Vijesti
Stvara se Turski svijet! Još jedan imperijalni pokušaj? Prvi summit Organizacije turskih država
Zanimljivo je kako su spomenuti počeci organizacije planirali uključivanje i pojedinih regija Ruske Federacije, naseljenih pretežito muslimanskim stanovništvom, ali se od tih ambicija vrlo brzo odustalo, da bi sve konačno poprimilo današnji oblik
Uzbekistanski drevni grad Samarkand, pravi povijesni i arhitektonski biser, koji je široj javnosti postao poznat nakon što je u njemu nedavno održan summit na vrhu Šangajske organizacije (SCO) koja uključuje 15-ak država s euroazijskog prostora, danas je domaćin prvom summitu Organizacije turskih država – OTS (preciznije, ovo je prvi summit nakon promjene imena te organizacije na sastanku u Istanbulu 2021., a prethodno se zvala Vijeće turkofonskih država) – piše Zoran Meter.
Današnjem događaju nazoče čelnici pet država članica – Uzbekistana, Turske, Azerbajdžana, Kazahstana, Kirgistana, kao i predstavnici dviju zemalja promatrača – Turkmenistana i, zanimljivo – Mađarske (pogledaj video ispod teksta ili na poveznici ovdje). Zemlje članice OTS-a zajedno imaju 160 milijuna ljudi, što je više od 2 posto svjetske populacije, a čine više od 3 posto globalnog BDP-a prema paritetu kupovne moći.
Na summitu će se razgovarati o pitanjima daljnjeg ubrzanja suradnje u sektoru trgovine, gospodarstva, prometa, kulture i turizma, kao i razmjena mišljenja o međunarodnim i regionalnim pitanjima, a planira se i potpisivanje više od 10 dokumenata. Najvažniji je, svakako, Deklaracija Samarkandskog summita, koji će objediniti stavove država članica o najvažnijim regionalnim i globalnim problemima. Utvrđeni su zajednički pristupi za osiguranje regionalne stabilnosti, sigurnosti i održivog gospodarskog razvoja, jačanje prometnih veza i produbljivanje kulturnog dijaloga.
Nakon summita, iduće jednogodišnje predsjedanje OTS-om prelazi s Turske na Uzbekistan.
Regionalne organizacije uzimaju maha nakon sloma unipolarnog svijeta
S ubrzanim, dubokim globalnim geopolitičkim promjenama očito je narasla i potreba za intenziviranje suradnje turkofonskih država – tzv. Turskog svijeta. Naime, kako se sve brže uspostavlja multipolarni svjetski poredak, tako se intenziviraju i regionalne suradnje tj. uspostavljaju nove integracije regionalnog karaktera diljem svijeta, koje zamjenjuju one međunarodne tj. one globalnog karaktera koje po prirodi svoga posla ne mogu biti fokusirane na probleme i razvojne ciljeve pojedinih regija. Regionalne organizacije su platforme koje i brže i više uzimaju u obzir nacionalne interese država regija, i učinkovitije rješavaju i probleme i pitanja suradnje i razvoja u svim sferama.
OTS „pikirao“ i na ruske teritorije
Ova organizacija, o kojoj je danas riječ – OTS, zapravo je „stavljena u opticaj“ još 1992. godine na summitu država turskog govornog područja u Istanbulu, što je bio prvi korak prema integraciji zemalja turskog svijeta.
Od 1992. do 2009. održano je devet summita, a nakon posljednjeg, potpisan je Nakhchivanski sporazum o uspostavi Vijeća za suradnju turkofonskih zemalja (Tursko vijeće), da bi 2021. isto bilo preimenovano u Organizaciju turskih država (OTS).
Zanimljivo je kako su spomenuti počeci organizacije planirali uključivanje i pojedinih regija Ruske Federacije, naseljenih pretežito muslimanskim stanovništvom, ali se od tih ambicija vrlo brzo odustalo, da bi sve konačno poprimilo današnji oblik.
Turska kao gravitacijsko središte
Naravno da je gravitacijsko središte OTS-a Turska, kao stanovništvom najveća ali i gospodarski i politički najmoćnija i najutjecajnija država članica. Po Tursku određenu poteškoću po ovom pitanju, koje je za nju nedvojbeno i strateško, predstavlja činjenica kako ona nema direktnog teritorijalnog spoja s ostalim zemljama članicama što onda, po geografskoj logici stvari teško može od Turske činiti epicentar ili gravitacijsko središte. Upravo u tome i leži značaj ali i golema geopolitička i geostrateška osjetljivost pitanja Nagorno Karabaha odnosno ukupnih odnosa između Azerbajdžana i Armenije, s obzirom kako je ova potonja na svom jugu poput klina zabijena između azerbajdžanske enklave Nahičevan (koja graniči s Turskom) i glavnine azerbajdžanskog teritorija zapadno od njega.
Zanimljivo je, također, da se TOS preklapa s drugim važnim regionalnim organizacijama, poput spomenute i puno važnije Šangajske organizacije, kao i Euroazijske ekonomske unije koju predvodi Rusija – i čije su članice i neke od zemalja Srednje Azije iz postsovjetskog prostora (Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan). Također je vidljivo i da sve zemlje postsovjetskog prostora iz te regije nisu i članice TOS-a, poput Tadžikistana, etnički i jezično vrlo bliskog Iranu koji ne gleda blagonaklono na tursko širenje utjecaja na povijesnim prostorima drevnog Perzijskog carstva čiji je Iran neposredni nasljednik.
TOS kao konkurencija Šangajskoj organizaciji ili platforma za zajedničku suradnju?
S tim u svezi ključno će pitanje biti hoće li te organizacije međusobno surađivati ili se smatrati konkurentima?
Kako se sada čini, izglednije je ono prvo, jer su sve ključne zemlje suženog euroazijskog prostranstva (minus EU i pojedinih europskih zemalja s njom usko povezanih), zainteresirane za međusobnu suradnju bez uplitanja izvanjskih sila (čitaj Zapada u cjelini). Naravno, za tako nešto trebat će im i mudrosti i strpljenja, a rekao bih i živaca s obzirom da oko svih pitanja nemaju ni približno identične nacionalne interese (dovoljno je spomenuti gore navedeni prostor Južnog kavkaza gdje se sudaraju ruski, turski i iranski interesi). Jer elemente takve prirode, ako nitko drugi, sigurno znaju i željet će iskoristiti i Sjedinjene Države i Velika Britanija.
One ne žele biti izbačene s euroazijske geopolitičke „šahovske ploče“ – ključne za sve ostalo – i po prirodnim i po ljudskim resursima, ali i po brzom gospodarskom rastu – neuhvatljivom po Zapad koji opasno usporava.
Ima li Turska dovoljno gospodarske snage za liderstvo?
I za sam kraj. Važno je i pitanje turskog liderstva nad TOS-om, ne u vojno-sigurnosnom smislu jer niti jedna zemlja ne želi da netko nad njom vojno dominira i takve im regionalne organizacije sigurno ne trebaju. Njima treba lider koji ima gospodarsku snagu, koji je s njima spreman podijeliti dio svoje razvojne moći, investirati u velike projekte i sl.
Tu se nameće pitanje prave sposobnosti Turske. Njezino je gospodarstvo nedvojbeno snažno, nastoji pratiti i najsuvremenije tehnološke trendove, ali je trenutačno zahvaćeno ozbiljnom krizom i visokom inflacijom. Turska mora pronaći način za rješavanje tih nagomilanih problema na način da to učini što je moguće više samostalno, jer će, u protivnom, i sama pasti u ovisnost onih koji bi joj u tome mogli pomoći, ali pod uvjetom da Ankara njima bude poslušna. A takav gravitacijski partner – ovisan o drugom, ne treba nikome (tako i srednjoazijskim turkofonskim državama), jer onda i sami mogu zatražiti i dobiti pomoć takve vrste i bez posrednika (od SAD-a do Kine).
Također treba dodati kako se kao glavni trgovinski partneri srednjoazijskih država postsovjetskog prostora periodično izmjenjuju čas Rusija, čas Kina – a Turska je po tom pitanju još daleko, što, naravno, ne znači da ne može i neće tražiti prostor za jačanje svoje gospodarske uloge.
Ali koliko će Turskoj biti složeno da sve stavi, da tako kažem, pod svoju kontrolu, svjedoči i upravo pristigla vijest iz Samarkanda, prema kojoj summit TOS-a nije odobrio dodjeljivanje samoproglašenoj Turskoj Republici Sjeverni Cipar (priznaje ga jedino Ankara) status promatrača. O tome je novinarima kazao uzbekistanski ministar vanjskih poslova Vladimir Norov.
U tom kontekstu treba podsjetiti kako je ranije turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, nakon summita, za tursku televiziju TRT Haber kazao da je Turska Republika Sjeverni Cipar postala promatrač u organizaciji.
“Kao rezultat summita nije potpisana posebna odluka o Sjevernom Cipru. Uzbekistan se strogo vodi normama međunarodnog prava, poglavito u pitanjima suvereniteta, neovisnosti i teritorijalnog integriteta države. Ne može biti govora o priznavanju Sjevernog Cipra Cipar kao neovisne države”, rekao je Norov o ishodu summita.
Pa sad budimo pametni.
izvor: Geopolitika.news
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!