Connect with us

Vijesti

Ivica Šola: Bicikl i Zločinac nikako ne idu skupa, Tito je više volio Rolls-Roycea

Published

on

Ako bih u jednoj rečenici sažeo protekle izbore onda je to sljedeća: U životu sam vidio toliko puno maski, a tako malo lica. Rečenica se inače pripisuje Pirandellu (ja je se ne sjećam, ali nije bitno), u drami jasnog naslova “Tako je ako vam se čini”.

I inače, na ljevici u Hrvatskoj prepuno je paradoksa, pričina. Od Mesića koji je višekratno pjevao ustaške pjesme, kao i Puljak, pa onda prokazivao fašiste. Kao i Ivošević, Puljkov zamjenik, koji je kao antifašist imao težak antisemitski ispad, no nije kriv on, već je bio isprovociran. Kriva je “žena” koja je nosila minicu.

I Peđa Grbin krasno viče za dom spremni. Ili novi srpski patrijarh Porfirije koji je pjevao četničke evergreene i ostao i dalje omiljen među antifašističkom ljevicom kao moralna vertikala. Takvih fašističkih bljuvotina na ljevici bilo je toliko da više ne znate koje im je lice, a koje maska. K tome, sve im se oprašta, za sve ima izgovor, iako se radi o neobranjivim stvarima za koje bi bilo tko s druge strane političkog spektra bio doživotno kompromitiran ili javno nestao. Ali ovim antifašističkim fašistima to se još honorira.

U fokusu prošlih izbora, s pravom, bila su dva najveća hrvatska grada, Split i Zagreb. Kako sam o Puljku na ovim stranicama već dao svoj sud, pa se njime i njegovim skandaloznim zamjenikom ne želim baviti, evo malo o Tomaševiću. I to na revijalan, ležeran način, ne kroz prizmu ideologije, već demagogije, pirandelovski.

Ovo je, dakle, priča o Tomaševiću, Titu i biciklu.

SIMBOLI BURŽOAZIJE

Tomašević bi vratio Titov trg, a na posao išao biciklom. Dobro, ali…

Tito i Jovanka kao komunisti obožavali su luksuz i simbole buržoazije, poput smokinga i haljina s potpisom koje je stvorio toliko mrski kapitalistički svijet. O tome je pisao Biloslavo u Italiji, kao i Đureković u knjizi “Crveni menadžeri” i dobio sjekirom u čelo.

Zahvaljujući, pak, izložbi organiziranoj u Beogradu 2011. godine, moguće je rekonstruirati garderobu para Broz: Tito je imao veliku kolekciju kravata s potpisom Diora, Yvesa Saint-Laurenta, Hermesa, ali i neke koje su izradili krojači njegovog dvora u bojama Jugoslavije. Osim šešira s potpisom, nosio je kožne rukavice s potpisom, Graziella, i gaće od skupe svile. Za svečane prijeme u inozemstvu nosio je za njega skrojen frak s bijelom leptir mašnom, a za ležernije večere nosio je mnoštvo odijela, s potpisom, dakako. Od kaputa posebno mu je bio drag elegantni britanski Chesterfields. Vozni park se sastojao od Rolls-Royceva, Mercedesa, kabrioleta, limuzina…

U Beogradu ga je 1957. Simone Signoret definirao kao “vrlo profinjenoga gospodina (ne druga) s dijamantom na kravati”. Tito ipak nije imao problema, pirandelovski, da se od buržujski nakićenog kicoša pojavljuje pred radnim narodom u radnom odijelu pred tokarskim strojem, nema ni problema s promjenom uloge “kicoša” u ulogu maršala, ili odori lovca na svim geografskim širinama, od Tikveša do Afrike. Imao je i maniju za maršalskim uniformama skrojenim za njega, vezenih zlatom. Tako u jednoj od svojih biografija priznaje da “u seljačkoj zemlji (koji prijezir prema ljudima) moje odore izazivaju veliko divljenje prema vođi i njegovim bitkama”.

Kada su Rusi došli u Beograd 1955. godine u “posjet pomirenja” New York Times je napisao da “njegova blistava plava odora sa zlatnim kopčama” izgleda božanski nasuprot “sivih odora sovjetskih vođa”. Modni mačak, nema što.

RADIKALNA PROMJENA

I Jovanka je ubrzo zaboravila spartanski život partizanke. Ne prezire Chanelova odijela, a Dior čuva i danas Jovankinu bistu u svom ateljeu u Parizu. Dušica Knežević, kustosica spomenute izložbe, o luksuzu para Broz, u intervjuu za Il Giornale tada objašnjava: “Jovanka se nakon udaje za Tita radikalno promijenila. Nove, iznimne frizure, šminka (počevši od Diorova ruža za usne), puno dragulja i hrpa odjeće i obuće s potpisom. Jedina je u to vrijeme u Jugoslaviji nosila šešire.”

Jovanka je voljela svijetle boje, tako, iako komunistica, crvenu je prezirala. Luksuzne cipele i torbe od zmijske kože bile su joj svagdašnjica. Jovanka, kao i Tito, bili su neka vrsta hollywoodskog stila u socijalističkom umaku, iz opanaka skočili su u more dragulja oko vrata i na kravati, iz partizanske pećine na Drvaru skočili u butike buržujske elite. Taj njihov život, suprotan od svega što su deklarirali, u Jugoslaviji je bio tabu.

U cijeloj Europi, pa i kod nas, ti crveni su postali zeleni, od Vilija Matule koji je buržuju Luki Rajiću za vrtoglave novce prodao stan koji mu je kao istaknutom partijašu dala partija, do ostalih, među kojiima mnoštvo nikada ništa ozbiljno nisu radili, osim što su se bavili aktivizmom financiranog, a moj Bože, od krupnog, zelenog kapitala. Tako i Tomašević ima stan kao i luksuzni auto, koliko vidjeh iz kartice, bez kredita. Sve keš, više od sto tisuća eura vrijednosti.

Tako je to odvijeka bilo sa svima koji se bore za malene, za prezrene na svijetu, pa crvenu buržoaziju zamijeni zelena buržoazija i njihovi aktivistički trabanti koji će na posao biciklom, a u garaži Volvo. Još bi vratili trg modnog mačka Tita.

No, Tomice, Tito i bicikl ne idu zajedno. Ili se ostavi Tita ili bicikla. Ta pirandelovska priča je odavno pročitana: “U životu sam vidio toliko puno maski, a tako malo lica.” A maske kad-tad padnu…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved