Connect with us

Vijesti

Bosanski franjevci utemeljili kustodiju u Albaniji i na Kosovu

Published

on

Franjevci su u Albaniju došli polovinom 13. stoljeća na poziv barskoga nadbiskupa. Papa Aleksandar IV. naložio je 13. ožujka 1258. godine zadarskom i barskom nadbiskupu da franjevce u Albaniji brane od napadaja i pomognu u rješavanju problema.

Posebna Albanska franjevačka kustodija nastala je 1402. godine odvajanjem od Dubrovačke kustodije sa sjedištem u Draču. Generalni kapitul Reda u Napulju 1589. odlučio je da Albanska kustodija postane provincijom. Potvrdio je to papa Klement VIII. 1593. godine te otada postoji Albanska franjevačka provincija.

Najcrnje svoje dane ova Provincija proživljavala je pod Osmanlijama od 15. do 19. stoljeća i pod vlašću komunista od 1944. do 1990. godine. U tome je slična Bosni Srebrenoj, ali s još težim posljedicama. Iako se broj franjevaca u osmanlijskoj Bosni jedno vrijeme drastično smanjio, ipak su priskočili u pomoć Albanskoj provinciji koja je 1719. imala samo sedmoricu fratara od kojih dvojicu Albanaca. Od 1719. do 1820. godine u Albaniju dolaze najviše misionari iz Italije i Bosne. Bosanski franjevci djeluju među albanskim katolicima ne samo kao misionari nego i kao prosvjetni i kulturni radnici. Među njima se ističe fra Petar Pinotić koji je 1821. godine imenovan generalnim delegatom za Albaniju. Poslije prerane smrti dvojice bosanskih fratara koji su došli s njim u Albaniju, on se pobrinuo da na njihovo mjesto dođu nova trojica iz Bosne. Pod njegovim vodstvom obnavljaju se samostani i radi se na ponovnom uspostavljanju Provincije. Kongregacija za širenje vjere, kojoj se fra Petar obratio, predložila je papi Grguru XVI. da nekadašnju Albansku franjevačku provinciju proglasi Apostolskom misijom pod izravnom nadležnošću Svete Stolice. Papa je to učinio 9. listopada 1832. godine. Prvim prefektom misije imenovan je fra Petar Pinotić.

Bosanski misionari

Prije 1832. godine trojica bosanskih fratara bili su provincijali Albanske provincije. Bosanski franjevac Gabriel Barišić bio je biskup u Albaniji od 1826. do 1839. godine, a nešto kasnije 1858. biskup je u Pultu fra Paškal Vujčić. Brojni su bili i misionari Bosne Srebrene u Albaniji, ali u ovom kratkom osvrtu nije moguće o svakom ponešto reći.

Dolaskom nove vlasti 1992. godine dolazi i do slobode vjeroispovijedi u Albaniji. Tada Generalni ministar Reda poziva druge provincije da pomognu oživjeti Albansku provinciju. Tada je Bosna Srebrena poslala trojicu svojih svećenika, a među njima je bio i fra Lovro Gavran

Na molbu Generalne kurije Reda Bosna Srebrena pristaje da 1883. godine tri ispražnjene župe u Albaniji popune bosanski franjevci te da se jedan postavi za učitelja i odgojitelja u novoosnovanom Franjevačkom kolegiju u Troshanu. Tada su šestorica bosanskih franjevaca došla u Albaniju. Prvi je bio fra Lovro Mihačević, odgojitelj i nastavnik u Kolegiju. Za njim su stigla još dvojica za nastavnike u školi i prefekte đaka. Mihačević je 1886. godine imenovan ravnateljem Kolegija i župnikom župe u Troshanu. Obnovio je sjemenišnu zgradu, sagradio novi samostan i župnu crkvu. Njegova je zasluga da su se tijekom deset godina u Bosni školovali albanski novaci i bogoslovi i kao svećenici vraćali se u Albaniju. Odgajajući vlastiti pomladak, broj se franjevaca u Albaniji povećao tako da su mogli ponovno postati provincijom. Učinjeno je to službenim dekretom od 23. travnja 1906. pod nazivom: Provincija Navještenja BDM Albanija. Za njezina prvoga provincijala postavljen je fra Lovro Mihačević koji se još 1892. godine vratio u Bosnu i postao gvardijanom u Kreševu.

Mihačević je kao provincijal obilazio samostane i braću po Albaniji. Tom prigodom pisao je putopis Po Albaniji: dojmovi s puta (1911.). Proučavao je i albansku povijest i napisao Crtice iz albanske povijesti (1912.). Izdao je i Šematizam Albanske franjevačke provincije (1908.). Vratio se u Bosnu 1910. godine i postao provincijalom Bosne Srebrene (1912. – 1916.).

Iz nevolje komunizma…

Komunistička vlast pod vodstvom predsjednika Envera Hodže od 1944. do 1990. godine zabranila je svaki oblik javnoga prakticiranja vjere. Crkve i džamije pretvorene su u staje, skladišta ili kina. Djeci se nisu smjela davati vjerska imena. Ako je tko uhvaćen s Kuranom, Biblijom, ikonama ili kojim drugim vjerskim simbolom osuđivan je na dugotrajnu zatvorsku kaznu. Političke se protivnike progonilo. Strijeljano je 14 franjevaca, 32 osuđeno na doživotne zatvore, 27 na prisilni rad. Provincija je praktično nestala. Dolaskom nove vlasti 1992. godine dolazi i do slobode vjeroispovijedi u Albaniji. Desetorica albanskih franjevaca preživjeli su komunistički režim, ponajprije u zatvorima i na prisilnom radu, a potom u privatnim kućama. Generalni ministar Reda poziva druge provincije da pomognu oživjeti Albansku provinciju. Tada je Bosna Srebrena poslala trojicu svojih svećenika u Albaniju. Među njima je bio i fra Lovro Gavran koji je imenovan za vicedelegata franjevačkoga reda za Albaniju. Kasnije će im se pridružiti još trojica. Član Bosne Srebrene fra Hil Kabashi postao je 1996. godine biskupom i apostolskim administratorom južne Albanije. Fra Anđelko Kamenčić djelovao je među Albancima na Kosovu i u Albaniji preko 40 godina.

Po želji Svete Stolice i u dogovoru s jugoslavenskom vladom, bosanski franjevci preuzimaju 1925. godine od Albanske provincije župni pastoral u nekolicini kosovskih župa

Generalna uprava Reda, dekretom od 14. studenoga 2014., mijenja status Albanske franjevačke provincije u Albanska franjevačka kustodija ovisna o Generalnom ministru koji je postavio fra Lovru Gavrana, člana Bosne Srebrene, za svog asistenta za Albaniju. On tu službu obavlja i danas. U siječnju 2020. godine imenovan je i generalnim vizitatorom za tu Kustodiju.

Školske 2015./16. godine trojica albanskih novaka svoju novicijatsku godinu obavili su u novicijatu Bosne Srebrene u Livnu. Godine 2016. Bosna Srebrena ponovno šalje trojicu svojih svećenika u Albaniju. Oni i danas vrše odgovorne službe: fra Marko Ešegović tajnik je Kustodije i meštar novaka, fra Aleksander Tanushi gvardijan u centralnoj kući, a fra Ilija Kovačević meštar bogoslova.

Franjevci na Kosovu

Poslije I. svjetskoga rata Kosovo je dio Kraljevine Jugoslavije. Po želji Svete Stolice i u dogovoru s jugoslavenskom vladom, bosanski franjevci preuzimaju 1925. godine od Albanske provincije župni pastoral u župama: Peć, Zlokućani, Glođani i Zjum kao i vođenje svetišta sv. Ante u Đakovici. U Peći je postojala franjevačka rezidencija koju su 1903. sagradili pripadnici Albanske franjevačke provincije fra Lovro Mitrović i fra Anđeo Palić, obojica rodom iz Janjeva, kasnije su prešli u provinciju Bosnu Srebrenu. U Đakovici je svetište sv. Ante 1882. godine podigao fra Emilio Gabos da Clés, član Tirolske franjevačke provincije. Poslije njegove smrti preuzela ga je i vodila Albanska franjevačka provincija do 1925. godine. Župu u Đakovici opsluživali su svjetovni svećenici.

Bosanski su franjevci 1949. godine sklopili sa skopskim biskupom ugovor po kojem se župa sv. Petra i Pavla u Đakovici ustupa na služenje Bosni Srebrenoj, a ona zauzvrat ustupa Skopskoj biskupiji četiri spomenute župe. Ugovor je potvrdila Generalna kurija Reda i Sveta stolica. Dogovor je praktično proveden 3. listopada 1958. godine. Otada do danas bosanski franjevci služe svetište sv. Ante i župu Đakovicu. Podigli su samostan 1964. godine, obnovili su župnu crkvu, podigli devet podružnica. Devedesetih godina 20. stoljeća podigli su novi samostan u blizini Svetišta, sagradili i potpuno novu župnu crkvu na mjestu stare.

Samostan je u Đakovici mjesto duhovnoga susreta i za svjetovne svećenike onoga kraja. Danas samostan i župu služe četvorica svećenika i umirovljeni biskup fra Hil Kabashi. Svi su oni članovi provincije Bosne Srebrene.

Piše: fra Anđelko Barun Izvor: Svjetlo riječi

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved