Vijesti

‘Ravna Zemlja’ je MIT i PREVARA. Samo budale i luđaci vjeruju da je Zemlja bila ravna 2.000 godina

Published

4 godine ago

30 kolovoza, 2020

U Nacionalnom arheološkom muzeju u Napulju, mramorni kip (koji datira iz drugog stoljeća prije Krista i poznat je kao “Farneseov Atlas“) prikazuje Titana koji nosi nebeski svod na svojim ramenima. To je rimska kopija ranijeg grčkog izvornika. Mišići su napeti, lice je u grimasi – a oblik neba je globus.

Postoji mnogo gledišta što zapravo to je. Po svemu sudeći, to je Zemlja oko koje kruže zvijezde. Ali ako vjerujemo uobičajenoj mudrosti, da su prije Kristofora Kolumba ljudi mislili da je Zemlja ravna, Atlas bi trebao imati veliki pladanj na ramenima, poput zaposlenog konobara.

U našem dobu punom zlostavljanja i zlouporabe povijesti, fikcija često zaklanja činjenicu; i to s namjerom, jer je fikcija bolja služavka ideologiji. Istina je sklona destrukciji. – navodi Konzerva.hr.

Ali Atlasov globus govori fascinantniju priču, zbog toga što predstavlja sažetak onoga što je drevni svijet znao o Zemlji kao planetu. Oni su je mapirali, proučavali njezin oblik i znali njezin opseg (Erastoten ga je u 3. stoljeću prije Krista izmjerio na 37.487 kilometara. Trenutačna procjena iznosi 40.140 kilometara. Mala razlika je vjerojatno zbog našeg neispravnog razumijevanja grčkih kvantifikacija).

Postoje i druge reference na globuse u klasičnoj znanstvenoj literaturi, kao što je ona napravljena od Krateta iz Mallosa, oko 150. godine prije Krista, koji je imao promjer od 10 stopa. Grčko učenje promjenilo je svijet i sve naše vlastite navike uma uvjetovane su tim promjenama.

Niti je klasična mudrost nestala (kao što se obično pretpostavlja); čak je umjesto toga prešla u srednjovjekovnu znanost (na primjer, armilarna sfera Pape Silvestra II i rad Rogera Bacona na geografskim dužinama i širinama).

Stoga, Kolumbo je znao Erastotenove mjere, a sa sobom je imao i Toscanellijevu točnu kartu (Toscanelli je bio školovan u grčko-rimskoj kartografiji). Zapravo nitko nije sumnjao da će Kolumbo stići do Azije plovidbom na zapad. Jednostavno nisu bili sigurni da će brodovi izdržati tako dugu oceansku plovidbu, ili da je on prava osoba za taj posao, ili ako postoji zemaljska masa između njih.

U dugoj i bogatoj povijesti klasične i srednjovjekovne znanosti, samo pet vrlo opskurnih muškaraca je tvrdilo da Zemlja izgleda poput palačinke. Bili su zanemarivani kao luđaci čak i u njihovo vlastito doba i stvarno bi trebali biti prepoznati kao osnivački oci Flat Earth Societyja (Društva ravne Zemlje).

Ali su devetnaestom stoljeću, dvojica od tih pet muškaraca (Lactantius i Indicopleustes) izabrani su kao predstavnici cijele klasične i srednjovjekovne znanosti. Čudovišnost ove intelektualne prevare je očigledna. Tako započinje mit o ravnoj Zemlji.

Stvar je bila utvrditi sadašnju (devetnaesto stoljeće) kao bolju (jer je bila znanstveno utemeljena) od prošlosti (koja je bila ignorantska). Ovdje se nalazi velika pogreška prosvjetiteljstva – da pretpostavlja da je povijest sama po sebi zaostala (ali to je već druga tema).

Ono što danas nazivamo “liberalnim ludilom” zapravo ima svoje početke u prosvjetiteljstvu i dostiže punu brzinu u devetnaestom stoljeću – jedan od njegovih izuma je bio lažni rat između kršćanstva i znanosti (koji još uvijek strastveno bijesni).

Sporedan izum je bio znanstveni pozitivizam (ili scijentizam): da se istina nalazi samo u “znanosti”, dok je “religija” praznovjerni mumbo-jumbo. Postoji li izbor kad se daju takve krajnje opcije?

Taj “rat” dao je povjesničarima “veliki projekt” – da iskopaju, ili izmisle, “zla religije” (kod za kršćanstvo). Oni koji su krenuli na srednjovjekovni period dobili su najširu pokrivenost. Karikatura koju su izmislili je danas prevladavajuća struja: budalasti, ali nekako ipak moćni – redovnici, zauzeti mučenjem djevica i paljenjem heretika na lomači.

Taj srednjovjekovni svijet iz crtića bio je u kontrastu s još jednom karikaturom: “Renesansom”, gdje su se herojski ljudi (poput Galilea) pobunili protiv zločestih redovnika i hrabro prihvatili znanost kako bi ljude oslobodili od “neznanja” i “praznovjernosti” (kodovi za kršćanstvo). Rukopis još uvijek zadaje snažan udarac. Trebate samo pogledati bilo koji staljinistički poster kako bi vidjeli naslijeđe ovakve vrste razmišljanja (ili Kim Jong Unov osmijeh od uha do uha). Primjetite također izum riječi “okidača”: “srednjovjekovni”, “papa”, “redovnici”, “znanost”, “religija”, “progres” (ali to isto je druga tema).

Naravno, sve to je samo izum koji se pretvara da je “istina”. Međutim, popularizatori su se vodili s tom paradigmom i dali Mitu o ravnoj Zemlji širok publicitet u svojim djelima, od kojih je najraniji onaj od Washingtona Irvinga “Povijest života i putovanja Kristofora Kolumba” (1828.).

Nakon toga, objavljivanjem Darwinove “O podrijetlu vrsta” (1859), Mit o ravnoj Zemlji stvarno je došao na svoje, jer je bio korišten kao oružje u dva važna djela: “Povijest sukoba između religije i znanosti” Johna W. Drapera (1873.), i “Povijest ratovanja znanosti s teologijom u kršćanskom svijetu” Andrew Dickson Whitea (1896.). Propaganda je “raj” u koji osu svi dobri mitovi. Nije bitno da je su i klasični i srednjovjekovni svijet savršeno dobro znali da je Zemlja globus. Niti nije bilo bitno da je znanstvena spoznaja u oba perioda bila sofisticirana, kompleksna i precizna, što je evidentirano mehanizmom iz Antikitere i bilo kojom gotičkom katedralom.

“Borba između znanosti i religije” ja danas uspješna industrija i drugi mitovi su od onda izumljeni od strane “eksperata” (Richard Dawkins) i popularizatora (Dan Brown). Znanost želi posjedovati budućnost, dok se kršćanstvo na zapadu bori s čudovištem kojeg su protestanti izmislili kako bi uništili katolicizam – a to je sekularizam.

Je li uopće čudno što je povijesna amnezija norma?

Možda, jednog dana, kad prestanemo voditi borbu između “znanosti” i “religije”, možemo konačno umiroviti Mit o ravnoj Zemlji. Do onda, morat će ustrajat na tome jer je toliko praktično.

Nirmal Dass je bivši sveučilišni profesor specijaliziran za rani i kasni Srednji vijek. Njegova područja istraživanja su filozofija, povijest i drevni jezici. Napisao je nekoliko knjiga i aktivno se bavi književnim prijevodom.

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.