnovana je kao ogranak zajedničke ustanove kojoj su tada pridružene i druge ustanove na više lokacija u Zagrebu; Institut za socijalnu medicinu, Epidemiološki zavod s odjeljenjima:

• Bakteriološko-serološko odjeljenje,
• Kemijsko odjeljenje,
• Antirabično odjeljenje, i
• Odjeljenje za cijepljenje protiv boginja.

Andrija Štampar je od 1945. godine radio na osnivanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Imenovan je članom Pripremnoga odbora za stvaranje te organizacije. 1946. godine u New Yorku imenovan je predsjednikom Interimne komisije, kako se Svjetska zdravstvena organizacija zvala do njena službenog utemeljenja 1948. godine. Andrija Štampar kasnije je bio zaslužan za reformu nastave na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci. Izradio je Ustav Svjetske zdravstvene organizacije te je 1948. predsjedao prvoj svjetskog zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Bio je prvi potpredsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda (UN). Zanimljiva kronologija Štamparovog napretka nakon suradnje s Rockefellerom, složiti ćete se…

Danas, u bajkovito lijepoj Rockefellerovoj ulici u Zagrebu, ispod zagrebačkog Mirogoja smješten je i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), kao i druge centralne institucije hrvatskog zdravstva. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, jedna od kontrolirajućih institucija hrvatskog zdravstva, redovito piše izvještaje u kojima se uz medicinu rada i raznorazne bolesti detaljno zanima za statistike rađanja, pobačaja (koje naziva kontracepcijskim sredstvom), primjenu i nuspojave cjepiva u Hrvatskoj. Svoje, više ili manje točne statistike, HZJZ redovito nadopunjuje kreativnim tumačenjima u skladu s važećom međunarodnom politikom. Iako nitko iz HZJZ-a, koliko je poznato, nije u javnost izlazio s izjavama o potrebi sterilizacije nazadnog hrvatskog naroda, HZJZ funkcionira kao lokalna ispostava UN-ove svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od kojih prima smjernice (naredbe) za svoje javnozdravstveno djelovanje. Veza između Rockefellera i HZJZ-a osim što je očita iz samog naziva ulice, zanimljiva je po mnogim drugim stvarima o kojima ćemo govoriti u nastavku.

S obzirom na to da su u Hrvatskoj, ne samo HZJZ nego i cjelokupno hrvatsko zdravstvo pod kontrolom WHO-a “darovali” Rockefelleri, njegov smjer od samih je početaka jasno zacrtan desetljećima unaprijed. Poznata je i činjenica da gotovo sve zakone iz Hrvatske u vezi sa zdravljem preslikavaju ostale Balkanske zemlje. Tako je, naprimjer, zakon o obaveznom cijepljenu, nakon što je proglašen u Hrvatskoj, kasnije proglašen u Srbiji, Bosni, Makedoniji, Crnoj Gori…  Zakon o transplantaciji organa u kojem stoji da smo svi donori organa bez da nas se pita za suglasnost, također je prvo proglašen u Hrvatskoj, zatim u Srbiji. Sada samo promatrajte kako će se isti zakon preslikati na ostale Balkanske zemlje.

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo također je zanimljiv popis suradnika na kojem se između ostalih nalaze i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetska banka, Ured Svjetske banke u Zagrebu, Europska banka za obnovu i razvoj, Institut za javno zdravstvo Srbije i Inštitut za varovanje zdravja Republike Slovenije. Pitate se zašto su ovi podaci zanimljivi? Pa… napomenimo samo da je jedan od najvećih financijera Svjetske banke i OECD … pogodite tko? Kakve veze uopće imaju zdravstvo i banke? Zdravstvo i gospodarski razvoj? Europska banka?

Kao što je Tesla jednom rekao: “Svi smo povezani nevidljivim silama”, čitajući ovaj članak shvatiti ćete da smo doista svi povezani, osim nevidljivim, itekako i vidljivim silama i moćnicima.

2. Tko su Rockefelleri?

Dinastija Rockefeller je bankarska, industrijska i politička obitelj, koju su utemeljili John D. Rockefeller (1839.-1937.) i njegov brat William Rockefeller (1841.-1922). Izvorno porijeklo im je njemačko, a njihov predak Johann Peter Rockefeller preselio se u Sjevernu Ameriku 1723. iz Westerwalda, Rheinland-Pfalz, u Njemačkoj. Rockefelleri se ubrajaju među najveće svjetske privatne poduzetnike u naftnom poslovanju tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljeća, uglavnom kroz tvrtku „Standard Oil Company“.

Tvrtka Standard Oil bila je vladajuća na naftnom tržištu SAD-a državši tržišni udio od približno 90% te je dugi niz godina ostvarivala vrlo visoke profite koji su Rockefellerima omogućili investiranje u razne druge djelatnosti sve dok Vrhovni sud SAD 1911. godine nije odredio da se kompanija mora podijeliti na 34 manje kompanije, što je samo doprinijelo tome da su Rockefelleri kroz godine svoje prste uspjeli uvući u sva polja društva koje danas poznajemo. Zanimljiva presuda Vrhovnog suda, zar ne?

Članovi četvrte generacije dinastije Rockefeller (a posebno istaknuti bankar i državnik David Rockefeller, poznat u obitelji kao patrijarh) značajno su uključeni u međunarodnu politiku, donatori su novca, osnovali su ili su se uključivali u brojne velike međunarodne institucije kao što su: Družba Bilderberg, Trilateralna komisija, Savjet za vanjske odnose, Svjetski ekonomski forum, Svjetska zdravstvena organizacija, Europska Unija, Ujedinjeni narodi itd.

Veze između UN-a i obitelji Rockefeller su mnogobrojne i dobro opisane u raznim publikacijama samog UN-a i Rockefellerove fondacije. Za primjer, Rockefelleri su darovali zemljište na kojemu je izgrađena zgrada UN-a u New Yorku, crni monolit Arthura Clarka (dobitnik UNESCO-ve nagrade za obrazovanje). Rockefelleri su sudjelovali i u osnivanju Rimskog kluba, glavnog think-tanka UN-a, a David Rockefeller dugo je bio jedan od vodećih članova.

Zanimljivosti o zgradi UN-a

Zgrada UN-a sagrađena na zemljištu površine oko 69.000 kvadratnih metara koje je UN-u “darovala” obitelj Rockefeller. Izvorno su navodno Rockefelleri Ujedinjenim narodima ponudili zemljište na svom vlastitom posjedu Kykuit sjeverno od New Yorka. Taj je posjed smješten oko 25 kilometara sjeverno od Manhattana, nedaleko od obale rijeke Hudson. U neposrednoj blizini Kykuita nalazi se i mjesto Sleepy Hollow, poznato po legendi o „Bezglavom jahaču”.

Lokacija kod Kyukuita je odbijena, zbog prevelike udaljenosti od središta New Yorka. Tada su Rockefelleri kupili zemljište uz East River za 8.5 milijuna dolara i darovali ga UN-u, na kojem stoji današnja zgrada UN-a. Zanimljivo je da se na toj lokaciji nekoć navodno nalazila klaonica. Na izradi projekta za sjedište UN-a sudjelovali su i znameniti arhitekti Le Corbusier i Oscar Niemeyer. Zanimljivo je i da danas zemljište na kojem stoji zgrada UN-a ima svojevrstan ekstrateritorijalni status tj. na njemu ne vrijede isti zakoni kao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Slobodno se može reći da je obitelj Rockefeller otac i majka Ujedinjenih naroda, a dan danas Rockefellorava fondacija financira gotovo sve projekte, agencije i organizacije u vlasništvu UN-a. To ne bi bilo toliko strašno da taj isti UN nije otac i majka svih unija i organizacija koje kontroliraju naše države i ŽIVOTE (u suradnji s vladama balkanskih zemalja):

Povelja UN-a predviđa da svaki primarni organ UN-a može osnovati različite specijalizirane agencije s ciljem potpunog ispunjavanja svoje uloge. To znači da je zapravo ovaj popis iznad samo komadić sante leda koji nas okružuje, s obzirom na to da svaka od navedenih 17 organizacija, agencija i unija ima potpunu slobodu stvarati svoju “djecu” kojoj je dužnost ispuniti ciljeve “roditelja”. Svu “djecu” financiraju njihovi “roditelji” (a to je popis od ovih 17), dok “roditelje” finaciraju primarni organi (UN).

Nagradno pitanje: Primarne organe financira tko?

Nagrada za odgovor: Buđenje iz stoljetnog sna…

Rockefeller fondacija

Rockefellerova fondacija, osnovana je 1913. godine i postala je jedna od vodećih filantropskih organizacija u prvoj polovici 20. stoljeća, a njezino je djelovanje ostavilo dubok trag na javnom zdravstvu u Europi i šire. David Rockefeller je trenutno najstariji živi predvodnik svog hazarskog plemena koje doslovno vlada ovim svijetom. Rockefellerovi su obitelj koja dosljedno finanacira eugeniku. Oni su obitelj koja je javno priznala da je financirala projekte za depopulaciju stanovništva putem masovnog cijepljenja, a koje je sadržavalo toksične dodatke koji uzrokuju neplodnost i sterilitet kod žena i muškaraca, kao i spontane pobačaje kod žena. Zar nije neobično da je baš neplodnost jedan od vodećih problema ovih prostora? Kao i spontani pobačaji? Kao i rađanje djece sa sve težim invaliditetom?

Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen, godinama je kopao po dokumentaciji Rockefeller fondacije te je, između ostalog, naišao na izvještaj iz 1968. godine ove “humane” organizacije, koji jasno dokazuje da je ova organizacija još tada financirala istraživanja, cjepiva i mogućnosti masovnog kastriranja i sterilizacije ljudi, što je trebalo doprinijeti planskoj depopulaciji stanovništva.

U tom izvještaju spominje se više metoda pomoću kojih bi se masovno mogla proširiti neplodnost u svijetu. Ovaj izvještaj je jako bitan jer je riječ o porodici Rockefeller koja generacijama sprovodi eugeniku čovječanstva, a čija fondacija i dan danas financira gotovo svako novo cjepivo koje izlazi na tržište.

Fondacija Rockefeller razvija cjepiva za masovnu redukciju plodnosti

U ranom izvješću 1968. Fondacija Rockefeller (u daljnjem tekstu: RF) dokumentirano je financiranje razvoja takozvanih “protu-fertilitetnih” (anti-fertility) cjepiva protiv plodnosti i planove za njihovu masovnu implementaciju.
Str. 51:Rockefeller Annual Report 1968-1.pdfDownload

“postoji više vrsta supstanci za koje je poznato da smanjuju mušku plodnost, no one dosad testirane problematične su zbog svoje visoke toksičnosti. Trenutno, vrlo se malo radi na razvoju imunoloških metoda poput cjepiva za smanjenje plodnosti, te su potrebna dodatna istraživanja za pronalaženje rješenja na tom polju.”

Mogućnost upotrebe cjepiva za redukciju muške plodnosti nešto je što je trebalo biti dublje istraženo jer, po mišljenju Rockefellerovoe fondacije, oralna pilula i spirala nisu bile primjerene za masovnu primjenu:

“Suočeni smo sa opasnošću da će se u sljedećih par godina pokazati kako su ove dvije “moderne” metode, koje su toliko obećavale, ustvari neprimjenjive na masovnoj skali.”

Neki posebno dobar razlog za ove tvrdnje nije dan. Spomenuta je i mogućnost administracije hormonskih preparata za redukciju plodnosti, iako je, kako se u izvještaju napominje, poznato da oni:

“uzrokuju krvarenja, što bi mogao biti limitirajući faktor u njihovoj primjenjivosti”.
“Predlagan je i polutrajni ili obnovljivi potkožni implantant, no dosad nije utvrđeno hoće li to rezultirati istim ili sličnim problemima.”
“Fondacija će pomoći u nadilaženju ovih bitnih nedostataka na više načina:

1. Pronalazeći ili ohrabrujući razvoj (centara izvrsnosti), te pružajući djelomičnu potporu centrima izvrsnosti na sveučilištima i istraživačkim institutima u SAD-u i u inozemstvu u kojima su metode i gledišta molekularne biologije kombinirane sa tradicionalnijim pristupima poput histologije, embriologije i endokrinologije u istraživanjima bitnim (primjenjivim) za razvoj metoda kontrole plodnosti”
2. Podupirući istraživački rad pojedinačnih znanstvenika, orijentiran prema razvoju metoda kontracepcije ili osnovnom znanju o ljudskoj reprodukciji, a koje je bitno za takav razvoj”
3. Ohrabrujući, kroz raspoloživost novaca za istraživanje, kao i drugim sredstvima, etablirane i mlade znanstvenike da okrenu svoju pažnju onim aspektima istraživanja u reproduktivnoj biologiji koja imaju implikacije za ljudsku plodnost i njenu kontrolu”
4. Ohrabrujući veći broj studenata biologije i biokemije na odabir karijere u reproduktivnoj biologiji i ljudskoj plodnosti, kroz potporu istraživanja i učiteljskih programa u odjelima zoologije, biologije, i biokemije”

Motivacija za ove aktivnosti jest, prema RF, prevelika plodnost nižih klasa, koje svojom propagacijom štete ljudskoj i društvenoj dobrobiti:

“Procijenjeno je da među američkim siromašnim i grupama na granici siromaštva postoji pet miliona žena kojima je potrebna usluga kontrola rađanja… Nekontrolirana plodnost među siromašnima umnogome doprinosi širenju siromaštva, neobrazovanosti, nezaposlenosti, ne samo u urbanim slamovima nego i u nerazvijenim ruralnim područjima.”

Nije prošlo dugo prije nego što su napori počeli davati rezultate. U godišnjem izvješću 1988., RF sretno je izvijestila o napretku fondacijske divizije za populaciju na polju sterilizacijskih cjepiva:

“Indijski nacionalni institut za imunologiju je u 1988. uspješno dovršio prvu fazu testiranja tri verzije protu-fertilitetnih cjepiva. Uz sponzorstvo indijske vlade i potporu Fondacije, testovi su pokazali kako svako od testiranih cjepiva nudi barem godinu dana očekivane zaštite protiv trudnoće, prema količini anititijela u odgovoru na imunizacijski raspored.”

U svojem pregledu protu-fertilitetnih cjepiva 1997. godine indijski Međunarodni centar za genetsko inžinjerstvo i biotehnologiju nije zaboravio zahvaliti svojem glavnom dobročinitelju:

“Rad na LHRH i HCG cjepivima poduprt je sredstvima Fondacije Rockefeller…”

1990.-ih rad na protu-fertilitetnim cjepivima ubačen je u višu brzinu, posebice u državama trećeg svijeta., kao i financiranje iz dubokih džepova fondacije Rockefeller. Istovremeno, ciljana populacija globalista – žene, počela se nelagodno meškoljiti oko cijelog tog otvorenog govorenja o redukciji populacije kroz upotrebu cjepiva.

Betsy Hartman, direktorica Programa za populaciju i razvoj na Hampshire college-u, Massachusetts i “netko tko čvrsto vjeruje u ženska prava na sigurnu, dobrovoljnu kontrolu rađanja i pobačaj”, nije pobornik protu-fertilitetnih cjepiva. U svojem eseju “kontrola populacije u novom svjetskom poretku” objašnjava:

“Iako je jedno cjepivo testirano na 180 indijskih žena, obilježena je kao “sigurna”, bez ikakvih nuspojava i poptuno reverzibilna”. Znanstvena zajednica vrlo dobro zna da su takve tvrdnje lažne- naprimjer, mnoga pitanja o dugoročnim učincima cjepiva na imuni sustav i menstrualni ciklus ostaju otvorena. Također postoje filmski dokazi o ženama kojima su uskraćene informacije o cjepivu u kliničkim testovima. Svemu unatoč, cjepivo je u pripremi za masovnu uporabu.” Što Betsy Hartman osobno misli i nije toliko bitno koliko za koga i na čemu radi, te nije za očekivati kako će ju sitne moralne dileme odveć ometati u profesionalnom životu.

Ženska globalna mreža za reproduktivna prava sa sjedištem u Amsterdamu citirala je vodećeg stručnjaka u istraživanu kontracepcijski sredstava:

“Imunološka kontrola rađanja bit će “antigensko oružje” protiv reproduktivnog procesa, koje, ako ne bude zaustavljeno, prijeti preplaviti svijet.”

Aktivistica za životinjska prava Sonya Gosh također je izrazila zabrinutost oko cjepiva i njihove implementacije:

“Umjesto pružanja ženama više opcija u prevenciji trudnoće i zaštiti protiv AIDS-a i ostalih spolno prenosivih bolesti anti-fertilitentna cjepiva dizajnirana su za laku administraciju na velikom broju žena uz minimalni trošak. Administracija nepismenoj populaciji poteže dodatna pitanja informiranog pristanka.” Toliko o opasnostima iz usta “opozicije”…

Proizvodnja imunološkog odgovora na vlastite hormone esencijalne za normalne tjelesne funkcije sa sobom neizbježno nosi mnoge zdravstvene rizike. No, u današnjem svijetu situacijske etike i moralnog relativizma cilj opravdava sredstvo. Ciljevi su oduvijek bili plemeniti, jedino su sredstva (humanitarne pomoći) ta koja su u pravilu problematična.
Kako bi izbjegla ovakve rasprave, Fondacija Rockefeller je u proteklim desetljećima pribjegla klasičnoj i vrlo uspješnoj metodi direktnog laganja ili korištenja semantičke decepcije kako bi sakrila činjenicu da i dalje neumorno radi na svom dugoročnom cilju sterilizacije širokih masa.

Globalna distribucija anti-fertilitetnih cjepiva koordinirana od strane WHO-a

UN-ov Populacijski fond, Svjetska banka (WB) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) planiraju razvoj i primjenu protu-fertilitetnih cjepiva, oformljavanjem Akcijske grupe za cjepiva za kontrolu plodnosti (Task Force on Vaccines for Fertility Regulation).
Četiri godine nakon što je Fondacija Rockefeller lansirala masovno financiranje protu-fertilitetnih cjepiva, Akcijska skupina formirana je pod kontrolom WHO-a, WB-a i UN-ovog Populacijskog fonda. Njena misija, prema jednom od članova, jest podrška:

“osnovnim i kliničkim istraživanjima u razvoju cjepiva za kontrolu rađanja usmjerenih protiv gameta ili predimplantacijskog embrija. Ove studije uključivale su upotrebu naprednih procedura u kemiji peptida, hybridoma tehnologiji i molekularnoj genetici kao i evaluaciju broja inovativnih pristupa u općoj vakcinologiji. Kao rezultat ovih međunarodnih, kolaborativnih napora, prototip anti-HCG cjepiva trenutno prolazi kliničko testiranje, otvarajući mogućnost da će potpuno nova metoda obiteljskog planiranja biti dostupna prije kraja ovog desetljeća.”

Po pitanju nadležnosti Akcijske skupine, Biotechnology and Development Monitor izvještava:

“Akcijska skupina djeluje kao globalno koordinirajuće tijelo za razvoj (R&D) protu-fertilitetnih cjepiva u raznim radnim skupinama i pruža podršku različitima pristupima, poput protu-spermijskih i protu-jajčanih (anti-ovum) cjepiva i cjepiva dizajniranih za neutralizaciju biološke funkcije hCG. Akcijska skupina uspjela je u razvoju prototipa anti-hCG cjepiva.”

Jedan od članova akcijske skupine, P.D. Griffin, ocrtao je svrhu i smjer ovih cjepiva za regulaciju plodnosti i njihovu primjenu u zemljama (zaustavljenim) u razvoju.

Griffin:

“Akcijska skupina nastavila je koordinaciju svojih istraživačkih aktivnosti drugim razvojnim programima unutar WHO-a i u ostalim međunarodnim i nacionalnim programima uključenima u razvoj cjepiva za regulaciju plodnosti… Ako budemo u stanju razviti cjepiva koje će sigurno i učinkovito smanjiti plodnost, bez nepoželjnih nuspojava, to će biti atraktivan dodatak sadašnjem arsenalu metoda za regulaciju plodnosti i vrlo vjerojatno imati značajan učinak na Programe za planiranje obitelji”.

Jedna od glavnih prednosti ovih cjepiva jest “nizak trošak proizvodnje i distribucije unutar postojećih zdravstvenih usluga”. Postojeće zdravstvene usluge, pogotovo u siromašnijim zemljama, uglavnom se odnose na široko reklamirane programe cijepljenja.
Već 1978. WHO-ova akcijska skupina (tada pod imenom Akcijska skupina za imunološke metode regulacije plodnosti) podcrtala je korisnost ovih cjepiva u svezi s mogućnošću njihove masovne sinteze i proizvodnje:

“Potencijalne prednosti imunološkog pristupa regulaciji plodnosti mogu se sažeti kako slijedi: (a) mogućnost neredovite administracije, i od strane nemedicnskog osoblja; (b) upotreba antigena i antigenskih fragmenata koji nisu farmakološki aktivni, i (c) u slučaju antigena poznate kemijske strukture, postoji mogućnost masovne sinteze i proizvodnje cjepiva o relativno niskom trošku.”

1976.-e WHO je publicirao izvješće u kojem stoji:

“1972. Organizacija… je proširila svoj program istraživanja u ljudskoj reprodukciji kako bi pružila međunarodni fokus za intenziviranje napora u poboljšanju postojećih metoda kontrole plodnosti, kako bi razvila nove metode i pomogla nacionalnim autoritetima u pronalaženju najboljeg načina njihove primjene na stalnoj bazi. Program je blisko povezan s drugim WHO istraživanjima na primjeni obiteljskog planiranja od strane zdravstvenih usluga, koje se uklapaju u programe tehničke pomoći WHO-a vladama na nivou zdravstvenih usluga.”

Vremenska linija pokazuje kako su WHO, UN-ov populacijski fond i Svjetska banka samo nastavili put zacrtan od strane Rockefellerove fondacije krajem 1960.-ih. Također, pokazuje kako su sve ove organizacije savršeno isprepletene, možda najbolje okarakterizirane od strane Aldousa Huxleya pod nazivom “Znanstvena diktatura”. Veza između Rockefellerove fondacije i WHO-a je intenzivna. U 1968.-oj WHO bulletin spominje zajedničke napore u ispitivanju učinkovitosti gossypola kao sredstva protiv muške plodnosti:

“Fondacija Rockefeller podržala je klinička testiranja u Kini, Brazilu i Austriji. Doza administrirana u kineskim testovima reducirana je sa 20 mg dnevno na 10-15 mg dnevno kako bi se utvrdilo je li ozbiljna oligospermia, nasuprot azospermii, dostatna za postizanje zadovoljavajućeg, netoksičnog i reverzibilnog efekta. U međuvremenu, WHO i RF podržavaju daljnje životinjske studije koje za cilj imaju bolje razumijevanje mehanizma djelovanja gossypola.”

U kolovozu 1992., serija sastanaka održana je u Genevi, na temu “cjepiva za regulaciju plodnosti”. Prema dokumentu “fertillity regulating vaccines” prisutni na sastancima bili su znanstvenici i klinički liječnici iz svih krajeva svijeta, uključujući sadašnjeg šefa istraživanja USAID-a Jeffa Spielera.
WHO:Fertility regulating vaccines.pdfDownload

1986. Jeff Spieler je izjavio:

“Novi pristup regulaciji plodnosti jest razvoj cjepiva usmjerenih protiv ljudskih supstanci potrebnih za reprodukciju. Potencijalni kandidati za imunološku interferenciju su reproduktivni hormoni, antigeni jajnika i spermija i antigeni iz embrionalnih i fetalnih tkiva.. cjepivo protiv plodnosti mora sigurno i učinkovito inhibirati ljudsku supstancu koja mora na neki način biti učinjena antigeničnom. Cjepivo za regulaciju plodnosti također mora moći proizvesti i održati 95%-nu učinkovitost u procijepljenoj populaciji, a razina zaštite rijetko postignuta i s najuspješnijima viralnim i bakterijskim cjepivima. No, dok su ovi izazovi izgledali nepremostivi prije samo nekoliko godina, nedavni napretci u biotehnologiji, posebno na polju molekularne biologije, genetičkog inženjerstva i proizvodnje monoklonalnih antitijela, cjepiva protiv plodnosti učinili su mogućima.”

“Cjepiva koja interferiraju s funkcijom spermija i oplodnjom mogle bi biti dostupne za testiranje u ljudima u ranim 1990.-ima”.

“Istraživanje je potrebno i na polju osnovne vakcinologije, kako bi se pronašli najbolji proteinski nosači, adjuvanti, načini i sustavi dostave.” (best carrier proteins, adjuvants, vehicles and delivery systems.”)

U dokumentu iz 1992.-e problem varijacije u individualnim reakcijama također je raspravljen:

“Zbog genetskog diverziteta ljudskih populacija imuni odgovori prema cjepivima često pokazuju znatne razlike od jednog do drugog pojedinca u terminima snage i trajanja. Ove razlike mogu biti djelomično ili potpuno premošćene pravilno dizajniranim cjepivima i kroz poboljšanje našeg razumijevanja svega što je potrebno za razvijanje i kontrolu imunog odgovora potaknutog različitim cjepivima.”

WHO, globalno koordinirajuće tijelo, od 70-ih je godina nastavilo razvoj na cjepivima protiv plodnosti. Opširna istraživanja izvršena su i na sustavima dostave u kojima komponente protiv plodnosti mogu biti sakrivene, kao npr. obična antivirusna cjepiva. Masovni sterilizacijski program s ciljem redukcije svjetske populacije san je globalne elite još od vremena Malthusa i njezin glavni interes tijekom čitavog 20. stoljeća.

Gossypol- supstanca protiv plodnosti za “široku uporabu”

Ambicije Fondacije Rockefeller u primjeni komponenti protiv plodnosti kroz postojeće “zdravstvene usluge” ne staju na tome, nego se nastavljaju i na obične potrošačke proizvode za “široku uporabu”.

Godišnje izvješće iz 1985.-e bavi se uporabom gossypola (C30H30O8) u kontroli plodnosti.
Gossypol, toksični polifenol iz biljke pamuka, identificiran je rano kao učinkoviti sterilant. Glavni je problem bio kako umanjiti njegove nepoželjne toksične učinke.

“dugoročni interes Fondacije bio je i gossypol, supstanca koja uzrokoje neplodnost u muškaraca. Do isteka 1985. Fondacija je podijelila oko 1,6 milijuna dolara u nastojanjima da podrži i stimulira istraživanja o sigurnosti i učinkovitosti gossypola”.

U godišnjem izvješću iz 1986.-e, RF opisuje financiranje istraživanja o upotrebi supstanci za smanjenje plodnosti za “široku upotrebu”.

“Kontracepcijske studije u muškaraca fokusirane su na gossypol, prirodnu supstancu iz biljke pamuka, za koju su kineski istraživači utvrdili da uzrokuje neplodnost u muškaraca. Prije nego široka upotreba bude preporučena, daljnja istraživanja potrebna su kako bi se utvrdilo može li smanjenje doze eliminirati toksične nuspojave bez reduciranja njegove učinkovitosti kao kontraceptiva. Fondacija je podržala istraživanje na sigurnosti, reverzibilnosti i efikasnosti gossypola sa 7 donacija u 1986.-oj”.

U godišnjem izvješću iz 1988.-e, gossypol je dalje razmatran kao obećavajući kontraceptiv (str. 22)

“Gossypol, supstanca koja se prirodno nalazi u biljci pamuka, i dalje je obećavajuća kao oralni kontraceptiv za muškarce. Kako inhibira proizvodnju spermija bez da utječe na razine spolnih hormona, jedinstven je u eksperimentalnim pristupima kontroli plodnosti u muškaraca. Znanstvenici financirani od strane Fondacije diljem svijeta sastavili su obilje informacija o tome kako gossypol djeluje, i studije na širokim područjima kliničke primjene se nastavljaju. Redukcija u dozi je istraživana kako bi se smanjili zdravstveni rizici povezani s upotrebom gossypola.”

Sljedeće godine, prema godišnjem izvješću, sredstva su alocirana nekolicini istraživačkih institucija kako bi se utvrdio najbolji način reduciranja doze bez smanjenja anti-fertilitetnog učinka.

Zadnji spomen gossypola u analima fondacije nalazi se u izvješću iz 1994.-e, a sredstva su dodijeljena Sveučilištu u Innsbrucku “za studiju pri Institutu fiziologije na molekularnom djelovanju gossypola na staničnoj razini”.

Čini se kako su znanstvenici zaista našli način kako smanjiti razine gossypola i tako izbjeći toksične nuspojave koje uključuju: niske razine kalija, slabost, mišićnu slabost i u nekim slučajevima paralizu.

Iako je na površini istraživanje i razvoj gossypola kao sredstva za smanjenje plodnosti napušteno krajem 1990-ih, Oko 2006.-e lansirana je medijska kampanja koja je promovirala sjeme pamuka kao pomoć u globalnoj borbi protiv gladi i siromaštva.
2006.-e Naturenews je izvijestio kako je RNAi ispravan smjer. Uz pomoć RNAi tehnologije moguće je “smanjiti udio gossypola u sjemenu pamuka za 98%, bez negativnog utjecaja na obrambene mehanizme biljke”. Članak je citirao i Dr. Deborah P. Delmer, stručnu suradnicu za sigurnost hrane pri Fondaciji Rockefeller, koja je brzo otklonila sve sumnje u zdravstvenu ispravnost:

“Deborah Delmer, direktor suradnik fondacije Rockefeller u New York City i stručnjak u agrikulturi i sigurnosti hrane, ističe kako je dobrobit upotrebe RNAi tehnologije u tome da ona isključuje funkciju postojećeg gena umjesto uključivanja nove (genetske) funkcije. “Umjesto uvođenja novog stranog proteina, sve što radite jest isključivanje jednog procesa, u tom smislu, moje je mišljenje kako su pitanja oko sigurnosti mnogo manja nego kod drugih GM tehnologija.”

Članak u National Geographicu iz 2006.-e, pod nazivom “Proizvedeno sjeme pamuka slobodno od toksina; studija kaže da može nahraniti milijune” citira direktora Laboratorija za transformaciju usjeva (Texas A&M University) Keert Singh Rathore-a:

“Sjeme pamuka bez gossypola značajno bi doprinijelo ljudskoj prehrani i zdravlju, posebno u zemljama u razvoju te pomoglo u ispunjavanju zahtjeva postavljenih predviđenom stopom rasta svjetske populacije od 50% u sljedećih 50 godina.”

Predviđena stopa rasta je naravno napuhana i izmišljena, i kao i u slučaju zlatne riže, njene su “prehrambeno-zdravstvene” prednosti nepostojeće.
“Rathorova studija predstavlja prvi dokumentirani slučaj gossypola reduciranog uz pomoć genetičkog inžinjerstva kroz inhibiciju gena koji proizvodi toksin.”

RNAi tehnologija specifična je po tome da ne dovodi do 100%-nog isključenja ciljanog gena, nego samo u većem ili manjem omjeru inhibira njegovu funkciju. Podsjećam na izjavu fondacije Rockefeller iz izvješća 1986.-e:
“Prije nego široka upotreba bude preporučena, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo može li smanjenje doze eliminirati nepoželjne toksične nuspojave bez reduciranja njegove učinkovitosti kao kontraceptiva.“
U izvješću iz 1997.-e Rathore je spomenut na str. 68. Postdoktorska stipendija dodijeljena je izvjesnom E. Chandrakanth-u “za naprednu studiju u molekularnoj biologiji bilja pod vodstvom Keerti S. Rathore-a, Laboratorij za transformaciju usjeva, Texas A&M University, College Station, Texas.”
Rathore je svoje nalaze objavio u PNAS-u 2006.-e:

“Toksicitet sjemena pamuka zbog prisutnosti gossypol-a stari je problem koji su ljudi pokušavali riješiti kroz tradicionalni uzgoj i križanje. Moje istraživačko područje jest transgenika bilja, pa sam problem pokušao riješiti upotrebom molekularnog pristupa… pokušavamo naći partnere i vjerojatno ćemo se obratiti nekoj dobrotvornoj fondaciji za pomoć radi testiranja koje je potrebno napraviti prije nego genetski modificirana biljka bude odobrena za prehranu ili prihranu. Još smo u ranim fazama i imamo mnogo ideja, no trebamo ih slijediti. Nadamo se pronaći neku vrstu partnerstva koja će nam to omogućiti.”

Fondacija je, prema riječima Rockefellerove Deborah Delmer, itekako zainteresirana.
Nakon čitanja ovog mini-elaborata, izjava Billa Gatesa da se “nezaustavljivi” rast globalne populacije, glavni krivac za nepostojeće globalno zatopljenje može smanjiti “ako odradimo dobar posao sa cjepivima” što je njemu “posebno draga tema”, dobija sasvim novu dimenziju, posebno ako uzmemo u obzir da Bill Gates, jedan od glavnih svjetskih cjepitelja, navodno samo želi ljude zaštiti od zaraznih bolesti. Kako je Gates stariji bio glavni direktor eugeničkog društva “Planned parenthood” Margaret Sanger (koja je djecu nazivala korovom), Billova humanitarna motivacija tim je sumnjivija.

Eugenička nastojanja i stajališta obitelji Rockefeller iz prve polovice 20. stoljeća dobro su poznata. Dokumentirani slučajevi sterilizacije neobrazovanog stanovništa u Filipinima i drugim zemljama u razvoju cjepivom protiv tetanusa postavljaju pitanje i najvećim skepticima jesu li dugo razvijane metode za “planiranje obitelji” i “žensko zdravlje” ikad bile zamišljene (samo) za “dobrovoljnu” upotrebu.

Drugo svjetlo pada i na uporno inzistiranje na genetski modificiranim organizmima u prehrani i cjepivima kroz genetski modificirane biljke.

Niti plemenita borba protiv siromaštva nije ono što se čini u svjetlu tvrdnje da su glavni razlog siromaštva u svijetu – siromašni.

Nikakvo čudo da je nakon potresa na Haitiju lokalno stanovništvo spalilo dobrotvorne donacije genetski modificirane hrane koje su im bile velikodušno dodijeljene od međunarodnih agro-korporacija.

I diljem Afrike, kao npr. u Nigeriji, sve veći udio tamošnjeg stanovništva odbija nuđena cjepiva. Nesumnjvo, “neuki” Afrikanci ne znaju što je dobro za njih.

Nakon svega ovdje izrečenog, neukom, slijepom i nezainteresiranom narodu koji i dalje misli da pišemo gluposti i uporno odbija otvoriti oči savjetujemo da se OBAVEZNO cijepi ama baš svime što im se ponudi.

Ostalima poručujemo: Pamet u glavu i borbenost u srce! Štitite sebe i svoju djecu kako najbolje znate, jer ako nećete vi, tko će?

P.S.

Ukupna imovina Rockleffer obitelji, njihova ulaganja te pojedinačna bogatstva članova dinastije nikad nisu javno objavljeni, a arhivi koji se odnose na dinastiju i pojedine članove zatvoreni su za javnost.

Izvori:

http://apps.who.int/iris/handle/10665/63924

http://humupd.oxfordjournals.org/content/3/4/301.full.pdf

….