Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Srbijanski vojni obveznik čuva hrvatsku granicu prema Srbiji!

Published

on

Ljudi moji, je li to moguće“? „Ludnica , što je ovo?“ kazao bi Mladen Delić

Ako se radi o protuhrvatskoj raboti sve je moguće.

Mediji su sa zakašnjenjem i sramežljivo objavili o slučaju 21-no godišnjeg policajca Vukovarsko-srijemske policijske uprave.  Iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske su potvrdili da je 21-godišnji vukovarsko-srijemski policijski službenik, koji je bio raspoređen u Postaju granične policije Tovarnik i ima dvojno državljanstvo, na teritoriju Republike Srbije ostvario kontakt s predstavnicima Vojske Srbije preuzevši poziv za upis u vojnu evidenciju Republike Srbije.

Policajac je još 7. studenoga 2022. trenutno udaljen iz službe jer je preuzeo poziv Vojske Srbije, a da nije o tome obavijestio nadređenog rukovoditelja. Javnost je o slučaju doznala s velikim zakašnjenjem. Zašto?

Prema saznanjima MUP-a, ovo je jedini slučaj da se hrvatski policijski službenik odazvao na poziv vojske druge države radi upisa u nju (Hina). Kako u MUP-u znaju da je jedini slučaj kada nemaju evidenciju niti pravu sigurnosnu provjeru? Da su imali pravu sigurnosnu provjeru takav policajac ne bi radio u MUP-u. Nakon ovog slučaja opravdano je postaviti pitanje : Tko nam čuva granicu prema Srbiji (a i drugdje)?

MUP o slučaju otpuštenog policajca: “Ne vodimo evidenciju tko ima dvojno državljanstvo”.

“Osoba koja ima dvojno državljanstvo može biti zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno može proći sigurnosnu provjeru koja je nužna za obavljanje policijskog posla, naravno, ako su za isto ispunjeni svi drugi zakonski uvjeti”, zaključuju iz MUP-a.

OK. Kako je moguće da je navedeni policajac prošao sigurnosnu provjeru? Kakva je to provjera kada se ovako nešto može dogoditi? Postavlja se pitanje tko vrši tu provjeru? Je li moguće da osoba koja vrši provjeru misli kao i mladi policajac?

Slika 2. Djelo vojnih obveznika Srbije

Može se pročitati slijedeće:

Vukovarski policajac u službi vojske Srbije: “To nije normalno, još hrvatski policajac”

Vukovarci ne kriju razočaranje radom Ministarstva.

“Apsolutno je nevjerojatna situacija da se čovjek unutar sustava Ministarstva unutarnjih poslova nađe i odazove pozivu za mobilizaciju druge države. Da, recimo, nije u pitanju potencijalni rat i sukob na Kosovu, nego u Hrvatskoj, što bi taj čovjek u tom slučaju napravio? Bi li hrvatski policajac bio u službi napada na Hrvatsku?”, upozorio je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava i predsjednik Domovinskog pokreta za dnevnik.hr.

“Ja vjerujem da se i za neke poslove čistačice mora proći sigurnosna provjera pa mi nije jasno kako je moguće da se sigurnosna provjera za policajce nije mogla odraditi kako Bog zapovijeda”, rekao je Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje Vukovara.

Začudilo je to i čovjeka koji je događaj prijavio SOA-i i objavio javnosti da se možda radi i gotovo 200 poziva iz Srbije.

“Nepojmljivo i meni evo kao čovjeku koji je dugo godina radio u sustavu neprihvatljivo da se takav jedan slučaj mogao dogoditi, a da hrvatske obavještajne službe za taj podatak nisu znale”, kazao je vijećnik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije Nikola Kajkić.

Hrvatski policajac potpisuje prisegu Republici Hrvatskoj.

“Nelogično je da taj isti čovjek potpiše prisegu da će čuvati dostojanstvo integritet i samostalnost Republike Hrvatske, a istovremeno ide u Republiku Srbiju i daje prisegu da će čuvati tu domovinu”, dodao je Kajkić.

Kajkić ne vjeruje u tvrdnju policije da je to jedini takav slučaj. Kaže da su mu policajci srpske nacionalnosti koje pozna kazali da s njima o tome nitko nije razgovarao.

“S obzirom na to da s njima nitko nije razgovarao za pretpostaviti je da i s ostalim policijskim službenicima srpske nacionalnosti uistinu od strane ili MUP-a ili SOE nije nitko razgovarao pa i ne može baratati s takvim podatkom”, govori Kajkić.

Predsjednik Demokratskog saveza Srba i vijećnik u Gradskom vijeću Vukovara Srđan Milaković je kazao: „Da taj momak izvuče deblji kraj kada je u pitanju njegov radno pravni status u policiji. To je pitanje ako treba da se rješava, ako postoji problem nekakav treba da se rješava bilateralno između država“.

Prema drugu Srđanu MUP se treba dogovoriti sa Srbijom da srbijanski vojni obveznici  slobodno rade u MUP-u RH.    

Policajac je trenutno udaljen iz službe jer je u tijeku disciplinski postupak. Iz svega navedenoga  najvjerojatnije će policajac vojni obveznik Srbije biti vraćen u službu!?

Nitko ne postavlja pitanje odgovornosti ravnatelja policije  i ministra unutarnjih poslova!?

Zaista u Hrvatskoj je sve moguće kada je u pitanju protuhrvatska aktivnost .

Drugi slučaja koji pokazuju kako funkcioniraju (nefunkcioniraju) državne institucije u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj je slučaj posvajanja (trgovine?) djecom.  

U javnosti se postavljaju pitanja: Kako su navodni posvojitelji dobili dokumente za djecu? Je li taj postupak u skladu sa zakonom?

Pravog odgovora na postavljena pitanja nema jer su nam zakoni nedorečeni pa ih svatko može tumačiti kako njemu odgovara.

Ministarstvo vanjskih (spoljnih) poslova i eurointegracija snažno brani 8 zatvorenih u Zambiji. Kaže kako se Ministarstvo svaki dan redovno čuje s Hrvatima u Zambiji, kako ih posjećuje konzul i piše bilješke. Državna tajnica Ministarstva je komentirala slučaj u Zambiji:

“Situacija je takva kakva jest, situacija da ste zatočeni nije ugodna, ali ih se tretira na dobar način, ne zlostavlja ih se. Ministar je razgovarao sa šefom delegacije EU koji je pričao s tamošnjim ministrom za zatvore, svi jako dobro znaju da su tamo Hrvati i da se za njih brinemo”, rekla je.

Prokomentirala je i posljednje odluka o mogućoj obrani sa slobode, uz uvjete. Govori kako se konzul pokušava povezati s Hrvatima koji ondje žive kako bi posvjedočili o njima jer svatko mora pronaći dvije osobe.

“Već za vikend bi mogli biti pušteni na slobodu”

Otkrila je i da obitelji osmero Hrvata već sada prikupljaju novac, a očekuje da će možda čak prije vikenda biti pušteni na slobodu.

Kada izađu, trebali bi imati i osiguran smještaj. “Već dogovaramo jedan smještaj kod Hrvata tamo, tako da im olakšavamo boravak”, navodi.

Upitana što je sada s tom djecom, gdje se ona nalaze i je li to sad hrvatski problem jer imaju hrvatske papire, govori:

“Oni imaju uredne hrvatske papire na temelju sudskih odluka, izdane putovnice, smatramo ih hrvatskim državljanima. Zambija to dovodi u pitanje i nama se ne omogućava pristup toj djeci, na zaštićenom su mjestu.”

Uredne papire? Svašta!

Što se tiče sljedećih poteza, govori kako prije svega trebamo vidjeti kako će se postupak okončati, utvrditi kakav je on jer donosi u legitimitet cijeli slučaj posvojenja. “Tek onda ćemo vidjeti je li posvojenje valjano. Sud je svjestan da je potrebno djelovati brzo, da postoji dinamika. Predlagano im je ranije ročište, ali je državni odvjetnik (tužitelj) tražio kasnije, da prikupi dokaze. Dobar je znak da nisu toliko potkrijepili sumnje dokazima. To ostaje vidjeti, 23. siječnja je iduće ročište”, kaže.

Prema izjavama Ministara unutarnjih i vanjskih poslova RH sve je po zakonu, jedini problem su zakoni DR Kongo! Zanimljivo!

Upitno je je li sve po zakonu jer djeca su dobila hrvatske dokumente na neviđeno, nije provedena sigurnosna provjera. Nitko ne zna jesu li ta djeca i onih 130 koji su već ušli u RH zaražena (HIV, TBC, hapatitis i drugo). Na taj način prekršen je Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Ministarstvo zdravstva nije ništa poduzelo po pitanju zaštite građana RH od mogućih zaraznih bolesti.

Smiju li se posvajati djeca iz Konga ili ne?

Naposljetku, smiju li se posvajati djeca iz Konga ili ne? Pojašnjava:

“Sama ta DR Kongo suspendirala je mogućnost posvajanja djece od stranaca, postoje izuzeci, državljani unatoč njoj mogu valjano posvajati, određuju broj, kvotu. Ostaje u potpunosti otvoreno jesu li odluke kongoanskih sudova valjane, pričekat ćemo postupak.”

Ministar Grlića Radmana i državne tajnice brane posvojitelje iako je jasno da je njihova rabota u suprotnosti sa zakonom DR Kongo.   

Nikada se Ministarstvo nije na sličan način zauzelo za domoljubne Hrvate koji su bili uhićeni u nekoj stranoj zemlji. 

Profesorica Ines Medić s Pravnog fakulteta u Splitu gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a rekla je:

“Nažalost nisu sve države ugovornice Haške konvencije i kada je riječ o međudržavnom posvojenju koje se provodi u državi koja nije ugovornica te Konvencije mjerodavno pravo, uvjeti za zasnivanje posvojenja određuju se na temelju propisa međunarodnog privatnog prava te države, što znači da odgovor na pitanje je li trebalo uzeti u obzir odredbe hrvatskog prava ili ne, ovisi o odredbama međunarodnog privatnog prava DR Konga”, rekla je Medić.

Na pitanje jesu li zakazali hrvatski sudovi, rekla je kako se radi o nedorečenosti hrvatskog sudstva, te da bi trebalo dopunit neke propise.

“Teško je reći tko je odgovoran. Posvojitelji su očito imali valjane hrvatske dokumente. I sama sam se pitala koji je bio uzrok zaustavljanja i pritvaranja naših državljana. Pretpostavljam da se sumnjalo u vjerodostojnost tih isprava. Nadam se da će na kraju izaći u njihovu korist, ali preduvjet je da nadležna tijela DR Konga utvrde da je postupak koji se provodio na području DR Konga zakonit, a također i da hrvatska državna tijela utvrde da je postupak koji se provodio na području Hrvatske zakonit”, rekla je.

Prema svemu do sada objavljenom jedan i drugi slučaj pokazuju kako postoji aljkavost, nered, neznanje i protuhrvatsko ponašanje u ministarstvima i institucijama RH. Nažalost, nitko ne će odgovarati zbog loše provedene sigurnosne provjere, zbog nepoštivanja zakona o posvajanju djece, nepoštivanju Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i drugih zakona.

Foto: Tribun.hr, MJ

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved