Vijesti

“Sve je zaista bilo tako”: Čuda iz Biblije su se ipak dogodila

Published

2 godine ago

11 studenoga, 2022

U Jordanu je nedavno primijećen neobičan prirodni fenomen: voda Mrtvog mora odjednom je pocrvenjela. Vjernici su to vidjeli kao loš znak, dok su se znanstvenici radovali, vjerujući da će pomoći u objašnjenju biblijskih čuda.

Kazne i smrti

Prema znanstvenicima, boja Mrtvog mora se promijenila zbog velikog broja algi. Nalaze se ne samo u Palestini, već i u Egiptu na rijeci Nil. Stoga istraživači vjeruju da se poznata povijest deset egipatskih kazni temelji na stvarnim događajima.

Iz Biblije je poznato da je Bog poslao nesreću na zemlju, jer faraon nije htio pustiti Židove. Voda Nila je “postala krvava”, tada se pojavio veliki broj žaba, muha i počela je ugibati stoka.

Tijela Egipćana bila su prekrivena raznim čirevima. Kasnije je ognjena tuča pala na zemlju i nastala je najezda skakavaca, a onda je nastupila tama.

Njemački biolozi i klimatolozi tvrde da se Egipat u 13. stoljeću prije Krista suočio s velikom klimatskom promjenom. Nakon velike suše Nil je presušio, tok se usporio i pojavila se velika količina algi koje su “krvlju” obojile rijeku.

Nakon poremećaja ekosustava brzo su se razmnožile žabe i muhe koje su prenijele zarazu. Zbog svega toga povećan je broj uginuća ljudi i stoke.

Moguće je da su užarena kiša i egipatski mrak posljedica velike vulkanske erupcije, kada oblaci pepela ispune nebo, a pepeo padne na zemlju. Prema znanstvenicima, ovo je pravilo dovelo do ozbiljnih vremenskih anomalija: vlažnost se povećala, oborine su bile češće, a skakavci su masovno migrirali.

Doista, sjeverozapadno od Egipta nalazi se otočje Santorini, gdje je nekoć postojao aktivni vulkan. Prije otprilike tri i pol tisuće godina postao je aktivan, a njegova je snaga bila poput 200 tisuća nuklearnih bombi sličnih onima bačenim na Hirošimu. Kataklizma je postala kobna za kretsku i mikensku civilizaciju, znatno je oslabila Hetitsko Carstvo i tako preoblikovala političku kartu Bliskog istoka.

Razdvojeno more

Dugo je vrijeme čudo bilo misterij povezan s Mojsijem. Kad su on i Židovi bježali iz Egipta, tada se, prema biblijskoj Knjizi izlaska, pred njima razdvojilo more i ljudi su hodali po dnu.

Suradnici američkog Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere i Sveučilišta Colorado Carl Drews i Wichin Hahn pretpostavili su da se sveti tekst ne odnosi na Crveno more nego na Nil.

Sa starog hebrejskog, naziv vodene arterije prevodi se i kao “crveno more” i kao “more kamenja”. Najvjerojatnije se radilo o jezeru Manzala u istočnom dijelu delte rijeke. Zaista se može podijeliti na dva dijela.

“Radi se o dinamici fluida.” “Vjetar nosi vodu na način da stvara prolaz, a zatim tu vodu vraća u prvobitno stanje”, objasnio je Carl Drews.

Znanstvenici su izjavili da je vjerojatnost da se ovaj fenomen dogodi vrlo mala. Može se reći da su Izraelci imali sreće i uspjeli proći, dok njihovim prethodnicima to nije uspjelo. Vidimo da su egipatska kola zapela u mekom mulju i nakon nekog vremena prekriva ih val.

Mana – nebeska hrana

Oslobođeni iz egipatskog robstva, Židovi predvođeni Mojsijem lutali su pustinjom 40 godina. Ljudi su umirali od žeđi i gladi. Tada je Bog rekao Mojsiju: ”Udarićeš u stijenu i iz nje će poteći voda i narod će je piti.” Tako se i dogodilo.

Današnji geolozi pronašli su objašnjenje za ovakav način pojavljivanja vode. Poanta je u tome da u Sinajskoj pustinji postoji mnogo vapnenačkih i pješčenjačkih stijena koje su porozne. U njima se skladišti kišnica. Moguće je da je Mojsije samo skinuo tanku koru sa stijene ispod koje je bila voda.

Glad su utolili nebeskom hranom, tajanstvenim jelom koje je palo s neba i nestalo u zalasku sunca. Postoji i verzija da je rajska hrana zapravo gusti sok pustinjskog tamarisa koji u proljeće daje slatku tekućinu koja se brzo hladi na zraku u obliku bijele kugle koja podsjeća na grad. Beduini ih i danas koriste kao zaslađivač.

Talentirani sljedbenik

Ostala čuda, koja su privukla pažnju znanstvenika, spominju se u biblijskim pričama o Mojsijevom nasljedniku i vojskovođi Izraelaca – Jošui. Svladao je pleme Kanaan koje je imalo nekoliko puta više vojnika. Prema Bibliji, Sunce i Mjesec su se zaustavili u odlučujućem trenutku, što je jako uplašilo protivnike Naveena.

Britanski astronomi, koji su analizirali sveti tekst, pretpostavili su da se radi o poznatom astronomskom fenomenu. Moguće je da su prevoditelji krivo protumačili.

„U starohebrejskom izvorniku koriste se riječi ‘dom’ i ‘amad’.

Moderne knjige govore o tome da je svjetlost zaustavljena, iako je analiza pokazala da su tvorci biblijske knjige imali na umu nešto drugo: da su Sunce i Mjesec prestali sjati“, objašnjava autor članka Colin Humphis.

Drugim riječima, to je pomrčina Sunca. Mjesec prekriva Sunce, pa se njegove zrake ne vide.

Biblijski tekst glasi: Sunce nije silazilo s neba “dok se narod osvećivao svojim neprijateljima”. Istraživači su ukazali na datum pomrčine, nakon koje se razina svjetlosti nije smanjila.

Prema astronomskim proračunima, to se dogodilo 30. listopada 1207. pr. U Kanaanu je bilo moguće vidjeti prstenastu pomrčinu kada je Mjesec daleko od Zemlje, ne prekriva potpuno Sunce, a oko rubova Mjeseca može se vidjeti uski prsten.

Znanost je objasnila još jedno čudo koje se veže uz ime Joshua, a to je rušenje bedema u gradu Jerihonu. U Bibliji se kaže da se stijene potpuno urušile. Iskapanja su pokazala da je bedem oko najstarijeg grada na Zemlji doista postojao, ali da nije uništen kopanjem ili oružjem, već potresom.

Znanstvenici još uvijek raspravljaju kada se točno dogodila kataklizma. Neki vjeruju da je stvoren 200 godina prije Jošue. Međutim, nitko od znanstvenika ne sumnja da se ovo “biblijsko čudo”, kao i mnoga druga, temelji na sasvim stvarnim fenomenima.

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.