Jesmo li u Apokalipsi? Hollywood nas je konačno za to odavno pripremio sa svojim filmovima katastrofa, teorijama zavjere,  među koje pripada bar dio onih  bakterijoloških. Iluminati su sve predvidjeli: Oni na  zemlji žele 500 miliona ljudi što podrazumjeva eliminaciju više od 7 milijardi. Statističari Apokalipse se mogu u ritmu i prevariti. To bi trajalo jako dugo, a u scenarijima  Hollywooda od kojih zastaje dah sve je učinkovitije. A Covid-19, iako je zločudno predstavljen,  u 3 mjeseca je  proizveo  samo par tisuća žrtava na svjetskom planu.

Radi li se o ratu  virusa?  Da, ali ne o onom za koji se vjeruje da jest. Samo korištenje virusa pokazuje se daleko opasnijim od samog virusa. Zbog toga je isti naslov za dva teksta. Virus  je došao da unese kaos zbog pristupa liječenju koje se vrši, ali također jer otkriva jednu drugu bolest, bolest duha koji navodi ljude da biraju lijekove gore od same bolesti koja proizvodi  kaos  uvjereni  da čine dobro.

Bila daleko od mene pomisao da umanjujem opasnost kobnog virusa, ali treba sačuvati trijeznu glavu i oštrovidno oko. Sigurno je da ima virusa. Sigurno je da su zarazni. Sigurno je da je  neizbjenžno da  ima i  smrti. Ali to nije ni bič, ni katastrofa, a ni opasnost za svijet. Ukratko, to je samo prijetnja.

A onda čemu tolika oluja u čaši vode?

Možda će bura u čaši  vode ugroziti kolosa na glinenim nogama kakvo je naše društvo koje je toliko ponosno na sebe a istovremeno tako lomno  i jadno. Oni toliko mučkaju tu čašu da bi joj dali važnost i konačno će  stvoriti ogromni val koji će na svom putu sve pomesti i odnijeti.

Slon se boji miša. Grmi od straha, panično  gazi sve unaokolo  kaotičnim pokretima i na kraju će shvatiti da mali miš i nije bio opasan. Kad se slon zaustavi primijetit će da se nalazi usred ruševina koje je izazvao svojim nekontroliranim strahom.

Ako  ovo nije bič, a još nije, onda je kazna. To je strašna kazna koja ima za cilj navesti  ljude da shvate u kakvom svijetu žive i tko zapovijeda.

Nedjeljno Evanđelje je posebno rječito u tom pogledu. To je vjerojatno razlog zbog kojeg se demon pomamio da ušutka crkve nedjeljom da taj tekst ne odjekuje u njegovim ušima.

Što je to jučer rekao Isus? „Ako je sotonino kraljevstvo podjeljeno u sebi kako može opstati? (Luka, 11:18) Dodajući :„Karaljevstvo u sebi podjeljeno uskoro će biti razoreno i njegove građevine će se uskoro  jedna za drugom srušiti.“ Slušajući taj tekst imam osjećaj  da upravo slijedim smjer.

Jer Covid-19 zbog kojeg se prolijeva toliko  tinte i pljuvačke očito  je djelo sotonino i to  se njegovo djelo okrenulo protiv njega. Jer moderni svijet (Babilon) nije našao ništa  bolje od toga da  razara sve  njegove /sotonine/ građevine,  njegove /sotonske/ civilizacije.  Je li to kolektivno samoubojstvo? Jer kad se zlo bori protiv zla … nastaje zlo.

Pisao sam o tome kako se Babilon samorazara. Priznajem da nisam zamislio ovaj način. Očekivao sam da su ljudi raznovrsniji; urušavanje će biti jadno; postupci su jadni jer su ljudi jadni.

Ali prije opisa ovog procesa ljudi moraju znati i shvatiti svijet u kojem žive inače neće moći odgonetnuti fundamentalne pobude. Zbog toga treba odmah odrediti metafizičke i nadnaravne uzroke koji objašnjavaju podslojeve našeg materijalnog života.

BABILON = NAŠA MODERNA CIVILIZACIJA

Malobrojni zapažaju, jer se radi o jednom dugom procesu, da mi živimo u jednoj civilizacijskoj mutaciji. To znači da se sadašnja civilizacija malo po malo briše u korist nove koja zauzima prostor. Stoga treba razumjeti da se radi o dvostrukom fenomenu: ne radi se samo o suzbijanju jedne civilizacije nego i o njezinoj zamjeni jednom drugom.

Ima više od 200 godina kako živimo zamjenu kršćanske civilizacije jednom drugom. To se ne  može poreći i to nitko danas ne poriče.

ALI KAKVA JE TA DRUGA?

Također jučer, u Evanđelju Isus ponavlja tu jednostavnu istinu:“Tko nije sa mnom protiv je mene.“ Tako  svatko zna da je moderna civilizacija kako svjetovno tako i duhovno postkršćanska i da zahtijeva život bez Boga, bez Isusa Krista i njegovog kraljevstva. Ako ta civilizacija nije s Bogom ona je protiv Njega. To kaže On sam. A oni koji su protiv Boga su u neprijateljskom taboru oduvjek. To je sotona, on je onaj koji iskušava, zavodnik, ukratko, demon i njegove horde palih anđela.

Ovo je neobjavljeno stanje koje se dogodilo poslije 1500 godina kršćanstva najavljeno je u Svetom Pismu kao vladavina zvjeri, kao društvo antikrista i sveti Ivan ga u Otkrovenju /Apokalipsi/ opisuje kao Babilon.

Babilonska civilizacija (to će reći: luciferijanska, po zvjeri, antikristova) djeluje uvijek prema dvostrukom principu:

1.     Isključivanjem načela, vrijednosti, načina razmišljanja druge civilizacije – kršćanske.

2.     Zamijenom /kršćanske civilizacije/: jedna ideja se zamjenjuje drugom, jedna vrijednost zauzima mjesto druge, jedan moral zauzima mjesto drugog morala.

Podražavanje /imitacija/ je tako strašna da se predstavlja na prvom mjestu u istim oblicima: društvu se predstavlja kao Dobro za društvo, pripisuje si velike vrline, opisuje se kao potrebom  i nuždom, a ustvari se radi u obrtanju principa i vrijednosti bivše- kršćanske /civilizacije/ i prirodnog zakona koji je s kršćanskom civilizacijom prirodno povezan.

Njihove metode se lako razotkrivaju: one izbacuju i neutraliziraju kršćansku civilizaciju opisujući je kao rasističku, ksenofobnu, antisemitsku, homofobnu, seksističku itd. I razumljivo,  kao retrogradnu i konzervativnu koja se suprostavlja „progresu“. Ove teme su prošle kroz trostruku prešu nacionalnog odgoja, medija i pravosuđa. Najveći dio načela /kršćanskih/ smatraju se za zakonski kažnjivim. Cilj nije samo neutralizirati neke protivnike nove civilizacije nego navesti ljude na autocenzuru, na samoreformiranje vlastitih ideja i ljestvice vrijednosti, uporišta, i konačno vlastitih misli. Tako se dobiva kršćane, čiji su preci prolijevali krv sprječavajući muslimansku invaziju u Europu, koji sami financiraju i organiziraju islamizaciju Europe prihvaćajući ogromne imigrantske valove na vlastitom tlu. Sljepilo? Izdaja? Ludost? Naivnost? Ne. Još gore: prihvaćanje stanja duha babilonskog mentaliteta, dakle luciferijanskog, jer su ovi vješto odbacili temelje vlastite civilizacije /kršćanske/ oglašavajući je suprotnom vlastitim principima.

 I to ide dalje: država, nacionalni odgoj, industrija zabave preko filmova, serija, bori se protiv prihvaćenih ideja i predrasuda: Ustvari, radi se izbijanju iz glave ljudima i zadnjih refleksa zdravog razuma koji su podržavali staru civilizaciju.

Laži, manipulacije, rušenje /principa/ prikazuju se kao divne vrline, posebno  nevinosti i iskrenosti, kako bi se zakrinkalo strašno i močno podzemno djelovanje: nepovratna promjena mentaliteta naroda i uporišta njegovih misli.

Da, zvjer vlada. Da, na nesreću, sadašnje društvo /Babilon/ promišlja  često i ne-znajući, prema ludiferijanskim principima.

Mislite li iskreno da će čitava društva usmjerena protiv Boga ispravno razmišljati, davati znake suzdržanosti, mudrosti, da će razviti zdrave misli kad je već očigledno podvrgnuto poznatoj moći duševne smućenosti o kojoj govori sv. Pavao kao o zaslijepljenosti,  o kojoj govori i Evanđelje?

Sadašnje društvo više nije mudro, ono je bezbrižno /ziheraško/, neumjereno, ujednačeno /egalitarno/, nije milosrdno, tiransko je i totalitarno. Zlo je zamijenilo dobro, a dobro je zlo, kako kaže Izaija. Ono ubije djecu u utrobi majke /abortus/, mijenja prirodne zakone /GMO, homoseksualni brakovi…/, uzdiže grijeh kao temeljno načelo /puteni život/ a gura duše u ništavilo golog materijalizma.

Jedino posvećujuća milost može roditi istinski unutarnji mir. Ljudi po Babilonu nemaju unutarnjeg  mira, njihov duh je zaokupljen svijetom demona. Kako bi oni mogli poduzeti mjere za dobro naroda? Oni se ne mogu nositi s vlastitim stresom, svojim strahovima, s tim strahom ništavila koji vreba, i onim /strahovima/ vlastitih frustracija koji ih navodi da se samouništavaju pred našim očima.

ORKESTRIRANA LUDOST?

Sad znamo s kim imamo posla, istražimo metode.

Najzačudnije je trenutačno zauzimanje jednoglasnog stava: od samog početka se smatra da je virus: nepoznat, vrlo zarazan, vrlo opasan, veoma prijeteći, /vrlo/smrtonosan.

Nema rasprave, ako ima razgovora oni su potpuno neuravnoteženi, na jedan umirujući glas dolazi 99 drugih koji govore drugačije, ali uvijek u istom smislu. Okrećući gumb po osnovnim principima uvijek uspješne propagande.

Medijska orkestriranost je započela sredinom sječnja kad je grad Wuhan ušao u karantenu (11 miliona stanovnika). Svjetska zdravstvena organizacija službeno  procjenjuje 17 mrtvih. To je prerano. Vrlo je mehanički kao „da se znalo ranije kao da…“ ili „procjena je da bi ovaj virus bio takav…“ „Dopustimo da Kina laže; da bi Svjetska zdravstvena organizacija mogla izraziti sumnje za kineske brojke“ … To bi davalo više vjerodostojnosti njenom pristupu i opravdalo suzdržanost.

Ali ne. Već s 17 mrtvih svijet je u opasnosti, Kina se zatvara, razmjene se obustavljaju, putovanja zabranjuju.

Od dvije stvari postaje jedna: Jesu li poludili, skrivaju li nešto? Ludi, da, jer svijet je lud jer sluša sotonu i izvlači zaključke u jednom potpuno luciferijanskom svijetu. Ali ovo može skrivati nešto: Da epidemija stvarno ima snagu velike moguće opasnosti ili  je odlučeno da takva bude.

Vjerujem da se radi o mješavini svega toga. Ima prljavih stvari u namjerama javnih moćnika. Ali ljudi su na svaki način zarobljenici jednog nenormalnog stanja duha koji ih gura u neku vrstu kolektivnog ludila.

Problem je u tome što je već bilo prethodnih sličnih događaja. Babilon ne udara ovako po prvi put.

CHARLIE- HEBDO

Afera Charlie-Hebdo iz sječnja 2015 izražava veliku sličnost s ovom Covid19 kao događaj koji je otkočio jaki emocionalni potencijal, nevjerojatan medijski prikaz na svjetskoj ljestvici a prije svega u zauzimanju jedinstvenih stavova koje su nametnuli eksperti.

Ono što je zapanjujuće kod Charlie-a je razilaženje između činjenica i njihove izvedbe: poravnanje računa, izvedba, u svakom slučajnu spektakularna, s opskurnim novinarima jedne opskurne tiskovine za koju cijeli svijet uopće nije bila briga (i briga ih i danas) najednom postaje čin koji je nedopustiv u ime slobode tiska i koji je atentat na slobodu izražavanja.

Za jednu malu novinu za koju gotovo nitko nije znao ni plakao za njom cijeli svijet se digao na noge. (Postoji li veća pogrda, provokacija i preuvelićavanje?). Cijeli svijet se pokrenuo, skandirao isti slogan; „republikanski marš“ koji se odvijao u cijelom svijetu i mobilizirao u Francuskoj 4 miliona ljudi (nikad viđeno) i 47 šefova vlada. Četvrtina vladara svijeta u Parizu radi jedne nepoznate tiskovine, što reći na to? I to u obranu tiska kojem nitko nije prijetio?

Ovo ima svoje ime: to je bila orkestracija i to vrlo dobro podmazana, jedna neobično velika manipulacija duha na najvišpj razini, dokaz jedinstva javne moći i medija, koji su bili jednodušni u tumačenju događaja i načina na koji je trebalo reagirati. Narodu se diktiralo što bi morao misliti, što bi morao raditi, a to je marširati!

I kod Covid19 nailazimo na uprvo istu sukrivnju  i isto jednodušje s nijansama radi vjerodostojnosti između javnih (nacionalnih kao i nadnacionalnih) medija i istu nemogućnost otvaranja rasprave o temi i mogućnosti iznoštenja različitih mišljenja.

TKO IMA MOĆ DA TAKO BRZO NAMETNE SVIJETU, U PUNOJ JEDINSTVENOSTI ISTU IDEJU? TKO IMA MOĆ DIKTIRANJA ŠEFOVIMA DRŽAVA I VLADA  DA IGRAJU KAO KORISNI IDIOTI? AKO SU TO MOGLI UČINITI ZA CHARLIE – HEBDO ZAŠTO NE BI NASTAVILI TAKO?

SADDAM HUSSEIN

Isto s jednakom moći laži, s jednakim pretjerivanjem, s jednakim raskorakom između pretpostavljenih optužbi i stvarnosti. Irak je bio iskrvarena zemlja nakon prvog Golfskog rata koja je životarila jedino zahvaljujući ugovoru nafta za hranu. Unatoč tomu Zapad nije oklijevao predstavljati režim Saddama Husseina kao veliku prijetnju cijelom svijetu jer je, tobož, imao oružje masovnog uništenja. I to se lagalo s zapanjujućom sigurnošću. U sjećanju mi je zaključak Jean-Marie Le Pen koji je ovako formulirao događaj:…“ /Bush/ je napravio hidraulični čekić da stisne muhu koja je uprljala zmaja.“

Nismo li svjedoci istog postupka s Covid19 koji bi po veličini trebao nadići epidemiju?

STAV FRANCUSKE PREMA TERORIZMU

Ono što je od svega najopasnije je duh sustavnosti  kojim se stvara navika u stanovništvu.  Najbolji primjer, jer je proživljen i još živi,  je postupanje s terorizmom. Ima  još drugih stvari ali se ova ističe ne samo po metodi nego i po duhu. To je stanje duha koje još uvijek utječe na odluke javnih vlasti. Sastoji se u tom da moguća lokalna prijetnja postaje univerzalna, globalna. Prema definiciji teroristički napad je ograničen u vremenu i prostoru i uvijek odgovara utvrđenim ciljevima. U zemljama koje se suočavaju s tom prijetnjom javne vlasti osiguravaju samo mjesta s velikom mogućnošću /napada/, iako se zna da se borba odvija razbijanjem mreža /terorističkih/. Nije tako kod nas. Od atentata iz 2015 smatra se da je cijela Francuska u opasnosti i da treba zaštititi sve, da je svatko ugrožen, i to zbog jednog atentata godišnje. To znači da se još i danas uzimaju trajne mjere opreza (obilazak vojske, zabrana zaustavljanja pred školama, gomile vreća na pristupu svim javnim manifestacijama, itd.) sve radi nultog rizika, minimalnog postojećeg rizika u odnosu na globalnu prijetnju.

U 2016 nije bilo terorističkih atentata u Francuskoj izuzev nekoliko izoliranih ispada koji se tiču više psihijatrije (vrste islamske agresivnosti) nego prostora antiterorizma. Ali se sve radi kao „kao da“: kao da bal Cantal predstavlja isti rizik terorističkog napada kao velika pariška željeznička stanica u vrijeme najveće gužve. Idite i recite redarima bala da nije potrebno kopati po torbicama na ulazu. Oni vas gledaju kao opasnog ubojicu jer su svi uvjereni da smo svi prijetnja.

BITNA TOČKA JE: UPRAVLJANJE RIZIKOM

Ljudsko biće u svojoj suludoj trici za napretkom, nakon što se oslobodilo Boga, također je izgubio i osjećaj za mjeru, božansku mudrost. Izgubilo je umjerenost, oprez, ono uzmicanje koje se očekuje od upravljača. Javne vlasti više ne znaju upravljat drugačije nego samo prema hladnim i bezličnim matematičkim /kompjutorskim/ modelima koji blokiraju svaki normalni osjećaj. Oni su roboti.

Ova nova civiliacija više ne zna upravljati rizicima kao u stara vremena. Ona sve više upada u klopku i primjenjuje svoj princip predostrožnosti na sve čega se dotakne kao da se radi o terorizmu. Mi smo dakle po njihovoj logici svi krivi, sve je prijetnja, sve je sumnjivo. Kad je u pitanju naš virus svi smo nositelji /virusa/. Bez obzira što ga najveći broj ljudi nije na sebi /u sebi/ nosio ni iz daleka ni iz bliza: Predpostavljeno je da su svi krivi.

Sve izgleda kao da se radi o terorizmu: Jedna  stanica je napadnuta? Treba zaštititi sve stanice. Prosudba je uvijek utemeljena na teorijskoj mogućnosti kojoj se daje globalni indeks 100% čak i onda kada je 0,1%. U slučaju „ako“, „nikad se ne zna“, „možda“. I populaciji se prikazuje kao da je „0,1% isto kao „100%“.

Tipičan primjer: Sjedinjene Države koje zatvaraju svoje luke za cijelu Europu bez ikakvih izuzetaka, čak i prema zemljama u kojim nije bilo nijednog oboljelog, osim Ujedinjenog Kraljevstva koje ipak broji nekoliko „slučajeva“. Dva slučaja dvije mjere ili dokaz kako je prijetnja prenapuhana, teorijska. A onda se prosudba svih nositelja urušava, zar ne?

Eto ljudske ludosti u društvu koje je vođeno duhom demona a ne Bogom: čovjek čovjeku postaje vuk pod izgovorom predostrožnosti i sigurnosti. Svi mogući nositelji su svi krivci i svi osuđeni.

Oni koji razmišljaju prema božanskoj mudrosti, kako su to činile stare civilizacije, sačuvali su osjećaj mjere i odmjerenosti: Ne radi se o tome da su svi sumnjivi nego „neki su sumnjivi“ dobra strana sumnje oslobađa a ne osuđuje.

Ako se predpostavi da stanovništvo Francuske broji 66,6 miliona  0,1% iznosi 66 000 osoba. Večeras će se donijeti odluka o zatvaranju cijele države ili sljedećih dana zbog 5500 slučajeva, 400 teških, hospitaliziranih i 127 umrlih. Što je neopravdano i ni u kom slučaju nije globalna ugroza u odnosu na cjelokupno stanovništvo. Dakle, jedino ovaj mentalitet koji je izgubio orijentaciju može učiniti da povjerujemo da je 100% ljudi ugroženo i tako djelovati i štititi sve nas a ustvari se radi o 0,1%.

Ne, nisu svi nositelji nego su samo neki nositelji: tiče se samo onih koji su bili u direktnom kontaktu s bolesnim. Jedino su za njih nužne mjere karantene i izolacije. Kako se taj broj uvećava karantena se uvećava prema tom broju.

Ovdje se stavlja u karantenu sveukupno stanovništvo i uvjerava se da su potencijalno ugroženi bilo da su nositelji /zaraze/ ili nisu. Mogućnost „ne biti nositelj“ se sustavno izbacuje i ljudima se uskraćuje procjena: ovdje je bitna manipulacija.

Ne, nismo svi ugroženi. Znamo da Covid19 uglavnom ubija starije osobe i one koje pate od kroničnih bolesti, (Figaro). Oni to svakako ne žele reći da treba zaštititi rizično stanvništvo i prosuđivati trezveno. Jer „Ako je ovaj korona virus dobročudan u većini slučajeva može se pokazati smrtonosan kod određenih rizičnih pacijenata. Dobročudan je u većem broju slučajeva i  zna se da se 80% slučajeva ne liječi u bolnici, da 5% zahtijeva ozbiljan pristup i respiratore, a da je stvarna smrtnost između 2 i 3%. Čak je  i Francois Bricare, infektolog, koji je dao izjavu  listu Le Figaro,  liječnik izvan liječničke prakse.

Onda zašto se podržava govor straha, nabrajanjem broja umrlih koji služi za podržavanje nerazumnog straha u stanovništvu, straha koji šokira sve?

Postoji više razloga. Evo koji su:

1.     Jer je virus nov i ne može se govoriti o lijeku. Liječe se simptomi. Kad nema lijeka može se reći da se brže umire tamo gdje se radi o gorkoj piluli sistema. Kažem „brže“ jer postoji mnogo smrtonosnih bolesti koje se liječi bez izliječenja ali produžavanjem života. To je slučaj s brojnim vrstama raka. Ali su /ti lijekovi/ poznati, zdravstveni sustav se drži pouzdanim  iako su ovi lijekovi katkad opasniji od same bolesti (popratne pojave određenih lijekova i vakcina …). Dakle radi se o nepoznatom koji  izaziva strah.

2.     Mislm da je /suvremenom/ Babilonu urođen strah od smrti koji imaju svi ljudi koji žive pod vlašću zvjeri, koji nemju sigurnosti u sebi samima. Kad duša nema mira ne može biti mirna. Neprekidno nadmetanje i hvalisanje ništa ne mijenja, pogotovo kad put završi na kraju noći. Zbog toga ovo društvo toliko radi s uspjehom na produžavanju života tražeči kako prekoračiti prirodne zakone (genetskim manipulacijma, transhumanizmom …) zato jer se ustvari boji smrti. Njegovi odnosi sa smrću su čudni, nezdravi i sve više nastrani. Smrt je neprekidno na televiziji, u serijama, u video igrama, smrt je banalizirana, a država određuje koje su smrti dobre a koje su loše. Država ima svjo moral prema svojim kriterijima. Ubojstvo djece u majčinoj utrobi? To su dobre, autorizirane smrti. Uskoro će biti slično i za stare. Samoubojstvo? Ne predstavlja problem. Rak? Ni to, smrti od raka ne smetaju. Nasuprot tome smrti u prometnim nesrećama nisu dobre, nisu dobre, nisu politički korektne. Pušači? Nisu dobri, nisu dobre smrti. Masonska republika koja ime krvave ruke ( i to ne od jučer, hvasta se „nečista krv natapa naše brazde“) raspodjeljuje dobre i loše poene, dobre i loše smrti. To je nečasno pogotovo zbog desetaka tisuća nevinih života svake godine.

Onda je li ova opća nesreća kolektivna kazna za nagomilane grijehe? Ovo je, trenutno,  je vrlo blaga kazna …   

3.     ONI HOĆE ZAŠTITI SVOJ ZDRAVSTVENI SUSTAV

Ono čega se najviše plaše je zagušenje zdravstvenih i  bolničkih struktura; Radije će zatvoriti cijelu zemlju, uništiti gospodarstvo nego preuzeti rizik zadovoljenje potreba bolničkih službi.

Tako blokiranje čitave države zbog nekoliko stotina hospitaliziranih bolesnika samo dokazuje da se radi o buri u čaši vode jer je broj oboljelih smješan u odnosu na sveukupno stanovništvo, ali također dokazuje da je naš zdravstveni sustav toliko blokiran svojim protokolima i kontradikcijama da je on sam nesposoban uhvatiti se u koštac s nekoliko stotina slučajeva!

Ustvari vlasti imaju izbor: preuzeti rizik sanitarne krize ili staviti pod tepih čitavu državu. Drugim riječima: ili sanitarni kaos ili opći kaos. Oni su izabrali drugo rješenje, loše rješenje koje ih u konačnici vodi do toga da će ih zateći obadva /i sanitarni i opći kaos/. Ako ih to tješi, čitav svijet će se naći u sličnom /kaosu/, jer su i druge zemlje učinile isto. Nismo li spomenuli, spominjući se Charlie-a, mogućnosti da naredbe dolaze odozgo, jer kako objasniti jednoglasnost, slaganje?

4.  JER ONI NISU VIŠE SPOSOBNI VRATITI SE U NORMALU

Vidjeli smo: Umjesto da slušaju glas mudrosti i razboritosti, vlasti se odlučuju za stalnu nestabilnost države a odluke se mijenjaju svakodnevno. Rezultat je da je stanovništvo pod stresom, medicinsko obolje je pod stresom, stres se prenosi, uvećava broj bolesnih i ozbiljnost događanja.

Neprekidno se hoće činiti sve više i sve bolje, a sanitarni sustav je danas predimenzioniran, preopterećen, s velikom administracijom, pretehnologiziran, preskup i  … Zatvoren je procedurama koje ga blokiraju i priječe, podrazumijeva se, da se suoče s alternativama koje su jednostavnije, prirodnije … i s rječju koja se ne može izgovoriti.

Govori se o spoznajii, na primjer, da je najveći broj lijekova proizveden u Kini; ali problem nije u tome nego o kemijskim molekulama koje sadrže ti lijekovi i o umjerenom ali i pretjeranom korištenju čije su višestruki sekundarni učinci strašni. Spoznaja problema nije u tom gdje su proizvedeni lijekovi nego se tiče njihovog sastava i korištenja, a  taj se problem gura ustranu.

Čak i dobra volja osoblja koji se bavi bolesnicima nije u toku /s tim/. Sam sustav pokazuje svoje granice i svoju štetnost. Način liječenja bolesnika s korona virusom nije uvijek dobar i može otežati određene slučajeve i situacije … koje su potpuno prešućene, tabu tema.

KAKAV NAM KAOS PRIPREMAJU?

Nemamo još dokaza da su svojevoljno pripremili ovu epidemiju da bi prouzročili svjetski kaos. Kako sam ranije objasnio, vjerujem u ovom trenutku, da je odgovoran mentalitet društva koji pretjerano reagira jer je nesposoban preuzeti i najmanji rizik.

To će ih odvesti u samoubojstvo, u autodestrukeciju. Uskoro će se vidjeti je li ovo bio plan ili posljedica zlokobnih dezorijentiranih javnih moćnika.

Međutim, primijetio sam da se epidemija pojavila istovremeno s procedurom imeachement-a Trumpa i da izgleda prilično selektivna, jer su dva bloka, Sjedinjene Države i Rusija, izgleda pošteđena, unatoč američkom zapomaganju. /Treba voditi računa da je tekst  pisan 16 ožujka i da su kasnije prilike drugačije. Op. K.P./

 Međuovisnost gospodarstava i tokovi financija i roba su danas takvi da je svjetsko   gospodarstvo ugroženo. Kina je danas tvornica svjeta koja je zaustavljena na dva mjeseca i pokrenut će se vrlo polako. To ugrožava veliki broj poduzeća koji ovise o tokovima čijie zaustavljanje je katastrofalno posebno ako su države neprekidno zatvorene jer zatvaranje prve ugrožava ostale.

Zatvaranje država karantenom u Europi je bomba sa strašnim kasnim paljenjem. Nije mi jasna sigurnost vlasti, … osim ako imaju nešto drugo u glavi.

Ustvari, nema više ugovaranja izvoz – uvoza i poduzeća će ubrzo iskrvariti. To će se dogoditi na lokalnoj razini jer su već mnoge aktivnosti dobile naredbu da se obustave. Država će preuzeti brigu o plaćama djelomične nezaposlenosti. To je prijedlog koji će uskoro preći desetine milijardi a neće riješiti ništa, jer kako nadoknaditi izgubljene poslove? Ovo će izazvati serijske gubitke što uključuje gubitak fiskalnih prihoda. Država je predložila plaćanje socijalnih i fiskalnih kotizacija u ožujku ali će u stvarnosti prihodi  pasti na vrtoglav način jer će uplata /sredstava/ izostati, isto će se dogoditi sa svim kotizacijama za sljedeće mjesece koje neće biti uplaćene. Pad uplata i vrtoglavo povećanje potrošnje se zove bankrot. Ovdje ne govorim o burzama ili cijenama nafte koje još više, sa svoje strane, otežavaju opće stanje. Već su počeli.

Ukratko, ponavljam se, umjesto da prihvate isplativi sanitarnih rizik oni su izabrali opći kaos. Sad će imati obadva.

/Nastavak slijedi (2è partie : la dimension eschatologique et religieuse)

Le virus du chaos S franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović