Connect with us

Vijesti

Damir Pešorda: CIVITAS DIABOLI – koja iz perverzne inverzije crpi pravo na povlašten položaj u društvu i moralnu nadmoć

Published

on

Neka vas ne odbije učen naslov jer o ono o čemu ću ovdje pisati obično je i svakom bistrijem oku razaznatljivo, a pisat ću jezikom jednostavnim, nekićenim, tek tu i tamo posuđujući po koju figuru, misao ili prispodobu iz filozofsko-teološkog vokabulara. I pisat ću o državi vražjoj kao kontrapunktu Države Božje – kako nastaje, što ona jest i što trebamo činiti kako bismo joj se suprotstavili.

Civitas Diaboli u najširem smislu jest globalno društvo u nastajanju sa svim pripadajućim mu manifestacijama novog totalitarizma, naoko mekšeg i suptilnijeg od dvaju totalitarizama dvadesetog stoljeća, no uistinu još zloslutnijeg i sveobuhvatnijeg. Pri tomu teološko podrijetlo samoga pojma jest neobvezujuće za sami tekst, no ne niječem da taj izbor simbolizira stanoviti kontekst.

Osnovna ideja teksta temelji se kršćanskom teološkom učenje da je đavao Božji majmun, zlobni oponašatelj, on parazitira na Božjem djelu, nesposoban je da sam stvara, nego djeluje kroz kvarenje već stvorenog. Taj mi se obrazac mišljenja svijeta učinio pogodnom za objasniti mehanizam na koji se u suvremenom svijetu nekadašnje krjeposti preobražavaju u svoju suprotnost, to jest u opačine najgore vrste. Glavna značajka suvremenog doba jest zatiranje kršćanske civilizacije i njezina restitucija sasvim novom, oprečnom civilizacijom, koja još uvijek, mimikrije radi, zadržava neka izvanjska obilježja kršćanske civilizacije, štoviše često se tvrdi da neka suvremena izopačenja jesu logična realizacija Kristova nauka. Nije stoga čudno da se naprednjaci često pozivaju na Krista dok napadaju kršćane i kršćanstvo.

Tako se kršćansko učenje o jednakopravnosti i dostojanstvu svih ljudi jer su, ma koliko različiti bili, svi oni djeca Božja – preobrazilo u afirmaciju i poticanje onoga najnižeg u ljudskoj naravi kao jedinog istinskog identiteta osobe, da bi se na koncu iz te perverzije crpilo pravo na povlašten položaj u društvu i moralnu nadmoć. Međutim, tako se zapravo brišu osobe i osobnosti, a ljudi svrstavaju u skupine, suprotstavljena plemena, dok kompleksni osobni identitet sve više biva zamijenjen plemenskim identitetom. Nacije se proglašavaju zlom, a podržava se regresija k plemenskim identitetima. Zapovijed ljubavi se preokreće u mazohizam i samomržnju. Pogledajte samo one groteskne bijelce u Americi koji u ozračju BLM revolucije pokušavaju biti veći crnci od crnaca samih, pogledajte konačno naše aktiviste koji diviniziraju migrante i u najcrnjim tonovima oslikavaju svoj narod i svoju državu koja ih – kakva god bila – dobro plaća za ustrajno podrivanje iste te države. Teško je u toj autodestrukciji ne vidjeti izobličenje kršćanskog poziva na ljubav prema bližnjemu.

   Francuski autor Louis D’Alencourt o suvremenom društvu kaže: ”Sadašnje društvo više nije mudro, ono je bezbrižno /ziheraško/, neumjereno, ujednačeno /egalitarno/, nije milosrdno, tiransko je i totalitarno. Zlo je zamijenilo dobro, a dobro je zlo, kako kaže Izaija. Ono ubije djecu u utrobi majke /abortus/, mijenja prirodne zakone /GMO, homoseksualni brakovi…/, uzdiže grijeh kao temeljno načelo /puteni život/ a gura duše u ništavilo golog materijalizma” (https://croativ.net/louis-dalencourt-objave-s-kraja-vremena-virus-kaosa-10296/). Autor takvo stanje prepoznaje kao ”društvo antikrista”, no ostavimo li po strani izravne teološke aluzije, njegova dijagnoza stanja i dalje drži vodu. Uostalom, u svima nama postoji nešto kao dubinska svijest o prirodnom poretku stvari, i ona nam također govori otprilike isto, samo što njezin glas, iz ovih ili onih razloga, često potiskujemo.

   Uloga Hrvatske u ovom globalnom procesu nije pretjerano bitna, no zanimljivo je vidjeti kako se retorika političkih aktera s vremenom mijenjala i prilagođavala imperativu vremena: posvemašnjem moralnom relativizmu i praznoslovlju političke korektnosti. U toj se prilagodbi posebno ističu ljuti desničari hadezeovske provenijencije. Gledam tako kako se na ovdašnjim desničarskim portalima plitkoumni komentatori trude suhim zlatom okovati Pupovčevo domoljublje, obraniti od ”ekstremne desnice” Plenkovićeva ministra za iskazivanje sućuti na srpskim grobištima i, naravno, uvjeriti cijelu Hrvatsku javnost da je ”Andrej” najgenijalniji političar u ovom dijelu svemira. A i šire. Čak i kada prenose vijesti iz inozemstva, recimo o aktualnim prosvjedima protiv stožerokracije u Njemačkoj i nekim drugim europskim zemljama, oni prenose gotove formulacije i stavove Hine, Jutarnjeg lista i drugih srednjostrujaških medijau kojima se normalno proglašava ekstremnim, a prosvjed za slobodu okupljanja fašizmom.

Zamašna rekonkvista bratsko-jedinstvenih odnosa između Hrvata i Srba jedan je od glavnih pokazatelja toga stanja. Stanja u kojem je Thompsonovo klanje na naslovnici srpskih Novosti duhovita satira, a karikaturalni prikaz jednog od aktualnih ministara kao medvjeda na lancu gnjusni napad na hrvatske svetinje, to jest nepogrješivog premijera i njegovu vladu. Takvoj sprdnji s istinom i zdravim razumom suprotstavljati se moramo i kada se suprotstavljanje čini uzaludnim. Jedan od načina je spomenuta satira, drugi je uporno ponavljanje naoko banalnih istina koje zakulisni lutkari uporno nastoje izokrenuti. Treći je, ujedno i najvažniji, vlastitim životom svjedočiti istinu.

Damir Pešorda

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved