Connect with us

Vijesti

IBRAHIM: Egipat: Kako je žestoko kršćanska nacija postala fanatično islamska

Published

on

Jedna od blagodati nove knjige Adela Guindyja, Mač iznad Nila: Kratka povijest Kopta pod islamskom vlašću, jest ta što implicitno odgovara na važno pitanje: kako su i zašto nemuslimanske nacije postale islamske? U ovom slučaju, kako je Egipat postao od nadmoćno kršćanskog u sedmom stoljeću, nadmoćno muslimanski u dvadeset i prvom stoljeću?

Kako bi se razumio značaj ovog pitanja — i budući da se duboko kršćanska priroda predislamskog Egipta često zaboravlja — slijedi kratki uvod.

Screenshot: YouTube/Fady Sarofiem

Prije islamske invazije, Egipat je bio dom nekih od najranijih teoloških divova i crkvenih otaca Kršćanskog svijeta, uključujući Klementa Aleksandrijskog (rođen 150.), Origena (r. 184.), Antuna Pustinjaka, oca monaštva (r. 251.) i Atanazija Aleksandrijskog (r. 297.), glavnog branitelja Nicejskog vjerovanja, koje se još uvijek ispovijeda u svim glavnim kršćanskim denominacijama. Aleksandrijska katehetska škola bila je najvažnije crkveno i obrazovno središte drevnog Kršćanskog svijeta.

Pišući oko 400. godine, što još više ukazuje na to koliko je temeljito kršćanski bio predislamski Egipat, John Cassia, Europljanin, primijetio je da bi “putnik iz Aleksandrije na sjeveru do Luksora na jugu čitav svoj put u ušima imao zvukove molitvi i himni redovnika, raštrkanih po pustinji, iz samostana i iz pećina, od redovnika, pustinjaka i anahoreta.”

Neki Europljani, poput britanskog povjesničara i arheologa Stanleyja Lane-Poolea (umro 1931.), čak tvrde da su koptski misionari prvi donijeli Evanđelje u udaljena područja Europe, uključujući Švicarsku, Britaniju i osobito Irsku. Nedavno su u odvojenim regijama Egipta pronađeni i najstariji pergament koji sadrži riječi Evanđelja (iz prvog stoljeća) i najstariji prikaz Krista.

Sukladno tome, nešto vrlo dramatično, vrlo kataklizmično — naime, nasilni progon, kao što to jasno opisuje stranica za stranicom Mača nad Nilom, koji bilježi četrnaest stoljeća islamske vladavine — bilo je odgovorno za transformiranje kršćanskog Egipta u muslimanski Egipat.

Ako netko smatra da koptski izvori imaju predrasude protiv islama, vrijedi napomenuti da njih često potvrđuju muslimanski izvori. Na primjer, u autoritativnoj povijesti Egipta Taqija al-Dina al-Maqrizija, bilježi se anegdota za anegdotom o muslimanima koji pale crkve, kolju kršćane i porobljavaju koptske žene i djecu — često uz odobrenje ako ne i neposrednu suradnju vlasti. Jedini bijeg u to vrijeme — kao ponekad i danas — bilo je preobraćenje kršćana na islam.

Doista, nakon što je zabilježio jednu posebno nečuvenu epizodu progona u jedanaestom stoljeću, kad je, prema Maqriziju, uz bezbrojne masakre, uništeno ili pretvoreno u džamije nekih 30.000 crkava — zapanjujući broj koji nadalje ukazuje koliko je kršćanski bio predislamski Egipat — muslimanski povjesničar iznosi zanimljivo zapažanje: “Pod tim okolnostima mnogi su kršćani postali muslimani.” (Osoba gotovo može čuti trijumfalne uzvike “Allahu Akbar”.)

A opet, fizičko nasilje nije bila jedina stvar koja je toliko žestoko kršćansku naciju pretvorila u islamsku. Sustav “dhimma“, islamskih diskriminatornih pravila za upravljanje nad kršćanskim i židovskim subjektima (uvelike temeljena na Kuranu 9:29 i takozvanim Omarovim uvjetima), iako je pružao određenu vjersku slobodu, također je propisivao niz fiskalnih opterećenja (džiziju), društvenu nejednakost i mnoštvo drugih hendikepa koji su uzrokovali, desetljeće za desetljećem, stoljeće za stoljećem, preobraćenje sve više Kopta na islam kako bi ublažili svoja opterećenja i postigli barem nekakav privid jednakosti.

Prema tome, u svojoj knjizi Arapsko osvajanje Egipta iz 1902. godine, povjesničar Alfred Butler spominje “opaki sustav podmićivanja kršćana u preobraćenje”, prije pojašnjenja:

Iako je vjerska sloboda u teoriji Koptima pod kapitulacijom bila osigurana, ona se ubrzo pokazala sjenovitom i iluzornom, budući da vjerska sloboda koja se poistovjećivala s društvenim i financijskim ropstvom nije mogla imati ni supstance ni vitalnosti. Kako se islam širio, društveni je pritisak na Kopte postao ogroman, dok se financijskom pritisku bilo sve teže othrvati, jer se broj kršćana i Židova koji su bili obveznici glavarine (džizije) smanjivao iz godine u godinu, a njihova izolacija postala uočljivija… Opterećenja kršćana postajala su sve teža proporcionalno njihovom sve manjem broju [to jest, što se više kršćana preobraćalo na islam, to je više rastao teret onih preostalih]. Stoga nije čudno to što se toliko Kopta prepustilo struji koja ih je svojom silinom odnijela prema islamu, već to što se toliko mnoštvo kršćana opiralo toj struji i što sve oluje u trinaest stoljeća nisu pomaknule njihovu vjeru iz njezina temelja.

Takva je zaboravljena povijest koptskog opadanja: činjenica da je deset posto Egipta još uvijek kršćansko nije odraz muslimanske tolerancije, kao što to mnogi apologeti tvrde, već netolerancije. Dok su životi mnogih kršćana ugašeni tijekom stoljeća nasilja, duhovni i kulturni identiteti eksponencijalno više njih izbrisani su njihovim preobraćanjem na islam. (Takav je tužan i ironičan ciklus koji muči moderni Egipat: oni muslimani koji progone kršćane su i sami često daleki potomci Kopta koji su prigrlili islam kako bi izbjegli vlastiti progon.)

Ukratko, da nije bilo tvrdoglave otpornosti i izdržljivosti Kopta, kršćanstvo bi bilo posve izbrisano iz Egipta — baš kao što je to slučaj u ostatku Sjeverne Afrike, koja je, prije islamskih osvajanja u sedmom stoljeću, bila u potpunosti kršćanska.

U vezi s tim, zanimljivo je primijetiti da, prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavaju zločina genocida (usvojenoj Rezolucijom 260 (III) A Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 9. prosinca 1948. godine), čimbenicima genocida smatraju se i nasilni i nenasilni pritisci. “Ubijanje” i nanošenje “ozbiljne tjelesne i mentalne ozljede” članovima bilo koje skupine ljudi — u ovom slučaju “nevjerničkih” Kopta — prve su dvije pravne definicije genocida. Treća definicija Rezolucije 260 obuhvaća “usporeni genocid” koji je obilježio koptsku povijest pod islamom: “Namjerno podvrgavanje skupine takvim životnim uvjetima koji trebaju dovesti do njenog potpunog ili djelomičnog uništenja.” (naglasak dodan)

Upravo to je ono što čine prikladno nazvani Omarovi uvjeti. Oni nameću negativne “životne uvjete” s ciljem poticanja Kopta na napuštanje njihovog kršćanskog identiteta/nasljeđa kako bi ubrali blagodati pridruživanja islamu — koje uključuju prestanak progona i diskriminacije, kao što to Mač nad Nilom jasno pokazuje. Raymond Ibrahim Prijevod: Konzerva.hr

Vijesti

Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’

Published

on

Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.

Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)

Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.

G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.

Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.

“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.

“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”

G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”

Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.

U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.

Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’

“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”

Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.

U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.

Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.

Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.

Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.

Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”

Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.

“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”

Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.

Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.

Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.

Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.

“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”

Izvor: Epoch Times

Continue Reading

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved