Connect with us

Vijesti

Ivica Šola: Sveti Jeronim jedan od najvećih Dalmatinaca i Zemljana svih vremena protiv kulture brisanja

Published

on

Da je sveti Jeronim živ, a pokojni je već tisuću i šesto godina, sigurno bi u svom stilu koleričnoga genija globalne nosivosti i jednog od najvećih Dalmatinaca i Zemljana svih vremena, zamolio “lipim ričima” da ne uvlače politiku u njegovu butigu, pardon, pećinu.

No ako već jesu, sveti Jere zaslužuje da ga se izvuče iz provincijalnih rabota koje je zadnjim izdahom odavno nadišao.

Ispod oka pratim nepotrebne prijepore treba li zračnu luku u Splitu nazvati njegovim imenom ili ne. To nije pitanje Splita ili Dalmacije, već i Hrvatske, jer su zrakoplovne luke u kontekstu kulture sjećanja i identiteta prva osobna karta, poruka o sebi te zemlje. One obično nose ime ili po lokalitetu, ili po znamenitoj osobi iz toga kraja.

Svesti ovu temu na političko pitanje iznimno je glupo, promašeno. To što je HDZ trenutno na vlasti u Splitu i županiji, i što su Boban i ekipa pokrenuli ovu inicijativu, da se zračna luka u Splitu nazove imenom svetog Jeronima, potpuno je nebitno, kao da je istu inicijativu ponudio SDP, Domovinski pokret ili bilo tko drugi. Da, idu lokalni izbori, ali svake godine su neki izbori, pa bi tom logikom svaku inicijativu trebalo tretirati predizborno, politički.

Stoga, uz zagovor svetog Jere, išao bih drugim putem, putem kulturološke, a ne političke argumentacije, dostojne kulturnoga gorostasa globalne nosivosti kakav bijaše sveti Jere.

MRŽNJA PREMA SEBI

Na Zapadu je već dugo na djelu jedan proces nazvan “cancel culture”, kultura brisanja, bilo prošlosti, bilo sadašnjosti koja se ne uklapa u trendove politički korektnog. Ruše se spomenici povijesnih velikana, mijenjaju imena ustanova na iracionalan način, rušenje koje u korijenu ima mržnju Zapada prema samom sebi i svojoj kulturnoj i civilizacijskoj baštini.

Mnoge osobe koje su stvarale zapadnu kulturu na kreativan način dolaze pod lupu ove moralne policije, ako nešto što su napisali ili rekli prije dvjesto, tisuću ili tisuću i pol godina ne odgovara kriterijima 21. stoljeća, kriterijima često ideološki izvitoperenim i u funkciji stigmatiziranja zapadne kulture koja se iščitava samo kao povijest zločina.

“Cancel culture” u tom smislu je oblik barbarstva, kulturocida. Tako su pod pritiskom pokreta BLM ili Antifa, samo najpoznatiji primjer, u SAD-u, u San Franciscu, pod udar došle mnoge institucije, preko četrdeset, koje nose ime prema povijesnim osobama, rabota toliko blesava da je stradao čak i Lincoln koji je ukinuo ropstvo, ali je, eto, najednom rasist. No “cancel culture” na veliku pozornicu ušla je davno, i to najsnažnije u Europi, a ne SAD-u.

Na posebnom udaru bilo je kršćanstvo, nezaobilazan stup identiteta Europe. No u europskom Ustavu (Lisabonski ugovor) kršćanstvo je izbrisano, neizgovoreno, suprotno, prije svega, zdravom razumu i historijskim činjenicama. Tipična kultura brisanja, samomržnje, proizvodnje zaborava.

Zamislite Europu bez sveučilišta, nastalih u srednjem vijeku (Bolonjski proces, odakle to ime danas?), bez cijele kulture znanosti i umjetnosti Europe nastale u kontekstu kršćanskog biljega koje su bez njega nezamislive.

Sveti Jeronim jedan je od stupova europske, ne samo eklezijalne, već cjelokupne kulture, jedna od najvećih osoba na svom području u povijesti čovječanstva uopće.

SUČELJENE TEORIJE

Zbog kratkoće prostora ne mogu ulaziti u sve detalje gdje se Jeronimu osporava dalmatinsko podrijetlo. Ljudi se obično hvataju kako je teško dokazati da je Dalmatinac podrijetlom, pa onda “njegovu” izjavu koja govori o njegovoj drčnoj naravi “Oprosti mi Bože jer sam Dalmatinac” pripisuju predaji.

Točno. No predaja ne nastaje iz zrakopraznog prostora. Naime, nikada Voltaire nije rekao “ne slažem se s tim što govorite, ali ću do smrti braniti pravo da to govorite”, ali iz svega što je napisao to odgovara istini. Niti je Galileo izrekao rečenicu “Ipak se kreće”, ali iz svega što je govorio i činio tijekom i nakon procesa, to je ipak sukus njegove borbe. Tako i Jeronimove riječi, predaju, treba tumačiti, jer, ponavljam, predaja ne nastaje iz zrakopraznog prostora, niti je osjećaj za povijest i egzaktnost naših predaka i naš isti.

A gdje je Jeronim rođen, je li Stridon u Dalmaciji ili na rubu Panonije i Dalmacije, ili u Sloveniji, Međimurju… tu je toliko sučeljenih teorija da dolazimo do one: “Nađi pet stručnjaka da riješiš problem i dobit ćeš pet mišljenja.” No ono što je sigurno, Jeronimovi suvremenici, poput Paladija u djelu “Historia Lausiaca” (br. 41,2) Jeronima nazivaju Dalmatincem.

Paladije, zajedno s Rufinom koji tada s njim boravi na Maslinskoj gori (Jere se s njima svađao), sigurno zna bolje od današnjih pametnjakovića Jeronimovo podrijetlo, tim više što su i Jeronim i Paladije i Rufin bili godinama “studentski kolege” kod Didima Slijepca, čija su predavanja zajedno slušali. Dovoditi u pitanje Jeronimovo dalmatinsko podrijetlo protiv svjedočanstva ljudi koji su mu bili suvremenici i s njim živjeli je ne baš pametno, niti znanstveno održivo.

Stoga, u kontekstu mržnje Zapada prema svojoj veličanstvenoj povijesti i njezinim muževima, u kontekstu aktualne kulture brisanja i zaborava, pa i kršćanstva, onkraj politiziranja, u skladu s Jeronimovom prkosnom naravi, zračna luka u Splitu po njegovu imenu bila bi lijek ovim nihilističkim trendovima. I to ne tek kao “Zračna luka svetog Jeronima”, već uz dodatak – Dalmatinca!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved