Hrvatska baština

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Published

3 godine ago

28 travnja, 2021

mjukic

Slika 1. Zgrada HAZU-a u Zagrebu (MJ)

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) najviša je hrvatska znanstvena i umjetnička institucija. Utemeljitelj HAZU-a bio je Josip Juraj Strossmayer.

Temelje HAZU-a položio je Josip Juraj Strossmayer, 10. prosinca 1860., kada je prvoj Banskoj konferenciji uputio pisanu darovnicu i dao novčani prilog (50.000 forinti) nužan za zakladu akademije. Njegov primjer ubrzo slijedi cijela Hrvatska. Hrvatski sabor 29. travnja 1861. jednoglasno prihvaća Strossmayerov prijedlog o osnutku Akademije znanosti i stavlja je u svoju zaštitu, a istoga dana izabran je odbor koji će izraditi statut Akademije, s jasnim određenjem njezine svrhe i ustroja. Tada su prihvaćena Pravila i u obliku zakonskoga prijedloga poslana su kralju na sankciju, koji ih potvrđuje tek 7. kolovoza 1863. uz zahtjev za promjenom određenih tekstualnih izričaja zbog posebnih interesa bečkih političkih čimbenika. Novoizabrani Sabor 1865. prerađuje Pravila i kralj odobrava prilično izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti tek 4. ožujka 1866. godine. Odmah zatim vladar je potvrdio i prvih 14 (od 16) pravih članova Akademije. Ta pravila ostala su nepromijenjena do početka Drugoga svjetskoga rata.

Na sjednici 26. srpnja 1866. članovi prihvaćaju Poslovnik te biraju Josipa Jurja Strossmayera za pokrovitelja, a kanonika i povjesničara Franju Račkoga za prvog predsjednika. Bila su osnovana tri razreda: historičko-filološki, filozofičko-juridički i matematičko-prirodoslovni. Zahvaljujući naraslomu fondu, od 1919. djeluje još i umjetnički razred.

Slika 2. Spomenik J.J. Strossmayeru (MJ)

Biskup Strossmayer dao je također inicijativu za gradnju Akademijine palače na Zrinjevcu u kojoj će se smjestiti i njegova galerija slika. Gradnja palače započeta je u kolovozu 1877., a završena je u ljeto 1880., u stilu firentinske renesanse po Strossmayerovoj želji. On je darovao četvrtinu cijeloga iznosa za gradnju palače. Četiri godine kasnije primila je Akademija pod svoj krov novi i najveći dar svoga pokrovitelja: 256 umjetnina, od toga ponajviše slika (ukupno 235), koje najvećim dijelom pripadaju različitim talijanskim slikarskim školama. U Strossmayerovoj prisutnosti 9. studenoga 1884. otvorena je u Akademijinoj palači Strossmayerova galerija.

Nacionalna akademija znanosti i umjetnosti u svojim je početnim danima uzela ime akademije Slavorum meridionalium (južnoslavenska) kao iskaz romantično-utopijskog pogleda na slavensko jedinstvo europskog juga, da bi tek u doba samostalne Hrvatske (ne računajući odluku o hrvatskom imenu iz vremena Banovine Hrvatske i razdoblja NDH) u potpunosti zadobila narodno ime koje i danas nosi u skladu s riječima Franje Račkoga: “Naša je Akademija osnovana ponajprije da hrvatskomu narodu služi, da ispituje njegov jezik, njegovu povijest i književnost…”

Slika 3. Škrinja sv. Šimuna (MJ)

Pod nazivom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti djelovala je do proglašenja NDH 1941., kada je ukinuta i osnovana pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Nakon II. svjetskog rata obnovljena je pod nazivom JAZU (1947.), da bi Hrvatski sabor 1991. izglasovao nov Zakon o Akademiji i donio odluku o njezinu ponovnom preimenovanju u HAZU.

Slika 4. Bašćanska ploča u zgradi akademije (MJ)

Članovi Akademije, prema Statutu iz 1974., mogu biti počasni, pravi (redoviti), dopisni i suradnici (od kraja 1971. do 1991. postojali su i izvanredni članovi). Sveukupno Akademija broji do 160 redovitih članova, do 160 dopisnih te 100 članova suradnika. Svake druge godine sastaje se Skupština za izbor novih redovitih i dopisnih članova te članova suradnika. Pritom svaki razred prima obično jednoga redovitog člana, više članova suradnika te dopisnih članova. Prijedloge za izbor daju Akademijini razredi, vijeća fakulteta i umjetničkih akademija, sveučilišni senat te znanstvena vijeća znanstvenih institucija. Svi redoviti i počasni članovi Akademije čine Skupštinu, najviše upravno tijelo Akademije. U sklopu uprave djeluje i Predsjedništvo Akademije, te Uprava i Koordinacijski odbor kao pomoćna tijela Predsjedništva Akademije.

Akademija je podijeljena u razrede, pri čemu su isprva djelovala tri, od 1919. četiri, a od 1955. osam razreda. Danas ih ima devet: 1. za društvene znanosti; 2. za matematičke, fizičke i kemijske znanosti; 3. za prirodne znanosti; 4. za medicinske znanosti; 5. za filološke znanosti; 6. za književnost; 7. za likovnu umjetnost; 8. za glazbenu umjetnost i muzikologiju; 9. za tehničke znanosti.

Nositelji Akademijinih zadataka su razredi. Radni sastav razreda čine redoviti članovi, a u širi sastav ulaze i dopisni članovi i članovi suradnici. Razredi, koje vode njihovi tajnici, svoje odluke donose na sjednicama.

Akademija ima i svoje znanstvenoistraživačke i umjetničke jedinice u Zagrebu i izvan Zagreba koje se u pravilu nalaze u nadležnosti pojedinih razreda. Njihove voditelje na prijedlog razreda imenuje Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Slika 5. Federiko Benković – Abraham žrtvuje Izaka (MJ)

Muzejsko-galerijske jedinice: Gliptoteka, Hrvatski muzej arhitekture, Kabinet grafike, Strossmayerova galerija starih majstora, Muzej i zbirka Baltazara Bogišića u Cavtatu, Memorijalna zbirka Maksimilijana Vanke u Korčuli i Arboretum Trsteno.

Unutar Akademije djeluju i: Arhiv Akademije, Orijentalna zbirka, Knjižnica i Zaklada HAZU te niz kabineta i centara: Kabinet za arhitekturu i urbanizam, Kabinet za pravne, političke i sociološke znanosti “Juraj Križanić”, Kabinet za proučavanje strukture i funkcije osjetnih organa, Kabinet za istraživanje i standardizaciju imunoloških supstancija i Centar za kemiju organskih spojeva.

Slika 6. Nepoznati autor – Ranjeni Paris i četiri djevojačka lika (MJ)

Akademija veliku pozornost posvećuje nakladničkoj djelatnosti u okviru koje se izdaju mnogobrojni časopisi, knjige, monografije, rječnici, katalozi izložaba. Prvi broj najstarije serije izdanja pod nazivom Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izišao je 1867. Od 1867. i do 2012. tiskano je 514 svezaka. Slijedila su nakon toga i druga Akademijina izdanja, kojima je obilježen njezin rad: Spomenici koji se odnose na povijest južnih Slavena (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium), zbirka izvora za povijest južnih Slavena (od 1868.), Starine (od 1869.), Stari pisci hrvatski (od 1869.), Povijesno-pravni spomenici južnih Slavena (Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium), zbirka pravnih izvora (od 1877.), Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1877.), Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika (1880–1976.), Djela Jugoslavenske akademije (od 1882.), Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (od 1896.), Građa za povijest književnosti hrvatske (od 1897.) te Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae), koji obuhvaća diplomatičke isprave iz razdoblja 743. –1400., a do sada je objavljeno (od 1904. do 1990.) 18 svezaka. God. 1990. započeo je rad na izradi dopuna te edicije, a do sada su tiskana dva sveska: Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije – Dodaci (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Supplementa) (I–II, 1998. – 2002.).

Pojedini Akademijini znanstveni instituti izdaju posebne edicije s najnovijim istraživanjima za određeno područje. Od sredine 1990-ih Akademija radi na projektu Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, kojemu je cilj izdavanje višejezične sinteze hrvatske povijesti u pet svezaka. Do 2009. objavljena su četiri sveska od kojih su neki prevedeni na francuski i engleski jezik, a pripremaju se i izdanja na njemačkom i ruskom. U tijeku je i projekt Acta Croatica, u sklopu kojega se priprema novo kritičko izdanje najvažnijih hrvatskih diplomatičkih isprava pisanih glagoljicom za razdoblje srednjeg i ranog novog vijeka.

Službeni dan HAZU-a je 29. travnja, kao spomen na odluku Hrvatskoga sabora (29. IV. 1861.) kojom je prihvaćen prijedlog J. J. Strossmayera o osnivanju JAZU-a u Zagrebu i o njezinu stavljanju pod saborsku zaštitu. Dana 15. travnja 1993. Skupština Akademije donijela je odluku o proslavi Dana HAZU te odluku o osnivanju Nagrade Hrvatske akademije. Unutar Akademije djeluje Zaklada HAZU-a radi financijske potpore značajnijim znanstvenoistraživačkim projektima.

Knjižnica HAZU

Knjižnica HAZU-a jedna je od najvećih i najbogatijih hrvatskih znanstvenih knjižnica. Osnovana je 1867., a već 1868. Akademija je kupila privatnu biblioteku I. Kukuljevića Sakcinskoga, hrvatskog političara i povjesničara, od 12 000 svezaka. Do danas su mnogi znameniti ljudi darivali, oporučno ostavljali ili prodavali svoje knjige (I. Ignatijević Tkalac, D. Kušlan, F. Kurelac, M. Bogović, B. Šulek, F. Rački, F. Marković, I. Tkalčić, I. Milčetić, A. Trumbić, Nada Klaić, M. D. Grmek i dr.).

Knjižnica je namijenjena istraživačima u području humanističkih i društvenih znanosti. Fond sadrži oko 300.000 svezaka knjiga i vrlo bogatu zbirku stranih i domaćih serijskih publikacija te poseban odjel starih i rijetkih knjiga, u kojem se čuvaju i prva izdanja djela D. Zlatarića, H. Lucića, A. Čubranovića, M. Držića, J. Barakovića, M. Marulića, M. Divkovića, F. Vrančića, M. Vlačića, P. Zrinskoga, P. R. Vitezovića, I. Lucića, B. Krčelića i dr. Redovito izmjenjuje Akademijina izdanja približno sa 700 akademija i znanstvenih institucija u Europi i svijetu, bibliografsko je središte Akademije, a postupno se pretvara i u središte Akademijina knjižničnoga sustava i suvremeni informacijsko-referalni centar kojemu je zadaća posredovanje svih vrsta informacija o Akademiji i njezinim izdanjima.

Akademija se pod vodstvom Strossmayera i Račkoga postupno razvila u uglednu znanstvenu ustanovu koja je uspostavljala suradnju sa svim starijim europskim akademijama. Strossmayer je Akademiju nazvao južnoslavenskom u želji da pomogne znanstvenom i kulturnom uzdizanju i drugih južnoslavenskih naroda (uključivši i Bugare). Ali, zagrebačka je Akademija i po sastavu radnoga članstva i po svome djelovanju već u početku bila i trajno ostala hrvatskom akademijom. Osim toga, ubrzo nakon osnivanja JAZU-a u Zagrebu, bila je osnovana Srpska, pa Bugarska akademija, pa tako nije mogla biti ostvarena zamisao osnivača da Akademija u Zagrebu ostane zajednička akademija svih naroda na slavenskom jugu. Sva znanstvena nakladnička djelatnost Akademije u Zagrebu bila je trajno i prvenstveno usmjerena istraživanjima hrvatske povijesti, kulture, jezika i njezine prirodoslovne baštine.

Prvi predsjednik Akademije dr. Franjo Rački, pokazao se izvrsnim organizatorom znanstvenoga rada. Pod njegovim rukovodstvom pokrenute su i uređivane mnoge Akademijine edicije i publikacije. Tako je već 1867. godine objavljen prvi broj znanstvenog časopisa Rad. Rad je, sve do svoga 60-og broja (1882. godine), bio zajedničko znanstveno glasilo svih razreda Akademije. Nakon toga pojedini razredi počeli su tiskati vlastite serije, pa je do danas tiskan 531 svezak; i to je najopsežnija serija Akademijinih izdanja.

Godine 1877. tiskan je prvi svezak Ljetopisa koji ubrzo postaje redovita godišnja publikacija Akademije i njezin administrativni glasnik. Do danas je tiskano 120 knjiga Ljetopisa. Budući da je istraživanje hrvatske prošlosti ostalo dugo vremena glavnim zadatkom Akademije, nije čudo da se broj izdanja iz tog znanstvenog područja naglo povećao. Već 1868. počinju izlaziti Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, u kojima se tiskaju veći i kompaktni dijelovi arhivske građe (do sada 57 svezaka). Iduće godine (1869.) počinju izlaziti Starine koje u pravilu objavljuju fragmentarni arhivski materijal iz naše političke i književne prošlosti. Ove glavne edicije slijede podserije, kao Monumenta historica Ragusina, Spomenici Hrvatske krajine, djela starih hrvatskih povjesničara pod naslovom Scriptores. U seriji Monumenta historico-iuridica počinju se objavljivati statuti dalmatinskih gradova, urbari i stari zakoni pisani hrvatskim jezikom (13 svezaka). Krajem stoljeća (1896.) počinje izlaziti i Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (do sada tiskano 58 svezaka).

Među brojnim serijama Akademijinih izdanja navodimo samo neke najvažnije: Građa za povijest književnosti hrvatske (objavljeno 39 svezaka); Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (objavljeno 18 svezaka); Noviji pisci hrvatski (12 svezaka); Hrvatski latinisti (10 svezaka); Građa za gospodarsku povijest Hrvatske (22 sveska); opsežne monografije koje se odnose na hrvatsku povijest, hrvatski jezik i hrvatsku zemlju objavljeni su u seriji Djela (75 svezaka); Prirodoslovna istraživanja (107 svezaka); Pomorsko pravo (10 svezaka); Građa za pomorsku povijest Dubrovnika (5 svezaka); Problemi sjevernog Jadrana (15 svezaka) itd.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je preko stotinu znanstvenih skupova u kojima su valorizirana djela zaslužnih pripadnika hrvatskoga naroda tijekom cjelokupne njegove povijesti. Osim toga, organizirani su brojni skupovi posvećeni proučavanju povijesti i privrednoga razvoja naših krajeva i gradova te znanstveni skupovi o razvojnim problemima hrvatske domovine. U okviru djelatnosti na objavljivanju rječnika Akademija je objavila Mažuranićeve Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik (11 svezaka) te Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (do sada objavljeno 14 svezaka) i Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika (13 svezaka). Gotovo stotinu godina radilo se na velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (97 svezaka).

Nakon uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je 26. lipnja 1991. na prijedlog Akademije donio novi zakon o HAZU kao najvišoj znanstvenoj i umjetničkoj ustanovi u Republici Hrvatskoj, čime je zakonski potvrđena činjenica njezina cjelokupnoga dotadašnjega djelovanja.

Glavne zadaće Akademije utvrđene su u članku 3. Zakona o HAZU, i to kako slijedi:

• Akademija potiče i organizira znanstveni rad i zalaže se za primjenu postignutih rezultata, razvija umjetničku i kulturnu djelatnost i brine o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu;

• objavljuje rezultate znanstvenih istraživanja i umjetničkog stvaralaštva;

• daje prijedloge i mišljenja za unapređivanje znanosti i umjetnosti na područjima koja su od osobite važnosti za Republiku Hrvatsku.

Izvori: hrvatska enciklopedija, info.hazu.hr, noviweb.hazu.hr

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rijeka

Published

7 mjeseci ago

11 studenoga, 2023

mjukic

Kulturne znamenitosti Rijeke su: Muzej grada Rijeke, Guvernerova palača, Crkva sv. Vida, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj, Trsat, Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc, Palača Municipija, Dominikanski samostan, Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice), Moderna galerija Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Prirodoslovni muzej, Sudbena palača, Kalvarija – Kozala, crkvice Sv. Sebastijana, Stara vrata – Rimski luk, Ostaci kasnoantičkog kastruma, Palača komuna, Stara Gradska vijećnica, Palača Modello, Stendardac, i druge.

Svetište Majke Božje Trsatske. Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Svetište je nastalo za vrijeme prijenosa Nazaretske kućice koja je na Trsatu provela period od 1291. do 1294. godine. Nakon što se kućica preselila, knez Nikola I. je, na mjestu na kojem se ona nalazila izgradio prvu malu crkvu. Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Trsatski kaštel. Trsatski kaštel je vidikovac koji se nalazi na brijegu nadmorske visine od 138 metara. Povijesno gledano, po prvi puta se spominje davne 1288. godine i to kao sjedište župe. Za vrijeme rimske vladavine, kaštel je bio strateški vrlo bitan, a zbog svoje lokacije, obrambeno je bio gotovo neosvojiv. Danas je obogaćen novim atrakcijama i sadržajima kao što su galerija u kojoj se održavaju likovne izložbe, a na ovoj lokaciji ljeti se održavaju razni koncerti i kazališne predstave na otvorenom.

Katedrala svetog Vida. Katedrala svetog Vida u Rijeci jedina je građevina okruglog tipa građena baroknim stilom u cijeloj Hrvatskoj. Gradnja katedrale započeta je 1638. godine, a građena je po uzoru na venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. Kao i vanjština, unutrašnjost crkve odiše barokom. Gotovo cijeli interijer, oltar, propovjedaonica odišu jedinstvom stila talijanskih umjetnika koji su bili odgovorni za uređivanje. Katedrala je jedna od ljepših znamenitosti za razgledavanje i veliki broj posjetitelja se odlučuje na tu opciju.

Kosi toranj Rijeka, i Rijeka ima svoj kosi toranj, a on se nalazi u Starom gradu i zapravo je

riječ o zvoniku crkve Uznesenja Marijina. Svoj je nadimak stekao 1920. godine kada je pri mjerenjima ustanovljeno da je nagnut oko 40 centimetara. Pri procjeni starosti ovog tornja i zvonika pomogao je uklesani broj “1377” koji se nalazi iznad samog ulaza. Kroz povijest, zvonik je obnavljan nekoliko puta, a zadnji od njih bio je 1928. godine, kada je zvonik dobio svoj, danas prepoznatljivi, romanizirani izgled.

Korzo. Korzo u Rijeci je popularna šetnica. Mnogi će popularno reći: “u Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita”.

Gradski toranj. Gradski je toranj jedan od simbola prepoznatljivosti Rijeke. Kroz svoju povijest služio je kao obična prohodna kula kroz koju se ulazilo u grad. Isticao se svojom visinom jer u srednjem vijeku nije bilo građevina koje su mu mogle po tom segmentu parirati. Danas je ipak malo zasjenjen drugim građevinama i ne ističe se do te mjere kao što je to nekad bilo. Građen je u baroknom stilu koji je još uvijek uočljiv u donjem dijelu pročelja tornja. Toranj je više puta uređivan pa je tako jedna od nadogradnji bila dodavanje gradske ure, a ispod nje je u reljefu tornja oblikovan grb grada Rijeke. Također, ispod ure danas se nalazi dvoglavi orao koji kandžama drži urnu. Nekad se takva skulptura nalazila i na vrhu tornja, ali tijekom Prvog svjetskog rata uništena je.

Trg Ivana Koblera. Kada se prođe ispod Gradskog tornja, dolazi se do riječkog Starog grada. U Starom gradu, nekada, na mjestu gdje se danas nalazi Trg Ivana Koblera, bila je Placa, poprilično manje središte tog srednjovjekovnog grada. Na tom mjestu su se Riječani znali okupljati kako bi svjedočili proglasima, sklapali ugovore ili prodavali neka dobra.

Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula.

Lukobran Još popularno poznat i kao “molo longo” jer je dug oko 1707 metara, lukobran je danas u funkciji svojevrsne obalne šetnice. Gradnja lukobrana započela je 1872. godine, a ona je završena 1888. godine. 1908. je lukobran produžen, a tijekom privođenja Drugog svjetskog rata kraju, znatnije je oštećen. Morao je ponovno biti obnavljan i taj je proces obnove završio 1961. godine…

Izvor: https://topdestinacije.hr/rijeka-znamenitosti-najvece-hrvatske-luke/

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rogoznica

Published

7 mjeseci ago

9 studenoga, 2023

mjukic

Rogoznica, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km južno od Šibenika. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Naselje je smješteno na poluotoku (nekadašnji otočić Kopara spojen je s kopnom umjetnim nasipom u drugoj polovici XIX. st.) koji istoimenu uvalu, Luku Rogoznicu, dijeli na zapadni i istočni dio. Uvala Rogoznica sjeverno od rta Ploča je dobro zaklonište za jahte.

Naseljena već u antičko doba. Župna crkva građena je 1615., u XIX. st. pregrađena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su počeli graditi Francuzi 1809. U rogozničkome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stećcima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgrađene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgrađen umjetni otok za marinu.

Otok je prekriven šumom, a u samoj staroj jezgri prevladavaju kamene kuće zbog kojih je Rogoznica zadržala autentični šarm malog mediteranskog mjesta. Rogoznica je poznata kao prestižno nautičko središte Mediterana i jedna od najljepših i najsigurnijih luka.

Sakralne znamenitosti:

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je podignuta u 17. Stoljeću i zanimljiva po tome što je to jedino malo zdanje u Dalmaciji koja je šira nego duža.

Crkvu Sv. Nikole, crkvu Sv. Ivana Trogirskoga i Crkvu Gospe od Kapelice.

Slano jezero Zmajevo oko smješteno je na poluotoku Gradina i jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen. Okruženo je sa stijenama visokim od 4 do 24 metra, a duboko je oko 15 metara.

Rogoznica je dom najljepšoj marini na Jadranu, Marini Frapa. Po ocjeni njemačkog Master Yachting-a o Trade Leaders Cluba, Marina Frapa je najbolja hrvatska marina i najbolja nautička baza u svijetu. Nagrađena je Plavom zastavom, sadrži 10 gatova i tranzitni gat sa 700 opremljenih vezova, hotel, ugostiteljske objekte, bazen, sportske terene, noćne klubove i kongresne sale.

Tijekom ljeta, u Rogoznici se može uživati u bogatom kulturno-zabavnom programu: Ribarska noć, Rogoznička noć, Buđenje zmaja i Gospe od Kapelice.

Hodočašće Gospi od Kapelice slavi se početkom srpnja svake godine, kada se Gospina slika brodom dovozi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u pratnji djevojaka odjevenih u bijele haljine.