Vijesti

Komšić je uspio do kraja Hrvatima ogaditi BiH, vrijeme je za Herceg Bosnu

Published

4 godine ago

25 rujna, 2020

Oživljavanje Herceg Bosne bit će za građane BiH hrvatske nacionalnosti jedino racionalno rješenje. Herceg Bosna je već jednom spasila biološki opstanak Hrvata na ovim prostorima, ali i državu BiH. Izgleda da će se povijest morati ponoviti.

Kad je u rujnu 2006. godine Haris Silajdžić u studiju FTV-a izrekao predviđanje kako će nametanje političkih predstavnika Hrvatima ogaditi BiH i dovesti do toga da traženje trećeg entiteta postane opravdano, malo je tko bio svjestan koliko je duboku istinu izrekao.

U tada popularnoj emisiji 60 minuta FTV-a, Silajdžić je rekao kako nije u redu prema Hrvatima da im netko drugi bila člana Predsjedništva, ako već Srbi i Bošnjaci nesmetano biraju svoje članove, piše Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

„Smatram da ako već ne živimo u sistemu građanskog predstavljanja nego etničkog predstavljanja, ako Bošnjaci biraju Bošnjake, uglavnom; ako Srbi biraju Srbe, uglavnom; smatram da nije pravedno prema Hrvatima da netko za njih bira njihovog predstavnika. Mislim da bi to bilo opasno za BiH (…) mislim da bi to građanima BiH hrvatske nacionalnosti ogadilo BiH i da bi oni sasvim fino mogli krenuti u to da traže treći entitet“, tad je proročanski rekao Silajdžić.

U međuvremenu prošlo je 14 dugih godina, Komšić je tri puta nametan Hrvatim a jednom je nametnuta i Vlada FBiH (platformaši), Silajdžić je davno napustio politiku, dok je država Bosna i Hercegovina u svakom smislu jedna propala država s duboko podijeljenim društvom i s vrlo malo šansi da se stvari preokrenu.

Do te sudbonosne 2006. godine i prvog nametanja Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, građani BiH hrvatske nacionalnosti željeli su vidjeti funkcionalnu BiH u kojoj ima dovoljno mjesta za svakog njenog građanina i svaki njen konstitutivni narod kao i nacionalne manjine. Hrvati su željeli, žele i dalje, Bosnu i Hercegovinu koja je dijelom EU i NATO-a, u kojoj svaki narod nesmetano bira svoje političke predstavnike, u kojoj političari odgovaraju biračima za svoj (ne)rad, u kojoj se može nesmetano poslovati, u kojoj se može kvalitetno obrazovati i mirno živjeti.

Iako je i ranije bilo jasnih znakova da od vizije takve države nema ništa, nego da je riječ o pustoj tlapnji i postratnim snovima ratnih stradalnika, građani BiH hrvatske nacionalnosti ipak su obnavljali svoje domove, vraćali se na svoja zgarišta te pokretali poslove u sredinama iz kojih su ranije bili protjerani. Vladao je barem do početka ovog milenija nekakav postratni optimizam, makar bio i neutemeljen u realnosti.

Smatralo se tad da će povratak biti neometan, da i Bošnjaci i Srbi žele ostaviti rat iza sebe i okrenuti se nekakvoj novoj budućnosti u kojoj će ratne rane polako zacjeljivati i u kojoj ćemo djecu odgajati da se međusobno slažu i uvažavaju.

Ipak, već krajem 1990.-ih jasno se vidjelo da od te vizije nema ništa. Ubijani su hrvatski povratnici i policajci po središnjoj Bosni, islamistički teroristi podmetnuli su autobombu u Mostaru, ubijen je doministar unutarnjih poslova FBIH Jozo Leutar. Počinitelji zlodjela su rijetko odgovarali. Bili su to jasni znakovi Hrvatima kakva će za njih biti država BiH i kakav će im biti život u toj državi.

No, hrvatski puk je bio uporan. Nije htio olako se odreći svoje domovine BiH koju su u ratu više puta spasili od potpunog nestanka. Ovdje se ne želi reći da hrvatska strana u ratu nije radila greške i zločine, ali je neosporna činjenica da bez HVO-a i Herceg Bosne današnja država BiH uopće ne bi postojala.

Sve se pak drastično promijenilo prvim nametanjem Komšića. Izazvalo je to tjeskobu te 2006. godine koju je narod pokušao zatomiti. I dalje se pokušavao pretvarati da je sve u državi normalno, da je Komšić samo nekakva anomalija koja će proći i nakon koje će se život nesmetano nastaviti odvijati.

Ali netko je imao drugačije planove.

Tako je 2010. godine ne samo ponovno nametnut Komšić, nego je k tomu nametnuta i notorna platforma s Budimirima, Jurišićima i Lijanovićima podmetnutim pod „hrvatske političke predstavnike“, iako je za njih glasovao zanemariv broj Hrvata.

Tad je već postalo sasvim jasno da namjere Sarajeva, ali ni međunarodne zajednice, prema BiH i njenim građanima hrvatske nacionalnosti nisu čiste. Vidjelo se da od harmonizacije života u BiH nema ništa, da će država nastaviti propadati, da će se ratni sukobu nastaviti podgrijavati „mirnodopskim sredstvima“.

U međuvremenu, Hrvatska je ušla u Europsku uniju što je značilo da su Hrvatima Bosne i Hercegovine vrata Europe širom otvorena, što je dovelo do masovnog iseljavanja. Najprije su ispražnjene povratničke sredine, poput Bugojna, Travnika, Zenice, Sarajeva ili Kaknja. Potom su na red došle tzv. miješane sredine u središnjoj Bosni i naposljetku, u zadnjih nekoliko godina, Hercegovina.

Nametanje Komšića po treći put na izborima 2018. godine zacementiralo je stav građana BiH hrvatske nacionalnosti da je jedini izlaz iz postojeće agonije zapravo u oživljavanju Hrvatske Republike Herceg Bosne.

To nije stav službene hrvatske politike, nego upravo sentiment koji prevladava među hrvatskim pukom u BiH. Svi su svjesni da bošnjačka elita nikad, ni u ludilu, neće samovoljno se odreći luksuza da Hrvatima nameće političke predstavnike. Upravo suprotno, učinit će sve da se fenomen Komšić spusti na niže razine.

Ustvari, to su već i uradili. Tako danas, recimo, u Bugojnu imate Hrvate koji sjede u Općinskom vijeću a koji su izabrani bošnjačkim glasovima. To je važno jer prema općinskom statutu načelnik općine i predsjednik Općinskog vijeća ne mogu biti pripadnici istog naroda. Zamisao je bila da načelnika izaberu Bošnjaci, kao većina, a da Hrvati, odnosno povratnička zajednica, ima svoga legitimno izabranog predstavnika na dužnosti predsjednika Vijeća. Iz toga je jasno zbog čega je fenomen Komšić „sišao“ na općinsku razinu.

Upravo ovih dana tako čujemo najave iz usta predsjednika SDA Bakira Izetbegovića kako će bošnjačka politika okončati „teror manjine nad većinom“ što je fraza kojom on opisuje zajednički život građana hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u FBiH. Bošnjačka politika najavljuje i kako će „razbiti okove“ koji sputavaju „demografsku i demokratsku većinu“.

Pojednostavljeno rečeno, bošnjačka politika i Bakir Izetbegović planiraju sukladno fenomenu Komšić uzurpirati hrvatske pozicije u Domu naroda FBiH, posljedično i u državnom Domu naroda, izabrati novu Vladu FBiH po uzoru na platformaše, oteti Hrvatima javna poduzeća, ekonomski uništiti prostor na kojem Hrvati žive i posljedično ih prisiliti da doslovno pobjegnu u BiH. Pretvoriti ih u ekonomske ili političke migrante.

Sve to hrvatski puk u BiH jako dobro razumije. Zbog toga se grčevito stišće uz HDZ i HNS BiH jer te političke organizacije vidi kao jedine zainteresirane za očuvanje hrvatskog političkog subjektiviteta u BiH. Zbog toga smatra Bosnu i Hercegovinu svojim neprijateljem kojeg više ne treba braniti, nego je vrijeme za njeno rušenje. Ili barem drastično reorganiziranje.

Politika je pak i dalje zainteresirana za izgradnju države, HDZ priča isključivo o euroatlantskim integracijama, o europskim vrijednostima, o europskoj budućnosti…

Međutim, ako u ovoj godini ne dođe do izmjena Izbornoga zakona na način da jedan narod drugom ne bira predstavnike, a gotovo je sigurno da neće, onda Hrvati više nemaju što čekati ako žele biološki opstati na geografskom prostoru današnje BiH. Europski put više neće biti nikomu bitan, pa ni HDZ-u.

Silajdžić je stoga bio u pravu: nametanje Komšića i insistiranje na fenomenu koji on predstavlja duboko je Hrvatima ogadilo BiH. Sasvim je stoga logično i opravdano da Hrvati u Herceg Bosni vide rješenje svojih problema.

Jednom su je već dobrovoljno ugasili vjerujući u mogućnost da će BiH biti normalna država i lijepo mjesto za život svih njenih građana. Zauzvrat su pak dobili Komšića.

Dnevnik.ba

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

19 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

19 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.